Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-1200/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Alena Goluba kao predsjednika vijeća, suca Antuna Dominka kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vesne Šuflaj Šestak kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o. iz Z., OIB: …, P. U. n., Z., kojeg zastupa punomoćnica M. S., odvjetnica iz Z., protiv tuženika Ž. M. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik iz Z., radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-8/2020-36 od 11. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

I.) Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-8/2020-36 od 11. srpnja 2022.

II.) Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška izjavljivanja žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1.) Prvostupanjski sud je donio presudu poslovni broj Ps-8/2020-36 od 11. srpnja 2022. kojom se nalaže tuženiku da iseli iz poslovnog prostora površine 135 m2, koji se sastoji od uredske prostorije desno od glavnog ulaza površine 35 m2 i poslovne prostorije lijevo od glavnog ulaza površine 100 m2, a nalazi se na adresi Z., sagrađen na k.č.br. 6733 k.o. T., u katastarskom operatu za k.o. T. upisanoj u posjedovnom listu broj 5141, katastarske oznake "ZGR. br. 1 i 1A, 2 ZG., Z.", sveukupne površine 549 m2 i na k.č.br. 6730/1 k.o. T., katastarske oznake "B. A.-O. K., 3 zgrade, Z. i dvorište", površine 10866 m2, te da predmetni poslovni prostor slobodan od osoba i stvari preda u posjed tužitelju u roku od 15 dana, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 12.050,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 11. srpnja 2022. pa do isplate. Ujedno je prvostupanjski sud donio rješenje istog poslovnog broja i datuma kojim se odbija istaknuti prigovor retencije, odnosno prigovor tuženika da je ovlašten posjedovati nekretnine opisane u izreci presude dok mu tužitelj ne nadoknadi vrijednost ulaganja u visini od 84.788,00 kuna.

2.) Protiv prvostupanjske odluke tuženik podnosi žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da pobija samo presudu, i to zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, a predlaže presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan, uz obvezivanje tužitelja da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak, uključujući trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna.

3.) Na žalbu nije odgovoreno.

4.) Žalba nije osnovana.

5.) Iako presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, tuženik u žalbi ne iznosi konkretne navode u čemu bi se ta povreda sastojala. Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti.

6.) Donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja, suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika, nije počinio žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je pravilno utvrdio sve činjenice važne za pravilnu primjenu materijalnog prava u ovoj pravnoj stvari.

7.) Predmet spora u ovoj parnici je osnovanost zahtjeva tužitelja kao predmnjevanog vlasnika za iseljenje tuženika iz poslovnog prostora koji se sastoji od uredskih prostorija površine 35 m2 i skladišnih prostorija površine 100 m2, izgrađenih na k.č.br. 6733 i 6730/1 k.o. T., te za predaju istog poslovnog prostora u posjed tužitelju.

8.) Nije sporno da se navedene poslovne prostorije nalaze uz poslovnu halu - radionu površine 210 m2, koju je prvotno tuženikov punac M. Š. kao podzakupac uzeo u podzakup temeljem ugovora iz 1983. zaključenog sa Z. z. "L." kao zakupodavcem, a potom se podzakupu pridružio tuženik ugovorom zaključenim s istom zanatskom zadrugom dana 25. siječnja 1985. (list 51-55 spisa). Nije sporno ni da su u razdoblju od kraja 80-ih do početka 90-ih godina prošlog stoljeća tuženik i njegov punac za potrebe poslovanja svog obrta i trgovačkog društva M. & Š. d.o.o. uz navedenu (centralnu) poslovnu halu dogradili sporne poslovne prostorije, i to uredske prostorije ukupne površine 35 m2 te skladišni prostor ukupne površine 100 m2.

8.1.) Nije sporno ni da su sporne poslovne prostorije, izgrađene na k.č.br. 6733 i 6730/1 k.o. T., u posjedovnom listu broj 5141 k.o. T. evidentirane kao posjed Z. e. t., Z.; da zemljišnoknjižno stanje navedenog zemljišta nije sređeno te ulazi u sastav više zemljišnoknjižnih čestica, od kojih se čkbr. 4900 i čkbr. 4959/1, upisane u zk.ul. br. 19409 k.o. G. Z., vode kao Općenarodna imovina uz upisani organ upravljanja: N. o. Grada Z.

9.) Prvostupanjski sud je utvrdio i sljedeće odlučne činjenice:

- da je Z. e. t. svoja prava na predmetnim nekretninama stekao temeljem Samoupravnog sporazuma o udruživanju rada i sredstava između Z. e. t. Z. i G. ž. u Z. iz 1979. (list 30-32 spisa, dalje: Samoupravni sporazum), s primjenom od 01.01.1980., a na temelju kojeg je Z. e. t. preuzeo sredstva, prava i obveze poduzeća

G. ž. u Z. u cijelosti;

- da je Z. e. t. d.o.o. na temelju Ugovora o pripajanju društva s ograničenom odgovornošću od 09.06.2006. (list 11-17) pripojen trgovačkom društvu G. k. g. d.o.o. (MBS …), Z., a kojem društvu je Odlukom člana društva od 12.12.2006. promijenjena tvrtka tako da ista glasi Z. h. d.o.o. (tužitelj u ovom predmetu);

- da su sukladno odredbi čl. 466 st. 1. toč. 3. i čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03) upisom pripajanja u sudski registar sva imovina pripojenog društva i njegove obveze prešle na društvo preuzimatelja, tj. na G. k. g. d.o.o. (sada: Z. h. d.o.o.), koje je postalo sveopći pravni sljednik pripojenog društva Z. e. t. d.o.o.;

- da su se k.č.br. 6733 i 6730/1 k.o. T. vodile u popisu imovine Z. h. d.o.o. – P. Z. e. t., a Odlukom Uprave Z. h. d.o.o. od 15.03.2018. te su nekretnine s danom 01.01.2018. sa bivše P. Z. e. t. prenesene u poslovne knjige P. U. n..

10.) Tuženik u žalbi naprijed navedena činjenična utvrđenja u bitnome ne spori, već ukazuje da je prvostupanjski sud imajući u vidu samo naprijed utvrđene činjenice pogrešno zaključio da je tužitelj predmnjevani vlasnik predmetnih nekretnina, zanemarujući pritom činjenicu da je u zemljišnim knjigama kao organ upravljanja upisan N. o. Grada Z., slijedom čega sukladno odredbi čl. 67. u vezi sa čl. 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine" broj 90/92, 94/93, 117/93, 5/97, 17/99, 51/00), te sukladno odredbi čl. 33. Zakona o Gradu Zagrebu ("Narodne novine" broj 90/92, 76/93, 69/95, 14/97, 36/98) predmetne nekretnine mogu biti samo vlasništvo Grada Z.

10.1.) Ovi navodi žalbe, kao niti žalbene tvrdnje da tužitelj nema pravni temelj stjecanja vlasništva niti istinit način stjecanja, ne mogu se prihvatiti kao osnovani. Ovo stoga što je Z. e. t., koji se vodi kao posjednik predmetnih nekretnina u katastru, preuzeo sva sredstva, prava i obveze poduzeća odnosno radne organizacije G. ž. u Z., kako je dogovoreno u čl. 3. Samoupravnog sporazuma (list 30-32 spisa), a nije sporno da je glavna poslovna prostorija izgrađena na predmetnim nekretninama - radiona površine 210 m2 predstavljala remontnu kuću za vlak "S." (dakle od G. ž. u Z.), što proizlazi i iz iskaza tuženika danog u svrhu dokazivanja. Tuženik je isto tako iskazao da je nakon prestanka prometovanja navedenog vlaka centralna hala – radiona davana u zakup, a tako proizlazi i iz Ugovora o podzakupu poslovnog prostora od 25.01.1985. kojeg je tuženik zajedno s M. Š. i R. M. (svi troje podzakupci) sklopio sa Z. z. "L." kao zakupodavcem, jer je u Ugovoru jasno navedeno da se podzakupcima kao članovima navedene Zadruge daje u podzakup radionica bivšeg "S." s pravom sukorištenja otvorenog prostora ispred ulaza u radionu. Nije sporno, kako je već navedeno, da su u razdoblju od kraja 1980-ih do početka 1990-ih uz spomenutu radionu – poslovnu halu tuženik i njegov punac M. Š. za potrebe poslovanja svog obrta i trgovačkog društva o svom trošku izgradili sporne poslovne prostorije – uredske kancelarije i skladišni prostor.

10.2.) Iz naprijed navedenog slijedi logičan zaključak da su nekretnine na kojima se nalazila remontna kuća za vlak "S." bile sredstva radne organizacije G. ž. u Z., čija sredstva je na temelju čl. 3. Samoupravnog sporazuma u cijelosti preuzela radna organizacija Z. e. t.. Prilikom organiziranja Z. e. t. kao javnog poduzeća 1990., to poduzeće je preuzelo sve stvari, prava i novčana sredstva nekadašnje radne organizacije Z. e. t. (čl. 7. Odluke o organiziranju javnog poduzeća "Z. e. t." od 25.04.1990. – list 91-95 spisa), a navedeno poduzeće je 1993. organizirano kao društvo s ograničenom odgovornošću, kako proizlazi iz potvrde Trgovačkog suda u Zagrebu od 29.10.2007. (list 34-35 spisa). To društvo još uvijek je u katastru evidentirano kao posjednik predmetnih nekretnina, međutim s obzirom da je na temelju Ugovora o pripajanju društva s ograničenom odgovornošću od 09.06.2006. pripojeno trgovačkom društvu G. k. g. d.o.o., koje nakon promjene tvrtke 2016. godine glasi Z. h. d.o.o. (što je tužitelj u ovom predmetu), na tužitelja je prešla sva imovina Z. e. t. d.o.o., radi čega su, logično, u poslovnim knjigama predmetne nekretnine evidentirane kao osnovna sredstva tužitelja (Stanje osnovnih sredstava na dan 27.09.2019. – list 97-99 spisa).

