Pr-1876/2022-10

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. A., OIB:… iz K., K.-

V., zastupan po punomoćnici S. J., odvjetnici u S., protiv tuženika K. d.o.o., OIB: … iz S., zastupano po punomoćnicima iz OD V. & L. d.o.o., odvjetnicima u S., radi

otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 10. srpnja 2023., u nazočnosti punomoćnika stranaka, a po objavi presude dana 12. listopada 2023.,.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, tuženika K. d.o.o., OIB: … od 21.

kolovoza 2019., kojom je tužitelju I. A. O.:…,

otkazan Ugovor o radu od 21. ožujka 2007., zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa.

"Utvrđuje se da je tužitelju I. A., OIB:… radni odnos

kod tuženik K. d.o.o., OIB: …, prestao dana 27. lipnja 2019.

temeljem Odluke o otkazu ugovora o radu od 13. lipnja 2019., poslovno uvjetovanim otkazom.

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku ovim postupkom prouzročen parnični trošak u iznosu od 497,71 eura /3.750,00kn kuna, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na dosuđeni iznos parničnog troška teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Rješenjem Županijskog suda u Splitu GžR-385/2022 od 12. travnja 2022., ukinuta je presuda ovog suda br Pr-726/19, od 10.veljače 2022., te predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. U svojoj uputi viši sud među ostalim navodi da valja ukloniti procesne nedostatke te utvrditi dodatne činjenice koje su važne za meritum ovog spora. U daljnjem tijeku postupka ako se utvrdi kako odluka o otkazu ugovora o radu od 13. lipnja 2019. više ne egzistira jer ju je poslodavac valjano povukao i stavio izvan snage, da tada odluka o izvanrednom otkazu postaje predmetom raspravljanja i treba utvrditi sve činjenice o osnovanosti zahtjeva i u tom djelu.

