REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: 8 P-647/2019-65

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Ivi Raos, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika J. D. iz Nj., OIB:…, zastupanog po punomoćniku H.P., odvjetniku iz O. d. P. i dr iz V., protiv tuženika-protutužitelja Lj.S.iz D.S., OIB:…, zastupanog po punomoćniku S. N.P., odvjetniku iz S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. kolovoza 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tužitelja osobno, punomoćnika tuženika i tuženika osobno, 13. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Lj.S.iz D.S., OIB:…, da tužitelju J.D. iz Nj., OIB: …, isplati iznos od 5.000,00 Eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2014. pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se protutuženiku J. D. iz Nj., OIB:…, isplatiti tuženiku Lj.S.iz D.S., OIB: …, iznos od 60.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01. prosinca 2014. pa do isplate, sve u roku od 15 dana "

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

r i j e š i o  j e

Ne dopušta se preinaka tužbe od 15. veljače 2022. povećanjem tužbenog zahtjeva u dijelu glavnice za daljnji iznos od 61.600,00 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 7. svibnja 2018. podnio ovom sudu tužbu u kojoj navodi kako su tužitelj i tuženik 19. lipnja 2014. sklopili Ugovor o zajmu kojim je tužitelj tuženiku beskamatno pozajmio iznos od 5.000,00 EUR s rokom povrata 15. listopada 2014. Navodi kako tuženik tužitelju nije vratio pozajmljen iznos iako ga je na to tužitelj višekratno pozivao i posljednji put putem punomoćnika 12. travnja 2018., a koji poziv na plaćanje je tuženik zaprimio 17. travnja 2018. i na isti se nije odazvao. Slijedom navedenog, predlaže donošenje presude kojom će sud naložiti tuženiku isplatu utuženog iznosa sa zateznim kamatama i naknadom troška postupka tužitelju.

2. U odgovoru na tužbu tuženik-protutužitelj (dalje u tekstu: tuženik) osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno u bitnom osporava postojanje ugovornog odnosa s tužiteljem temeljem Ugovora o zajmu, odnosno činjenicu da bi mu tužitelj isplatio iznos od 5.000,00 Eur te navodi kako se s tužiteljem prvi i zadnji puta sreo 19. lipnja 2014. u T. posredstvom Z. P., a na prijedlog zaposlenika tužitelja A. K. jer je tužitelj trebao stručne savjete iz područja lovstva i šumarstva. Naveo je kako je A. K. prevodio njihov razgovor na temu zakupa lovišta na K., K.1 te u G.K. te da je tužitelj saznavši za mogućnost kupnje 90ha šume na K. zamolio tuženika da na njegov trošak organizira stručnu izmjeru drvne zalihe radi procjene vrijednosti šume. Naveo je kako je tužitelj predložio da se tuženik zauzme kod svojih kolega da posao izmjere bude što jeftiniji, a da će tužitelj iste poslove platiti tako što će namjenski novac doznačiti na tuženikov kunski račun ili pripremiti gotovinu u iznosu od 5.000,00 Eur predujma te je zamolio tuženika da potpiše priznanicu prije isplate. Istaknuo je kako se tužitelj ujedno ponudio za posredovanje u prodaji tuženikovog građevinskog zemljišta u Istri navodeći kako ima kontakte sa zainteresiranim investitorima te je dogovoreno da će se sva daljnja komunikacija u pogledu lovišta i šuma obaviti putem elektroničke pošte i posredstvom A.K.. Naveo je kako je u dobroj vjeri organizirao izmjeru 90 ha šume na K., a o čemu je A. K. obavijestio tužitelja no da mu dogovoren iznos predujma tužitelj nikada nije isplatio premda je tuženik troškove izmjere i obradu prikupljenih podataka osobno platio u iznosu od 8.000,00 Eur. Naveo je kako je obrađene podatke o izmjeri 90 ha šume na K. u skraćenoj verziji dostavio naknadno i tužitelju putem elektroničke pošte te je daljnja komunikacija s tužiteljem u pogledu lovišta i šuma posredstvom A. K. trajala sve do 11. svibnja 2015. Naveo je kako je tijekom komunikacije putem elektroničke pošte tužitelj povremeno poticao povrat kredita koji nikada nije isplatio tuženiku te je zanemarivao svoju obvezu plaćanja troškova izmjere 90 ha šume na K.u usporedno ističući da se tuženik izjasni o cijeni svojih usluga premda je sve već bilo prethodno dogovoreno na sastanku u T.. Naveo je kako se tužitelj nikada nije očitovao na dostavljen primjerak pisanog Ugovora o dugoročnoj suradnji koji mu je tuženik dostavio putem elektroničke pošte te nakon što je tužitelj ostvario svoje poslovne interese u lovištu "K." da se zahvalio tuženiku na suradnji i odustao od ponude na raspisani javni natječaj za lovište "R." u G.K. premda je prethodno inzistirao da mu tuženik osigura ugovor o zakupu tog lovišta. U pogledu kupnje 90ha šume na K., tužitelj je odugovlačio s odgovorom o konačnom iznosu kupoprodajne cijene sve dok šuma nije prodana da bi se tek nakon prodaje iste javio putem elektroničke pošte s prijedlogom kupoprodajne cijene koja je bila ispod cijene utvrđene u pregovorima s vlasnikom. Istaknuo je kako je zaključio da se u konkretnom slučaju radi o prepredenom poslovnom scenariju tužitelja te je odustao od daljnje komunikacije i potraživanja od tužitelja. Slijedom navedenog, tuženik uz odgovor na tužbu podnosi protutužbu protiv tužitelja kao tuženika, uređenu u podnesku od 20. studenog 2018. te ističe protutužbeni zahtjev kojim traži od suda donošenje presude kojom će naložiti tužitelju kao naručitelju da isplati tuženiku iznos od 60.000,00 kn sa zateznim kamatama kao iznos neplaćene naknade za izvršene usluge izmjere drvne zalihe te pruženih savjetodavnih usluga.