10.3.) Stoga je, suprotno žalbenim tvrdnjama tužitelja, pravilno prvostupanjski sud utvrdio kontinuitet raspolaganja predmetnim nekretninama, te zaključio da je tužitelj dokazao da ima valjani pravni temelj za stjecanje predmetnih nekretnina, kao i istinit način njihova stjecanja, odnosno da iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelj silom, prijevarno, potajno ili zlouporabom povjerenja. sporne nekretnine pribavio

10.4.) Nije sporno da je glavnu poslovnu halu trgovačko društvo M. i Š. d.o.o. u stečaju predalo u posjed Z. h. d.o.o. dana 04.11.2015., o čemu je sastavljen Zapisnik o primopredaji poslovnog prostora (list 46-47 spisa), u kojem su naznačene dimenzije hale: 50 x 4,5 metara. Tuženik ističe da nije on izvršio predaju posjeda tužitelju kao vlasniku, već stečajni upravitelj trgovačkog društva M. i Š. d.o.o. u stečaju. Iz Zapisnika o primopredaji poslovnog prostora doista proizlazi da je predaju izvršio stečajni upravitelj, ali samo poslovne hale, a ne i prostorija koje su predmetom ove parnice, pa su utoliko neodlučni navodi žalbe kao i razlaganja prvostupanjskog suda vezano za činjenicu tko je izvršio predaju posjeda centralnog dijela predmetnih nekretnina. Iz navedenog Zapisnika proizlazi da su poslovne prostorije koje su predmetom ove parnice zadržane na korištenju te da su u njima ostale stvari koje će se u dogovoru s g. M. (tuženikom) ukloniti iz prostora.

10.5.) Međutim nije za zanemariti činjenicu da je tuženik prethodno kao zakonski zastupnik društva M. i Š. d.o.o. zaključio s tužiteljem kao vlasnikom nekretnina Ugovor o zakupu od 31.05.2007. (list 79-81 spisa), kojim je tužitelj kao zakupodavac dao društvu M. & Š. d.o.o. kao zakupniku u zakup poslovni prostor u ulici … ukupne površine 210 m2 i neizgrađeno građevinsko zemljište ukupne površine 125 m2. Tužitelj je tijekom postupka iznio tvrdnju da su navedenim Ugovorom o zakupu obuhvaćene i nekretnine koje su predmet ove parnice, što tuženik nije učinio spornim. Stoga navedeno upućuje na to da je kod tuženika, koji je navedeni ugovor sklopio u ime i za račun nekadašnjeg društva M. i Š. d.o.o., doista postojala svijest o tome da je upravo tužitelj ovlašten raspolagati predmetnim nekretninama.

11.) Slijedom svega naprijed navedenog, s obzirom na rezultate provedenog postupka, nije odlučno to što u spisu nema dokaza da bi tužitelj imao pravni temelj za stjecanje vlasništva nekretnina izravno od Grada Z. (s obzirom da je iz priloženog zk. izvatka za dio nekretnina vidljiv upis organa upravljanja: N. o. Grada Z.), ili da su sporne nekretnine u postupku pretvorbe javnog poduzeća Z. e. t. procijenjene u društveni kapital Z. e. t. d.o.o. (pravnog prednika tužitelja) – iako je, doduše, tužitelj tijekom postupka predlagao provođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem radi utvrđivanja slijeda prijenosa nekretnina, kako bi se utvrdilo da nekretnine evidentirane u imovini radne organizacije Z. na dan 30. travnja 1990. odgovaraju nekretninama evidentiranima u Stanju osnovnih sredstava tužitelja, koji dokazni prijedlog je sud prvog stupnja odbio ocijenivši da je odlučno činjenično stanje o kojem ovisi pravilna primjena materijalnog prava u dovoljnoj mjeri raspravljeno i utvrđeno.

11.1.) Naime, odredbom čl. 166. st. 1. ZV-a propisano je da onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnjevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju.