2. U tužbi koja je podnijeta ovom sudu dana 26. travanja 2022., tužitelj navodi da je bivši djelatnik tuženika, a da je kod istog bio u radnom odnosu neprekidno od 21. ožujka 2007. do 27. lipnja 2019. kada ga je tuženik odjavio sa HZMO-a i HZZO-a , a sve temeljem Odluke o otkazu ugovora o radu od 13. lipnja 2019. Predmetnom odlukom o otkazu, da mu nije priznato pravo na otpremninu, pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor kao ni prava koja bi mu pripadala za vrijeme otkaznog roka u minimalnom trajanju od dva mjeseca i dva tjedna, radi čega da je tužitelj protiv iste Odluke pravodobno podnio Zahtjev za ostvarenje prava, koji da je u međuvremenu i to baš dopisom od 19. kolovoza 2019. djelomično povukao, na način da više nije ustrajao u osporavanju dopuštenosti otkaza niti vraćanju na rad, već da je ustrajao na isplati novčanih tražbina koje da mu pripadaju po zakonu. Tuženik da je naknadno i to nakon konačnosti prve Odluke o otkazu od 15. lipnja 2019. , dopisom od 14. kolovoza 2019. upućenim punomoćnici tužitelja pozvao tužitelja da se pojavi na poslu u prostorije poduzeća K. d.o.o. dana 19. kolovoza 2019. u 7,00 sati, pri čemu da je naveo da je ranija Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu povučena. Navedeni dopis punomoćnica tužitelja da je zaprimila dana 20. kolovoza 2019. te da je na isti tuženiku odgovoreno dopisom od 20. kolovoza 2019. Posebno da se napominje da tužitelju ni njegovoj punomoćnici nikada nije dostavljena Odluka tuženika kojom da je prvu Odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju, navodno stavio izvan snage. Ako je tuženik takvu Odluku i donio, ista da bi bila nezakonita i ništetna jer da je donesena izvan prekluzivnog roka iz članka 133. st. 2. Zakona o radu, a i jer da je tužitelju međuvremenu djelomično povukao zahtjeva za ostvarenje prava i to baš u dijelu koji se odnosi na osporavanje dopuštenosti Odluke o otkazu. Dakle, Odluka o otkazu Ugovora o radu tužitelju od 13. lipnja 2019. da je postala konačna i nakon njene konačnosti tuženik da više nije imao ovlast takvu Odluku jednostrano mijenjati. Dana 21. kolovoza 2019. međutim, tuženik da je donio novu Odluku, ovaj put Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju, a koju je tužitelj zaprimio dana 28. kolovoza 2019. I protiv te Odluke tužitelj je podnio tuženiku Zahtjev za ostvarenje prava osporavajući takvu Odluku kao nezakonitu i ništetnu. Citirana Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju da je ništetna, nezakonita i da ne može proizvoditi nikakve pravne učinke. Naime, tužitelju da je tuženik Ugovor o radu otkazao već Odlukom o otkazu ugovora o radu od 13. lipnja 2019., a kojom Odlukom da je i utvrđeno da tužitelju radni odnos prestaje 27. lipnja 2019., te da je tuženik tužitelja s tim danom i odjavio sa HZMO-a i HZZO-a. Budući da je ta Odluka o otkazu u međuvremenu postala konačna i pravomoćna i to jer da je tuženik kao poslodavac nije u zakonu propisanom roku stavio izvan snage, niti da je tužitelj dalje takvu Odluku osporavao u dijelu koji da se odnosi na dopuštenost otkaza i vraćanje na rad, to da je tužitelju radni odnos kod tuženika i prestao baš 27. lipnja 2019. Uslijed navedenog tužitelj da nije ni imao obvezu ni dužnost u periodu od 19. kolovoza 2019. ni nadalje dolaziti na rad kod tuženika, jer da tada kod njega više nije bio u radnom odnosu. Osporavana Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju od 21. kolovoza 2019. ne samo da je ništetna, već da je donesena samo i isključivo sa ciljem da se tužitelja onemogući u ostvarenju tražbina naspram tuženika, i to baš u ostvarenju tražbina koje mu po zakonu pripadaju temeljem radnije radnog odnosa kod tuženika kao poslodavca. Da je tome tako govori i činjenica što je tuženik u mjesecu lipnju otkazao Ugovor o radu, ne samo tužitelju već i svim drugim zaposlenicima, dok da je Odluku o otkazu navodno povukao samo naspram tužitelja i onih radnika koji su podnijeli Zahtjeve za ostvarenje prava, odnosno zatražili isplatu otpremnine i drugih prava iz radnog odnosa. Dakle, više da je nego očito da su sve radnje tuženika, nakon donošenja prve Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, usmjerene samo i isključivo na onemogućavanje tužitelja kao radnika da naspram tuženika kao poslodavcu ostvari pripadajuća mu prava iz radnog odnosa, ostvarenja kojih da je tužitelj već ustao tužbom pred ovim sudom, koji predmet da se vodi pod posl. br. Pr-574/2019.

