Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-153/2022-24.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, po sucu tog suda Lovorki Grahek, u parničnom predmetu tužiteljice L. A.-U. iz S., A. C. 85, OIB:, koju zastupa punomoćnica Vlasta Joksimović, odvjetnica iz Siska, protiv tuženika Z. banka d.d., Z., T. bana J. J. 10, OIB:, kojeg zastupa Margareta Kiš Kapetanović, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Porobija&Porobija, j.t.d. Zagreb, radi isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 12. rujna 2023. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 13. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Z. banka d.d. Z. (OIB:) da, na ime preplate anuiteta po osnovi ništetnosti valutne klauzule u CHF u Ugovoru o namjenskom kreditu od 28.09.2006. kreditna partija: 7103326056, tužiteljici L. A.-U. (OIB:54722571912) isplati iznos od 5.044,42 EUR / 38.007,16 kn1 sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom na iznos od:

-7,48 EUR / 56,36 kn od 10.11.2008. do isplate,

-19,38 EUR / 145,98 kn od 10.01.2009. do isplate,

-23,13 EUR / 174,30 kn od 10.02.2009. do isplate,

-35,48 EUR / 267,36 kn od 10.03.2009. do isplate,

-17,58 EUR / 132,45 kn od 10.04.2009. do isplate,

-17,29 EUR / 130,25 kn od 10.05.2009. do isplate,

-14,12 EUR / 106,36 kn od 10.06.2009. do isplate,

-15,96 EUR / 120,23 kn od 10.07.2009. do isplate,

-11,13 EUR / 83,85 kn od 10.08.2009. do isplate,

-14,31 EUR / 107,82 kn od 10.09.2009. do isplate,

-9,27 EUR / 69,86 kn od 10.10.2009. do isplate,

-12,35 EUR / 93,05 kn od 10.11.2009. do isplate,

-12,93 EUR / 97,44 kn od 10.12.2009. do isplate,

-22,43 EUR / 168,97 kn od 10.01.2009. do isplate,

-28,79 EUR /216,94 kn od 10.02.2010. do isplate,

-26,42 EUR / 199,06 kn od 10.03.2010. do isplate,

-35,93 EUR / 270,73 kn od 10.04.2010. do isplate,

-40,56 EUR / 305,61 kn od 10.05.2010. do isplate,

-54,66 EUR / 411,81 kn od 10.06.2010. do isplate,

-64,55 EUR / 486,38 kn od 10.07.2010. do isplate,

-51,88 EUR / 390,87 kn od 10.08.2010. do isplate,

-89,16 EUR / 671,77 kn od 10.09.2010. do isplate,

-73,10 EUR / 550,79 kn od 10.10.2010. do isplate,

-75,81 EUR / 571,17 kn od 10.11.2010. do isplate,

-91,53 EUR / 689,63 kn od 10.12.2010. do isplate,

-115,76 EUR / 872,18 kn od 10.01.2010. do isplate,

-89,63 EUR / 675,33 kn od 10.02.2011. do isplate,

-97,56 EUR / 735,07 kn od 10.03.2011. do isplate,

-87,62 EUR / 660,20 kn od 10.04.2011. do isplate,

-109,54 EUR / 825,34 kn od 10.05.2011. do isplate,

-131,89 EUR / 993,73 kn od 10.06.2011. do isplate,

-3.547,18 EUR / 26.726,23 kn od 10.06.2011. do isplate, koja kamata se od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa do 31. srpnja 2015. obračunava u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Z. banka d.d. Z. (OIB:) da, na ime preplate anuiteta po osnovi ništetnosti valutne klauzule u CHF u Ugovoru o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 29.10.2008. kreditna partija: 7104371410, tužiteljici L. A.-U. (OIB:) isplati iznos od 3.023,65 EUR / 22.781,68 kn sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom na iznos od:

