REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 13. Pr-8578/2020-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D.M. iz P., OIB: …, zastupanog po odvjetnicima iz Z.o.u. M. & O., Z., protiv tuženika I.i. a.d. - Podružnica Z., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I.B., odvjetniku iz Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. kolovoza 2023. u prisutnosti tužitelja osobno, uz punomoćnika M.O., odvjetnika, dana 12. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

I/

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 678,17 eur bruto / 5.109,64 kn¹, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 63,34 eur od 16. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 72,84 eur od 16. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 156,08 eur od 16. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 0,99 eur od 16. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 1,71 eur od 16. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 105,95 eur od 16. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 113,04 eur od 16. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 159,04 eur od 16. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od 5,21 eur od 16. lipnja 2020. do isplate,sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatraženu isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 678,17 eur.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju s osnova neisplaćenog jednokratnog dodatka plaći isplati iznos od 238,90 eur neto / 1.800,00 kn¹, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 16. srpnja 2019. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.571,94 eur / 11.843,75 kn¹, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, tekućim od 12. listopada 2023. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je tužbi i tijekom postupka navodio da je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu Vozač, te smatra da mu tuženik nije u cijelosti isplatio pripadajuća primanja, koja onda potražuje u ovom postupku, uz naknadu parničnih troškova, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik je odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, u kojem smislu se predlagalo odbacivanje tužbe odnosno odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova.

3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u ugovor o radu na određeno vrijeme od 24. listopada 2018. (list 6-9 spisa), obračune plaća (list 10-31 spisa) i priloge predane uz podnesak od 22. ožujka 2022. (putne naloge i obračune plaća, list 49-442 spisa), kao što je saslušan i sam tužitelj na ročištu održanom 30. kolovoza 2023. (list 493-495 spisa), a također je provedeno i financijsko vještačenje po vještaku ing. D.P. – D. d.o.o. (nalaz i mišljenje od 6. veljače 2023., list 459-486 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu Vozač, pri čemu smatra da mu tuženik nije u cijelosti isplatio pripadajuća primanja, koja onda potražuje u ovom postupku, i čemu se tuženik protivio, te je predlagao odbacivanje tužbe odnosno odbijanje tužbenog zahtjeva.

6. S obzirom na suprotne navode stranaka, sud je tijekom postupka izvodio predložene dokaze u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja, na način da je saslušan tužitelj (mada uredno pozvan zakonski zastupnik tuženika nije pristupio na zakazano saslušanje), provedeno je financijsko vještačenje te je izvršen uvid u priloženu dokumentaciju.

7. Tako je tužitelj u svom iskazu naveo da je kao vozač radio za ovdje tuženika, s tim da je u međuvremenu počeo raditi za drugog poslodavca.

8. Vezano za predmet spora, navodi da je njemu kao vozaču između ostalog bila obveza kombijem voziti radnike na posao i s posla, kao i alat, kao i obavljati druge vožnje po nalogu poslodavca. Tijekom obavljanja opisanih poslova došlo je do prekovremenog rada, a koji tuženik kao poslodavac nije plaćao u cijelosti, tako da je u svrhu cjelovite naplate pokrenuo ovaj postupak te je suglasan i s provedenim financijskim vještačenjem kojim se utvrdio pripadajući iznos.

9. Navodi da je redovito popunjavao putne naloge te predavao poslodavcu tj. njegov bi nadređeni sastavljao šihtericu temeljem spomenutih naloga, no poslodavac tj. D.K. kao njegov predstavnik bi odobrio i naplatio samo manji dio, dok preostali dio nije platio bez posebnog obrazloženja, pretpostavlja da je on i prekrižio određene stavke u evidenciji radnog vremena, također bez obrazloženja. Primjerice navodi da sam je prilikom razvoženja radnika na posao i s posla morao doći odnosno ostati duže kako bi ih vozilom vratio odnosno podigao u njihovoj bazi, a što poslodavac u pravilu nije priznavao. Smatra da su svi sati koje bi prijavio predstavljali stvarno obavljeni rad.

10. Poslodavac nije platio niti jednokratni dodatak plaći, a što također potražuje u ovom postupku, i što mu pripada temeljem odredbi važećeg kolektivnog ugovora.

11. Dakle, zaključno navodi da mu nisu bili plaćeni svi odrađeni sati, mada ih je uredno odradio i prijavio, kod čega od poslodavca nije dobio zadovoljavajuće obrazloženje zašto nije došlo do plaćanja, kojim slijedom je onda i podnesena tužba povodom koje se vodi ovaj postupka.

12. Uz navedeno, radi utvrđenja postojanja i visine potraživanja tužitelja provedeno je na njegov prijedlog i financijsko vještačenje, te je vještak u svom nalazu i mišljenju naveo, a vezano za dio nalaza koji se odnosi na utvrđenje postojanja i visine potraživanja tužitelja za razliku bruto plaće s osnove prekovremenih sati i naknade za korištenje godišnjeg odmora, da je usporedbom evidencije o radnom vremenu i obračuna plaće razvidno da postoje razlike, odnosno, da je za određene mjesece (listopad 2018., veljaču 2019., ožujak 2019., kolovoz 2019. te ožujak 2020. i travanj 2020.) evidentiran veći broj prekovremenih sati u odnosu na obračunate i plaćene prekovremene sate tužitelju.