3. Tužitelj-protutuženik (dalje u tekstu: tužitelj) je u odgovoru na protutužbu osporio protutužbu i protutužbeni zahtjev u cijelosti te je sadržajno istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije. Naveo je kako je kao član društva F. E. d.o.o. bio zainteresiran za kupnju određene nekretnine na području lovišta u Kalniku te da je nakon intervencije tadašnjeg direktora društva F. E. d.o.o., A.K., koji je tuženika predstavio kao zaposlenika Ministarstva poljoprivrede s kojim valja biti u dobrim odnosima, tuženiku isplatio zajam u iznosu od 5.000,00 Eur. Istaknuo je kako je, nakon što mu je rečeno da je tuženiku potreban novac za liječenje teško bolesne supruge, pristao osobno pomoći tuženiku u obliku beskamatne pozajmice s definiranim rokom povrata. Navodi da je iznos od 5.000,00 Eur predstavljao određenu akontaciju za pravni posao da bi isto kao takvo bilo naznačeno u potvrdi koju je potpisao tuženik jednako kao što bi u istoj bilo naznačeno da je ugovorena naknada za izvršenje određenog posla od strane tuženika u iznosu od 8.000,00 Eur. Predlaže odbiti protutužbu i protutužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu troška postupka tužitelju.

4. Primjenom odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19 - dalje u tekstu: ZPP) sud nije dopustio preinaku protutužbe u podnesku od 10. veljače 2022., a koja je učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka, obzirom na to da je tuženik već u trenutku podnošenja protutužbe raspolagao potrebnim podacima za izračun naknade za izvršene i isporučene usluge koju potražuje od tužitelja za razdoblje koje se odnosi na 2014. i 2015. godinu, odnosno tuženik je imao saznanja o opsegu i visini potraživanja s navedene osnove, a kako je i navedeno u protutužbi te se ne može uzeti da je isti bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Slijedom navedenog, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

5. U daljnjem tijeku postupka glavna rasprava počela je iznova zbog izmjene raspravnog suca, a uz suglasnost stranaka, izvedeni dokazi nisu izvođeni ponovno, već su pročitani zapisnici o izvođenju tih dokaza.

6. Sud je tijekom postupka izveo dokaze uvidom u Potvrdu ( list 4 spisa), poziv na povrat pozajmice od 11. travnja 2018. s povratnicom (list 5 spisa), ponudu za posredovanje u kupoprodaji (list 24 spisa), zk izvadak (list 25, 50-53 spisa), presliku komunikacije elektroničkom poštom (list 26-32, 36-44, 48 i 49, 54 i 55 spisa), izmjeru (list 33-35 spisa), nacrt Ugovora (list 45 i 46 spisa), članke s interneta (list 60-61 spisa), saslušan je svjedok Z. P. (list 76 spisa) te su saslušani tužitelj i tuženik kao stranke u postupku (list 75 i 77 spisa).

7. Sud je primjenom odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a kojom je propisano da sud odlučuje koje će od dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka A. K. obzirom na to da tuženik na ponovljene pozive suda nije sudu dostavio adresu svjedoka u Nj. na koju bi se istom mogao uputiti poziv za saslušanje, odnosno tuženik nije dostavio sudu podatak kada će se svjedok nalaziti u R. H. radi njegovog saslušanja (dopis ona listu 81 spisa, list 83 spisa, list 87 spisa, list 139 spisa), a slijedom čega iz razloga ekonomičnosti i svrhovitosti nije proveden dokaz njegovim saslušanjem. Sud ujedno nije proveo dokaz saslušanjem svjedokinje C.D., supruge tužitelja, obzirom na to da je tužitelj na ročištu od 28. svibnja 2019. odustao od predloženog dokaza njenim saslušanjem.

8. Na temelju izvedenih dokaza, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da su tužbeni i protutužbeni zahtjev neosnovani u cijelosti iz razloga promašene aktivne, odnosno pasivne legitimacije.

9. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja na povrat zajma u iznosu od 5.000,00 Eur sa zateznim kamatama temeljem Ugovora o zajmu od 19. lipnja 2014. te protutužbeni zahtjev tuženika na isplatu naknade za izvršene usluge temeljem usmeno zaključenog ugovora o pružanju savjetodavnih usluga u poslovanju i upravljanju poslovnim aktivnostima u RH vezano za šumarstvo i lovstvo i izvršenju usluge izmjere šuma za tužitelja kao naručitelja u iznosu od 60.000,00 kn sa zateznim kamatama.

10. Između stranka je sporno postojanje ugovornog odnosa temeljem Ugovora o zajmu kao i postojanje poslovnog odnosa iz ugovora o poslovnoj suradnji za pružanje savjetodavnih usluga u poslovanju i upravljanju poslovnim aktivnostima u RH vezano za šumarstvo i lovstvo.

11. Na okolnost utvrđivanja spornih ugovornih odnosa između stranaka u postupku, sud je izvršio uvid u isprave u spisu, po službenoj dužnosti je izvršen uvid u izvadak iz sudskog registra za društvo F. E. H. – H.& F. d.o.o., saslušane su stranke u postupku te je saslušan svjedok Z. P..

11. Svjedok Z. P. je u svom iskazu naveo kako je na zamolbu A.K. dovezao tuženika prije nekoliko godina u hotel T. na sastanak s tužiteljem koji je bio zainteresiran za kupnju lovišta i šume jer mu je tuženik mogao pružiti potrebne informacije. Nema saznanja da bi između tuženika i tužitelja bio sklopljen ikakav posao, odnosno da je tužitelj angažirao tuženika za neki posao, zna samo da su oni razgovarali no ne i kako je taj razgovor završio. Također, nema nikakvih saznanja o tome da bi tužitelj tuženiku posudio bilo kakve novce. Naveo je kako je bio prisutan kada se razgovaralo o lovištima, taj razgovor je trajao 2-3 sata ali da on nije slušao taj razgovor, odnosno nije ga pratio jer ga to nije zanimalo. Tom prilikom su ujedno bili prisutni A. K. i tužiteljeva supruga. A. K. je prevodio razgovor između tužitelja i tuženika. Naveo je kako je cijelo vrijeme bio uz tuženika, nije se odvajao no da ne zna je li bio razgovora o izmjeri šume, razgovaralo se o svemu. Ne sjeća se da bi tuženik u bilo kojem trenutku razgovora spominjao pozajmicu, odnosno da mu treba novac te on nije vidio nikakvu isplatu novca tuženiku. Ne može objasniti kako je moguće da je tuženik potpisao potvrdu na listu 4 spisa koja mu se predočava ako se nije odvajao od tuženika te nije primijetio da bi tuženik izašao iz prostorije.

12. Tužitelj je u svom iskazu naveo kako su on i tuženik u hotelu u T. 19. lipnja 2014. zaključili ugovor o zajmu te da je tuženik svojim potpisom na pozajmici priznao da mu je tužitelj pozajmio iznos od 5.000,00 eura, koji iznos mu se obvezao vratiti do 15. listopada 2014. Naveo je kako, nakon što je kupio tvrtku L. D. d.o.o., gosp. Z. P. doveo Lj.S. da mu ga predstavi i objasnio mu da im on može biti od pomoći u vezi drugih lovišta. K. mu je rekao da g. S. ima bolesnu suprugu koja treba novac i pitao me u kojem iznosu mogu pomoći jer mu je potrebna pozajmica. U početku je Lj.S. pitao da li može posuditi više novaca no ne može se sjetiti je li definirao iznos, ali je tražio veću količinu novaca. Taj razgovor između njega i g. S. je prevodio g. K. koji mu je savjetovao da posudi novac tuženiku jer je isti utjecajna osoba u ministarstvu, da mu trebaju napraviti uslugu i staviti novac na raspolaganje jer da bi to u suprotnom moglo imati negativne posljedice. Naveo je kako je rekao da to može učiniti samo u obliku ugovora o zajmu i posudio mu je tih 5.000,00 € jer više nije imao kod sebe i potpisali su taj ugovor u hotelu. Posudio mu je novac iz razloga jer je trebao novac za bolesnu suprugu, za neku vrstu terapije za gospođu, a ujedno mu je objašnjeno da bi u suprotnom mogao imati negativne posljedice. Taj dan kada se odvijala pozajmica, na sastanku su bili prisutni K., P., tužitelj i njegova supruga koja se kasnije pridružila te nije siguran da je gospodin P. bio tamo cijelo vrijeme. Prilikom predaje novca su bili prisutni samo on i tuženik. Koliko se sjeća potvrdu je sastavio K., misli da je izašao iz prostorije prije predaje novca, a potvrda je sačinjena neposredno prije predaje novca. U početku je g. K. zamolio da ne vrši pritisak na g. S. s obzirom da je utjecajan u ministarstvu no da je tužitelj u jednom trenutku pisanim putem pozvao g. S. da vrati pozajmicu i to putem e-maila. S obzirom da nije bilo reakcije g. S., angažirao je odvjetnika te je otprilike godinu dana nakon dospijeća pozajmice pozvao tuženika da mu vrati novac. Naveo je kako je vidio g. S. samo tom prigodom, kad mu je posudio novce, od prije ga nije poznavao te da mu nitko nije najavio prije susreta s tuženikom da će tuženik od njega tražiti pozajmicu. Naveo je kako nije točan navod tuženika da su se upoznali iz razloga što su što su mu trebali stručni savjeti i tuženikova pomoć u području lovstva i šumarstva. Naveo je kako je S. htio prodati lovišta koja su bila u vlasništvu trećih osoba i svoje građevinsko zemljište. K. mu je preporučio da se upozna sa tuženikom kako mu tuženik ne bi stvarao probleme u poslovanju tvrtke koju sam kupio L. D. d.o.o., a budući da je ta tvrtka imala koncesiju. Puno vremena nakon ovog sastanka gdje je tužitelj pozajmio novce tuženiku, tuženik je prodavao neku šumu i K. je pitao tužitelja da li je zainteresiran za kupnju, išao ju je pogledati no tražena cijena mu se činila prevelika pa je nije odlučio kupiti. Dopušta mogućnost da mu je K. naveo da bi procjena, odnosno izmjera drvne zalihe koja je bila predmet njegovog interesa koštala određeni iznos novaca, no međutim, on nikada nije dao nalog da se takva izmjera izvrši. Netočan je navod tuženika da su se oni dogovorili da on u suradnji sa svojim kolegama izvrši izmjeru drvne zalihe i da će on taj posao platiti 5.000,00 €. Kada se dogovarala pozajmica tome je bio sigurno nazočan K. koji je prevodio njegov i tuženikov razgovor, dok se ne sjeća je li je s tim dogovorom oko pozajmice bio upoznat i svjedok P., odnosno ne sjećam se je li on nazočio prilikom dogovaranja. Misli da je K. bio nazočan kada je on pozajmio novce tuženiku, odnosno kada mu je fizički predao novce. Naveo je kako niti on niti itko drugi nisu angažirali tuženika da izvrši izmjeru, niti mu ponudili bilo kakav iznos novca za taj posao. Misli da je izmjera izvršena čak i prije nego što su o tome razgovarali, odnosno prije nego što je tuženik njemu predložio kupnju šume. Sve i da je htio nije mogao kao fizička osoba dati nalog tuženiku da izvrši tu izmjeru budući da kao stranac ne može kupiti tu šumu već samo preko trgovačkog društva, a takav nalog nije izdao niti preko trgovačkog društva koje je kupio. Tuženik nikada nije na njegove pozive da mu vrati pozajmljeni novac odgovorio na način da on njemu ništa ne duguje, niti osporavao iznos niti da se radi o zajmu. Na traženja o povratu novca on se uvijek oglušivao. Po gotovinu u iznosu od 5.000,00 Eur je otišao u kamper gdje je imao taj iznos novca i predao ga tuženiku u predvorju hotela.