-4,46 EUR / 33,57 kn od 05.01.2009. do isplate,

-4,43 EUR / 33,40 kn od 05.02.2009. do isplate,

-7,24 EUR / 54,58 kn od 05.03.2009. do isplate,

-0,68 EUR / 5,13 kn od 09.04.2009. do isplate,

-1,69 EUR / 12,74 kn od 07.05.2009. do isplate,

-2,76 EUR / 20,80 kn od 15.01.2010. do isplate,

-7,45 EUR / 56,13 kn od 15.02.2010. do isplate,

-6,07 EUR / 45,73 kn od 15.03.2010. do isplate,

-0,42 EUR / 3,16 kn od 16.03.2010. do isplate,

-11,80 EUR / 88,94 kn od 26.04.2010. do isplate,

-19,64 EUR / 147,96 kn od 15.05.2010. do isplate,

- 21,47 EUR / 161,79 kn od 15.06.2010. do isplate,

-31,52 EUR / 237,50 kn od 15.07.2010. do isplate,

-31,19 EUR / 235,01 kn od 15.08.2010. do isplate,

-52,03 EUR / 392,02 kn od 15.09.2010. do isplate,

-39,91 EUR / 300,69 kn od 15.10.2010. do isplate,

-42,73 EUR / 321,93 kn od 15.11.2010. do isplate,

-55,93 EUR / 421,41 kn od 15.12.2010. do isplate,

-57,12 EUR / 430,34 kn od 15.01.2011. do isplate,

-52,44 EUR / 395,12 kn od 15.02.2011. do isplate,

-44,78 EUR / 337,37 kn od 15.03.2011. do isplate,

-12,95 EUR / 97,58 kn od 18.03.2011. do isplate,

-55,47 EUR / 417,92 kn od 15.04.2011. do isplate,

-64,16 EUR / 483,44 kn od 15.05.2011. do isplate,

-1.379,94 EUR / 10.397,17 kn od 07.06.2011. do isplate,

-82,64 EUR / 622,64 kn od 15.06.2011. do isplate,

-100,46 EUR / 756,91 kn od 15.07.2011. do isplate,

-4,77 EUR / 35,96 kn od 19.08.2011. do isplate,

-127,56 EUR / 961,07 kn od 15.08.2011. do isplate,

-91,12 EUR / 686,54 kn od 15.09.2011. do isplate,

-608,82 EUR / 4.587,12 kn od 30.09.2011. do isplate, koja kamata se od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa do 31. srpnja 2015. obračunava u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Z. banka d.d. Z. (OIB:) naknaditi tužiteljici L. A.-U. (OIB:) troškove parničnog postupka u iznosu od 1.996,40 EUR / 15.041,88 kn sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim od 13. listopada 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela Općinskom sudu u Sisku tužbu protiv tuženika radi isplate u kojoj je navela da je kao korisnik kredita 28. rujna 2006. s tuženikom sklopila Ugovor o namjenskom kreditu broj:3207514331, kreditna partija:7103326056 temeljem kojeg joj je, za adaptaciju stana, odobren i isplaćen kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 50.000,00 CHF, obračunato po srednjem tečaju HNB za CHF na dan isplate. Ugovoren je rok otplate kredita od 7 godina, time da je tužiteljica kredit prijevremeno u cijelosti otplatila u lipnju 2011. godine. Navela je da je ugovorom o kreditu, u članku 7. stavak 1. ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) kod otplate mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti na način da se plaćanje anuiteta (glavnice i kamata) obračunava po srednjem tečaju tuženika važećem za CHF na dan plaćanja te da se u članku 23.P) Ugovora navodi da je korisnik kredita upoznat s činjenicom da su kredit i sve obveze na povrat kredita vezani uz valutnu klauzulu, te da korisnik kredita potvrđuje i pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa. Nadalje, navela da je kao korisnik kredita 29. listopada 2008. s tuženikom sklopila i Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj:3214798112, kreditna partija:7104371410 temeljem kojeg joj je odobren i isplaćen kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 24.780,00 CHF, obračunato po srednjem tečaju HNB za CHF na dan isplate. Ugovoren je rok otplate kredita od 5 godina (60 mjeseci), time da je tužiteljica kredit prijevremeno u cijelosti otplatila u rujnu 2011. godine. Ugovorom o kreditu, u članku 4. st. 1. ugovorena je valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) kod otplate mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti, na način da se plaćanje svih obveza iz Ugovora (plaćanje glavnice i kamata) obračunava po srednjem tečaju tuženika važećem za CHF na dan plaćanja. Istaknula je da ju tuženik ni prije, niti u vrijeme zaključenja ugovora nije informirao o bitnim činjenicama i specifičnim rizicima valute CHF, relevantnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj informiranosti vezano uz tu valutu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima. Navela je da ju tuženik nije obavijestio da HNB ne štiti kunu u odnosu na CHF kako to čini u odnosu na EUR, a niti je obavijestio o postojećim studijama MMF iz 1997. u kojima je već tada bio predviđen porast CHF nakon uvođenja EURO zone, te posebice, nije informirao o riziku vezanom za valuti CHF, kao „valutu utočišta”. Navela je da je odredba članka 7. stavak 1. Ugovora o namjenskom kreditu i odredba članka 4. stavak 1. Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu temeljem kojih se anuiteti i obveze tužiteljice po vežu uz valutu CHF, za nju bila samo gramatički jasna i razumljiva. Međutim, s obzirom da ju tuženik nije informirao o svim specifičnim rizicima vezanim upravo uz valutu CHF, to predmetna odredba Ugovora o namjenskom kreditu i Ugovora o gotovinskom kreditu tužiteljici nije bila razumljiva na način kako to propisuje odredba čl. 4. Direktive 93/13 i sukladno tumačenju iste. Navela je da je bio upoznata samo s općim načelom valutne klauzule, dok joj posebni rizici vezani uz valutu CHF nisu bili poznati, budući joj je informaciju o istima tuženik svjesno prešutio i uskratio, slijedom čega je predmetna odredba o valutnoj klauzuli u CHF nerazumljiva, nepoštena, te sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ništetna. Sukladno tome, smatra da je odredba članka 7. stavak 1. te u svezi iste članka 23.P Ugovora o namjenskom kreditu i odredba članka 4. stavak 1. Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu, kao dio unaprijed sastavljenog standardnog ugovora tuženika na koji tužiteljica nije mogla utjecati, a kojom tuženik otklanja svaku odgovornost i cijeli rizik vezan uz valutu CHF, kao valutu Ugovora, prebacuje na tužiteljicu, nedvojbeno protivna načelu savjesnosti i poštenja i kao takva uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice, zbog čega je nepoštena i sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima, ništetna. Pozvala se na pravna utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. koja je donesena u kolektivnom sporu u kojem je jedna od stranka bio i tuženik. Navela je da uzimajući u obzir ništetnost članak 7. stavak 1. Ugovora o namjenskom kreditu te članak 4. stavak 1. Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu, po Ugovoru o namjenskom kreditu, za utužene mjesece u razdoblju od 1.11.2008. godine do dana otplate kredita, po osnovi povećanog tečaja CHF u odnosu na tečaj kakav je bio na dan korištenja kredita, preplatila, a tuženik stekao bez osnove, iznos od 37.789,64 kn, a po Ugovoru o gotovinskom nenamjenskom kreditu, za utužene mjesece u razdoblju od 1.01.2009. god. do dana otplate kredita, po osnovi povećanog tečaja CHF u odnosu na tečaj kakav je bio na dan korištenja kredita, preplatila, a tuženik stekao bez osnove iznos od 22.640,11 kn, koje iznose je tuženik dužan tužiteljici vratiti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim na svaki pojedini mjesečni preplaćeni iznos od dospijeća istog do isplate. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je preinačila tužbeni zahtjev na način da je na ime pretplate po osnovi ništetnosti valutne klauzule u CHF u Ugovoru o namjenskom kreditu od 28.09.2006. zatražila isplatu iznosa od 5.044,42 EUR / 38.007,16 kn, a na ime preplate anuiteta po osnovi ništetnosti valutne klauzule u CHF u Ugovoru o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 29.10.2008. zatražila isplatu iznosa od 3.023,65 EUR / 22.781,68 kn.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja. Istaknuo je prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet zahtjeva tužitelja, a dospjeli su prije 21. srpnja 2016. Naveo je da je korisnik kredita upoznat s valutnim rizikom i da je to jasno navedeno u članku 1. ugovora, kao i u članku 23 P Ugovora o kreditu od 28. rujna 2006., da je valutna klauzula izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba te da nakon što je valjano ugovorena, ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa, da banka nije znala niti mogla / morala znati za rast tečaja CHF te da je prilikom sklapanja Ugovora pružila sve potrebna informacije, odnosno da je korisnika kredita informirao o (poznatim) parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF te da banka za to imala točno određene smjernice kojih su se bankari koji rade na odobrenju kredita bili dužni pridržavati. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Rješenjem Predsjednice Županijskog suda u Sisku poslovni broj:32 Su325/2022.-3 od 1. lipnja 2022., ispravljenog rješenjem broj: 32 Su-325/2022.-6 od 6. lipnja 2022. ovaj sud je određen kao drugi mjesno nadležni sud za postupanje u ovom predmetu te isti ustupljen ovom sudu (ranije predmet Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-333/2021).