2.U odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda dana 4. studenog 2019. tuženik navodi da osporava tužbeni zahtjev u cijelosti te predlaže sudu isti odbaciti, a podredno odbiti kao neosnovan, a sve uz osudu tužitelja na naknadu svih troškova ovog postupka tuženiku. Tužitelj da je Odluku o izvanrednom otkazu zaprimio 28. kolovoza 2019. a zahtjev za ostvarenje povrijeđenog prava iz članka 133. st. 1. Zakona o radu, podnio nakon proteka roka od 15 dana. Zbog navedenog, temeljem članka 133. stavka 3. Zakona o radu, tužitelj da ne može zahtijevati sudsku zaštitu svog povrijeđenog prava. Naime, iako da je na samom pismenu tužitelj koji nosi naziv zahtjev za ostvarenje prava stoji oznaka datuma " 10. rujna 2019. " očito da je da je navedeni datum antidatiran, odnosno neispravno naveden. Naime, navedeni dopis da je upućen poštom tuženiku tek 10. listopada 2019., a tuženik da ga je zaprimio 14. listopada 2019. Za tužbu na utvrđenje iz točke 2. tužbenog zahtjeva, tužitelj da nema pravni interese, te da je tužba u tom dijelu i nedopuštena jer je tužitelj izgubio pravo na tužbu. Tužitelju da nije prestao radni odnos temeljem Odluke o otkazu ugovora o radu od 13. lipnja 2019. Naime, nakon što je tuženik tužitelju uručio predmetnu odluku o otkazu, tužitelj da je ustao zahtjevom za ostvarenje prava protiv takve Odluke. Tuženik da je po primitku takvog zahtjeva reagirao, te da je donio Odluku o poništenju Odluke o otkazu, te da o tome obavijestio i tužitelja i njegovog punomoćnika. Istovremeno s povlačenjem otkaza, tuženik da je pozvao tužitelja na rad, a tužitelj da se oglušio na takav poziv. Kad je protekom nekoliko dana tuženik shvatio da tužitelj nema stvarnu namjeru doći na posao, a niti da je obavijestio tuženika o postojanju objektivnih razloga za nemogućnost dolaska na posao, tuženik da je donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu te da ju je dostavio tužitelju. Naime, da nije u pravu tužitelj kad tvrdi da je tuženik povukao Odluku o otkazu nakon što da je tužitelj djelomično povukao svoj raniji zahtjev za zaštitu prava. Upravo suprotno, tuženik da je tako postupio prije nego li mu je tužitelj dostavio dopis kojom djelomično povlači svoj zahtjev za zaštitu prava. Dakle, navodi o konačnosti da nisu istiniti. Štoviše, da nije u pravu tužitelj kad negira tuženiku pravo na samostalno povlačenje svoje ranije Odluke o otkazu. Kako je Odluka o otkazu jednostrana radnja, tako je i Odluka o povlačenju odluke o otkazu jednostrana radnja. Dapače, njom da je tuženik postupao upravo onako kako je tužitelj to od njega tražio. Navodi iz točke 6. tužbe da su ne samo neistiniti već da predstavljaju pokušaj iskrivljivanja činjeničnog stanja i odnosa. Dakle, tužitelj da je prvotnim zahtjevom za ostvarenje prava tražio poništenje ranije odluke o otkazu. Tuženik da je postupio po njegovom traženju te opozvao svoju odluku o otkazu i pozvao tužitelja na posao. Tužitelj da na posao nije došao, već da je počeo pribjegavati "gimnastikama" kako ipak ne bi morao doći raditi. No s obzirom da je Ugovor o radu bio na snazi, isti da je bio dužan raditi. Zbog navedenog, tužitelj da je počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa te da je tuženik bio prisiljen izvanredno otkazati tužitelju ugovor o radu.

3.U dokaznom postupku sud je pregledao Prijavu o početku osiguranja, prijava o prestanku osiguranja od HZMO-a, odjava sa HZZO-a, Odluka o otkazu ugovora o radu, potvrdu o primitku, Zahtjev za ostvarenje prava od 22. srpnja 2019., potvrda o primitku, Obavijest tužitelja tuženiku od 19. kolovoza 2019., odgovor tuženika od 14. kolovoza 2019., dopis tužitelja tuženiku od 20. kolovoza 2019., Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, Zahtjev za ostvarenje prava od 10. rujna 2019., Odluka o otkazu ugovora o radu, Odluka o povlačenju odluke o otkazu ugovora o radu radniku A. I., sms poruke, prijamni broj pošiljke, potvrda od HZMO-a,

prijave osiguranja od HZZO-a, saslušanje tužitelja, zz tuženika M. B., svjedoka J. L., 3.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

4.Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj bilo zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme temeljem ugovora o radu neprekidno od 21. ožujka 2007. do 27. lipnja 2019., koji ugovor mu je otkazan zbog poslovno uvjetovanih razloga odlukom tuženika od 13. lipnja 2019.,

- da je na tu odluku tužitelj izjavio zahtjev za zaštitu prava 22. srpnja 2019.,

-da je tuženik dana 14. kolovoza 2019., donio odluku o povlačenju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu tužitelju, o čemu je tužitelja obavijestio dana 16. kolovoza 2019., putem SMS poruke, a istu dostavio pun. tužitelja,

- da se tužitelj nije javio na posao po pozivu tužene dana 19. kolovoza 2019.,

- da je punomoćnica tužitelja dopisom od dana 19. kolovoza 2019., obavijestila tuženika da djelomično odustaje od zahtjeva za vraćanje na rad odnosno da ustraje samo u zahtjevu za isplatu pripadajuće otpremnine i naknade plaće te ostalih materijalnih prava za tužitelja koja je istim danom i upućena tuženiku putem pošte,

- da je dana 21. kolovoza 2019. tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu iz razloga što je tužitelj počev od 19. kolovoza 2019. pa nadalje prestao dolaziti na posao, a svoj izostanak da nije opravdao,

- da je na Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. kolovoza 2019., tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava, osporavajući predmetnu odluku kao nezakonitu i ništetnu.

