REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1770/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te Goranke Barać- Ručević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. G. iz Z., ..., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. d.d., Z., ..., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik K. F. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & partneri iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5102/2016-6 od 20. studenoga 2018., kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2257/2015-95 od 29. travnja 2016. u dijelu u kojem je tužitelj odbijen sa zahtjevom, u sjednici održanoj 17. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5102/2016-6 od 20. studenoga 2018., kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2257/2015-95 od 29. travnja 2016. u točki II. izreke za iznos od 230.000,00 kn / 30.526,25 € sa potraživanim zateznim kamatama, kao neosnovana.

II. Prihvaća se revizija tužitelja, preinačavaju presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5102/2016-6 od 20. studenoga 2018. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2257/2015-95 od 29. travnja 2016. u točki II. izreke za iznos od 35.000,00 kn / 4.645,30 € sa potraživanim zateznim kamatama i u točkama I. i III. izreke u odnosu na odluku o trošku, kao i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2257/2015-95 od 29. travnja 2016. u tom dijelu, te sudi:

1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju s osnove neimovinske štete daljnji iznos od 35.000,00 kn / 4.645,30 € i naknaditi mu parnični trošak u ukupnom iznosu od 6.670,00 kn / 885,26 €, oboje sa zateznim kamatama tekućima od 29. travnja 2016. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troška u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojemu glasi:

''I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju s osnove neimovinske štete iznos od 170.000,00 kuna, sa zateznim kamatama tekućim od 29. travnja 2016. godine pa do isplate, kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 70.419,95 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 29. travnja 2016. godine pa do isplate, sve kamate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, koju stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za iznos od 265.000,00 kuna sa potraživanim zateznim kamatama na taj iznos, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 71.683,83 kuna, u roku od 15 dana.''

2. Protiv drugostupanjske presude redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 - dalje ZPP) podnosi tužitelj, i to, kako navodi, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Pobija i odluku o trošku te i obrazlaže taj dio revizije. Traži naknadu troška revizijskog postupka.

3. Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio odbiti je kao neosnovanu. Traži naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

4. Revizija je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je naknada nematerijalne štete koju je tužitelj pretrpio ozljeđivanjem u štetnom događaju od .... i u vezi s njim.

6. Pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je, da:

- je vještak neuropsihijatar u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio oštećenje perifernih živaca obiju nogu radi čega će u daljnjem životu i radu morati ulagati 20% pojačanih napora, a s osnove naglašenije anksiozno-depresivne reaktivne simptomatologije dodatnih 5% pojačanih napora,

- je vještak stomatolog u svom nalazu i mišljenju naveo da je ožiljno deformirajuće oštećenje jezika s funkcijskim smetnjama, utrnutost jezika i donje usnice te gubitak dva trajna zuba ostavilo trajne posljedice kod tužitelja koje umanjuju njegovu životnu aktivnost za 12%, odnosno za 7% pod pretpostavkom da tužitelj nije pretrpio traumu jezika,

- je s oftamološkog aspekta, sukladno nalazu i mišljenju vještaka, kod tužitelja uslijed traume glave došlo do pareze unatarnjeg ravnog mišića, te je tužitelju smanjena životna aktivnost za 10%,

- iz nalaza i mišljenja vještaka kirurga traumatologa proizlazi da se kod tužitelja razvila početna posttraumatska artroza kuka zbog čega ima kronične bolove u kuku uz ograničenje opsega pokreta manjeg stupnja i manju hipotrofiju mišića lijeve nadkoljenice. Kao posljedica ozljede desnog koljena kod tužitelja su zaostali kronični bolovi i terminalno ograničena fleksija. Kao posljedica prijeloma trupa prvog slabinskog kralješka tužitelj ima kronični bolni lumbosakralni sindrom uz umanjenu anteleksiju kraljžnice u manjem stupnju. Navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 30%. Vještak je mišljenja da se navedene trajne posljedice dijelom preklapaju sa trajnim posljedicama ocijenjenim od strane neuropsihijatra, zbog čega smatra da su sa traumatološko-neurološke strane ukupne trajne posljedice 40%,

- su se vještaci na ročištu 23. listopada 2013. usuglasili da ukupno smanjenje životne aktivnosti tužitelja iznosi 50% bez ozljede jezika, dok ukoliko se utvrdi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio i ozljedu jezika, ocjena smanjenja životnih aktivnosti iznosi još dodatnih 1,5%,

- tužitelj u predmetnom štetnom događaju nije zadobio ozljedu jezika,

- je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta koji je uključujući akutnu reakciju trajao do 12 sati. Iza toga trpio je sekundarni strah za svoje zdravlje i ishod liječenja ozljeda, strah prije i nakon operacijskog zahvata kojem je bio izvrgnut a strah je ukupno bio jakog intenziteta i trajanja tri dana, srednjeg intenziteta i trajanja 7 dana te blagog intenziteta i trajanja 14 dana,

- su u pogledu pretrpljenih fizičkih bolova vještaci usuglasili svoju ocjenu prema kojoj je tužitelj pretrpio fizičke bolove jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, slabijeg intenziteta kumulativno 2 mjeseca, a zaostali su kronični bolovi manjeg intenziteta i povremenog karaktera koji su uključeni u trajne posljedice.