11.2.) Odredbom stavka 2. istog zakonskog članka propisano je da će predmnjevanom vlasniku na njegov zahtjev predati posjed stvari posjednik koji nema pravni temelj posjedovanja ili je slabiji time što mu je posjed nepošten ili nezakonit, ili što ne može označiti svojega prednika ili može samo sumnjivoga, ili što je stekao posjed stvari besplatno a onaj koji zahtijeva posjed bio ga je stekao naplatno; no neće mu trebati predati posjed stvari posjednik koji ima jednako jak pravni temelj kao on.

11.3.) Prema odredbi čl. 166. st. 4. ZV-a predmnjevani vlasnik treba, umjesto da dokazuje vlasništvo, dokazati činjenice na temelju kojih se predmnjeva njegovo vlasništvo i činjenice od kojih zavisi utemeljenost njegova zahtjeva prema posjedniku stvari iz stavka 1. i 2. toga članka.

11.4.) U ovom postupku tužitelj je dokazao pravni temelj stjecanja nekretnina (Ugovor o pripajanju od 09.06.2006. ) od Z. e. t. d.o.o., koji je evidentiran kao posjednik predmetnih nekretnina u katastru i koji je, kako proizlazi iz provedenih dokaza, preuzeo svu imovinu nekadašnje radne organizacije G. ž. u Z., dok tuženik s druge strane nema nikakav pravni temelj za stjecanje vlasništva niti za držanje u posjedu predmetnih nekretnina. Tuženik je tijekom postupka iznosio tvrdnje o svom pravu vlasništva stečenom građenjem na tuđem zemljištu, međutim pravilno je sud prvog stupnja zaključio da na taj način vlasništvo predmetnih nekretnina nije bilo moguće steći u razdoblju kada je tuženik zajedno sa svojim puncem M. Š. dogradio sporne uredske prostorije i skladišni prostor, budući da su predmetne nekretnine bile u društvenom vlasništvu. Žalbeni navodi tuženika da tužitelj nije iskoristio svoje pravo izbora sukladno odredbi čl. 25. st. 5. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Sl. list" 6/80, 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, 92/94, dalje: ZOVO), tj. da u roku od tri godine od dana završetka gradnje nije postavio zahtjev da mu pripadne pravo vlasništva na sporne građevinske objekte, ili zahtjev za rušenje objekata i vraćanje zemljište u prvobitno stanje, ili zahtjev za isplatu naknade za zemljište, bez utjecaja su na drugačiju odluku suda u ovom predmetu. Ovo stoga što građenjem na tuđem zemljištu - u društvenom vlasništvu, bez valjane osnove ili akta o dodjeli nadležnog tijela, u razdoblju važenja ZOVO i njegovih odredbi iz čl. 24.-26. ZOVO nije bilo moguće steći vlasništvo objekta i zemljišta u društvenom vlasništvu u dijelu na kojem je objekt sagrađen.

12.) Slijedom navedenog, neosnovano tuženik u žalbi ustraje na prigovoru nedostatka aktivne legitimacije tužitelja osporavajući pravo vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama, odnosno na tvrdnjama da je on (tuženik) stekao pravo vlasništva tih nekretnina. Budući da je tužitelj u ovoj parnici dokazao činjenice na temelju kojih se predmnjeva njegovo vlasništvo i činjenice od kojih zavisi utemeljenost njegova zahtjeva prema tuženiku koji sporne dograđene objekte s pripadajućim zemljištem drži u posjedu bez ikakvog pravnog temelja, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe čl. 166. ZV-a kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, pa nisu osnovani navodi žalbe o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

13.) Nisu osnovani niti navodi žalbe kojima tuženik pobija odluku o troškovima postupka ističući da se u ovom predmetu radi o sporu iz stambenih odnosa. Odredba Tbr. 7. toč. 2. al. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22), na koju ukazuje tuženik u žalbi, primjenjuje se sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela ovog suda održanoj 19. siječnja 2021. samo u parnicama u stambenim odnosima (stanarsko pravo, utvrđenje postojanja stanarskog prava, u primjeni Zakona o najmu stanova), a kada je predmet spora zahtjev za predaju u posjed nekretnine temeljem ZV-a, troškovi zastupanja dosuđuju se prema označenoj vrijednosti predmeta spora. S obzirom da je u ovom predmetu tužitelj u tužbi vrijednost predmeta spora označio iznosom od 10.001,00 kunu, prema tako označenoj vrijednosti sud prvog stupnja je pravilno odmjerio troškove i dosudio ih tužitelju primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

14.) Iz svih navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika u cijelosti odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, i ujedno primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti zahtjev tuženika za naknadu troška izjavljivanja žalbe budući da s njome nije ostvario uspjeh.

Bjelovar, 17. listopada 2023.

Predsjednik vijeća

Alen Golub v. r.