Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 13 Povrv-106/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja CVS MOBILE d.o.o., Zagreb, Jankomir 25, OIB: 48717901314, kojeg zastupa zakonski zastupnik Aleš Likar, a njega punomoćnik Ibrica Zulfikarpašić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ANTE PERIĆA, vlasnika obrta Transporti Perić, Sinj, Turjaci 33, OIB: 03573369514, zastupan po punomoćnici Tanji Bota, odvjetnici u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. rujna 2023. uz sudjelovanje zamjenika punomoćnika tužitelja Ivana Pavića, odvjetnika u Splitu te punomoćnice tuženika Tanje Bota, odvjetnice u Splitu, na ročištu za objavu presude 16. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ane Romac iz Sinja, poslovni broj Ovrv-19/2021 od 21. listopada 2021. u dijelu kojim je tuženiku Anti Periću, vlasniku obrta Transporti Perić naloženo da tužitelju CVS MOBILE d.o.o. isplati zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 334,32 EUR-a / 2.518,94 kuna od 16. rujna 2021. pa do 24. svibnja 2023.

- na iznos od 335,43 EUR-a / 2.527,30 kuna od 16. listopada 2021. pa do 24. svibnja 2023.

po stopi koja se za razdoblje od dospijeća tih iznosa pa do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 24. svibnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ane Romac iz Sinja, poslovni broj Ovrv-19/2021 od 21. listopada 2021. u dijelu kojim je tuženiku Anti Periću, vlasniku obrta Transporti Perić naloženo da tužitelju CVS MOBILE d.o.o. isplati iznos od 1.186.20 EUR-a / 8.937,39 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 12. ožujka 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje od dospijeća tog iznosa pa do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 24. svibnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu u kojem je traženo da sud naloži tuženiku Anti Periću, vlasniku obrta Transporti Perić da tužitelju isplati iznos od 669,75 EUR-a / 5.046,24 kuna te se u tom dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ane Romac iz Sinja, poslovni broj Ovrv-19/2021 od 21. listopada 2021.

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za određivanjem zabrane banci da tuženiku Anti Periću, vlasnik obrta Transporti Perić, ili trećoj osobi po nalogu tuženika isplati s računa tuženika novčani iznos koji odgovara utuženom potraživanju tužitelja.

III. Nalaže se tužitelju CVS MOBILE d.o.o. da tuženiku Anti Periću, vlasniku obrta Transporti Perić, naknadi trošak postupka u iznosu od 211,36 EUR-a / 1.592,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 16. listopada 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Ante Perića, vlasnika obrta Transporti Perić za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 1.897,68 EUR-a / 14.298,13 kuna.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 14. kolovoza 2021. javnom bilježniku Ani Romac iz Sinja podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvoda otvorenih stavki, protiv ovršenika (ovdje tuženika), radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja (sada tužitelja) u iznosu od 1.855,95 EUR-a / 13.983,63 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ane Romac iz Sinja, poslovni broj Ovrv-19/2021 od 21. listopada 2021. određena je predložena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika (sada tuženika).

2. Tuženik (ranije ovršenik) je protiv tog rješenja izjavio prigovor.

3. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, u cijelosti osporio osnovu i visinu tražbine tužitelja, kao i visinu troškova ovršnog postupka koji su priznati rješenjem o ovrsi javnog bilježnika. Nadalje, tuženik je naveo kako on nema nikakvog dugovanja prema tužitelju, iz prijedloga za ovrhu da nije jasno na što se potraživanje tužitelja uopće odnosi, a sam prijedlog za ovrhu da ne sadržava sve podatke propisane člankom 39. Ovršnog zakona pa da je prijedlog za ovrhu trebalo odbaciti. Stoga, tuženik predlaže da sud prijedlog za ovrhu odbaci, podredno da stavi izvan snage rješenje o ovrsi i nastavi postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Javni bilježnik Ana Romac iz Sinja je predmetni spis dostavila Općinskom sudu u Splitu pa je taj sud rješenjem poslovni broj Povrv-1934/2021 od 31. listopada 2022. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ane Romac iz Sinja, poslovni broj Ovrv-19/2021 od 21. listopada 2021. u dijelu u kojem je određena ovrha te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Općinski sud u Splitu se rješenjem poslovni broj Povrv-1934/2021 od 25. siječnja 2023. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je odlučio da će se postupak po pravomoćnosti tog rješenja dostaviti ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

5. Kako ovaj spor predstavlja spor male vrijednosti jer potraživanje tužitelja čini zahtjev za isplatu iznosa od 1.855,95 EUR-a / 13.983,63 kuna, rješenjem ovog suda, poslovni broj Povrv-106/2023-2 od 4. travnja 2023. tužitelj je pozvan da u roku od 15 dana od dana primitka tog rješenja iznese sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i da predloži dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica (točka I. izreke), dok je tuženik pozvan da u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz točke I. izreke tog rješenja iznese sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predloži dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica (točka II. izreke). Tim rješenjem stranke su upozorene da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile protivno odredbi članka 461.a stavak 5. i 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. (pročišćeni tekst), 25/2013., 89/2014., 70/2019. i 80/2022. – dalje: ZPP) sud neće uzeti u obzir (točke III. i IV. Izreke).

6. Punomoćnik tužitelja je predmetno rješenje zaprimio 6. travnja 2023., a punomoćnica tuženika 17. travnja 2023.

7. Tužitelj se podneskom od 21. travnja 2023. očitovao na navode tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi na način da je osporio navode tuženika iz tog podneska te je naveo kako je prigovor tuženika usmjeren isključivo prema odugovlačenju postupka i izbjegavanju plaćanja dospjele obveze. Naime, potraživanje tužitelja prema tuženiku da se temelji na računu broj IF20-04274 od 31. kolovoza 2020. u iznosu od 2.518,94 kuna, računu broj IF20-04863 od 30. rujna 2020. u iznosu od 2.527,30 kuna koji se odnose na „tužiteljevu uslugu pretplate“ te računu broj IF21-00625 od 24. veljače 2021. u iznosu od 8.937,93 kuna koji se odnosi na „dio opreme koju tuženik nije vratio tužitelju nakon prestanka ugovora pa da je tužitelj izdao tuženiku račun za nevraćenu opremu“. Nadalje, iz konto kartice kupca od 1. siječnja 2021. da proizlazi kako je tuženik priznao iznos od 5.046,25 kuna pa kako taj iznos odgovara zbroju dugovanja po računima tužitelja broj IF20- 04274 od 31. kolovoza 2020. i IF20-04863 od 30. rujna 2020., prigovori tuženika da su usmjereni isključivo prema odugovlačenju ovog postupka. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja je sadržana u spisu te da provede dokaz saslušanjem svjedokinje Ivane Fišić na „okolnost postojanja dugovanja tuženika za nevraćenu opremu po računu broj IF21-00625 od 24. veljače 2021.“, kao i da od Porezne uprave zatraži podatak o tome je li tuženik po utuženim računima koristio pravo na odbitak pretporeza.

8. Punomoćnica tuženika je predmetni podnesak zaprimila 9. svibnja 2023. te se podneskom od 24. svibnja 2023. tuženik očitovao na navode iz podneska tužitelja od 21. travnja 2023. Tuženik je u predmetnom podnesku naveo kako isti priznaje potraživanje tužitelja koje proizlazi iz računa broj IF20-04274 od 31. kolovoza 2020. i IF20-04863 od 30. rujna 2020. te je u prilogu podneska dostavio dokaz o uplati predmetnih računa. Tuženik je naveo kako se radi o računima za GPS nadzor vozila. Nadalje, tuženik je naveo kako isti u cijelosti osporava potraživanje tužitelja koje proizlazi iz računa broj 625-PPI-1 od 24. veljače 2021. jer da se radi o uređajima koje tuženik nije naručio od tužitelja. Naime, tuženik da je od tužitelja samo naručio uslugu, a između stranaka da nije ugovoreno niti dogovoreno da će tuženik takvu opremu kupiti od tužitelja, niti da će istome biti dužan platiti nekakvu naknadu. Osim toga, tuženik je naveo kako predmetni račun nije niti knjižio u svojim poslovnim knjigama te je predložio da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tuženik je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja je sadržana u spisu te da provede dokaz saslušanjem tuženika i svjedoka Elvida Kanaeta, ne navodeći na koje okolnosti predlaže izvesti dokaz njihovim saslušanjem.

9. Tužitelj je podneskom od 29. kolovoza 2023. priznao da je tuženik uplatom od 24. svibnja 2023. podmirio dugovanje koje proizlazi iz računa broj IF20-04274 od 31. kolovoza 2020. i IF20-04863 od 30. rujna 2020. pa predlaže da sud naloži tuženiku da tužitelju isplati zakonske zatezne kamate koje su na taj iznos tekle od dospijeća pa do dana plaćanja, kao i da tuženiku naloži da tužitelju isplati iznos od 1.186,20 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 12. ožujka 2021. pa do isplate, na ime dugovanja koje tuženik ima prema tužitelju s osnova nevraćene opreme. Osim toga, tuženik je naveo kako stranke nisu sklopile pisani ugovor pa da se na ovaj konkretan odnos ima primijeniti odredba članka 247. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022. – dalje: ZOO) iz koje proizlazi da je ugovor sklopljen onda kada su se stranke usuglasile o bitnim sastojcima ugovora te da upravo iz te odredbe proizlazi i obveza tuženika da tužitelju plati naknadu za nevraćenu opremu.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.186,20 EUR-a / 8.937,42 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime neplaćenog računa broj IF21-00625 od 24. veljače 2021. kojeg je tužitelj izdao tuženiku na ime „nevraćene opreme“.

11. S obzirom da potraživanje tužitelja predstavlja zahtjev za isplatu iznosa od 1.186,20 EUR-a / 8.937,42 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, sukladno odredbi članka 502. stavak 1. ZPP-a.

12. Naime, naprijed spomenutom odredbom članka 502. stavak 1. ZPP-a propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,70 EUR-a.

13. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju sadržanu u spisu i to: izvadak otvorenih stavki na dan 23. kolovoza 2021. (list 6 i 35 spisa), ispravu naslovljenu kao „Prodaja – Isporuka KOPIJA“ od 24. veljače 2021. (list 34 spisa), konto karticu kupca za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 25. studenog 2021. (list 36 spisa), račun i kopiju računa broj 625-PP1-1 od 24. veljače 2021. (broj fakture IF21-00625) (listovi 57-40 spisa), račun broj 4274-PP1-1 od 31. kolovoza 2020. (broj fakture IF20-04274) (listovi 41-42 spisa), račun broj 4863-PP1-1 od 30. rujna 2020. (broj fakture IF20-04863) (listovi 43 i 44 spisa), radni nalog od 28. prosinca 2020. (listovi 45 i 46 spisa), radni nalog od 1. prosinca 2020. (listovi 47-52 spisa), potvrdu o uplati od 24. svibnja 2023. (list 58 spisa), izvod otvorenih stavki na dan 6. lipnja 2023. (list 63 spisa) te obračun kamata (list 64 i 65 spisa).

14. Tužitelj je predlagao da sud izvede i dokaz saslušanjem svjedokinje Ivane Fišić, zaposlenice tužitelja, „na okolnost postojanja dugovanja tuženika za nevraćenu opremu po računu broj IF21-00625 od 24. veljače 2021.“, dok je tuženik predlagao da sud izvede dokaz saslušanjem tuženika Ante Perića i svjedoka Elvisa Kanaeta, ne navodeći na koje okolnosti predlaže izvesti dokaz njihovim saslušanjem.

15. Člankom 7. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

16. Člankom 220. stavak 1. ZPP-a propisanoj je da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

17. Stoga, kako izvođenje dokaza saslušanjem svjedokinje Ivane Fišić na okolnost „postojanja dugovanja tuženika za nevraćenu opremu po računu broj IF21- 00625 od 24. veljače 2021.“ ne predstavlja odlučnu činjenicu za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari s obzirom na to da između stranaka nije bilo sporno da tuženik taj račun nije platio tužitelju, izvođenje tog dokaza nije bilo potrebno. Ovaj sud je odbio kao nepotreban i prijedlog tuženika za izvođenje dokaza saslušanje tuženika i svjedoka Elvisa Kanaeta. Naime, tuženik nije naveo na koje okolnosti predlaže izvesti dokaz saslušanjem tuženika i predloženog svjedoka pa je takav dokazni prijedlog odbijen. Stranka koja predlaže izvođenje određenog dokaza dužna je navesti koji dokaz predlaže izvesti, kao i koje odlučne činjenice bi se trebale utvrditi izvođenjem tog dokaza pa kako nije jasno na koje okolnosti je predloženo izvesti taj dokaz, sud je istog odbio kao nepotrebnog. Ovaj sud je odbio kao nepotreban i prijedlog tužitelja za traženje podataka od Porezne uprave o tome je li tuženik po računu broj IF21-00625 od 24. veljače 2021. koristio pravo na odbitak pretporeza s obzirom na to da se sam tuženik izjasnio kakao predmetni račun nije knjižio u poslovnim knjigama.

18. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

19. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor na temelju kojeg je tužitelj tuženiku omogućio praćenje GPS signala u vozilima, a tuženik se za tu uslugu obvezao tužitelju platiti određenu naknadu.

20. Među strankama nije bilo sporno ni to da je tužitelj (ranije ovrhovoditelj) 14. kolovoza 2021. javnom bilježniku Ani Romac iz Sinja podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvoda otvorenih stavki, radi naplate iznosa od 13.983,63 kuna, a koje potraživanje se odnosi na neplaćeni račun broj IF20-04274 od 31. kolovoza 2021. u iznosu od 2.518,94 kuna, račun broj IF20-04863 od 30. rujna 2021. u iznosu od 2.527,30 kuna te račun broj IF21-00625 od 24. veljače 2021. u iznosu od 8.937,39 kuna.

21. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da se potraživanje po računima broj IF20-04274 od 31. kolovoza 2021. i broj IF20-04863 od 30. rujna 2021. odnosi na neplaćenu naknadu za praćenje GPS signala u vozilima, a potraživanje po računu broj IF21-00625 od 24. veljače 2021. da predstavlja obračunatu naknadu za nevraćenu opremu nakon raskida ugovora.

22. Među strankama nije bilo sporno ni to da je tuženik nakon utuženja, 24. svibnja 2023., podmirio dugovanje po računima broj IF20-04274 od 31. kolovoza 2021. i IF-20-04863 od 30. rujna 2021., a da su ostale nepodmire zakonske zatezne kamate koje su na iznose glavnice iz tih računa tekle od dospijeća pa do dana isplate, kao i račun broj IF21-00625 od 24. veljače 2021. u iznosu od 1.186,20 EUR-a / 8.937,39 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

23. Stoga, kao sporno trebalo je utvrditi je li tuženik dužan tužitelju platiti zakonske zatezne kamate koje su tekle na iznose glavnice iz računa broj IF20-04274 od 31. kolovoza 2021. i računa broj IF20-04863 od 30. rujna 2021. od dospijeća pa do isplate, kao i je li tuženik dužan tužitelju platiti naknadu za nevraćenu opremu, a koji iznos naknade je tužitelj obračunao u računu broj IF21-00625 od 24. veljače 2021.

24. Člankom 247. ZOO-a propisano je da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

25. Ugovor kojeg su ovdje tužitelj i tuženik sklopili zapravo predstavlja neimenovani ugovor. Inominatni ili neimenovani ugovori su ugovori koji nisu uređeni propisima koji uređuju relevantnu materiju ali ih ugovorne strane mogu sklapati u skladu sa općim odredbama obveznog prava

26. Kako to proizlazi iz stanja spisa, ugovorne strane su sklopile ugovor na temelju kojeg se tužitelj obvezao tuženiku omogućiti korištenje usluge GPS nadzora vozila, a tuženik se obvezao tužitelju za tu uslugu plaćati naknadu sukladno mjesečnim računima koje je tužitelj ispostavljao tuženiku.

27. Nije sporno da računi koje je tužitelj izdao tuženiku 31. kolovoza 2021. i 30. rujna 2021. predstavljaju upravo račune koje je tužitelj izdao tuženiku za korištenje usluge GPS nadzora vozila, kao ni to da je tuženik te račune platio sa zakašnjenjem.

28. Člankom 29. stavak 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

29. Stoga, kako je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik predmetne račune platio sa zakašnjenjem, tuženika je valjalo obvezati da tužitelju plati zakonske zatezne kamate koje su na iznos glavnice od 334,32 EUR-a / 2.518,94 kuna tekle od 16. rujna 2021. pa do 24. svibnja 2023., a na iznos glavnice od 335,43 EUR-a / 2.527,30 kuna tekle od 16. listopada 2021. pa do 24. svibnja 2023. po stopi određenoj sukladno članku 29. stavak 2. ZOO-a, sve na način kako je to pobliže određeno pod točkom I. izreke ove presude.

30. Naime, kako je ovaj postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu, sud je dužan o osnovanosti zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata odlučiti u okviru platnog naloga pa je u tom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ane Romac iz Sinja, poslovni broj Ovrv-19/2021 od 21. listopada 2021. održan na snazi.

31. Nakon toga trebalo je utvrditi je li osnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.186,20 EUR-a / 8.937,39 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime naknade za nevraćenu opremu nakon raskida ugovora.

32. Uvidom u račun broj 625-PP1-1 (IF21-00625) od 24. veljače 2021. utvrđeno je da tužitelj po tom računu od tuženika potražuje naknadu za nevraćenu opremu (1 kom OBC720, 1 kom Modem FM-Pro 4, 2 kom MUX TAHO, 1 kom Telematski uređaj Delta Pro, 1 kom FMS posrednik CAN-CLICK UAB, 1 kom Modem FMA110), u ukupnom iznosu od 8.937,39 kuna. Predmetni račun dospijeva na naplatu 11. ožujka 2021.

33. Uvidom u dokument koji je naslovljen kao „Predaja – Isporuka KOPIJA“ od 24. veljače 2021. utvrđeno je da iz tog dokumenta proizlazi kako je tužitelj tuženiku predao 1 kom OBC720, 1 kom Modem FM-Pro 4, 2 kom MUX TAHO, 1 kom Telematski uređaj Delta Pro, 1 kom FMS posrednik CAN-CLICK UAB, 1 kom Modem FMA110 te da predmetni uređaji predstavljaju opremu koja od strane tuženika nije vraćena tužitelju.

34. Uvidom u radni nalog broj RN-HR-20-03724 koji je planiran za 1. prosinca 2020. utvrđeno je kako isti sadrži komentar „Ako se oprema ne vrati do 31. prosinca 2020. ide naplata opreme“, a u popisu opreme je navedeno „MUX TAHO, MODEM PRO MG10-DG10, CL-CAN UAB, FMS-FM4, Kartica A1-ITS, PTV X Server“.

35. Uvidom u radni nalog broj RN-HR-20-03723 koji je planiran za 1. prosinca 2020. utvrđeno je da isti također sadrži komentar „Ako se oprema ne vrati do 31. prosinca 2020. ide naplata opreme“, a u popisu opreme je navedeno „Modem FMA110, Kartica A1-LTS, PTV X Server“.

36. Uvidom u radni nalog broj RN-HR-20-03721 koji je planiran za 1. prosinca 2020. utvrđeno je kako i taj radni nalog sadrži komentar „Ako se oprema ne vrati do 31. prosinca 2020. ide naplata opreme“, a u popisu opreme je navedeno „Modem Pro4, MUX MUX-Tacho, Kartica A1-ITS, FMS-FM4 I PTV X Server“.

37. Stoga, trebalo je utvrditi može li tužitelj osnovano od tuženika zahtijevati naplatu opreme koja je pobliže navedena u računu broj 625-PP1-1 (IF21-00625) od 24. veljače 2021.

38. Po ocjeni ovog suda, tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je upravo opremu koja je navedena u predmetnom računu predao tuženiku, niti je dokazao da je između stranaka ugovoreno da će tuženik biti u obvezi tužitelju platiti određenu naknadu ukoliko mu ne vrati predmetnu opremu, niti je dokazao da je između stranaka ugovoreno po kojoj će cijeni tuženik tužitelju biti dužan platiti tu opremu ukoliko je ne vrati.

39. Člankom 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

40. Naime, iako ovaj sud nije izveo po tužitelju predloženi dokaz saslušanjem svjedokinje Ivane Fišić koji je predložen na okolnost „postojanja dugovanja“ po predmetnom računu, niti izvođenjem tog dokaza ne bi se mogla utvrditi odlučna činjenica vezana za to koju opremu je tužitelj predao tuženiku, tko je opremu ugradio u vozila tuženika, tko se obvezao izvršiti demontažu te opreme i u kojem roku niti visina naknade koju je tuženik eventualno dužan platiti tužitelju ukoliko se ispostavi da je tuženik bio dužan izvršiti demontažu opreme i istu vratiti tužitelju pa je ovaj sud primjenom pravila o teretu dokazivanja u tom dijelu ukinuo platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi i tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. 41. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

42. Podneskom od 29. kolovoza 2023. tužitelj je povukao tužbu u dijelu kojim je traženo da sud naloži tuženiku da mu isplati iznos od 669,75 EUR-a / 5.046,24 kuna pa je, sukladno članku 456. stavak 1. utvrdio da je tužitelj u tom dijelu povukao tužbu i ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ane Romac iz Sinja, poslovni broj Ovrv-19/2021 od 27. listopada 2021.

43. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke rješenja.

44. Tužitelj je predložio da sud, sukladno odredbi članka 501.a ZPP-a, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine. Naime, kako je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, kao i tijekom postupka s uspjehom osporio tražbinu tužitelja, po ocjeni ovog suda, nisu bile ispunjene pretpostavke za određivanje prethodne mjere.

45. Stoga, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

46. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno članku 154. stavak 2. ZPP-a, u svezi s člankom 155. ZPP-a i člankom 164. stavak 1. ZPP-a.

47. Člankom 154. stavak 2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

48. Sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu (članak 155 stavak 1. ZPP-a). Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi (članak 155. stavak 2. ZPP-a).

49. Člankom 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova sud odlučuje na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja.

50. Naime, kako iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj pokrenuo ovaj postupak radi naplate iznosa od 1.855,95 EUR-a / 13.983,63 kuna, da je tužitelj nakon što je tuženik platio iznos od 669,75 EUR-a / 5.046,24 kuna povukao tužbu u tom dijelu, a da je zahtjev tužitelja ocijenjen kao neosnovan za iznos od 1.186,20 EUR-a / 8.937,39 kuna, tužitelj je u ovom postupku uspio sa 37%, a tuženik sa 63%.

51. Stoga, sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, najprije je trebalo utvrditi koji trošak tuženika u ovom postupku je bio opravdan. Po ocjeni ovog suda, tuženiku osnovano pripada trošak sastavljanja prigovora protiv rješenja o ovrsi u visini 100 bodova (Tbr. 10.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022. i 126/2022. – dalje: Tarifa), 75 bodova za sastavljanje podneska od 24. svibnja 2023. (Tbr. 8.1. Tarife) i 75 bodova za zastupanje na ročištu održanom 7. rujna 2023. (Tbr. 9.1. Tarife) te 50 bodova za zastupanje na ročištu za objavu presude održanom 16. listopada 2023. (Tbr. 9.3. Tarife). Dakle, tuženiku osnovano pripada 300 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 15,00 kuna (Tbr. 50. Tarife), tuženiku osnovano pripada 4.500,00 kuna, uvećano za 25% PDV-a (1.125,00 kuna), odnosno ukupno 5.625,00 kuna.

52. Nadalje, tom iznosu je potrebno dodati i trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 66,36 EUR-a / 500,00 kuna.

53. Dakle, tuženiku osnovano propada 812,93 EUR-a / 6.125,00 kuna.

54. Nakon toga potrebno je od postotka u kojem je u postupku uspio tuženik (63%) oduzeti postotak u kojem je u postupku uspio tužitelj (37%) te je tuženiku od troškova postupka koji bi mu osnovano pripadali (812,93 EUR-a / 6.125,00 kuna) potrebno dosuditi trošak u postotku koji odgovara razlici koja ostane kada se od postotka u kojem je u postupku uspio tuženik oduzme postotak u kojem je uspio tužitelj (26%).

55. Stoga, tuženiku je valjalo dosuditi trošak postupka u iznosu od 211,36 EUR-a / 1.592,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 16. listopada 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

56. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke rješenja.

57. Zahtjev tuženika valjalo je odbiti kao neosnovan za više zatraženi trošak postupka u iznosu od 1.897,68 EUR-a / 14.298,13 kuna.

58. Pored zahtjeva tuženika za naknadu troškova postupka koji je odbijen nakon što je tuženiku trošak postupka dosuđen sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, zahtjev tuženika je valjalo odbiti i za više zatraženi trošak sudskih pristojbi. Naime, tuženik je zatražio trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 5.000,00 kuna te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 5.000,00 kuna.

59. Sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.) obveza plaćanja sudske pristojbe za tužbu, čak i kad bi ovaj postupak predstavljao postupak koji je pokrenut tužbom, a ne prijedlogom za ovrhu, ne bi bila obveza tuženika nego tužitelja, kao i obveza plaćanja sudske pristojbe za presudu.

60. Stoga, odlučeno je kao pod točkom IV. izreke ovog rješenja.

61. Rok za isplatu određen je sukladno odredbi članka 328. stavak 2. ZPP-a.

62. Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove presude iskazani su i u eurima sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.) te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj 7,53450.

U Splitu 16. listopada 2023.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 3. točka 3. tog Zakona (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku Ibrici Zulfikarpašiću, odvjetniku u Zagrebu

- tuženiku po punomoćnici Tanji Bota, odvjetnici u Splitu

- u spis

Broj zapisa: 9-3085e-29287

Kontrolni broj: 0488a-7e1ce-46937

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=RAJANA BULJAN, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.