13. Za mjesece za koje je utužena razlika vještak je izradio odgovarajuće tabele, te svaka tabela sadrži potrebne izračune, i koji se odnose na:

a/ evidenciju o radnom vremenu s izračunatim brojem prekovremenih sati (za mjesece gdje postoji razlika evidentiranog i u plaći obračunatog broja sati) ili izračun bruto satnice za naknadu plaće (godišnji odmor), za mjesece gdje postoji razlika u visini naknade (s obzirom da tužitelj prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu ne potražuje razliku plaće za sve mjesece, za neutužene mjesečne razlike plaće vještak je uzeo u obzir obračun poslodavca);

b/ izračun bruto satnice za redovan rad, u kunama;

c/ obračun plaće prema nalazu vještaka umanjeno za obračun poslodavca te razlika obračuna u kunama i eurima primjenom fiksnog tečaja konverzije 1,00 eur = 7,53450 kn,

na koji način je vještak došao do izračuna od ukupno razlike u iznosu od bruto 5.109,64 kn / 678,17 eur.

14. Nastavno, vještak je utvrdio i postojanje i visinu potraživanja tužitelja za jednokratni dodatak plaći prema čl. 47. tada važećeg granskog Kolektivnog ugovora, u smislu kojeg tužitelj ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn godišnje, koji se isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu. Iz platne liste za rad tužitelja za lipanj 2019. (list 19) razvidno je da je koristio godišnji odmor, s tim da je isplata plaće bila 29. srpnja 2019., a kako nije priložena platna lista za jednokratni dodatak plaći, zaključak je da tužitelj osnovano potražuje iznos od 1.800,00 kn / 238,90 eur primjenom fiksnog tečaja konverzije.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, budući da je isto logično i uvjerljivo te je provedeno od osobe koja raspolaže stručnim i naučnim znanjima potrebnim za provođenjem istog, s tim da je sukladno i sa priloženom dokumentacijom (temeljem koje je vještak utvrdio postojeće manjkove) te iskazom tužitelja.

16. Na taj način tužitelju je valjalo dosuditi iznose navedene u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 13. veljače 2023. tj. dosuditi mi prvenstveno iznos od 678,17 eur odnosno 5.109,64 kn, s naslova isplate razlike bruto plaće temeljem odrađenih prekovremenih sati kao i naknada za korištenje godišnjeg odmora, s čime u vezi tužitelj u svom iskazu ističe da je odradio veći broj prekovremenih sati nego što mu je isplaćeno, kao i da mu nije isplaćena cjelovita naknada za godišnji odmor, i koji iskaz je kao uvjerljiv prihvaćen, dok se okolnost da zakonski zastupnik tuženika, mada uredno pozvan, nije pristupio na saslušanje, cijenila u smislu odredbe čl. 269. st. 2. Zakona o parničnom postupku, u smislu da tuženik nije koristio mogućnost da iznese protuargumente tužiteljevim tvrdnjama.

17. Također, tužitelju je valjalo dosuditi i iznos jednokratnog dodatka od 238,90 eur odnosno 1.800,00 kn neto što se temelji na odredbi čl. 47. važećeg Kolektivnog ugovora, i za koji dodatak tuženik nije dokazao da ga je isplatio tužitelju, što je konstatirao u svom nalazu i mišljenju i sam vještak, potvrđujući pritom da bi navedeni iznos pripadao tužitelju u smislu prethodno citiranog propisa, dok provedenim vještačenjem nije utvrđeno da bi tuženik isplatio taj iznos.

18. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkom I. i III. izreke ove presude.

19. Tužitelju na svaki pojedini dosuđeni mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća, tj. od 16-og u mjesecu za protekli mjesec, obzirom se radi o iznosima koji se isplaćuju najkasnije 15-og u mjesecu za protekli mjesec sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu, odnosno čl. 47. Kolektivnog ugovora. Visina zakonske zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) te na način pobliže naveden u točki I. izreke ove presude, s tim da, a s obzirom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, to tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, zbog čega tužitelju ne bi pripadale zakonske zatezne kamate u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, u kojem smislu je zahtjev tužitelja u tom dijelu valjalo odbiti, kako je to pobliže navedeno pod točkom II. izreke ove presude, a u odnosu na dosuđene iznose plaće tj. naknade plaće.

20. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona.

21. Punomoćniku tužitelja u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te temeljem priloženog troškovnika stoga pripada nagrada za sastav tužbe te podnesaka od 9. srpnja 2021., 4. travnja 2022. i 13. veljače 2023., za svaku radnju po 75 bodova, kao i nagrada za zastupanje na ročištima održanim 17. prosinca 2021., 10. studenog 2022. i 30. kolovoza 2023., za svako ročište po 75 bodova, što je ukupno 525 bodova, odnosno 7.875,00 kn, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (1.968,75 kn) iznos od 9.843,75 kn, kao i uz nadoknadu iznosa uplaćenog za podmirenje troškova financijskog vještačenja od 2.000,00 kn, ukupno 11.843,75 kn, tj. 1.571,94 eur, koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tuženik dužan isplatiti tužitelju, budući da tužitelj u ovoj parnici nije uspio samo u neznatnom dijelu, dok tim slijedom tuženik nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.

22. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke ove presude.

Zagreb, 12. listopada 2023.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Ova presuda može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika