Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 21 Kž-283/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Rajka Kipkea kao predsjednika vijeća, te Vlaste Patrčević Marušić i Igora Pavlica, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženika V. K., zbog kaznenih djela iz čl. 311. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97) i dr., odlučujući o žalbama optuženika V. K. podnesenim protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 11. travnja 2022. broj 15 K-345/2020, u sjednici vijeća održanoj 17. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e
I Prihvaćanjem žalbi optuženika V. K. i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda suda prvoga stupnja te se, na temelju čl. 452. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08-22),
odbija optužba
protiv optuženika V. K., sa osobnim podacima kao u spisu;
da bi neutvrđenog dana u razdoblju od 28. siječnja do mjeseca lipnja 2010. u V., s ciljem da se nepripadno imovinski okoristi, okr. V. K. najprije u mjesecu ožujku 2010. u Z. neistinito predočio direktoru ošt. TD. M. A. d.o.o. G. U. kako je Z. N. pokrenula postupak utvrđenja prava vlasništva na čest. zem... B. koje da su u vlasništvu Republike Hrvatske, a koji postupak da je pri kraju, kao i da je Z. N. preuzela obvezu sklapanja glavnog ugovora s njegovim društvom A. d.o.o. kojim će to društvo postati vlasnikom tih nekretnina u roku od 40 dana od upisa prava vlasništva Z. N. u zemljišne knjige, iako svjestan da je postupak utvrđenja prava vlasništva na predmetnim nekretninama pokrenula Republika Hrvatska koja se u zemljišnim knjigama i upisala kao vlasnik istih nekretnina, kao i da mu Z. N. tada nije mogla niti namjeravala prodati te nekretnine, da bi potom u prilog takvih navoda sačinio nevjerodostojan predugovor o kupoprodaji nekretnina navodno sklopljen između Z. N., kao prodavatelja, i društva A. d.o.o. iz Š., zastupanog po direktoru okr.
V. K., kao kupca, od dana 28. siječnja 2010. s potpisom don S. P. i pečatom Z. N. u kojem također neistinito navodi da su čes. zem... B. u posjedu Z. N. koja vlasničko stanje tih nekretnina utvrđuje tužbom pred Općinskim sudom u Zadru, da Z. N. preuzima obvezu sklapanja glavnog ugovora s TD A. d.o.o. u roku od 40 dana od upisa prava vlasništva u zemljišne knjige kao i da je Z. N. isključivi vlasnik i samostalni neposredni posjednik predmetnih nekretnina, iako svjestan da je isključivi vlasnik nekretnina Republika Hrvatska, a koji predugovor je okr. V. K. dostavio direktoru ošt. TD M. A. d.o.o. G. U. uvjeravajući ga da je sve jako sigurna stvar, da ima dobre veze u Crkvi, pri čemu je neistinito naveo da su predmetne nekretnine u posjedu TD A. d.o.o., pa kad je imenovani ne sumnjajući u istinitost predočenog povjerovao te dana 7. lipnja 2010. u Š. s okr. V. K. sklopio predugovor o prijenosu poslovnog udjela koji je imao za svrhu stjecanje prava vlasništva navedenih nekretnina od strane TD M. A. d.o.o. u kojem je također neistinito naznačeno da su predmetne nekretnine u posjedu TD A. d.o.o. te dana 16. lipnja 2010. na ime dijela kupoprodajne cijene od 150.000 eura isplatio iznos od 538.000,00 kn, a koji iznos predstavlja novac koji je G. U. pozajmio od oštećenih J. M. i G. H., a dana 29. lipnja 2010. novac u iznosu od 536.000,00 kn, kao jamstvo isplaćenog iznosa, te kako bi oštećenika G. U. uvjerio da će započeti posao biti realiziran na način kako mu je predočeno, sačinio nevjerodostojan predugovor o kupoprodaji nekretnine od 28. lipnja 2010. navodno sklopljen između Z. N. zastupane po I. B. kao prodavatelju i TD A. d.o.o. zastupan po okr. V. K., kao kupcu, u kojem je neistinito naveo da je Z. N. isključivi vlasnik i samostalni neposredni posjednik predmetnih nekretnina na kojima da ne postoji nikakvo pravo trećih osoba te preuzima obvezu sklapanja glavnog ugovora s TD A. d.o.o. u roku od 40 dana od upisa prava vlasništva u zemljišne knjige kao i da je kupac danom sklapanja tog predugovora isplatio prodavatelju iznos od 150.000 eura, koji predugovor je također okr. V. K. dostavio direktoru ošt. TD M. A. d.o.o. G. U., novac za sebe zadržao, a da Z. N. kao ni TD A. d.o.o. pa slijedom toga ni ošt. TD M. A. d.o.o. nikad nisu postali vlasnicima tih nekretnina,
da bi dakle, izradio i uporabio kao prave lažne isprave, te s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavao ga u zabludi i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,
pa da bi time počinio kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenjem isprave iz čl. 311. st. 1. KZ/97, te kazneno djelo protiv imovine, prijevarom iz čl. 224. st. 4. u vezi st. 1. KZ/97.
II Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08-22 troškovi provedenog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. – 5. ZKP/08-22 kao i nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom od 11. travnja 2022. broj 15 K-345/2020 Općinski sud u Šibeniku proglasio je krivim optuženika V. K. zbog kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenjem isprave iz čl. 311. st. 1. KZ/97 (valja primijetiti da je prvostupanjski sud propustio navesti puni naziv ovog Zakona te naznačiti brojeve Narodnih novina u kojima je objavljen zajedno sa svim svojim izmjenama i dopunama) te zbog kaznenog djela protiv imovine, prijevarom iz čl. 224. st. 4. u vezi st. 1. KZ/97. Za svako počinjeno kazneno djelo optuženiku su utvrđene pojedinačne kazne pa mu je tako zbog kaznenog djela iz čl. 311. st. 1. KZ/97, na temelju istog zakonskog propisa, utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 224. st. 4. u vezi st. 1. KZ/97, na temelju istog zakonskog propisa, utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci. Potom je optuženik V. K., uz primjenu čl. 60. KZ/97, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, s time što je prema optuženiku, na temelju čl. 67 KZ/97, izrečena uvjetna osuda te je određeno da se izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. t. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08-19) optuženik V. K. presuđen je na plaćanje troškova provedenog postupka tako da je optuženik presuđen na plaćanje troškova provedenog postupka i to troška iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08-19 u ukupnom iznosu od 11.263,95 kuna, te troška iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08-19 u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna.
2. Protiv presude žali se optuženik V. K. osobno i po branitelju M. M., odvjetniku u Š..
3. U osobno podnesenoj žalbi optuženik navodi da je podnosi iz svih zakonom dopuštenih osnova a iako izrijekom to ne navodi očito je da predlaže da nadležni drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu i u ponovljenom postupku optuženiku omogući pravično suđenje.
4. U žalbi podnesenoj po branitelju optuženik ističe žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da vijeće nadležnog županijskog suda prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi optužbe, ili podredno, da ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.
5. Odgovor na žalbe podnio je državni odvjetnik. U odgovoru na žalbu opovrgavaju se navodi žalbi optuženika i predlaže se da nadležni županijski sud žalbe optuženika V. K. odbije kao neosnovane i potvrdi presudu suda prvoga stupnja.
6. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08-19, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na razgledanje nakon čega je državni odvjetnik uz podnesak broj KŽ-DO-303/2022-2 od 10. lipnja 2023. vratio spis.
7. Žalbe optuženika su osnovane, a ispitivanjem pobijane presude povodom žalbi optuženika, po službenoj dužnosti na temelju ovlaštenja iz čl. 476. st. 2. ZKP/08-22 utvrđeno je da je u konkretnom slučaju povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika.
8. Nije, doduše, u pravu optuženik kada prvostupanjsku presudu pobija iz osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-22 uz tvrdnju da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, da su oni izneseni proturječni međusobno a i sa sadržajem obrazloženja presude. Za svako svoje utvrđenje sud prvoga stupnja dao je razloge pri čemu nije zapao u proturječje pa nije točno da bi pobijana presuda bila nerazumljiva i takva da se ne bi mogla ispitati.