13. Tuženik Lj. S.je u svom iskazu naveo kako ga je Z. P. obavijestio da je svoju tvrtku prodao njemačkom investitoru, ovdje tužitelju, te da je A.K., kao direktor tvrtke tražio da on dođe na sastanak sa investitorom odnosno s tužiteljem i to kako bi informacijama, odnosno uputama, omogućio da ostvari svoje investicijske ciljeve u H.. Naveo je kako je na tom sastanku nastupao isključivo privatno, a ne kao djelatnik Ministarstva poljoprivrede i šumarstva. Tvrtka koju je tužitelj kupio je već imala lovište, a tužitelja je zanimalo da proširi djelatnost lovstva i na druga područja jer tužitelj nije uspio na natječajima pa ga je zanimalo što on mora učiniti kako bi pospješio svoje izglede da slijedeći put uspije na natječaju. Tužitelj je bio zainteresiran za lovište K. koje ima 10.000 ha kao i za kupnju šuma površine oko 100 ha kako bi ih mogao ograditi i uzgajati divljač. Šuma o kojoj su pregovarali nalazila se unutar područja lovišta K.. Naveo je kako ga je tužitelj pitao da procijeni koliko vrijedi ta šuma, a on mu je rekao svoju procjenu i rekao da će se najbolje znati vrijednost te šume ako se izvrši izmjera. Dogovor je bio da tuženik sa svojim prijateljima izvrši izmjeru i da tužitelj to plati u gotovini, bez računa jer će mu to ispasti jeftinije. Izmjera je izvršena tek u ljeto na jesen 2014. negdje u 7 ili 8 mjesecu kada se uobičajeno mjeri šuma. Šuma je bila u postupku povrata imovine, a vlasnike te šume zastupala je odvjetnica iz Z. koja se zove B. I. S.. Izmjeru je tražio tužitelj, tuženik ju je predložio te ju je tužitelj i prihvatio, a sama izmjera bila je bitna kako bi tužitelj koji je trebao biti kupac i zainteresiran za kupnju te šume mogao dati ponudu vlasnicima šume koje je zastupala odvjetnica. Izmjera je napravljena, izmjereno je preko 40.000 stabala, šumarska norma je oko 1.000 stabala dnevno i račun je iznosio 8.000,00 Eur. Tu izmjeru je podmirio tuženik te je kolegama koji su izvršili izmjeru platio u gotovini iako to nije bio njegov dug budući da se osjećao odgovornim za posao koji je dogovorio s kolegama. U tijeku izmjere je plaćao troškove izmjere i to M. C., Z. B. i radnicima koje je on koristio, ukupno je isplatio oko 60.000,00 kn no nisu mu dali potvrdu da ih je isplatio. Naveo je kako je potvrdu na listu 4 spisa on pisao te kao državni službenik nije želio napisati da će taj iznos od 5.000,00 Eur iskoristiti za izmjeru sukladno dogovoru s tužiteljem jer nije ovlašten za taj posao, ali je zato napisao da se radi pozajmici. Tužitelj međutim nije dao niti jedan Euro, a kamoli 5.000,00 Eur. Tužitelj je njemu trebao platiti te novce preko A. K. jer je rekao da nema gotovinu kod sebe i da N. ne rade s gotovinom. K. i Z. P. su bili uz njega i jamčili su mu da ga tužitelj neće prevariti, zato je potpisao potvrdu da mu je pozajmio 5.000,00 Eur iako u stvarnosti niti jednog Eura nije dobio. Moguće je da je krivi datum napisao na potvrdi. Potvrdu na listu 4 je napisao i potpisao, dakle napisao je sadržaj potvrde i potpisao se dok je riječ "original" naknadno nadopisana i to ne njegovom rukom. Naveo je kako tužitelj ima interes da podnese tužbu protiv njega kojom traži povrat zajma koji ne postoji jer je bio zainteresiran za kupnju šume i okolnih šuma oko Kalnika, ali na kraju nije kupio niti tu šumu niti okolne šume. Naveo je kako ga je tužitelj u e- mailovima tražio da mu uplati iznos od 5.000,00€ i to na račun firme, no da mu on na to nije odgovarao jer je to smatrao provokacijom. Naveo je kako od tužitelja nije nikada tražio da mu isplati 8.000,00 Eur koje je u konačnici u 10. ili 11. mjesecu 2014. platio za izmjeru koju je tužitelj naručio. Tužitelj mu je do 15. listopada 2014. trebao vratiti potvrdu o pozajmici budući da nije bilo pozajmice, odnosno bilo je dogovoreno da mu vrati potvrdu nakon što tužitelj plati tu izmjeru bilo A. ili njemu ili direktno onima koji su vršili izmjeru. Do 15. listopada 2014., a niti kasnije tužitelj nije uplatio taj iznos izmjere. Naveo je da kada je tužitelj dobio stvarne podatke o vrijednosti šume, odnosno kada je dobio elaborat nakon izvršene izmjere, tužitelj se počeo povlačiti iz dogovora. Tuženik je izrađeni elaborat dao A. K. koji ga je početkom studenog 2014. dao tužitelju. Rekao je tužitelju da izmjera košta 90.000,00 kn, a da ako ide bez računa i u gotovini, da će biti manje i tu su se dogovorili oko iznosa od 5.000,00 Eur koji je iznos tužitelj bio dužan platiti na ime izmjere. Naveo je kako nije htio ostaviti pisani trag vezan za posao koji je dogovorio sa tužiteljem i zato nije njemu uputio niti jedan mail vezano za to kada će on isplatiti novce za izvršenu izmjeru. Žalio se K. kako tužitelj nije ispunio svoju obavezu, odnosno platio izmjeru. Na upit tužitelja kada i tko je dao nalog za izmjeru šume i gdje je ta ponuda, odnosno je li tuženik ishodio ponudu prije izmjere šume, tuženik je naveo da ponude nije bilo budući da se nije radilo preko računa, no dogovor između njega i tužitelja je bio da tuženik organizira tu izmjeru, a što je i učinio. Dogovoru između njega i tužitelja su nazočili A. K., Z. P. i supruga tužitelja. Nikada prije s tužiteljem nije imao razmirice i probleme, osim ovog financijskog dijela gdje on od potražuje nešto što ja njemu uopće ne dugujem, dok ja od njega potražujem veći iznos koji on meni duguje.

