Poslovni broj: UsI-2884/22-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Željki Zrilić Ježek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice N. K., OIB: …, iz R., koju zastupa opunomoćenica J. K., OIB: …, odvjetnica u S., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, OIB: …, Z., radi ozljede na radu, 12. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/21-01/479, URBROJ: 338- 01-06-05-22-20 od 26. kolovoza 2022.

2. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela ovom Sudu tužbu protiv tuženika radi ocjene zakonitosti rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502- 03/21-01/479, URBROJ: 338-01-06-05-22-20 od 26. kolovoza 2022.

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., KLASA: UP/I-502-03/20-02/60, URBROJ: 338-21-02-02-21-13 od 9. ožujka 2021. godine, kojim se ozljeda kod poslodavca T. K. d.o.o., S., pretrpljena dana 4. srpnja 2017. pod dijagnozom šifre prema MKB klasifikaciji S22.0 i S55.0 ne priznaje ozljedom na radu, te se tužiteljici u svezi navedene ozljede ne priznaju niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

3. Tužiteljica podnesenom tužbom osporava predmetno rješenje tuženika u cijelosti jer je ozljedu zadobila za vrijeme radnog vremena dok je obavljala poslove u opisu njenog radnog mjesta, a do ozljede je došlo zbog nedostatka propisane ograde kod poslodavca, uslijed čega joj je i postavljena dijagnoza prema važećoj MKB klasifikaciji R 55.0 (toksičan učinak sapuna i deterdženta) uz S 22.0 (prijelom torakalnog kralješka) koje su u međusobnoj vezi.

3.1. Predlaže Sudu da usvoji tužbeni zahtjev, poništi osporavano i prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troška ovog upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je, suprotno navodima iz tužbe, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno da je donio pobijano rješenje uvažavajući sve dokaze u provedenom postupku, te je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo. U cijelosti ponavlja navode osporenog rješenja, te ističe da je predmet upravnog postupka pred tuženikom bilo utvrđenje može li se ozljeđivanje tužiteljice od 4. srpnja 2017. godine, pod dijagnozama šifre S 22.0 Prijelom torakalnog kralješka i R 55.0 Sinkopa i kolaps, priznati ozljedom na radu. U tijeku prvostupanjskog, odnosno drugostupanjskog upravnog postupka utvrđeno je da iz sadržaja spisa proizlazi da je tužiteljica, koja je za tadašnjeg poslodavca T. K. d.o.o., S., u predmetnom razdoblju radila na poslovima spremačice i domaćice, dana 4. srpnja 2017. godine, za potrebe posla otišla na tavan iznad poslovnih prostorija kako bi uzela drugu vazu za cvijeće te joj je prilikom povratka s tavanskog prostora na prvu etažu pozlilo, uslijed čega je osjetila vrtoglavicu i izgubila svijest, što je imalo za posljedicu pad sa stepeništa preko pleksiglas ograde s visine od 2 metra te ozljeđivanje (prijelom torakalnog kralješka). U takvim okolnostima zadobivena ozljeda, iako je nastala za vrijeme rada i u obavljanju poslova na temelju kojih je bila osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, tužiteljici se ne može priznati kao ozljeda na radu s obzirom da je nastala kao posljedica zdravstvenog stanja tužiteljice koja je opisana kao sinkopa, odnosno gubitak svijesti. Pritom je utvrđeno da nedostatak propisane ograde nije bio od odlučnog značaja za nastanak ozljede tužiteljici i to iz razloga što je tužiteljica pala u tijeku silaska sa stepeništa (a ne podesta) te iz razloga što neposredno prije pada nije bila pri svijesti. S tim u vezi je utvrđeno da pravilno postavljena ograda stepeništa ne bi mogla spriječiti pad tužiteljice u nesvjesnom stanju preko ograde, a u slučaju možebitnog zadržavanja unutar stepeništa tužiteljica pala niz samo stepenište. Nepravilno postavljena ograda bi bila od utjecaja na pad tužiteljice samo u slučaju da je tužiteljica bila pri svijesti te se (svjesno) oslonila na tu ogradu kako bi otklonila mogući pad. Također, dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji R55 Sinkopa vasovagalis nije ozljeda s obzirom da u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB) pripada skupini Opći simptomi i znakovi u sklopu poglavlja XVIII te predstavlja kratkotrajni gubitak svijesti kao prolazno stanje koje se javlja kod osoba koje imaju sklonost za nastanak iste.