9. Međutim, u pravu je žalitelj kada tvrdi da je pobijanom presudom došlo do povrede načela zabrane reformatio in peius i da je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 10. ZKP/08-22. Odredbom čl. 13. ZKP/08-22 propisano je da se povodom pravnog lijeka izjavljenog samo u korist optuženika presuda ne može izmijeniti na njegovu štetu, do čega je u ovom slučaju donošenjem pobijane presude došlo. Naime, optuženik je optužnicom podignutom dana 29. svibnja 2015. terećen za počinjenje dvaju kaznenih djela i to kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprave, krivotvorenjem isprave iz čl. 311. st. 1. KZ/97 te zbog kaznenog djela protiv imovine, prijevarom iz čl. 224. st. 4. u vezi st. 1. KZ/97. Nakon provedenog postupka u predmetu je dana 12. svibnja 2020. pod brojem 15 K- 82/2016 donesena presuda kojom je optuženik V. K. proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprave, krivotvorenjem isprave iz čl. 311. st. 1. KZ/97 zbog kojeg mu je, na temelju istog zakonskog propisa, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, te zbog kaznenog djela protiv imovine, prijevarom iz čl. 224. st. 1. KZ/97 za koje mu je, na temelju istog zakonskog propisa, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci. Optuženik je potom, uz primjenu odredbe čl. 60. KZ/97, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, da bi prema njemu, na temelju čl. 67. KZ/97, bila primijenjena uvjetna osuda i odlučeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u vremenu od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik V. K. osobno i po branitelju M. M., odvjetniku u V., dok se državni odvjetnik na presudu nije žalio. Po drugostupanjskom sudu prihvaćene su žalbe optuženika, ukinuta je naprijed opisana presuda i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Novom, sada pobijanom presudom, prvostupanjski sud optuženika V. K. proglašava krivim zbog kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenjem isprave iz čl. 311. st. 1. KZ/97 te mu, na temelju istog zakonskog propisa, utvrđuje kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te zbog kaznenog djela protiv imovine, prijevarom iz čl. 224. st. 4. KZ/97, te mu za to kazneno djelo, na temelju čl. 224. st. 4. KZ/97, utvrđuje kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, da bi ga potom, uz primjenu odredbe čl. 60. KZ/97, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine s time što je optuženiku, uz primjenu odredbe čl. 67. KZ/97 izrečena uvjetna osuda uz vrijeme kušnje od 3 (tri) godine. Ovakvim postupanjem prvostupanjski sud optuženika sudi za teže kazneno djelo, ono iz čl. 224. st. 4. KZ/97, umjesto za kazneno djelo iz čl. 224. st. 1. KZ/97 kako je to učinjeno ranijom, ukinutom, prvostupanjskom presudom protiv koje je žalbu podnio samo optuženik. Osim navedenog sada pobijanom presudom prvostupanjski sud optuženiku utvrđuje strože pojedinačne kazne za svako kazneno djelo zbog kojega ga je proglasio krivim, osuđuje ga na strožu jedinstvenu kaznu zatvora a izriče mu i duže vrijeme provjeravanja. Na opisani način prvostupanjski sud povrijedio je odredbu čl. 13. ZKP/08-22 jer je, iako je prvostupanjska presuda ukinuta prihvaćanjem žabi optuženika u situaciji kada državni odvjetnik protiv te presude nije podnio žalbu, novu, sada pobijanu presudu, izmijenio na štetu optuženika. Takvim postupanjem počinjena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 10. ZKP/08-22 kako to utemeljeno ističe optuženik u podnesenoj žalbi.
10. Sud prvoga stupnja pravilno je ocijenio da u konkretnom slučaju treba primijeniti tzv. stari kazneni zakon - KZ/97 jer je blaži za počinitelja, što je detaljno obrazloženo u 2. i 3. ulomku obrazloženja pobijane presude, pa se zbog izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja neće obrazlagati u ovoj presudi. Međutim, treba istaći da je, zbog navedenog pod toč. 9. ovog obrazloženja, sud prvoga stupnja optuženika trebao suditi zbog kaznenih djela protiv vjerodostojnosti isprave, krivotvorenjem isprave iz čl. 311. st. 1. KZ/97 te zbog kaznenog djela protiv imovine, prijevarom iz čl. 224. st. 1. KZ/97. Za kazneno djelo iz čl. 224. st. 1. KZ/97 propisana je kazna zatvora od tri mjeseca do 3 godine, a za kazneno djelo iz čl. 311. st. 1. KZ/97 propisana je novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine. Budući da je prije nastupa zastare za ova kaznena djela došlo do promjene rokova zastare donošenjem tzv. novog kaznenog zakona, u skladu s odredbom čl. 86. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, dalje: KZ/11) u konkretnom slučaju trebalo je primijeniti rokove iz tog zakona. Kaznena djela za koja se tereti optuženik počinjena su u razdoblju od 28. siječnja do mjeseca lipnja 2010. Na temelju odredbe čl. 81. st. 1. al. 5. KZ/11, budući da kazneni progon zastarijeva za 10 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od jedne godine zastara bi nastupila u lipnju 2020., koji je rok, budući da je prije nastupa zastare 12. svibnja 2020. donesena prvostupanjska presuda, rok zastare je trebalo produljiti za dvije godine, u skladu s odredbom čl. 81. st. 3. KZ/11. Pravilnom primjenom te odredbe zakona zastara za oba kaznena djela za koja se teretio optuženik nastupila je 01. lipnja 2022. Slijedom iznesenoga trebalo je prihvaćanjem žalbi optuženika i po službenoj dužnosti preinačiti pobijanu presudu i, na temelju odredbe čl. 452. toč. 6. ZKP/08-22, odbiti optužbu protiv optuženika, kako je to navedeno pod toč. I izreke ove presude. Posljedično tome trebalo je preinačiti pobijanu presudu i u pogledu troškova postupka, kako je to navedeno pod toč. II izreke ove presude.
11. Slijedom iznesenoga odlučeno je kao u izreci, na temelju odredbe čl. 486. st.1. ZKP/08-22.
U Varaždinu 17. listopada 2023.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