14. Uvidom u Potvrdu (list 4 spisa) za koju je tuženik u svome iskazu naveo kako ju je osobno sastavio i potpisao, utvrđeno je kako u istoj tuženik potvrđuje da je 19. lipnja 2014. u Trakošćanu, posudio gotovinski iznos od 5.000,00 Eur od tužitelja te koji iznos se bez kamata obvezuje vratiti do 15. listopada 2014.

15. Uvidom u dopis –povrat pozajmice od 11. travnja 2018. utvrđeno je kako je tužitelj po punomoćniku odvjetniku pozvao tuženika na povrat zajma temeljem ugovora o zajmu od 19. lipnja 2014. i to na povrat iznosa glavnice od 5.000,00 Eur uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od 16. listopada 2014. do isplate, a koji dopis je tuženik zaprimio 17. travnja 2018.

16. Uvidom u e-mail poruku upućenu od strane tuženika 26. lipnja 2014. A. K. na adresu elektroničke pošte …, utvrđeno je kako tuženik u prilogu iste dostavlja podatke o M.– ponudu za posredovanje u kupoprodaji.

17. Uvidom u e-mail predmet: lovišta F.E., upućen od strane tužitelja J. D. s adrese elektroničke pošte …, 23. kolovoza 2014. Lj. S. uz cc A. K. i C. D., utvrđeno je kako se u istom ukazuje na zdravstveno stanje supruge tuženika, navedeno je da što se tiče projekta prodaje "G. z. M. – I." kako nisu mogli naći interesenta među građevinskim poduzetnicima jer da je cijena od 30 Eur/m2 ocijenjena previsokom. Navedeno je kako im je izuzetno drago da se nadležno hrvatsko ministarstvo kao i tuženik osobno zalažu za njihove interese te da im je bitno da najkasnije do početka sezone 2015., odnosno da do 2015./2016. imaju dva do tri lovišta koja omogućavaju temelj za turizam u prirodi, lovni turizam i pustolovni turizam za obitelji. Nadalje se u e-mailu precizira što im je potrebno za realizaciju istoga, tip lovišta, lokacije, površine te se navodi kako njihovo poduzeće realizira za Hrvatsku održiv lov i međunarodno povećanje za zaštitom prirode što da predstavlja poticaj za regije Hrvatske od mora do kopna, zaštitu životinjskih i biljnih vrsta od izumiranja te da njihovi projekti imaju dugoročno usmjerenje i najmjenjeni su prije svega građanima i turističkim ustanovama, Ciljevi poduzeća F.E. hr i supsidijarnih društava su od 2014. usmjerene na izvršavanje operativnog rada lovišta te se nadalje u tekstu obrazlaže politika poslovanja društva i interesi. U zaključnom dijelu e-maila navedeno je kako bi im bilo drago da tuženik još jednom da preporuke i pruži savjete te da će im biti drago ćuti informacije o nastupima H. na sajmovima u Nj. i A.. U potpisu e- maila naveden je J.D., međunarodni koordinator, F. E., I.. F. D., L.u.F., general manager: C. D. te niže F.E. hr, h. & f. d.o.o., izvršni direktor A. K..