4.1. Predlaže Sudu da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Sud je 5. listopada 2023. održao javnu raspravu čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17.) dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis, te isprave priložene spisu tuženika.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

8. Uvidom u priloženi spis predmeta razvidno je da je prijavu o ozljedi na radu podnio poslodavac tužiteljice 8. prosinca 2017. u kojoj se navodi da je do ozljede došlo 4. srpnja 2017. na poslu, prilikom kretanja stepenicama tužiteljica je izgubila svijest, pala je te se ozlijedila. U priloženom izvješću izabranog doktora opće/obiteljske medicine navedena je dijagnoza ozljede S 22.0 Fractura vertebrae Th12 i R55.0 Syncopa vasovagalis.

9. U spisu predmeta nalazi se izjava tužiteljice o okolnostima nastanka ozljede, u kojoj se navodi da joj je na lokaciji …, S., prilikom spuštanja po stepenicama pozlilo, uslijed čega je osjetila vrtoglavicu i izgubila svijest, te je pala niz stepenice i zadobila ozljede.

10. Prilikom pregleda Hitne medicinske službe na dan ozljeđivanja kod tužiteljice su postavljene dijagnoze Fractura corpis Th12 i Syncopa vasovag vrs, te se u anamnezi navodi da joj se zavrtilo, zacrnilo pred očima, pala je preko plexiglas ograde, dočekala se na boku, ne sjeća se pada.

11. Iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 28. rujna 2017. proizlazi da je neposredno prije nastanka ozljede tužiteljica u jednom od ureda poslodavca, koji je čistila uočila da je jedna od posuda za cvijeće oštećena (puknula), te je samoinicijativno krenula na "tavan" iznad poslovnih prostorija kako bi uzela drugu posudu i zamijenila je. Na tavanskom prostoru je pronašla posudu i krenula se spuštati niz stepenice. Prema izjavi ozlijeđene u tom trenutku joj se "zavrtilo", osjetila je vrtoglavicu i izgubila svijest. Direktnih očevidaca nije bilo, a ozlijeđena se samoga pada ne sjeća. Na podu hodnika došla je nedugo nakon pada do svijesti, a radnici koji su bili u blizini su čuli pad i dotrčali do ozlijeđene. Prema izjavi ozlijeđene bilo je jako vruće, a u medicinskoj ustanovi joj je izmjeren tlak od 100/50 mmHg. Tužiteljica je, nakon što joj je "pozlilo", počela padati prema improviziranoj ogradi stepeništa koja je pod njenom težinom popustila i pala je s visine od oko 2 metra na pod popločan keramičkim pločicama. Tijekom obilaska u hodniku, stubištu i tavanskom prostoru nije uočena oprema ili neki drugi materijal koju bi ozlijeđena radnica i drugi radnici mogli koristiti za obavljanje bilo kakvih poslova vezanih za djelatnost poslodavca. U samom hodniku i stubištu nije zatečen nikakav materijal ili oprema, a u tavanskom dijelu smješten je stari namještaj (ormari i dr.), razne posude za vino- rakiju (pletenke), posude i oprema za održavanje vrta, suhe svinjske šunke i sl., koji su u vlasništvu direktora društva. Građevinski radovi u prostoriji gdje je smješteno stubište nisu završeni te iz istog razloga poslodavac je i ne koristi za potrebe Društva. Tavanski prostor je otvorenog tipa, bez ikakvih pregrada, s krovnom kontrukcijom na koju je postavljen pokrov od lima, tako da je temperatura u trenutku obilaska bila znatno viša od vanjske cca 45-50 C. Unutarnje prostorije (uredi, blagovaona i dr.) su klimatizirane s temperaturom oko 20 C. Ploče pleksiglasa nisu bile učvršćene na način koji bi osigurao njihovu stabilnost i izdržale horizontalno opterećenje izazvano padom radnice.