4. Ovaj sud je u postupku izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu broj 3207514331 od 28. rujna 2006. (str. 10-17 spisa), početni otplatni plan (str. 18-21 spisa), prometi po kreditu / specifikacija uplata (str. 22-26 spisa), Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 3214798112 od 29. listopada 2008. (str. 27- 30 spisa), početni otplatni plan (str. 31-32 spisa), prometi po kreditu / specifikacija uplata (str. 33-35 spisa), ugovor o trajnom nalogu od 28. rujna 2006. (str. 120 spisa) i ugovor o trajnom nalogu od 3. studenog 2008. (str. 121 spisa), proveo je vještačenje po sudskom vještaku za ekonomsko-financijsko poslovanje Lidiji Jurković (str. 130- 134 spisa) te saslušanje tužiteljice.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za zahtjev za isplatu iznosa od 5.044,42 EUR / 38.007,16 kn na ime preplate anuiteta po osnovi ništetnosti valutne klauzule u CHF u Ugovoru o namjenskom kreditu od 28. rujna 2006. kreditna partija: 7103326056 te iznosa od 3.023,65 EUR / 22.781,68 kn na ime preplate anuiteta po osnovi ništetnosti valutne klauzule u CHF u Ugovoru o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 29. listopada 2008. kreditna partija: 7104371410, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom na pojedine mjesečne iznose za razdoblje od studenog 2008. do rujna 2011.

7. Nesporno je da su stranke sklopile Ugovor o namjenskom kreditu od 28. rujna 2006. kreditna partija: 7103326056 i to tužiteljica kao korisnica kredita, a tuženik kao kreditor. Čitanjem predmetnog ugovora utvrđeno je da je njime ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 50.000,00 CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita (članak 1. ugovora), s rokom otplate 7 godina (članak 3. ugovora), s namjenom kredita za adaptaciju stana (članak 6. ugovora), s načinom otplate u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 701,86 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja (članak 7. ugovora).

8. Isto tako je nesporno da su stranke sklopile Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 3214798112 od 29. listopada 2008. i to tužiteljica kao korisnica kredita, a tuženik kao kreditor. Čitanjem predmetnog ugovora utvrđeno je da je njime ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 24.780,00 CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita (članak 1. ugovora), s rokom otplate 60 mjeseci (članak 3. ugovora), s načinom otplate u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 510,80 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja (članak 4. ugovora).

9. Među strankama je sporno da li su odredbe predmetnih ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena vezanost za valutu CHF ništetne, a posljedično da li je i u kojoj visini tuženik dužan vratiti ono što je po predmetnim odredbama ugovora primio, kao i da li je nastupila zastara takvih potraživanja tužiteljice.

10. Na pravni odnos stranaka koji je proizašao iz predmetnih ugovora o kreditu primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje: ZZP/03). Odredbama članka 87. stavak 1., 2., 3. i 4. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom članka 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Nadalje, odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) propisano je kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. stavak 1. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

11. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je između ostalih, i ovdje tuženik u razdoblju od 01.04.2005. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 01.04.2005. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO.

12. Odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP) propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. toga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Obzirom da je u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1401/2012 utvrđeno da je nepoštena ugovorna odredba o valutnoj klauzulu kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, iz čega proizlazi da je ta odredba ništetna, u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP/03, valjalo je navedena pravna utvrđenja primijeniti i u ovoj parnici.

14. Uvidom u ugovore o kreditu koji su predmet ovog postupka utvrđeno je da se pravni učinci pravomoćne presude iz kolektivnog spora protežu i na odredbu članka 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3207514331 od 28. rujna 2006. te odredbu članka 4. Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 3214798112 od 29. listopada 2008., s obzirom da su predmetni ugovori o kreditu sklopljeni u razdoblju koje je obuhvaćeno tom presudom, kao i da je tim odredbama ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

15. Na okolnost pregovaranja prilikom sklapanja predmetnog ugovora i davanja bitnih informacija vezanih za sporne odredbe iz tog ugovora te samog svojstva potrošača u postupku je provedeno saslušanje tužiteljice koja je u iskazu navela da je prvi kredit podigla 2006. s namjenom da renovira stan, a drugi kredit je podigla 2008., on je bio nenamjenski, a koristila ga je za podmirenje troškova školovanja kćeri. Oba kredita podigla je kod Zagrebačke banke čiji je bila klijent. Navela je da je i prije dizala u toj banci kredite s valutnom klauzulom, ali su ti krediti bili u njemačkim markama. U banci su joj za ova dva kredita savjetovali da ih podigne u švicarskim francima jer je to tad bilo najpovoljnije, bila je najmanja kamata. U banci joj ništa nisu rekli o rizicima kredita s valutnom klauzulom. Navela je da nije mogla pregovarati o odredbama ugovora, dali su joj gotov ugovor i rekli su joj da ga ode ovjeriti kod javnog bilježnika, javni bilježnik joj nije ništa posebno govorio o ugovoru. Rate kredita su joj drastično porasle, s vremenom su iznosile više od njezine plaće. Navela je da je znala da joj je rata porasla zbog rasta tečaja i rasta kamate. Kredite je otplatila u cijelosti na način da je njezina kćer prodala stan koji je naslijedila. Tužiteljica je navela da je prodala taj stan i uplatila taj novac banci na ime kredita. Sama je vršila uplate rata. U vrijeme podizanja kredita bila je državna službenica i nikada nije bila vlasnica obrta. Nije znala što je to "valuta utočišta", nitko joj to nije spominjao. Kredite u njemačkim markama je uredno otplaćivala, rata joj se nije mijenjala. Sve kredite otplaćivala je putem trajnog naloga. Kada je podizala predmetne kredite u švicarskim francima u banci joj nisu nudili kredite u nekoj drugoj valuti. Nisu je obavijestili o parametrima po kojima dolazi do porasta rate kredita. Odgovarajući na posebna pitanja punomoćnika tuženika tužiteljica je navela da nije pročitala ugovore prije nego što ih je potpisala jer je imala povjerenje u banku, već je tamo dizala kredite i uredno ih otplaćivala. Navela je da je vjerovala službeniku banke koji joj je rekao da je to najpovoljniji kredit, da je bila svjesna da potpisuje ugovore s valutnom klauzulom i promjenljivom kamatom te da joj anuitet nije fiksan, da se vodila time da postoji zakonsko ograničenje opterećenja plaće do 1/3 i nikada ne bi opteretila svoju plaću preko tog iznosa, tim više što je samohrana majka. Navela je da nikada nije službeno podnosila prigovore banci na porast anuiteta, ali je došla u banku pitati zašto joj raste anuitet i službenica joj tu nije mogla pomoći.

16. Tuženik je na iste okolnosti na koje je saslušana tužiteljica predložio saslušanje osobnog bankara M. P., od kojeg dokaznog prijedloga je naknadno odustao.