18. U navedenom kontekstu, odnosno u ime društva, s iste adrese elektroničke pošte te s istim potpisom pri dnu e-maila, su pisani i daljnji e-mailovi koji prileže spisu upućeni tuženiku Lj. S. od strane J. D.. Pa se tako u e-mailu od 20. listopada 2014., između ostalog navodi kako bi bili zahvalni tuženiku ako bi vidio mogućnost da se uz pomoć ministarstva postigne brže rješavanje te da računaju na znanje i podršku tuženika kako bi troškovi zakupa bili u skladu s realnom situacijom. Postavlja se upit o iznosu dugovanja ministarstvu ili tuženiku za podrške i savjetovanja te da u pogledu nastanka troškova žele biti informirani.

19. Uvidom u e-mail upućen od strane tužitelja tuženiku 8. studenog 2014. utvrđeno je kako je u istom navedeno kako je gospodin K. rekao kako tuženik nije u mogućnosti vratiti pozajmicu od 5.000,00 Eur premda je bilo dogovoreno da će se novac vratiti do 15. listopada 2014. Navodi se da budući da su mu pomogli novcem u nuždi da nisu imali namjeru računati kamatu, da je tuženik s tugom tvrdio da mu je novac potreban zbog prodaje zemljišta i bolesti supruge te da je novac dan u čistom povjerenju. Navedeno je kako mu je gospodin K. rekao da je tuženiku hitno potrebno još 3.000,00 Eur no da se tuženik moli za razumijevanje jer iz principa nisu u mogućnosti pozajmiti daljnjih 3.000,00 Eur, žele stabilne i pouzdane poslovne odnose. Što se tiče otvorenog kredita spreman mu je produžiti isti uz rok povrata do 2014/12/31 uz plaćanje kamate od 72,92 Eur te da očekuju uplatu na njihov žiro račun firme otvoren kod Z. b. d.d. s datumom valute 1. siječnja 2015. Navedeno je da ukoliko dobiju povrat kredita na vrijeme da mogu razgovarati o svemu ostalom. Koja lovišta ih zanimaju poznato je iz prošlog e-maila. Navedeno je kako mu je gospodin K. pričao o sumama, cca 200ha u gorju K.1 i 100ha u K., obje sume su mu interesantne, zanima ga po kojoj cijeni bi bilo moguće kupiti šume koje su spomenute i u kojem roku je to moguće realizirati. Nada se da je shvaćen ozbiljno po pitanju K..

19. Uvidom u e-mail upućen 20. listopada 2014. od strane J.D. tuženiku navedeno je kako ga je direktor društva F.E. H.- H. & F.d.o.o. izvijestio da je razgovarao s tuženikom te se upit postavlja tuženiku da li je imao priliku obići lovište D. u T., da im je drago što im tuženik pruža podršku i što se savjetodavno zalaže za njih te da su se odlučili za tri dodatna lovišta koja se opisuju u e-mailu.

20. Uvidom u e-mail upućen od strane tuženika tužitelju 6. prosinca 2014. utvrđeno je kako u istom tuženik između ostalog na znanje dostavlja podatke terenskih izmjera te da su izmjereni podaci stručna podloga za izradu šumskogospodarskog plana kojim se utvrđuju cilj i način, odnosno smjernice gospodarenja kao i sječiva drvna masa te da predlaže da se razmotre dostavljeni šumski podaci za dostavljeni šumoposjed te da donese odluku u pogledu konačne ponude, odnosno korekcije na više prema navedenim iznosima, napominje da su bili vezani krajnjim rokom za dostavu ponude te su stoga 5. prosinca 2014. uputili prodavatelju ponudu za kupnju šumoposjeda po cijeni od 450.000,00 Eur te očekuju odgovor, odnosno poziv na pregovore radi konačne pogodbe te se u prilogu e-maila dostavljaju izvršena izmjera i karte.

21. Uvidom u e-mail upućen od strane tužitelja tuženiku 22. prosinca 2014. utvrđeno je kako se u istom tužitelj zahvaljuje što im je tuženik stavio na raspolaganje stručno mišljenje sa taksativnim elementima za gospodarenje šumom te podatke koji se odnose na šumsko područje O-… K.-M. te se tuženik moli za razumijevanje što mu ranije nisu mogli dati odgovor i ponudu. Navedeno je da je tužitelju njihov direktor u H. telefonskim putem priopćio da su za komercijalnu eksploataciju dobili ponudu koja se u određenoj mjeri razlikuje od njihove no da daju obvezujuću ponudu za kupoprodajnu cijenu te su za moguću brzu realizaciju osigurali sredstva koja su u pripravnosti.

