REPUBLIKA HRVATSKA
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Zagreb
Broj: Ppž-8249/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog Ž.V., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.) odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko – dalmatinske, II. policijske postaje Split podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-15240/2022-5 od 14. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko – dalmatinske, II. policijske postaje Split te se preinačuje pobijana prvostupanjska presuda u odluci o novčanoj kazni na način da se okrivljenom Ž.V., za prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), za koji je tom presudom proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna u iznosu 260,00 eura (dvjesto šezdeset eura )[1] / 1.958,97 kuna (jedna tisuća devetsto pedeset osam kuna i devedeset sedam lipa), koju je dužan platiti u roku u roku od 60 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-15240/2022-5 od 14. srpnja 2023., proglašen je krivim okrivljeni Ž.V. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je uz primjenu instituta ublažavanja kazne izrečena novčana kazna u iznosu od 40,00 eura / 301,38 kuna, koju je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim toga, okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) oslobođen plaćanja troškova postupka.
2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i to samo u odnosu na odluku o izrečenoj novčanoj kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati. U žalbi navodi kako nisu ispunjeni uvjeti za primjenu instituta ublažavanja kazne iz razloga što priznanje prekršaja i dosadašnja nekažnjavanost nisu naročito olakotne okolnosti za ublažavanje kazne. Osim toga, navodi da tako izrečenom kaznom se ne bi mogla postići svrha specijalne ili generalne prevencije.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Naime, kako je to vidljivo iz obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski sud je primijenio odredbu o ublažavanju kazne utvrdivši kao olakotne okolnosti priznanje prekršaja i nekažnjavanost okrivljenika.
5. 1. Međutim, kod takve ocjene vrste i mjere kazne, prvostupanjski sud potpuno zanemaruje činjenicu težine inkriminiranog prekršaja, a što tužitelj osnovano u žalbi ističe. S obzirom da, u konkretnom slučaju, nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti, a okolnosti koje prvostupanjski sud cijeni kao olakotne okolnosti nemaju karakter naročito olakotnih okolnosti koje opravdavaju primjenu odredbi o ublažavanju kazne te imajući na umu težinu počinjenog djela, i po ocjeni ovog suda, ne postoje one posebno izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne. Pritom treba naglasiti da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja.
5. 2. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud, prilikom odmjeravanja kazne, precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti te propustio, kao otegotno, cijeniti značaj protupravnog postupanja okrivljenika. Inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik prekršaja, pa imajući na umu okolnosti počinjenja prekršaja i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupnja pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, i ovaj sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne.
5. 3. Imajući na umu prethodno navedeno, ovaj sud je, prihvaćajući žalbu tužitelja, okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u visini zakonom propisanog minimuma u iznosu od 260,00 eura, smatrajući je primjerenom stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
6. Stoga je, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 12. listopada 2023.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Mladen Budiša, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
