REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 13. Pr-162/2022-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I.J. iz O.O., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D.U., odvjetniku iz Z., protiv tuženika H.a. d.o.o., Z., OIB: …, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. kolovoza 2023. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja L.K., odvjetnice, te punomoćnice tuženika B.B.G., dipl. iur., dana 12. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, Klasa: … , Urbroj: … od 22. prosinca 2021. i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku H.a. d.o.o., Z., OIB: … da vrati tužitelja I.J., O.O., OIB: … na rad na poslove radnog mjesta vozač i strojar u roku od osam dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati plaće od dana dostave Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 22. prosinca 2022. pa do povratka tužitelja na posao, te da plati zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana koje je prethodilo tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od osam dana, koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju dosuđeni parnični trošak zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.".

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog za određivanjem privremene mjere tužitelja o vraćanju zaposlenika na rad koja glasi:

" I. Nalaže se tuženiku H.a. d.o.o., Z., OIB: … da tužitelja I.J., O., OIB: … u roku od 3 dana od dana dostave ovog rješenja, privremeno do okončanja ovog spora, vrati na rad na radno mjesto VOZAČ STROJAR (…) TJO L.-OPERATIVA (…), Sektor za održavanje, koji posao je obavljao sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme broj … od 26. veljače 2020..

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju za vrijeme trajanja ove privremene mjere odnosno ovog radnog spora plaća naknadu u visini plaće prema Ugovoru o radu.

III. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili do drugačije odluke suda.".

Obrazloženje

1. Tužitelj je tužbi i tijekom postupka navodio da je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu Vozač Strojar I. u Sektoru za održavanje, da bi mu tuženik redovito otkazao ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja, za koji otkaz tužitelj smatra da je nezakonit te nedopušten, s obzirom da je po stajalištu tužitelja upravo tuženik onemogućio njegov pristup na radno mjesto te obavljanje poslova (na način da je tuženik tražio predočenje EU digitalne covid potvrde ili negativni brzi antigenski ili PCR test), kojim slijedom se onda izostanci tužitelja ne mogu smatrati neopravdanim te je stoga u ovom postupku zatraženo utvrđenje nezakonitosti tj. nedopuštenosti otkaza, uz utvrđenje da radni odnos nije prestao, te uz nalog tuženiku kao poslodavcu da tužitelja vrati na posao te mu isplati zaostale plaće, uz naknadu parničnih troškova, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Uz navedeno, tužitelj je predlagao i donošenje privremene mjere vraćanja na rad do pravomoćnog okončanja spora.

2. Tuženik je odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći u bitnom da je tuženik postupao sukladno odlukama nadležnih tijela a vezano za provođenje antipandemijskih mjera, po kojima je tužitelj odbijao postupati te je tuženik zaključno morao tužitelju otkazati ugovor o radu, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, kao što se predlagalo i odbijanje prijedloga za određivanje privremene mjere.

3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu od 22. prosinca 2021. (list 8-12 spisa), presliku e-mail poruke (list 13 spisa), dopis od 6. prosinca 2021. (list 14 i 36 spisa), očitovanje tužitelja (list 15, 33, 37 spisa), zahtjev za zaštitu prava radnika od 29. prosinca 2021., uz presliku povratnice (list 16-20 spisa), Odluku od 15. studenog 2021. (list 28-30 spisa), evidenciju radnih sati (list 31-32 spisa) i zahtjev za iznošenje obrane od 13. prosinca 2021. i 1. prosinca 2021. (list 34-35, 38-39 spisa), kao što je saslušan i sam tužitelj na ročištu održanom 29. kolovoza 2022. (list 82-85 spisa) te svjedoci I.K., Ž.Ć., oboje na ročištu održanom 25. siječnja 2023. (list 93-96 spisa), J.G., V.G. i D.J., svi na ročištu održanom 4. svibnja 2023. (list 99-101 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu Vozač Strojar I. u Sektoru za održavanje tuženika, da bi mu tuženik redovito otkazao ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja, za koji otkaz tužitelj smatra da je nezakonit te nedopušten, s obzirom da je po stajalištu tužitelja upravo tuženik onemogućio njegov pristup na radno mjesto te obavljanje poslova (na način da je tuženik tražio predočenje EU digitalne covid potvrde ili negativni brzi antigenski ili PCR test, što tužitelju nije bilo prihvatljivo), kojim slijedom se onda izostanci tužitelja ne mogu smatrati neopravdanim tim više što je tužitelj redovito pristupao na mjesto rada te se prijavljivao nadređenima, kojim slijedom je onda u ovom postupku zatraženo utvrđenje nezakonitosti tj. nedopuštenosti otkaza, uz utvrđenje da radni odnos nije prestao, te uz nalog tuženiku kao poslodavcu da tužitelja vrati na posao te mu isplati zaostale plaće. S druge strane, tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka iznosio da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći u bitnom da je postupao sukladno odlukama nadležnih tijela a vezano za provođenje antipandemijskih mjera koje su obvezivale sve zaposlene, a po kojima je tužitelj odbijao postupati te je tuženik, kako smatra, morao tužitelju otkazati ugovor o radu, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

6. U svrhu utvrđenja činjeničnog stanja, a s obzirom na prethodno iznesene suprotstavljene navode stranaka, tijekom postupka izvođeni su odgovarajući dokazi sukladno prijedlozima stranaka, te je tako saslušan tužitelj, kao i naprijed spomenuti svjedoci, a izvršen je uvid i u priloženu dokumentaciju.

7. Tako je tužitelj u svom iskazu iznosio da je kod tuženika kao agencijski radnik radio negdje od 2010., da bi bio zaposlen baš kao radnik tuženika od 2013., na neodređeno, te je radio na održavanju prometnica, kao vozač odgovarajućih strojeva, pojašnjava da je prvotno bio zaposlen u trgovačkom društvu A.R. - Z., no temeljem kasnijih statusnih promjena postao je radnik ovdje tuženika.

8. Uredno je obavljao svoje poslove i radne zadatke, bez primjedbi poslodavca, a što može potvrditi i njegovi nadređeni, da bi u jednom trenutku, a na što se odnosi ovaj postupak, temeljem odluke tzv. nacionalnog stožera, koji je odredio određene zdravstvene mjere, i njegov poslodavac donio odluku vezano za uvjete za pristup na rad, kojom je u bitnome propisao obvezu ili cijepljenja ili redovitog testiranja, kao uvjeta za pristup na rad, i što njemu nije bilo prihvatljivo, s obzirom na njegova saznanja o mogućoj štetnosti takvih postupaka, kao i o njegovim saznanjima o spornom nastanku predmetne pandemije, u čemu po njegovom mišljenju ima brojnih nelogičnosti.

9. S obzirom na navedeno, navodi da se konzultirao i sa sindikatom aktivnim kod tuženika te s odvjetnicima, te su mu oni načelno govorili da zapravo nema drugog izbora već doći na posao, no on je bio ustrajan na svojem stajalištu, tj. da mu niti cijepljenje odnosno testiranje nije prihvatljivo, no s druge strane, svakako je želio nastaviti raditi, i bio je spreman na uobičajeni način dolaziti na posao. Napominje da je koristio i određeni broj dana bolovanja, bio je spreman koristiti i novi godišnji za razdoblje od 1. siječnja 2022., no kako je sam otkaz dobio neposredno prije toga, tj. još tijekom 2021., navedeno nije bilo moguće. Nije imao saznanja da je eventualno mogao tražiti plaćeni ili neplaćeni dopust, tako da to nije niti tražio.

10. Također navodi da je u nekoliko navrata dolazio na posao, i to svakodnevno, za što postoje dokazi, te je ishodio i evidentiranja od strane portira, pri čemu se SMS/om ili pozivom javljao i nadređenima da je došao, no ulazak u radni prostor mu nije bio omogućen, te ističe da je svakodnevno dolazio sve do primitka odluke o otkazu, što je bilo poštanskim putem, i to dana 27. prosinca 2021.. Napominje da je u jednom momentu pozvao i policiju, kako bi se evidentiralo da mu pristup nije omogućen, te je takav zapisnik i napravljen. Točno je da nakon toga dan ili dva nije dolazio na posao, s obzirom na takvu situaciju, budući da i dalje njegov pristup nije bio omogućen, policija to nije osigurala, a on nije bio siguran kako da nadalje postupi.

11. Navodi i da mu je poslodavac, također poštanskim putem, poslao poziv na očitovanja u dva navrata, na što se on pisano očitovao, i može potvrditi da je npr. u oba očitovanja naveo da mu nije prihvatljivo tj. da odbija testiranje i cijepljenje zbog zabrinutosti za vlastito zdravlje i život, i za što smatra da ima argumente, kako je prethodno već spominjao, no proizlazi da je poslodavac ustrajao na namjeri da mu otkaže ugovor o radu, što je i učinio spomenutom odlukom koju je i zaprimio poštanskim putem.

12. Poznato mu je da je određeni broj njegovih kolega pristalo na cijepljenje, odnosno testiranje, i sam poslodavac je navedeno organizirao, kako je već rekao, predmetno nije njemu prihvatljivo te je odbio kako testiranje tako i cijepljenje. Ukazuje također i da je sindikat bio protiv davanja otkaza, kao i radničko vijeće, postoji dokumentacija o navedenom.

13. Nakon otkazivanja kod tuženika tužitelj navodi da više nije bio zaposlen, npr. kod drugog poslodavca, kao što nije ostvarivao niti drugih prihoda. Nema obveza uzdržavanja, npr. maloljetne djece i sl., ukazuje da živi u istom kućanstvu s majkom, čiji su prihodi u naravi mirovina, u niskom iznosu.

14. Dakle, tužitelj ističe da je njegova prvenstveno želja da se vrati na svoj posao kod ovdje tuženika, za koji ugovor smatra da mu je nezakonito otkazan, u tom smislu navodi da nije bilo za očekivati da će posebno tražiti dodatni posao, osobito u državnom sektoru, s obzirom na spomenute mjere koje su njemu neprihvatljive. Nije bio u mogućnosti prijaviti se na Zavod za zapošljavanje, tamo je pristupio dok su još na snazi bile mjere te nije niti pušten unutra, rečeno mu je da koristi računalni pristup što mu također nije bilo prihvatljivo jer se opet spominjala obveza osobnog pristupa, uz potvrde koje on nema, kako je prethodno već obrazložio, s obzirom da mu je neprihvatljivo cijepljenje ili testiranje, kao što nema niti potvrdu o eventualnom preboljenu bolesti uzrokovane virusom Covid-19, što inače generalno osporava smatrajući da za sve navedeno nema znanstvene osnove.

15. Zaključno, navodi također da se on inače držao pravila i uputa poslodavca tijekom svog rada za ovdje tuženika, kao što se i generalno držao zakona i propisa u svom životu, kako je već ranije rekao, smatra da regule i upute od strane nacionalnog stožera te poslodavca, a vezano za pandemiju, nisu utemeljene na znanosti, smatra da njemu kao niti široj javnosti nisu prezentirani odgovarajući dokazi koji bi bili podloga za takve mjere.

16. Ocjenjujući naprijed navedeno, prvenstveno se ukazuje da je u konkretnom slučaju tužitelj dobio redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem, u smislu čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.), kod čega je iz same odluke o otkazu vidljivo da se tužitelju stavlja na teret neopravdani izostanak s posla u naznačenom razdoblju (vidljivo iz toč. 9. obrazloženja Odluke, tj. na dane 24., 25., 28. i 29. studeni 2021. te 6., 7., 10., 11., 14., 15., 18. i 19. prosinac 2021.), i što po stajalištu tuženika predstavlja teško kršenje obveze iz radnog odnosa, osobito iz čl. 8. i čl. 103. Pravilnika o radu tuženika.

17. Nadalje se ističe da je ocjenom provedenih dokaza, i to iskaza samog tužitelja, kao i iskaza saslušanih svjedoka, kao i temeljem uvida u priloženu dokumentaciju, utvrđeno da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, i to iz razloga što proizlazi da je u razdoblju na koje se odnosi ovaj postupak tuženik donio Odluku o postupanju radnika prilikom dolaska na posao vezano za epidemiju virusa Covid-19 od 15. studenog 2021., a temeljem ranije Odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika u javnim službama, službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova (među koje spadaju i stranke u ovom postupku), od 12. studenog 2021.. Temeljem citirane Odluke tuženika radnici koji nisu preboljeli spomenutu bolest bili su dužni prilikom dolaska na posao ili predočiti potvrdu (EU digitalna Covid potvrda, odnosno drugi odgovarajući dokaz), ili se podvrgnuti testiranju brzim antigenskim testom najmanje dva puta u sedam dana, i koje testiranje je osigurao poslodavac tj. tuženik, na mjestu rada, i navedeno je bilo uvjet za pristup na sam posao, za sve radnike, što je vidljivo iz priložene dokumentacije, iskaza tužitelja kao i iz iskaza saslušanih svjedoka, i što je sud prihvatio.

18. Utvrđeno je i da tužitelj nije pristao niti na predočenje potvrde, koju nije niti imao, a niti na testiranje, u kojem smislu mu onda nije bilo dopušteno pristupanje na rad i obavljanje poslova, i što je također iznosio tužitelj u vlastitom iskazu, te što su potvrdili u bitnome i saslušani svjedoci. Na taj način onda proizlazi da je osnovano stajalište tuženika da je tužitelj neopravdano izostao sa posla te da je kršio prethodno citirane odredbe Pravilnika, odbijajući postupiti u smislu Odluke od 15. studenog 2021., koju Odluku je inače tuženik kao poslodavac na koju se odnosi ranije spomenuta Odluka Stožera od 12. studenog 2021. bio dužan donijeti, i koja je nesporno bila na snazi u vremenu na koje se odnosi ovaj postupak, kao i Odluka Stožera, koja je između ostalog prošla i ustavno-pravnu kontrolu (Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-7149/2021 i dr. od 15. veljače 2022., na koji način onda nisu osnovane tvrdnje tužitelja vezane za eventualnu povredu ustavnih prava tužitelja na rad i dr., a kojim slijedom nije bilo potrebno provoditi niti dodatne dokaze koje je tužitelj prvotno predlagao, vezano za utvrđenje činjenica koje se odnose na prirodu i način prenošenja bolesti uzrokovane virusom Covid-19 /kako je npr. naveden podneskom od 25. srpnja 2022./).

19. Pritom nije od značaja da je tužitelj nesporno pristupao na mjesto rada te se i prijavljivao nadređenima (što sud kao utvrđenje prihvaća), no navedeno ne umanjuje okolnost da se tužitelj vlastitim (ne)postupanjima, a s obzirom na postojanje pandemije te prethodno citirane odluke Stožera i poslodavca, doveo u situaciju da mu poslodavac nije u mogućnosti omogućiti obavljanje njegovih poslova, i što onda u naravi predstavlja kršenje od strane tužitelja ranije citiranih odredbi Pravilnika o radu tuženika, tj. predstavlja odstupanje tužitelja od redovitog i savjesnog obavljanja poslova te postupanja po uputama poslodavca, i što onda po prirodi stvari dovodi do poremećaja u radu (neovisno od okolnosti što iz iskaza svjedoka proizlazi da tu to vrijeme nije bilo hitnih situacija vezanih za održavanje prometnica u zimskim uvjetima) te gubitka povjerenja (neovisno od okolnosti što se ocjenom izvedenih dokaza ukazuje da se u slučaju tužitelja radilo o načelno uzornom radniku).

20. U tom smislu onda proizlazi da je tuženik, na kojem je teret dokazivanja, s uspjehom dokazao postojanje opravdanog razloga za redovito otkazivanje tužitelju zbog skrivljenog ponašanja, u smislu već citirane odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu, na koji način je onda tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem se traži utvrđenje nedopuštenosti otkaza neosnovan, kao posljedično i u dijelu u kojem se traži utvrđenje postojanja radnog odnosa te vraćanja na rad. Također, neosnovan je i novčani dio potraživanja koji se odnosi na izmaklu dobit tj. primanja nakon otkazivanja, s obzirom da tužitelj nije uspio sa dijelom zahtjeva koji se odnosi upravo na pobijanje samog otkaza, u kojem smislu onda nije bilo potrebno provoditi niti zasebne dokaze (financijsko vještačenje) s tim u vezi.

21. Tim slijedom odlučeno je kao u izreci ove presude, s tim da tužitelj u smislu odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku nema pravo na nadoknadu parničnih troškova, s obzirom da je u cijelosti izgubio u ovoj parnici.

22. Nadalje, proizlazilo bi da je valjalo odbiti i prijedlog za određivanje mjere privremenog vraćanja na rad, s obzirom da, sukladno prethodno iznesenom, tužitelj nije u smislu čl. 346. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.) dokazao vjerojatnim postojanje svoje tražbine, kao što nije dokazao niti da bi došlo do nastanka nenadoknadive štete (s obzirom na gubitak prihoda i dr.), tim više što iz iskaza tužitelja proizlazi da nakon otkazivanja nije poduzimao radnje usmjerene na umanjenje moguće štete, tj. nije dokazao da je aktivno tražio novi posao, prijavljivao se na zavod za zapošljavanje i sl., kojim slijedom onda tužitelj nije u mogućnosti osnovano tvrditi da bi bez njegove krivnje do takve (nenadoknadive) štete i došlo.

23. U tom smislu odlučeno je kao u izreci rješenja o odbijanju prijedloga za određivanjem privremene mjere.

Zagreb, 12. listopada 2023.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Protiv rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od osam (8) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- tuženiku