17. Iz iskaza tužiteljice koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao istinit jer je u skladu s drugim provedenim dokazima u postupku (ugovorom o kreditu, otplatnom tablicom), a tuženik nije dokazao suprotno, sud je utvrdio da je tužiteljica potrošač u smislu odredbe članka 3. toč. 1. ZZP/07 jer je ugovore o kreditu koji su predmet postupka sklopila radi adaptacije stana i za podmirenje troškova školovanja kćeri i to isključivo kao fizička osoba (a ne u svrhu poslovne djelatnosti, niti je takva djelatnost tužitelja dokazana), dok je tuženik, odnosno njegov prednik trgovac u smislu odredbe članka 3. toč. 2. ZZP/03 budući je kao bankarska institucija nudio kredite koja je jedna od njegovih osnovnih djelatnosti. Iz iskaza tužiteljice također proizlazi da prije zaključenja predmetnog ugovora nije pregovarala, odnosno mogao pregovarati o pojedinim odredbama ugovora jer je u banci dobila već pripremljeni ugovor. Iz navoda tužiteljice da su joj u banci savjetovali da podigne kredit u švicarskim francima kao najpovoljniji kredit i da joj nisu nudili kredit u nekoj drugoj valuti te da je nisu obavijestili o parametrima po kojima dolazi do porasta rate kredita proizlazi da ju tuženik nije obavijestio o specifičnim rizicima vezanima uz kredit u švicarskim francima kao i da bi joj mjesečna rata kredita mogla i značajno porasti uslijed rasta tečaja švicarskog franka. Tužiteljica (po zanimanju dipl. politolog) kao osoba koja ne raspolaže znanjima o kretanju tečaja i prilikama na financijskom tržištu kao tuženik nije mogla predvidjeti odnosno znati za navedeni rizik zbog čega je bila u neravnopravnom položaju prilikom sklapanja ugovora.

18. Slijedom navedenog, a polazeći od pravnih utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. na koju se poziva tužiteljica i kojima je ovaj sud vezan u ovom postupku, kao i činjenice da tuženik u ovom postupku nije dokazao da je prije sklapanja predmetnih ugovora o kreditu neposredno informirao tužiteljicu kao potrošača o svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima kao i da se o odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo, sud je utvrdio da su odredbe predmetnih ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF (članak 7. Ugovor o namjenskom kreditu od 28. rujna 2006. i članak 4. Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 29. listopada 2008.), ništetne.

19. Sud je ocijenio neosnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije koji je tuženik istaknuo tijekom postupka (jer da iz prometa po kreditu nije vodljivo za pojedine anuitete tko ih je platio) s obzirom da je tužiteljica u postupku dostavila ugovore o trajnom nalogu koje je sklopila s tuženikom upravo s namjenom podmirenja anuiteta po predmetnim kreditima (što proizlazi iz iznosa anuiteta i roka plaćanja koji ogovaraju istima na ugovorima o trajnom nalogu i predmetnim ugovorima u kreditu).

20. Odredbama članka 323. stavak 1. i 2. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takva ugovora, pa je u postupku valjalo utvrditi iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o vezanosti valutom CHF.

21. Sud je na prijedlog tužitelja izveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Lidiji Jurković koja je u svom nalazu i mišljenju od 11. listopada 2022. navela da ukupna preplata s osnova povećanja tečaja za kredit od 50.000,00 CHF iznosi 38.007,16 kn, odnosno izraženo u valuti EUR preplata iznosi 5.044,42 EUR te da ukupna preplate s osnova povećanja tečaja za kredit od 24.780,00 CHF iznosi 22.781,68 kn, odnosno izraženo u valuti EUR preplata iznosi 3.023,65 EUR.

22. Na nalaz i mišljenje prigovore je istaknuo samo tuženik, a kojima nije osporio matematički izračun vještaka, već su prigovori isključivo pravne naravi. Naime, tuženik je prigovorio da je vještak uzimao u obzir samo slučajeve u kojima je tečaj na dan uplate anuiteta bio viši od tečaja na dan isplate kredita, a zanemario kada je kasniji aktualni tečaj bio niži. Međutim, imajući u vidu da promjenom tečaja na niže od početnog nije došlo do povrede interesa potrošača niti je tužiteljica plaćanjem anuiteta prema nižem tečaju od onog koji je bio početan išta stekla, to nema obvezu vraćanja nečega što nije primila niti postoji tražbina tuženika prema tužiteljici time niti osnova za uračunavanje iznosa tzv. negativne razlike u onaj iznos koji bi tužiteljici pripao na ime stjecanja bez osnove. Stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i obrazložen.