7. Drugostupanjski sud je na temelju tako obrazložene objedinjene ocjene vještaka utvrdio ukupno smanjenje životne aktivnosti tužitelja od 50%. Imajući u vidu težinu povrede i sve okolnosti slučaja, a posebno narav ozljeda, stupanj smanjenja životne aktivnosti tužitelja i pojavne oblike kroz koje će se smanjenje životne aktivnosti očitovati, tužiteljevu životnu dob u vrijeme štetnog događaja (31 godina) ocijenio je da tužitelju s tog osnova pripada pravična naknada u iznosu od 140.000,00 kn. Nadalje, cijeneći utvrđenu jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, kao i neugodnosti kojima je tužitelj bio izvrgnut zbog provedene operacije, potrebne imobilizacije, boravka u bolnici i rehabilitaciji, kao i jačinu i trajanje pretrpljenog straha, te sve okolnosti slučaja, po ocjeni tog suda primjerena pravična novčana naknada tužitelju za pretrpljene fizičke bolove iznosi 16.000,00 kn, a za strah 14.000,00 kn.

8. ''U povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.'' (čl. 392.a ZPP)

9. Neosnovani su revizijski navodi tužitelja da nije jasno temeljem koje metode su vještaci objedinili svoju ocjenu u pogledu smanjenja životne aktivnosti od 50%, da je kod tužitelja u potpunosti riječ o funkcijski i anatomski različitim posljedicama i da vještaci nisu obrazložili koje su životne aktivnosti preostale tužitelju, jer suprotno proizlazi iz obrazloženja nižestupanjskih presuda i stanja spisa. Neosnovano revident navodi i kako je bilo opravdano dosuditi tužitelju zatražene iznose od po 35.000,00 kn na ime pravične novčane naknade u smislu odredaba čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96 i 112/99 - dalje ZOO) s osnove pretrpljenih fizičkih bolova i straha te da je time došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, kada se uzmu u obzir u točki 6. citirana činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova. Naime, i po ocjeni ovoga suda primjerena pravična novčana naknada tužitelju za pretrpljene fizičke bolove iznosi 16.000,00 kn / 2.123,56 €, a za strah 14.000,00 kn / 1.858,12 €.

10. No, osnovano revident navodi da je drugostupanjski sud u konkretnom slučaju dosudio naknada za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti od 50% u preniskom iznosu. Imajući u vidu težinu povrede i sve okolnosti slučaja, a posebno narav ozljeda, stupanj smanjenja životne aktivnosti tužitelja i pojavne oblike kroz koje će se smanjenje životne aktivnosti očitovati, kao i tužiteljevu životnu dob u vrijeme štetnog događaja (31 godina), ovaj sud ocjenjuje da tužitelju s te osnove pripada pravična novčana naknada u iznosu od 175.000,00 kn / 23.226,50 €, u skladu s mjerilima i kriterijima propisanima odredbom čl. 200. ZOO.

11. Zbog navedenog je, primjenom čl. 393. i čl. 395. st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci.

12. U preostalom dijelu izreke odlučeno je na temelju čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 2. ZPP jer su stranke u konačnici uspjele u ovoj parnici u jednakom omjeru (svaka u omjeru od 50%), i to iz razloga jer je tužitelju u ovoj parnici prethodno pravomoćno dosuđen iznos od 25.000,00 kn pa kada se tome doda iznos od 205.000,00 kn dosuđen ovom, pravomoćnom presudom, proizlazi da je tužitelju dosuđen ukupan iznos od 230.000,00 kn / 30.526,25 €, a nižestupanjskim presudama je odlučeno o ukupnom iznosu od 435.000,00 kn, što uz prethodno dosuđenih 25.000,00 kn, čini vrijednost predmeta spora od 460.000,00 kn / 61.052,50 €.

13. Posljedično tome, stranke imaju samo pravo na naknadu troškova koji su im drugostupanjskom presudom dosuđeni neovisno o omjeru uspjeha stranaka u ovoj parnici, i to tužitelj na iznos troška vještačenja od 7.770,00 kn, a tuženik na iznos troška vještačenja od 1.100,00 kn, iz čega proizlazi da tužitelju u konačnici pripada pravo na naknadu troška u iznosu od 6.670,00 kn / 885,26 €.

14. Temeljem odredaba čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'', broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao ukupne iznose novčanih obveza, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 € = 7,53450 kuna).

Zagreb, 17. listopada 2023.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.