12. U provedenom postupku tuženik je zatražio stručno-medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Z., koje je u svojem nalazu, mišljenju i ocjeni od 25. veljače 2021. utvrdilo da se dijagnoza šifre S 22.0 i R 55.0 ne mogu uzročno-posljedično povezati s opisanim načinom nastanka ozljede na radu. Osiguranica je zadobila prijelom uslijed prethodnog gubitka svijesti tj. sinkope koja je uvijek shvaćena kao simptom bolesti ili poremećaja te kao takva ne može se priznati ozljedom na radu. Uvidom u medicinsku dokumentaciju nađe se niz čimbenika koji su mogli dovesti do navedenog stanja i koji medicinski gledano čine predispoziciju (uzimanje brojnih lijekova koji imaju dokazan miorelaksirajući učinak i mogu utjecati na svakodnevne životne aktivnosti, osiguranica je već operirala kralježnicu, ima nešto sporiji srčani ritam već od 2015. godine, u OZK se navodi dg Neuralgija n. trigemini radi čega je ordiniran lijek Tegretol…). U obrazloženju se navodi kako je sinkopa stanje koje nastaje zbog nedovoljne krvne opskrbe mozga, a uzroci su kardiovaskularni (u OZK evidentirana bradikardija 59/min EKG zapis od 20. siječnja 2015.), cerebrovaskularni, idiopatski, ortostatska hipotenzija, psihijatrijske bolesti, lijekovi (iz OZK je vidljivo da je osiguranica na th Cersonom i Zaldiarom minimalno od 5. veljače 2014., lijek Tegretol uveden je u th već 2. listopada 2014. i to zbog obrade Neuralgie n.trigeminusa, lijek Misar je uveden u th 5. ožujka 2015., lijekovi Sanval i Normabel uvedeni su u th 5. svibnja 2016., svi navedeni lijekovi izazivaju miorelaksaciju što može dovesti do hipotenzije i nestabilnosti). Najčešća je vazovagalna sinkopa izazvana neugodnih tjelesnim ili emocionalnim podražajima npr. bol, strah do koje obično dolazi u stojećem položaju i kojoj prethode vagalni simptomi upozorenja tipa mučnina, slabost, zijevanje, strah. Sinkopa je shvaćena kao simptom te se ne može smatrati ozljedom. Također osiguranici je 2007. godine učinjena spondilodeza L4S1 čime je već narušena normalna postura lokomotornog sustava.

13. U povodu žalbe tužitelja pribavljeno je stručno-medicinsko mišljenje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, koje svojim nalazom, mišljenjem i ocjenom od 30. rujna 2021., nakon uvida u priloženu dokumentaciju, utvrđuje da se zatražena dijagnoza S 22.0 – Prijelom torakalnog kralješka i R 55 – Sinkopa i kolaps ne mogu uzročno posljedično povezati s događajem od 4. srpnja 2017. jer se radi o osiguranici koja je uslijed iznenadnog kratkotrajnog gubitka svijesti pala i zadobila prijelom 12. torakalnog kralješka. Navoda da niti je sinkopa ozljeda niti se prijelom nastao uslijed pada uzrokovanog sinkopom može smatrati ozljedom na radu sukladno Zakonu.

14. Predmetni nalaz i mišljenje liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda dalo je u cijelosti u skladu s odredbom članka 19. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Narodne novine, broj: 8/15., 17/15., 41/15., 104/17., 34/18.).

15. Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13., 137/13., 98/19. - dalje: Zakon) propisano je da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra:

1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima,

2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

16. Člankom 67. Zakona propisano je da se ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog:

1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.),

2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.),

3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti,

4. atake kronične bolesti,

5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

17. Odredbom članka 34. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine, broj: 75/2014, 154/2014, 79/2015, 139/2015, 105/2016, 40/2017, 66/2017, 109/2017, 132/2017, 119/2018., 41/19., 22/2020., 39/2020.) propisano je da se prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti iz članka 6. stavka 1. i 2. ovog Pravilnika te prava osiguranika iz članka 69. stavka 1. Zakona ostvaruju se nakon prethodno provedenog postupka utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu odnosno, profesionalne bolesti od strane Zavoda.

18. Prema članku 35. istog Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest utvrđuju se uvjeti koji moraju biti ispunjeni kako bi se ozljeda ili bolest mogla priznati za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, s time da prijava o ozljedi na radu, odnosno profesionalnoj bolesti mora biti podnijeta u rokovima utvrđenim ovim Pravilnikom.

19. Člankom 37. ovog Pravilnika propisano je da se ozljeda na radu neće priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

20. Potrebno je naglasiti da su Zakonom propisane pretpostavke za priznavanje ozljede na radu, pa imajući u vidu citirane odredbe Zakona i Pravilnika, te utvrđeno činjenično stanje, Sud osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim.

21. Naime, iz priložene medicinske dokumentacije, a posebice iz izjave tužiteljice dane nakon ozljeđivanja, Zapisnika o inspekcijskom nadzoru te potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, PU z., razvidno je da je do pada tužiteljice došlo zbog vrtoglavice i gubitka svijesti, stoga je prilikom pružanja hitne medicinske pomoći i postavljena dijagnoza Syncopa vasovagalis, tim više što i u anamnezi prilikom prvog pregleda stoji da se tužiteljici zavrtilo, zacrnilo pred očima, ne sjeća se pada. Također, i iz priloženog zdravstvenog kartona proizlazi da tužiteljica uzima brojne lijekove koji izazivaju miorelaksaciju što može dovesti do hipotenzije i nestabilnosti.

22. Sukladno zakonskoj definiciji, ozljedom na radu smatra se ozljeda koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, pri čemu je urođena ili stečena predispozicija zdravstvenog stanja koja može imati za posljedicu bolest zakonska prepreka za priznavanje neke ozljede ozljedom na radu.

23. Sud u cijelosti prihvaća stručno-medicinska mišljenja Liječničkih povjerenstava u oba stupnja jer je u skladu s dostavljenom medicinskom dokumentacijom.

24. Ističe se kako tužiteljica u tužbi navodi da dijagnoza R 55.0 predstavlja toksičan učinak sapuna i deterdženta, za što nema osnove niti u spisu predmeta, dok je šifrarnikom međunarodne klasifikacije bolesti MKB-10 izričito navedeno da u grupu R 50-69 spadaju Opći simptomi i znakovi, te da dijagnoza R 55 predstavlja Sinkopu i kolaps.

25. Nadalje, u izvršenju ovosudne presude posl. br UsI-3337/21-8 od 9. lipnja 2022., po ocjeni suda, proveden je detaljan ispitni postupak. Naime, naznačenom presudom ocijenjeno je kako su nejasni zaključci tuženika u odnosu na mehanizam nastanka ozljede tužiteljice, te nije jasan zaključak da niti pravilno postavljena ograda ne bi mogla spriječiti pad tužiteljice.

26. Iz dokumentacije priložene spisu tuženika, i to prije svega medicinske dokumentacije, izjave tužiteljice, te Zapisnika o inspekcijskom nadzoru proizlazi da je do pada tužiteljice došlo isključivo zbog gubitka svijesti, te stoga pad ne bi spriječila niti ispravno postavljena ograda. Pored navedenog, na hodniku, stubištu i tavanskom prostoru inspektor rada nije uočio opremu ili neki drugi materijal koji bi tužiteljica ili ostali radnici mogli koristiti za obavljanje radnih zadataka, a na tavanskom dijelu smješten je stari namještaj, razne posude (pletenke), posude i oprema za održavanje vrta, suhe svinjske šunke i sl. u vlasništvu direktora društva, te se ne koristi za potrebe Društva. Iz očitovanja poslodavca slijedi da je tužiteljica zaposlena na radnom mjestu spremačice, a koji poslovi nisu uključivali odlazak na tavan i korištenje stepeništa, te se smatralo da tamo nitko ne ide jer na tavanu nema ništa od sredstava za rad, a koje navode tužiteljica niti ne osporava svojim prigovorima iznesenim u žalbi kao i u tužbi.

27. Iz utvrđenog činjeničnog stanja, po stavu suda, proizlazi da niti pravilno postavljena ograda ne bi tužiteljicu zaštitila od pada jer je do istog došlo tijekom silaska niz stepenište a uslijed gubitka svijesti.

28. Sud je kao nesvrsishodan odbio prijedlog tužiteljice da se provede dokaz medicinskim vještačenjem na okolnost intenziteta ozljede, obzirom je nesporno utvrđeno da je prilikom pada došlo do prijeloma torakalnog kralješka, što predstavlja tešku ozljedu. Odbijen je i dokaz saslušanjem tužiteljice na cijelu okolnost događaja, budući da je ona dala iskaz u tijeku provedenog upravnog postupka, a na okolnost događaja izvedeni su i drugi dokazi – izjava poslodavca, očevid Inspektorata rada, a zatražena je i intervencija policijskih službenika, o čemu je sačinjena potvrda od 10. srpnja 2017.

29. Sukladno svemu navedenom, sud prihvaća zaključak upravnih tijela da se zatražene dijagnoza tužiteljice S 22.0 – Prijelom torakalnog kralješka i R 55 – Sinkopa i kolaps ne mogu priznati ozljedom na radu, jer je dijagnoza sinkopa i kolaps zdravstveno stanje uslijed koje je došlo do pada i zadobivanja prijeloma torakalnog kralješka, što predstavlja zapreku iz članka 67. Zakona kojom je propisano da se ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja.

30. Slijedom navedenog, osporeno rješenje se ocjenjuje zakonitim, stoga je valjalo, na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presuditi kao u toč. I izreke.

31. Tužiteljica postavlja i zahtjev za naknadom troška ovog upravnog spora.

32. Člankom 79. Zakona o upravnim sporovima propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 1.). Vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom (stavak 2.). Stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu (stavak 4.).

33. Sukladno citiranoj odredbi zakona, imajući u vidu da tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu, predmetni zahtjev za naknadu troška upravnog spora je odbijen, sukladno odredbi članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, stoga je odlučeno kao pod toč. II izreke ove presude.

U Zagrebu 12. listopada 2023.

Sutkinja:

Željka Zrilić Ježek, univ. spec., v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.