23. Valja dodati da je tužiteljica podneskom od 4. studenog 2022. uskladila tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka na način da je isti povećala. Sud je, unatoč tuženikovom protivljenju preinaci tužbe, dopustio preinaku temeljem odredbe članka 190. stavak 3. ZPP jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Naime, tužitelj je tek nakon provedenog vještačenja saznao za točne iznose koje mu tuženik duguje, odnosno za ukupni iznos razlike. Stoga je takva preinaka dopuštena u smislu 192. st. 2. ZPP-a, pri čemu valja ukazati na zaključak usvojen na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanog u Zagrebu 26. studenog 2021. Su-IV-162/2021 prema kojem je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

24. U odnosu na tuženikov prigovor zastare ovaj sud je isti ocijenio neosnovanim. Naime, sukladno objedinjenom pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite, pa kako iz navedenoga proizlazi da zastarni rok za utužena potraživanja počinje teći od pravomoćnog okončanja postupka kolektivne zaštite potrošača, odnosno od 14. lipnja 2018. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž6632/17, to je jasno da od tada pa do 19. srpnja 2021., kada je podnesena tužba u ovome predmetu, nije protekao zastarni rok od pet godina koji se u ovome postupku primjenjuje temeljem odredbe čl. 225. ZOO-a.

25. Primjenom odredbe članka 1111. ZOO tužiteljici je dosuđena utužena razlika po osnovi valutne klauzule (između iznosa koje je tužiteljica stvarno plaćala i iznosa koje bi plaćala da nije bilo promjene tečaja u odnosu na tečaj na datum isplate kredita u dijelu u kojem je došlo do rasta tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita) u iznosu od 5.044,42 EUR / 38.007,16 kn na ime preplate anuiteta po osnovi ništetnosti valutne klauzule u CHF u Ugovoru o namjenskom kreditu od 28. rujna 2006. kreditna partija: 7103326056 te iznosu od 3.023,65 EUR / 22.781,68 kn na ime preplate anuiteta po osnovi ništetnosti valutne klauzule u CHF u Ugovoru o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 29. listopada 2008. kreditna partija: 7104371410, po mjesecima kako to proizlazi iz izreke presude, sve sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom i to od dana stjecanja, a na temelju odredbe članka 1115. ZOO, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema ocjeni ovog suda tuženik je bio nepošten jer je već prilikom sklapanja samoga ugovora kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti morao znati da su sporne odredbe ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i to s obzirom na način njihovog ugovaranja (izostanak mogućnosti pregovaranja od strane potrošača o pojedinačnim odredbama) te s obzirom na moguće posljedice (znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice) te da su time te odredbe ugovora i ništetne zbog čega je tuženik dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate.

26. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, a isti se odnosi na trošak tužiteljice za zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: Tarifa) i to: za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 19. kolovoza 2022., 23. rujna 2022., 4. studenog 2022. i 3. veljače 2023. 100 bodova za svaki (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima održanim 15. rujna 2022. i 12. rujna 2023. 100 bodova za svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), odnosno ukupno 700 bodova, odnosno 1.393,58 EUR / 10.500,00 kn, koji iznos uvećan za PDV od 25% ukupno iznosi 1.741,95 EUR / 13.125,00 kn. Tužiteljici je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 199,08 EUR / 1.500,00 kn te trošak plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 55,37 EUR, odnosno ukupan trošak u iznosu od 1.996,40 EUR / 15.041,88 kn zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude koja je tužiteljici priznata sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP.

U Kutini 13. listopada 2023.

S u d a c:

Lovorka Grahek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužiteljica po punomoćniku

2. tuženik po punomoćniku