REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-196/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Jadranke Biga Milutin, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. O. zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe punomoćnika privatnog tužitelja mr.sc. J. D., odvjetnika u P., izjavljene protiv presude Općinskog suda u Metkoviću od 11. lipnja 2021. br. K-234/2019, u sjednici vijeća održanoj dana 12. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba privatnog tužitelja I. O. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Metkoviću pod brojem K-234/2019 od 11. lipnja 2021. optuženi M. O., temeljem članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. 126/19 -dalje u tekstu: ZKP/08) oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda, klevete iz članka 149. stavka 1. KZ/11.

2. Na temelju članka 149. stavka 3. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. i 8. ZKP/08 obvezan je privatni tužitelj I. O. na naknadu troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna/132,72 eura[1] u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, te je ujedno obvezan naknaditi nužne izdatke optuženika te nužne izdatke i nagradu njegovog branitelja, o čemu će biti doneseno posebno rješenje u smislu članka 148. stavka 4. ZKP/08.

3. Protiv te presude žalbu je podnio privatni tužitelj I. O. po punomoćniku mr.sc. J. D., odvjetniku u P., i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sa prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i optuženog osudi za terećeno kazneno djelo, podredno, da prvostupanjsku presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu podnio je optuženi M. O., putem svoga branitelja M. V., odvjetnika u M. sa prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba privatnog tužitelja nije osnovana.

6. Nije u pravu žalitelj kada navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, koju zakonsku odredbu u žalbi citira bez da navodi u čemu bi se to, po stajalištu žalitelja, sastojala.

6.1. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 utvrdio da niti jedna povreda, bilo formalne bilo materijalne naravi, nije počinjena, pa je žalbu privatnog tužitelja izjavljenu iz ovog žalbenog osnova, valjalo odbiti kao neosnovanu.

7. Nadalje, nije u pravu privatni tužitelj niti kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Naime, u uvodu žalbe se ističe navedeni žalbeni osnov, ali u žalbi se ne obrazlaže povreda kaznenog zakona koja se ima u vidu, već se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako žalitelj smatra da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, postojanje povrede kaznenog zakona presuđuje se prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom, koje bi, sa stanovišta žalitelja, bilo ispravno. Stoga, budući da nisu utvrđene povrede kaznenog zakona iz članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba privatnog tužitelja ukazuje kao neosnovana.

8. Pobijajući valjanost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu, žalitelj u stvari sa svoga subjektivnog stajališta preocjenjuje iskaze saslušanih svjedoka i obranu optuženika. Međutim, suprotno tomu, pravilno je i osnovano prvostupanjski sud analizirao i vrednovao iskaze kako privatnog tužitelja i optuženika, tako i saslušanih svjedoka, doveo ih u međusobnu vezu, kao i u vezu sa materijalnim dokazima priležećim spisu, te donio valjan zaključak da nije dokazano da bi optuženik inkriminirane prigode počinio kazneno djelo klevete iz članka 149. stavka 1. KZ/11. Pri tomu je pravilno prvostupanjski sud zaključio, temeljem izvedenih dokaza, da iz niti jednog iskaza saslušanih svjedoka, pa niti iz iskaza S. M., djelatnice Centra za socijalnu skrb u P., pred kojom je, kako se optuženi M. O. teretio, uputio riječi klevete privatnom tužitelju, to ne proizlazi, niti bi to bilo razvidno iz sadržaja službene zabilješke koju je ta svjedokinja sastavila neposredno nakon terećenog događaja. Stoga se preocjenjivanje navoda te svjedokinje od strane žalitelja, da ista nije u svom iskazu opovrgla da bi optuženik izrekao inkriminirane činjenične tvrdnje, već da je navela da se istih ne sjeća, kao i preocjenjivanje dijela iskaza svjedokinje A. O., koja je kao posredni svjedok svjedočila o tomu što joj je kazao suprug – optuženik, se ukazuje potpuno neprihvatljivim. Nastavno tomu, potpuno se neutemeljenim ukazuju i daljnji žalbeni navodi žalitelja kada ističe da je prvostupanjski sud trebao vrednovati stav optuženika koji je odbio odgovarati na pitanja privatnog tužitelja i njegova punomoćnika zbog čega da je ostalo nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Žalitelju se skreće pozornost na odredbu članka 64. ZKP/08 koja propisuje prava okrivljenika, a između ostalog točkom 7. stavkom 1. članka 64. ZKP/08 je propisano da okrivljenik ima pravo iznijeti odnosno ne iznijeti svoju obranu i odbiti odgovarati na postavljeno pitanje ili se braniti šutnjom.

8.1. Stoga se pravilnim i osnovanim ukazuje zaključak prvostupanjskog suda da, izuzev iskaza privatnog tužitelja niti jednim drugim u postupku provedenim dokazima, ne proizlazi da je optuženik inkriminirane prigode u prostorijama Centra za socijalnu skrb, uputio inkriminirajuće riječi privatnom tužitelju, niti je to u svom iskazu potvrdila svjedokinja S. M., pred kojom se inkriminirani događaj i zbio, niti bi se to moglo razabrati iz sadržaja službene zabilješke koju je ta svjedokinja sastavila neposredno nakon utuženog događaja.

8.2. Kraj takvog stanja stvari, i po stajalištu ovoga drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno i utemeljeno sukladno članku 453. točki 3. ZKP/08 optuženika oslobodio od optužbe.

9. Prema tome, kako žalba privatnog tužitelja nije osnovana, valjalo je, temeljem članka 482. ZKP/08, potvrditi prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Šibeniku, 12. listopada 2023.

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marina Jaram,v.r.

Nives Nikolac,v.r.