22. Uvidom u e-mail upućen od strane tuženika tužitelju 1. siječnja 2015. utvrđeno je kako u istom tuženik navodi kako su uložili velike napore i uspjeli sniziti traženu cijenu i da smatra kako je tražena cijena od 0,56 Eur/m2 povoljna jer da je sveukupna vrijednost šumoposjeda preko 2.000.000,00 Eur, uzevši u obzir stručne podloge koje je dostavio, odnosno ukupnu drvnu zalihu i godišnji prirast koji uz kvalitetan šumskogospodarski plan osiguravaju održivo gospodarenje i povrat investicije u razdoblju od 5 do 10 godina. Tuženik traži dopuštenje da pokuša dogovoriti kupoprodaju za iznos od 0,54 Eur/m2 kako ne bi nepovratno izgubili mogućnost kupovine predmetne šume.

23. Uvidom u e-mail upućene 10. i 11. veljače 2015. od strane tužitelja tuženiku navedeno je kako je njegov pravni odjel poslao upit za kredit te traži da ga tuženik obavijesti da li je uplaćen novac i na koji račun.

24. U e-mailu od 15. veljače 2015. tuženik u prilogu istog dostavlja A.K. nacrt Ugovora o istraživanju i savjetovanju u vezi s poslovanjem i upravljanjem po dogovoru.

25. Uvidom u izvadak iz sudskog registra za društvo F. E. H. – H. & F. d.o.o. utvrđeno je kako je J.D., OIB:…, Nj., direktor društva koji zastupa društvo pojedinačno i samostalno te koji je postao direktor 22.05.2017. dok je uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra za isto društvo utvrđeno kako su A.K., J. D. te C. D. upisani kao članovi društva dok je A. K. prestao biti direktorom društva 16. kolovoza 2016.

26. Tuženik je tijekom postupka sadržajno isticao prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći da nikada nije bio u poslovnom odnosu s tužiteljem, niti da je kada primio od njega novčani zajam, već da je tuženik bio u poslovnom odnosu s tužiteljem koji je djelovao u ime društva, odnosno s trgovačkim društvom kao pravnom osobom i da je novčani iznos koji su predmet protutužbe trebalo isplatiti tuženiku u svrhu ispunjenja svojih ugovornih obveza prema njemu. Tužitelj je istovremeno isticao prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći kako kao fizička osoba nije bio s tuženikom u nikakvom poslovnom odnosu.

27. Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 29/18 - dalje: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu te je odgovoran za njezino ispunjenje te odredbu čl. 342. st. 1. ZOO- a, koja propisuje da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

28. Odredbom čl. 499. ZOO-a propisano je da se ugovorom o zajmu zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Sukladno odredbi članka 504. ZOO-a, ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva.

29. Odredbom čl. 590. ZOO-a propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

30. Odredbom čl. 9. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj: 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, 34/2022, 114/2022, 18/2023; dalje: ZTD) propisano je da trgovačko društvo odgovara za svoje obveze cijelom svojom imovinom. Prema odredbi čl. 10. st. 2 ZTD-a proizlazi da članovi društva sa ograničenom odgovornošću i dioničari dioničkog društva ne odgovaraju za obveze društva izuzev kada je to određeno tim Zakonom.

31. Pri tome valja uputiti i na odredbu čl. 7. st. 1. ZPP-a prema kojoj su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te odredbu čl. 219. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

32. Slijedom navedenog, a s obzirom na utvrđenja proizišla iz provedenih dokaza u postupku, a primarno ocjenom sadržaja e-mail komunikacije između tužitelja i tuženika te prihvaćanjem kao vjerodostojnog iskaza tuženika koji je iskazivao iscrpno, životno logično, sukladno ispravama u spisu dok istovremeno iz istih razloga iskaz tužitelja, koji je u cijelosti iskazivao suprotno iskazu tuženika, nije prihvaćen kao vjerodostojan, sud je utvrdio kako se tuženik u razdoblju od lipnja 2014. pa do veljače 2015. nalazio u poslovnom odnosu s društvom F.E. H. – H. & F. d.o.o., temeljem ugovora o djelu kojim se tuženik obvezao izvršiti za navedeno društvo kao naručitelja poslove izmjere šume na K. te pružiti odgovornim osobama društva savjetodavne usluge iz područja investicija, lovstva i šumarstva. Tuženik je u ispunjenu obveza iz tog ugovornog odnosa komunicirao s odgovornom osobom društva u to vrijeme, A.K. te tužiteljem koji je bio član društva te koji se predstavljao kako nastupa u ime i u interesu društva te koji su u cijelosti odobrili radnje tuženika te poticali daljnju poslovnu suradnju. Iz dokaza provedenih u postupku sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 219. ZPP-a nije mogao zaključiti da je tuženik poslovnu suradnju ostvario i bio u ugovornom odnosu s tužiteljem kao fizičkom osobom. Slijedom navedenog, kako u konkretnom postupku tuženik kao protutužitelj nije podnio tužbu protiv društva već protiv tužitelja kao protutuženika fizičke osobe, sud je u smislu odredbe čl. 9. i 10. st. 2. ZTD-a našao osnovanim istaknut prigovor promašene pasivne legitimacije tužitelja-protutuženika te je odlučeno kao u izreci presude.

33. Sud nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz svjedoka Z. P. obzirom na to da je isti iskazivao paušalno, kontradiktorno iskazima stranaka te nije životno logično da osoba koja je prisutna sastanku koji je trajao 2-3 sata ne bi imala nikakav uvid o čemu se pričalo na sastanku.

34. U smislu prethodnih utvrđenja, sagledavajući poslovni odnos između tuženika i društva u cjelini, a kako je sud poklonio vjeru iskazu tuženika u dijelu u kojem je isti iskazao kako nije primio nikakav iznos zajma od strane tužitelja, sud je utvrdio kako je tuženiku u ime društva F.E.H. – H.& F. d.o.o. isplaćen iznos predujma od 5.000,00 Eur, a koji primitak je tuženik potvrdio potpisom potvrde sve u cilju brže realizacije poslovnih interesa društva na području R.H.. Istovremeno sud nije poklonio vjeru iskazu tužitelja u kojem je isti iskazao da je osobno kao fizička osoba isplatio tuženiku kao zajmoprimcu zajam jer da je isti imao bolesnu suprugu pa da mu je novac bio potreban jer navedeno ne proizlazi iz e-mailova upućenih tuženiku. Pa je tako iz e-maila upućenog od strane tužitelja tuženiku 8. studenog 2014. u kojem se "tuženik moli za razumijevanje jer iz principa nisu u mogućnosti pozajmiti daljnjih 3.000,00 Eur, žele stabilne i pouzdane poslovne odnose, a što se tiče otvorenog kredita spreman mu je produžiti isti uz rok povrata do 2014/12/31 uz plaćanje kamate od 72,92 Eur te da očekuju uplatu na njihov žiro račun firme otvoren kod Z.b. d.d. s datumom valute 1. siječnja 2015. Navedeno je da ukoliko dobiju povrat kredita na vrijeme da mogu razgovarati o svemu ostalom." te iz e-maila od 10. i 11. veljače 2015. u kojem je navedeno od strane tužitelja " kako je njegov pravni odjel poslao upit za kredit te traži da ga tuženik obavijesti da li je uplaćen novac i na koji račun" razvidno da se povrat isplaćenog iznosa od tuženika zahtjeva isključivo na žiro račun društva te koji dug se vodi od strane pravne službe društva kao potraživanje društva. Cijeneći iskaze stranaka u navedenom dijelu te e-mail adresu s koje su e-mail poruke upućivane tuženiku koja glasi … te se u potpisu e mail poruka nalazi istaknuto J.D., međunarodni koordinator, F. E., I.. F.. D., L. F., general manager: C. D. te niže F. E. h., h. & f. d.o.o., izvršni direktor A.K. jasnim proizlazi da tužitelj ne nastupa u vlastito ime i račun, dakle, kao fizička osoba već u interesu društva. Naime, teret dokazivanja činjenice da je onaj sporni ugovor o zajmu sklopljen između tužitelja kao zajmodavca i tuženika kao zajmoprimca sukladno čl. 219. ZPP-a bio je upravo na strani tužitelja koji tu činjenicu nije potkrijepio adekvatnim dokazima.

35. Slijedom navedenog, sud je ocijenio osnovanim prigovor promašene pasivne i aktivne legitimacije jer primjenom pravila o teretu dokazivanja sud nije mogao utvrditi da bi se tuženik kao zajmoprimac nalazio u poslovnom odnosu s tužiteljem temeljem ugovora o zajmu te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki I izreke presude. .

36. Također, podredno se ističe se da bi Ugovor o zajmu sklopljen u valuti EUR 2014., bio protivan odredbi čl. 15. Zakona o deviznom poslovanju (Narodne novine, broj 96/2003, 140/2005, 132/2006, 150/2008, 92/2009, 153/2009, 133/2009, 145/2010, 76/2013), kojom je propisano da su plaćanje i naplata u stranim sredstvima plaćanja te prijenosi deviznih sredstava između rezidenata te između rezidenata i nerezidenata u R.H. dopušteni u slučajevima propisanima zakonom ili odlukom H.n.b., dok je Odlukom o plaćanju i naplati u stranim sredstvima plaćanja u zemlji (Narodne novine, broj 111/05 i 16/15) pod glavom IV. navedeno u kojim slučajevima je dopušteno plaćanje i prijenos deviznih sredstava između rezidenata, a što ne obuhvaća i ugovor o zajmu. Stoga je takav ugovor o zajmu, ništetan, s obzirom da je protivan prisilnom propisu – citiranoj odredbi Zakona o deviznom poslovanju, a na temelju odredbe čl. 322. ZOO. Posljedično, primjenom odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a svaka ugovorna strana dužna bi bila vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora (…) pa posljedično navedenom bi na temelju citirane odredbe tuženik bio dužan vratiti vlasniku novca sporan iznos, a tužitelj u postupku nije dokazao da bi isti predstavljao njegovo vlasništvo jer se knjižio kao potraživanje društva.

37. Slijedom navedenog, s obzirom na jednak uspjeh stranaka u sporu, primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, u skladu s odredbom čl. 155. ZPP-a odlučeno je kako svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

U Sesvetama, 13. listopada 2023.

Sudac

Iva Raos,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja-protutuženika

2. Punomoćniku tuženika-protutužitelja