U nastavku postupka ostalo je za raspraviti:

- pitanje pravne valjanosti odluke o opozivu poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu, kao i odustajanje tužitelja od zahtjeva za vračanje na rad,

- datum prestanak radnog odnosa,

-ocjena osnovanosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, kao i pravodobnost izjavljenog zahtjeva tužitelja za ostvarenje prava i osporavanje navedene odluke.

5. Odredbom čl. 108. („Narodne novine“, broj 149/09 - dalje: ZR), propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na određeno ili neodređeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih drugih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

6.U svom iskazu na ročištu od dana 25. kolovoza 2021., tužitelj navodi da se 2007. zaposlio kod tuženika kao armirač ili pomoćni radnik da se ne može točno sjetiti i potpisao ugovor o radu. Sve do 1. prosinca 2018. isti da je radio kod tuženika a da je do 30. svibnja 2019. koristio porodiljini dopust. Kad se po isteku porodiljinog dopusta od 6 mj vratio na posao direktorica tuženika da mu je rekla da može odmah iskoristiti svoj godišnji jer da posla nema da će ih odjaviti sa mirovinskog i zdravstvenog te ukoliko bude posla u 9 mj da će ih ponovno pozvati. Tako da je i napravio. Odluku kojom mu se otkazuje ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, odnosno sve papire za predmetni otkaz kao i dvoje kolega J. L. i J. L., da je

zaprimio tek 11. srpnja 2019. u caffe baru M. D. na P. i osobno da mu

je predala direktorica tuženika, s tim da isti nije njoj potpisao nikakav dokument da je preuzeo tu dokumentaciju opreza radi. U tom momentu da direktorici nije rekao ništa vezano za potraživanja koja da je imao prema tuženiku već da je se htio savjetovati sa odvjetnicom. Već nakon šest dana točnije 17. srpnja 2019. on da se zaposlio u drugoj firmi. S tim da se drugi ili treći dan po dobivanju dokumentacije direktorice javio odvjetnici, da ne zna što je ona točno pobijala. Nakon mjesec dana rada u drugoj firmi, on da je 21. kolovoza u ponedjeljak zaprimio pismeno tuženika u

kojem da je pisalo ako se ne javi da će dobiti izvanredni otkaz, s tim da je njemu i to došlo 19. kolovoza, da nije bio u RH, nego u BIH kod rodbine tako da je zaprimio 21. kolovoza. Taj dan 21. kolovoza taj dopis da je odnio odvjetnici. Nakon toga u 9 mjesecu da su mu stigle tri ili četiri uplate cca oko 3.000,00 s tim da ne zna iz kojeg je osnova to uplaćeno. Da li je bilo dugovanja tuženika prema njemu, smatra da nije ispoštovan otkazni rok, niti da mu je isplaćena otpremnina. Nakon toga da je zaprimio i izvanredni otkaz ugovora o radu koji da je dostavio odvjetnici koja da je kasnije obratila tuženiku vezano za isti. Izvanredni otkaz da je primio na kućnu adresu s tim da ga on nije potpisao, a ne zna da li je potpisao primitak netko od ukućana. Prvi put da je bio obaviješten od direktorice porukom na mobitel s tim da mu je mobitel bio isključen te je poruku vidio tek 21. kolovoza 2019. Napominje da je poruka poslana 19. kolovoza u petak, da se mora javiti na posao ponedjeljak 21. kolovoza. Nakon što je vidio poruku da se nije javio direktorici na posao, već da se javio odvjetnici. Nakon 27. lipnja 2019. firma da je i dalje radila, još par dana nakon toga približno kao i on da su odjavljeni svi djelatnici. Svi radnici u proizvodnji da su prestali s radom, kojih je bilo ukupno četiri u pogonu, a za kancelarijski dio da mu nije poznato. Napominje da nakon što je njegova odvjetnica zatražila od tuženika potraživanja vezano za trajanje otkaznog roka i isplatu otpremnine isti da je utvrdio da je njega tuženik ponovno prijavio 27. lipnja te ponovno odjavio 16. srpnja odnosno dan prije nego što se zaposlio u novu firmu.

7. U svom iskazu na ročištu od dana 25. kolovoza 2021. zz tuženika navodi da je vlasnica i direktorica tuženika, inače da se firma bavila izradom armature, sjedište u S., gdje da je bio i pogon. Krajem 2018., početkom 2019.

da je imala je poslovnih poteškoća obzirom da su imali jako puno nenaplaćenih potraživanja, te da su im obećavali dužnici da će im nakon ishodovanja kredita potraživanja biti plaćena, međutim do toga da nije došlo tako da je bila primorana razmišljati o poslovno uvjetovanom otkazu. Napominje da je njih bilo u firmi zaposleno pet, ona i četiri proizvodna radnika, između ostalih u proizvodnji da je radio tužitelj kao radnik u pogonu. Točno da je da kad je tužitelj se vratio porodiljinog dopusta da ga je uputila na korištenje godišnjeg odmora zbog poteškoća, ona da je sa svima razgovarala da će biti prisiljena dati im poslovno uvjetovani otkaz ukoliko se ova situacija sa plaćanjem ne riješi, tako da su se sredinom 6. mj., a da će se svi ponovno naći 19. kolovoza jer da je bila uvjerena da će tada ponovno dobiti novi posao i pokrenuti proizvodnju. Naime, da nije točno da se tužitelju odluku o otkazu za njega i ostalu dvojicu radnika dala u kafiću, već da je dala krajem 6 . mj. ,ali to da je bilo u uredu i prije nego što je bio službeno odjavljen, s tim da tužitelj nije potpisao primitak odluke. O tome da li su razgovarali o otpremninama da nisu, zbog događaja koji da se dogodio puno ranije, zbog čega da je postao interni dogovor da oni neće tražiti otpremninu, o tom događaju da ne bi htjela govoriti. Nakon što je dobila zahtjev za zaštitu prava odvjetnice tužitelja ona da je odlučila povući odluku o poslovno uvjetovanom otkazu svima, odnosno trojici djelatnika, obzirom da je jedan otišao ranije i rekao da se neće vraćati, i tu da je odluku donijela 12. kolovoza s tim da je odvjetnici tužitelja tu odluku poslala 14. kolovoza dok da je napisala i konzultirala se, posebno jer da je vidjela da je napravila i nekakve greške vezano za otkazni rok, te da je bila je uvjerena da će se odazvati i doći 19. kolovoza na posao. Točno da je da je tužitelju putem mobitela poslala poruku da se javi na posao 19. kolovoza, da je povukla poslovno uvjetovani otkaz te da dođu na posao u 7,00 sati, s tim da nije upozoravala na izvanredni otkaz. Međutim, 19. kolovoza 2019. nitko od njih trojice da se nije pojavio na njen poziv tako da je u firmi ostala jedino ona i nakon toga nije više pokrenuta proizvodnja u proizvodnom pogonu. Ona da je ostala raditi u firmi jer da je odrađivala isporuke koje su ugovorene. Odluku o izvanrednom otkazu da je donijela

21. kolovoza , nakon tri dana što se tužitelj i ostali djelatnici nisu pojavili na posao, s tim da je ih pokušavala kontaktirati ali da nije uspjela. Nakon što je stornirana odluka o odjavi sa zdravstvenog i mirovinskog tužitelj da je tužitelj automatski prijavljen dok se nije zaposlio u novoj firmi do 16. srpnja 2019., dok je ostalim radnicima koji se nisu odmah zaposlili prijava išla dalje do trenutka izvanrednog otkaza, tek tada kad je pokušavala izvršiti isplatu plaće tužitelju da je saznala da je on 17. srpnja zasnovao u radni odnos u drugoj firmi. O tome kada je svom knjigovodstvu dostavila odluku o povlačenju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, zz tuženika navodi da je dostavila isti dan kada ju je i donijela 12. kolovoza. Taj dan da je dat nalog knjigovodstvu, ali da ne zna kad je izvršen. O tome da li je tužena odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ponovila poštom jer je nije potpisao u uredu, zz tuženika navodi da se ne može sjetiti, ali da je imala dogovor s tužiteljem da mu daje odluku, da ukoliko bude problema da se javi, obzirom da je postojao dogovor da se ponovno nađu 19. kolovoza, jer da su imali obzirom na broj radnika jedan dobar odnos na bazi dogovora. Tužitelju da nije dostavila potvrdu o odjavi sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, a sms poruku tužitelju vezano za ponovni dolazak na radno mjesto da je poslala 16. kolovoza, s tim da je odvjetnici poslala 14. kolovoza., s tim da ih je u više navrata pokušala kontaktirati na mobitel. O tome je li bila stvarna potreba tužitelja za povratak na posao, zz tužene navodi da je bila jer da je imala dogovorenu narudžbu od firme D. g.,

međutim da kako se nitko nije pojavio na poslu da narudžba nije realizirana inače da poslovni pogon više nije radio.

8. U svom iskazu na ročištu od dana 27. listopada 2021., svjedok J. L.

navodi da je radio kod tuženika radio18 godina kao armirač i već u travnju 2019. direktorica tuženika da im je najavila da će krajem lipnja ili početkom srpnja prestati raditi, tada da im je rekla da će ih isplatiti na ruke približno tri plaće, da imaju nešto dok su na birou, te da će ih ponovno pozvati u kolovozu. Odluku o poslovnom otkazu da je primio preko tužitelja, jer da je bio na bolovanju. Po kazivanju tužitelja da mu je poznato da je on odluku o poslovno uvjetovanom otkazu, primio od direktorice u kafiću blizu kuće direktorice, te da mu ju je on i proslijedio. On da se na tu odluku nije žalio, niti da je pokrenuo bilo kakve postupke, već da se sa tuženikom u ožujku 2020. nagodio te mu je isplaćena otpremnina. Što se tiče ponovnog poziva direktorice tuženika u kolovoz 2019. na povratak na rad, njemu da je poznato da je direktorica pozvala J. J. ponovno na rad u kolovozu, ne zna koji dan, a za tužitelja da mu nije poznato. On da poziv nije dobio jer da je blokirao tel. broj direktora tužiteljice jer da s njom više nije želio imati posla i odlučio se tražiti drugi posao. O tome da li je u odluci o otkazu bilo navedeno pravo na otpremninu i iznos koji se s tog osnova treba navesti svjedok navodi da nije bilo ništa navedeno već da su samo dobili odluku i dokumente bez prava na otpremninu. Nakon otkaza u firmi tuženika da nitko nije ostao raditi od radnika osim direktorice, osim što su bili odjavljeni 20. lipnja, a on i kolega J. da su ostali još 12 dana raditi, iz razloga što nije znao da je odjavljen, te da firma u kolovozu 2019., koliko je njemu poznato nije nastavila s poslovnim aktivnostima.

9.Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – u daljnjem tekstu ZPP), ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim.

10.U odnosu na prigovor tuženika da je tužitelj izgubio pravo na sudsku zaštitu, odnosno da nije podnio zahtjev za ostvarenje povrijeđenog prava unutar roka od 15 dana sukladno čl. 133. st. 1. Zakona o radu, protiv Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. kolovoza 2019., isti nije osnovan. Kada radnik podnese poslodavcu preporučenom poštanskom pošiljkom zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, dan predaje preporučene pošiljke pošti smatra se i danom dostave tog zahtjeva poslodavcu. Iz priložene povratnice (list spisa 37) proizlazi da je predmetna odluka tužitelju o izvanrednom otkazu ugovora o radu uručena 28. kolovoza 2019., a tužitelj je poslao zahtjev za zaštitu prava 10. rujna 2019., (list spisa 55), koji tuženik nije zaprimio pa je isti vraćen tužitelju 24. rujna 2019., da bi bio ponovno poslan dana 10. listopada 2019., što se ne bi moglo tumačiti da je isti izjavljen izvan roka.

11.Temeljem provedenih dokaza u dokaznom postupku ovaj sud smatra utvrđenim da je tužitelju prvi put ugovor o radu otkazan zbog poslovno uvjetovanih razloga odlukom tuženika od 13. lipnja 2019., na koju je odluku tužitelj pravovremeno izjavio zahtjev za zaštitu prava 22. srpnja 2019. Sukladno takvom otkazu, a temeljem čl. 122.st.1. ZR- a., obzirom da je tužitelj proveo na radu kod tuženika nesporno više od 10 godina, tužitelju bi prestao radni odnos protekom otkaznog roka od 2 mjeseca i 2 tjedna od zaprimanja iste. Radni odnos prestaje istekom otkaznog roka koji rok moraju poštovati poslodavac i radnik ukoliko se ne sporazumiju drugačije radi zaštite obiju ugovornih strana. Za vrijeme otkaznog roka stranke su dužne ispunjavati obaveze ugovora o radu, što znači da je radnik dužan raditi prema uputama poslodavca, a poslodavac je dužan isplaćivati plaću, ukoliko nije dogovoreno drugačije primjerice ako se radnik odrekne prava na otkazni rok. Nadalje za vrijeme trajanja otkaznog roka u slučaju osobito teške povrede radnih obveza poslodavac može trenutno izvanredno otkazati ugovor o radu. Sukladno dostavljenoj dokumentaciji razvidno je da je tuženik dana 12. kolovoza 2019., donio Odluku o povlačenju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu tužitelju, o čemu je tužitelj bio obaviješten i to dana 16. kolovoza 2019., putem SMS poruke, a koju je naknadno zaprimio i njegov punomoćnik. Tužitelj je dana 19. kolovoza 2019. djelomično povukao svoj zahtjev za zaštitu prava, dakle nakon povlačenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu. Tuženik kao poslodavac nije opozvao svoju odluku u trenutku kada je ista bila konačna obzirom da je zahtjev tužitelja zaprimio 29. srpnja 2019., a odluku o opozivu odluke donio 12. kolovoza 2019., dok je trajao rok od 15 dana u kojem je imao pravo odlučiti o zahtjevu tužitelja za zaštitu prava, o čemu je tužitelj bio obaviješten i prije zaprimanja iste, dana 16. kolovoza 2019., putem SMS poruke. Stoga je ugovor o radu nastavio proizvoditi pravne učinke, a obzirom da radni odnos nije ni prestao trajanjem otkaznog roka. Nakon toga kada je tužitelj bio pozvan na rad, nije tuženika kao poslodavca obavijestio da je zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca već 17. srpnja 2019., niti je opravdao svoj izostanak na radu od 19. kolovoza 2019., pa do donošenja Odluke o izvanrednom otkazu dana 21. kolovoza 2019., što je po ocjeni ovog suda opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu zbog osobito teškog kršenja obveza iz radnog odnosa sukladno čl. 108. ZR-a. Kako je tužitelj zaprimio tu odluku dana 28. kolovoza 2019., toga dana bi sukladno zakonu došlo do prestanka radnog odnosa temeljem izvanrednog otkaza, međutim kako je tužitelj započeo s radom kod drugog poslodavca ranije, radni odnos mu je kod tuženika prestao s danom 16. srpnja 2019.(list spisa 59-60). Stoga nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu ništetna i bez pravnog učinka, a niti zahtjev da mu je radni odnos kod tuženika prestao dana 27. lipnja 2019., temeljem Odluke o otkazu ugovora o radu od 13. lipnja 2019., poslovno uvjetovanim otkazom.

12.Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci ove presude.

13.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st.1. Zakona o parničnom postupku, a u skladu s točkom 7. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa je tužitelju priznat parnični trošak koji se sastoji od jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak od 2.00 bodova + 25% PDV, tako da ukupno obistinjeni trošak tuženiku iznosi 497,71 eura /3.750,00 kuna.

U Splitu, 12. listopada 2023.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.