Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-150/2022-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. J., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, broj K-5/2020-65 od 14. veljače 2022. u sjednici vijeća održanoj 12. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog N. J. kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom optuženi N. J. proglašen je krivim, zbog počinjenja kaznenog djela protiv spolne slobode, silovanja iz članka 153. stavak 1. KZ/11. pa je na temelju istog članka osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 2 (mjeseca) mjeseca te mu je na temelju članka 57. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca neće se izvršiti ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, s tim da rok provjeravanja počinje teći od izdržane bezuvjetne kazne zatvora.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počev od uhićenja 2. studenog 2019. u 15,50 sati te provedeno u istražnom zatvoru od 4. prosinca 2019. kao i od uhićenja u Nj. od 28. prosinca 2021. do 14. veljače 2022. uračunava se u izrečenu bezuvjetnu kaznu zatvora.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) optuženik se oslobađa naknade troškova kaznenog postupka.
1.3. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08. oštećena I. M. se upućuje da imovinskopravni zahtjev ima pravo ostvariti u posebnom postupku.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi N. J. po branitelju D. H., odvjetniku u S. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske "presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu ukine i istu vrati navedenom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje ili pak istu preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno optuženika oslobodi od optužbe ili podredno istome smanji izrečenu kaznu".
3. Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu optuženika u kojem predlaže da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba nije osnovana.
6. Iako optuženik u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona te povrede ne konkretizira, no ispitivanjem pobijane presude u skladu s obvezom iz članka 476. stavak 1. točaka 1. i 2. ZKP/08. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije utvrdio da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, a na čije postojanje pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz sadržaja žabe proizlazi da optuženik osporava potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja analizirajući rezultate provedenog dokaznog postupka, nudeći zaključke suprotne onima prvostupanjskog suda.
7.1. Tako ističe da se nalaz i mišljenje D. Č. L. ne može ocjenjivati niti se na njemu može temeljiti odluka o kaznenopravnoj odgovornosti jer se ista ne nalazi na listi stalnih sudskih vještaka Županijskog suda u Slavonskom Brodu već je zaposlena kao klinički psiholog u Općoj bolnici. Međutim, optuženik zanemaruje da je odredbom članka 309. stavak 4. ZKP/08. propisano da tijelo koje vodi postupak za vještačenje može nalogom odrediti vještaka koji nije kod suda stalno određeni vještak, kao što je ovdje slučaj, zbog čega nije bilo zapreke da se za provođenje vještačenja odredi klinički psiholog D. Č. L., a potom analizira i ocjenjuje njezin nalaz i mišljenje.
7.2. Nadalje, optuženik navodi da je vještakinja S. G. G., specijalista psihijatrije tijekom rasprave navela kako je žrtva sposobna za davanje iskaza, ali da se ne može očitovati je li žrtva sposobna lagati jer ne postoje mehanizmi za ocjenu o tome govori li netko istinu ili laž, što da je u suprotnosti sa njenim zaključkom iz pisanog nalaza i mišljenja iz kojeg proizlazi da je žrtva sposobna za davanje iskaza u uvjetima zaštićenosti i povjerenja i realnog prikazivanja činjenica jer nije dijagnosticirana simptomatologija koja bi upućivala na potencijalno nerealno prikazivanje činjenica i koja bi isključivala sposobnost za davanje vjerodostojnog iskaza u tom predmetu.
7.3. Suprotno žalbenim navodima da je zbog navedenog taj nalaz i mišljenje kontradiktoran sam sebi i da ga sud nije smio prihvatiti, ocjena je drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud usmeni i pisani nalaz i mišljenje vještakinje S. G. G. ispravno ocijenio stručnim, istinitim i objektivnim jer nisu utvrđene proturječnosti na koje upućuje optuženik. Naime, iz nalaza i mišljenja jasno proizlazi da je kod žrtve utvrđena laka mentalna retardacija na donjoj razini zbog čega su reducirani njeni kognitivni kapaciteti koji se odnose na razmišljanje, primanje i obradu informacija te teže donošenje zaključaka no da je prilikom iskazivanja žrtva afektivno pratila sve događaje sukladno razini traume i stresa koji su mogući prilikom takvih događaja, koji niz emocija je vrlo teško odglumiti, a s obzirom na njezine snižene intelektualne kapacitete, još teže da bi je netko naučio i nagovorio što treba reći i kojom emocijom to pratiti. Ima li se pritom na umu i nalaz i mišljenje vještaka psihologa D. Ć. L. da je žrtva sposobna dati autentičan iskaz vezano uz neki događaj te da nije vjerojatno da bi mogla izmisliti i slagati o predmetnom događaju jer bi to zahtijevalo planiranje i praćenje uz puno bolje intelektualne kapacitete kao i da su svjesno laganje i manipulacija u njezinom slučaju isključeni zbog smanjenih intelektualnih mogućnosti, nisu osnovani žalbeni navodi o tome da bi žrtva govorila neistinu niti žalbeni navodi da bi roditelji žrtvu nagovorili da lažno tereti optuženika kako bi se materijalno okoristili.
8. Nisu osnovani niti žalbeni navodi optuženika da prvostupanjski sud pogrešno interpretira i iskrivljuje nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka dr. D. R. Optuženik ističe da je taj vještak naveo kako je žrtva zadobila ozljedu lijeve podlaktice udarcem tupotvrdim predmetom ili padom na takav predmet, te da je mala vjerojatnost da je ta ozljeda nastala stiskom šake, a da prvostupanjski sud na temelju takvog nalaza pogrešno zaključuje o istinitosti iskaza žrtve te primjeni sile prema žrtvi hvatanjem i stiskanjem za ruku.
8.1. Međutim, iako je žrtva doista navela da ju je optuženik najprije uhvatio i stisnuo za ruku te povukao prema šumi, ista je navela i da ju je potom gurnuo na tlo, skidao joj hlače i gaćice, ona se opirala, gurala ga i zvala u pomoć, da je legao na nju i pritisnuo svojim tijelom. Stoga, drugostupanjski sud nalazi da takav iskaz nije neistinit i suprotan provedenom sudskomedicinskom vještačenju jer je sporna ozljeda mogla nastati padom na tupotvrdi predmet, dakle guranjem na tlo ili opiranjem na tlu kako žrtva opisuje, a iz opisanog postupanja optuženika proizlazi i primjena sile kako to prvostupanjski sud pravilno navodi u točkama 8. i 25. obrazloženja pobijane presude.
9. Također, suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud, kao vjerodostojnu, opravdano nije prihvatio obranu optuženika te dijelove iskaza svjedoka S. L. i M. P. kao i iskaz svjedoka A. G. iz razloga navedenih u točkama 20., 21. i 22. obrazloženja pobijane presude, a koje razloge prihvaća i drugostupanjski sud.
10. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je u zakonito provedenom postupku sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te sa sigurnošću našao dokazanim da su se u postupanju optuženika stekla sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 1. KZ/11. zbog čega nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
11. Nije osnovana niti žalba optuženika zbog odluke o kazni, koju optuženik smatra previsokom.
11.1. Ovaj drugostupanjski sud razmotrio je sve okolnosti koje su od utjecaja na odmjeravanje kazne te je našao da je prvostupanjski sud ispravno ocijenio otegotnim dosadašnju višestruku kaznenu osuđivanost koja upućuje na neusklađenost njegova ponašanja sa zakonima i društvenim normama, a olakotnim je cijenio njegovu mlađu životnu dob, skromne imovinske prilike i činjenicu da je otac jednog djeteta.
11.2. Zbog navedenih okolnosti, te uzimajući u obzir okolnosti i težinu počinjenog kaznenog djela izrečena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 2 (dva) mjeseca uz izricanje djelomične uvjetne osude na način da će se izdržati kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca neće se izvršiti ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, odgovara i težini i opasnosti počinjenog djela, a nije "previsoka kazna" kako se neosnovano u žalbi ističe. Upravo takvom kaznom postići će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., odnosno u potrebnoj mjeri izraziti društveni prijekor i utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog postupka, a utjecati će se i na druge građane da se klone sličnih ponašanja.
12. Slijedom navedenog, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 12. listopada 2023.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.
