Republika Hrvatska

Poslovni broj Kž-591/2022-2

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rožca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I opt. D. M., OIB: … i II opt. M. M., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 220. st. 1. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka USRH, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - dalje u tekstu KZ/97), odlučujući o žalbama I i II optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Sisku br. K-509/2020-29 od 7. rujna 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj 12. listopada 2023. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe I opt. D. M. i II opt. M. M., kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku br. K-509/2020-29 od 7. rujna 2022. godine, I opt. D. M. i II opt. M. M. proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – utaje iz čl. 232. st. 1. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu KZ/11), u vezi čl. 52. KZ/11, pa je I opt. D. M. za počinjeno kazneno djelo, temeljem čl. 232. st. 3. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem čl. 56. KZ/11, I opt. D. M. izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, II opt. M. M. je za počinjeno kazneno djelo, temeljem čl. 232. st. 3. KZ/11, osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem čl. 56. KZ/11, II opt. M. M. izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na koju je osuđena, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo. 1.1. Temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08), ošt. kao tužitelj H. L. K., sada B. I. R. d.o.o. s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 244.893,63 kn/32.476,43 EUR-a upućen je u parnicu.

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08, I opt. D. M. i II opt. M. M. oslobođeni su plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, dok su dužni platiti nagradu i nužne izdatke oštećenika kao tužitelja, o kojim troškovima će se donijeti posebno rješenje.

2. Protiv te presude žali se I opt. D. M. po branitelju D. R., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede Kaznenog zakona, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi optužbe, podredno ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, te II opt. M. M., po braniteljici I. V., odvjetnici iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede Kaznenog zakona, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.1. Odgovor na žalbe nije podnesen.

3. Žalbe I opt. D. M. i II opt. M. M. su neosnovane.

Na žalbe I opt. D. M. i II opt. M. M. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka

4. Žalitelj (I opt. D. M.) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, da nema razloga o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su nejasni, te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih iskaza ili isprava i samih tih iskaza i isprava. Suprotno takvom žalbenom navodu I optuženika, koji se posebno ne obrazlaže, nakon pozorne ocjene izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuju I optuženik, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

4.1. Žaliteljica (II opt. M. M.) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 5. ZKP/08, jer da u konkretnom slučaju ne postoji optužba ovlaštenog tužitelja. Suprotno navedenom žalbenom navodu odredbom čl. 55. st. 3. ZKP/08, propisano je da oštećenik kao tužitelj nakon što je državni odvjetnik odbacio kaznenu prijavu, preuzimajući kazneni progon, može ostati pri podignutoj optužnici. Uslijed navedenog nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuju II optužena, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

4.2. Nadalje, žaliteljica smatra da je u predmetnom slučaju došlo do bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP/08, jer da je izmjenama činjeničnog opisa prekoračio svoja ovlaštenja. Suprotno takvom žalbenom navodu iz podneska oštećenika kao tužitelja od 19. ožujka 2019. godine (list 544-545) razvidno je da je oštećenik kao tužitelj izvršio korekciju činjeničnog opisa, te I i II optuženika označio odgovornim osobama u TD „A. I. V.“ d.o.o. Stoga se navedeni žalbeni navod ukazuje neosnovanim.

Na žalbe I opt. D. M. i II opt. M. M. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja

5. Žalitelji u žalbi ističu osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama I i II optuženika sadržana sva bitna objektivna i subjektivna obilježja terećenog kaznenog djela. Žalitelji u žalbi ponavljaju navode obrane, te u stvari prigovaraju pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daju svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

5.1. Nakon pozorne ocjene obrane I opt. D. M. i II opt. M. M., svjedoka N. B., I. P. J., rezultata provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, te nakon pozorne ocjene cjelokupne dokumentacije koja prileže spisu prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su I i II optuženik kao odgovorne osobe u TD „A. I. V.“ d.o.o. iz S., nakon zaključivanja ugovora o financijskom leasingu sa ošt. kao tužiteljem H. L. K. (sada TD B. I. R. d.o.o.) bez odobrenja davatelja leasinga za vrijeme trajanja ugovora vozila otuđili prije isteka ugovora o leasingu i to tako što su vozila Toyota Yaris i Toyota Corolla Verso prodali trećim osobama, a vozilo Toyota Avensis dali na korištenje fizičkoj osobi S. S., iako za takve pravne poslove nisu imali odobrenja davatelja leasinga, niti ga o tome obavijestili jer u protivnom davatelj leasinga ne bi tražio povrat vozila, nego bi, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka N. B., došlo do sklapanja novog ugovora s novim korisnikom, a što u ovom slučaju nije učinjeno. Prema odredbama ugovora zaključenog 23. kolovoza 2005. godine i općih uvjeta poslovanja o operativnom leasingu glede vozila koji su sastavni dio navedenog ugovora, vozilo je nakon otplate primatelj leasinga morao vratiti davatelju leasinga, odnosno nad tim vozilom primatelj leasinga nije niti mogao steći vlasništvo.

5.2. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su optuženici bili svjesni da su temeljem zaključenih ugovora bili dužni uplaćivati mjesečne najamnine za vozila koja su nabavljena temeljem zaključenih ugovora o leasingu, te da su bili dužni po prijevremenom prestanku ugovora o leasingu predati predmete leasinga davatelju leasinga. Suprotno navedenom optuženici su vozila protupravno otuđili trećim osobama, a po isteku ugovori nisu platili dospjele obroke leasinga i ostatak vrijednosti vozila, niti vratili predmet leasinga oštećenom kao tužitelju.

5.3. Analizirajući svaki dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti, suprotno žalbenim navodima I i II optuženika, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da su I opt. D. M. i II opt. M. M. počinili kazneno djelo pobliže opisano u toč. 1/ i 2/ izreke pobijane presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njihovu kaznenopravnu odgovornost.

5.3. Stoga nije osnovana žalba I i II optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti I i II optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

5.4. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlažu drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

Na žalbu I opt. D. M. i II opt. M. M. zbog povrede Kaznenog zakona

6. Žalitelji pobijaju presudu zbog povrede Kaznenog zakona. Međutim, žalbeni navodi I i II optuženika zbog povrede Kaznenog zakona nemaju uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavljaju prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika za terećeno kazneno djelo. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju I opt. D. M. i II opt. M. M. sadržana sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 232. st. 1. i 3. KZ/11, navedenog u izreci pobijane presude.

7. Opt. D. M. i opt. M. M. u žalbi ne ističe žalbeni osnov zbog odluke o uvjetnoj osudi, ali zbog istaknute žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede Kaznenog zakona, ovaj drugostupanjski sud je shodno čl. 478. ZKP/08, ispitao pobijanu presudu i u tome dijelu.

7.1. Prilikom donošenja odluke o uvjetnoj osudi u odnosu na I i II optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti.

7.2. Polazeći od stupnja krivnje I i II optuženika, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg su proglašeni krivima, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud I opt. D. M. za počinjeno kazneno djelo, temeljem čl. 232. st. 3. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem čl. 56. KZ/11, I opt. D. M. izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, te II opt. M. M. je za počinjeno kazneno djelo, temeljem čl. 232. st. 3. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem čl. 56. KZ/11, II opt. M. M. izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na koju je osuđena, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

7.3. Takva vrsta i mjera kazne i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na I i II optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje su I i II optuženik počinjenjem kaznenog djela nanijeli društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).

8. Slijedom navedenog, žalbe I opt. D. M. i II opt. M. M. nisu osnovane, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbe valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

Osijek, 12. listopada 2023.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić