REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2257/2020-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te Goranke Barać- Ručević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D., OIB: ..., iz K., ..., kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u M., protiv tuženika A. d.d., OIB: ..., Z., ..., kojeg zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik iz Odvjetničkog društva Š. & partneri d.o.o. u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1938/2019-2 od 19. svibnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-391/2019 od 7. studenog 2019., u sjednici održanoj 17. listopada 2023.,
r i j e š i o j e :
I. Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1938/2019-2 od 19. svibnja 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-391/2019 od 7. studenog 2019. te odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 35.641,37 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose i odlučeno o trošku, radi pravnog pitanja:
''Je li tužitelj provedbom konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR u cijelosti obeštećen za iznose koje je preplatio na ime ugovorene redovne kamate uslijed jednostranih promjena kamatne stope temeljem ugovorne odredbe koja je (u ovom postupku) utvrđena ništetnom?''
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije predložio dopustiti reviziju protiv dijela presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1938/2019-2 od 19. svibnja 2020., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-391/2019 od 7. studenog 2019. i odlučeno o trošku.
2. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije predložio dopustiti reviziju protiv dijela presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1938/2019-2 od 19. svibnja 2020., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-391/2019 od 7. studenog 2019. i odlučeno o trošku.
3. Na prijedlog tužitelj nije odgovorio, dok je tuženik u odgovoru na prijedlog predložio odbaciti ga kao nedopuštenog. Traži naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja i pitanje citirano u izreci.
5. Postupajući po odredbama čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP u odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja zbog pravnog pitanja navedenog u izreci budući da o tom pravnom pitanju nema prakse revizijskog suda, a sudska praksa viših sudova nije jedinstvena.
6. Slijedom navedenog, na temelju odredaba čl. 387. st. 1. i 6. ZPP, odlučeno je kao pod točkom I. izreke.
7. Drugo pitanje tužitelja odnosi se na konkretan predmet pa ne može biti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, dok za preostala dva pitanja tužitelj nije iznio razlog važnosti u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP, a niti ima (vremenske) primjene Direktive 93/13 na konkretan spor o Ugovoru o kreditu koji je sklopljen 24. kolovoza 2005., kako to pogrešno smatra tužitelj.
8. Tuženik u prijedlogu postavlja sljedeća pitanja:
''(i) je li sud vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa u pojedinačnom postupku pokrenutom od strane potrošača radi povrata stečenog bez osnove;
(ii) je li sud u postupku pokrenutom temeljem članka 138.a ZZP/09 beziznimno vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa unatoč drukčijem činjeničnom stanju utvrđenom u pojedinačnom postupku;
(iii) ima li tužitelj pravni interes na podnošenje tužbe odnosno na sudsku zaštitu kada deklaratornim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti, a kondemnatorni zahtjev je odbijen kao neosnovan.
a. je li sud ovlašten tumačiti ugovor suprotno zajedničkoj namjeri ugovornih strana odnosno suprotno odredbi članka 319. stavka 2. ZOO-a te na taj način drukčije pravno kvalificirati ugovor;
b. može li se udruga potrošača smatrati vjerovnikom u skladu s odredbom članka 241. ZOO-a odnosno da li se podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava od strane udruge potrošača prekida tijek zastare za tražbine individualnih potrošača?''.
9. Postupajući prema odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog tuženika za dopuštenje revizije nije dopušten. 10. Naime, osporena presuda je, u odnosu na postavljena pitanja, suglasna s pravnim shvaćanjima koje je revizijski sud zauzeo na sjednici Građanskog odjela od 31. siječnja 2022., kao i sa shvaćanjima iz stabilne, već ustaljene i dosljedne prakse revizijskog suda (izraženima primjerice u revizijskim odlukama: Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. – na koju se i drugostupanjski sud pozvao u obrazloženju pobijane presude, Rev-2221/2018-2 od 3. rujna 2019., Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., odnosno Revd-3146/2020-2 od 3. studenoga 2020., Revd-221/2020-2 od 4. veljače 2020., Revd-479/2020-2 od 10. ožujka 2020., Revd-2469/2020-2 od 22. rujna 2020. i dr.). Stoga pitanja iz prijedloga tuženika nisu važna za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana i stanje u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na njih nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu.
11. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 1. ZPP u povodu prijedloga tuženika, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao pod točkom II. izreke.
12. Kao pod točkom III. izreke odlučeno je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP jer tuženikov trošak koji je nastao povodom sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, nije bio potreban za vođenje ove parnice.
Zagreb, 17. listopada 2023.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek, v.r.
