Poslovni br. 18 Povrv-119/2023-12

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu Augustinu Jalšovec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DAMIR VANEK, vl. STOLARIJA VANEK, Orahovica, Kralja Zvonimira 67, OIB 67705807629, kojeg zastupa punomoćnik Aleksandra Ojkić Bucić, odvjetnica u Orahovici, protiv tuženika TOMISLAV BURIVODA, vl. STOLARIJA BURIVODA, Đurđenovac, Kolodvorska 30, OIB 19310000877, kojeg zastupa punomoćnik Josip Jelić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, radi isplate iznosa od 3.884,19 EUR / 29.265,41[1] kn, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 5. rujna 2023. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke dana 12. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi javnog bilježnika Ljerke Mandić, Našice, Braće Radića 4, broj Ovrv-5558/2022 od 19. siječnja, 2023. u dijelu kojim se nalaže se tuženiku TOMISLAVU BURIVODA vl. STOLARIJA BURIVODA, obrt za proizvodnju i trgovinu, Đurđenovac, Kolodvorska 30, OIB: 19310000877 da tužitelju DAMIRU VANEKU vl. STOLARIJA VANEK, Orahovica, Kralja Zvonimira 67, OIB: 67705807629, plati novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 3.884,19 EUR (slovima: tritisućeosamstoosamdesetčetirieuraidevetnaestcenti) / 29.265,41[1] kn (slovima: dvadesetdevettisućadvjestošezdesetpetkunaičetrdesetjednalipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 2.632,42 EUR / 19.834,00[1] kn od 28. listopada, 2021. pa do isplate;

- na iznos od 1.251,76 EUR / 9.431,41[1] kn od 30. listopada 2021. pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO (NN 35/05,41/08, 125/11, 78/15) do 31. prosinca, 2022., a od 1. siječnja, 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 273,74 EUR (slovima: dvjestosedamdesettrieuraisedamdesetčetiricenta) / 2.062,49[1] kn (slovima: dvijetisućešezdesetdvijekuneičetrdesetdevetlipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 19. siječnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 831,60 EUR (slovima: osamstotridesetjedaneuroišezdesetcenti) / 6.265,69[1] kn (slovima: šesttisiućadvjestošezdesetpetkunaišezdesetdevetlipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. listopada 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška u iznosu od 211,67 EUR EUR (slovima: dvjestojedanaesteuraišezdesetsedamcenti) / 1.594,82[1] kn (slovima: tisućupetstodevedesetčetirikunaiosamdesetdvijelipe) kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika, kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne radi naplate iznosa od 3.884,19 EUR / 29.265,41[2] kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka. Protiv istog rješenja tuženik je pravovremeno izjavio prigovor, te je spis dostavljen na daljnje rješavanje Općinskom sudu u Đakovu, Stalnoj službi u Našicama, te se rješenjem navedenog suda broj Povrv-19/2023-2 od 21. veljače 2023. isti sud oglasio stvarno nenadležnim i nakon pravomoćnosti rješenja predmet dostavio nadležnom Trgovačkom sudu u Osijeku. Trgovački sud u Osijeku je svojim rješenjem broj Povrv- 119/2023-2 od 24. ožujka 2023. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo sve provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te u prigovoru protiv rješenja o ovrsi ističe kako je pobijano rješenje o ovrsi u potpunosti neosnovano i nezakonito. Prije svega osporava osnovu i visinu potraživanja, a budući tuženik nikada nije bio u nikakvog poslovnom odnosu sa tužiteljem jer nikada nije preuzeo nikakvu robu niti je tužitelj tuženiku pružio ikakvu uslugu na temelju čega bi imao osnovu izdati navedene računa. Slijedom toga, tuženik ističe kako tužitelj nije priložio niti jedan dokaz da su on i tuženik ikad bili u poslovnom odnosu, osim računa koje je tužitelj sam izdao, a za koje tuženik tvrdi da su fiktivni, radi čega je razvidno kako navedena tražbina tužitelja ne postoji te nije niti dospjela.

3. Tužitelj je dana 12.4.2023. pravovremeno, sukladno članku 461.a ZPP- a, dostavio pripremni podnesak u kojem je dostavio dokaze za svoje navode i predložio daljnje dokaze, te je u cijelosti ostao kod zahtjeva sadržanog u prijedlogu za ovrhu, te svih navoda istaknutih tijekom postupka i predloženih dokaza. Ujedno je u istom podnesku istaknuo kako su navodi tuženika iz prigovora na rješenje o ovrsi neosnovani, te da je prigovor istaknut samo u cilju odugovlačenja ovog postupka. Navodi da predmetna tražbina tužitelja prema tuženiku nije fiktivna, već odražava stvarni poslovni događaj koji je dokumentiran računima tužitelja, a temeljem kojih tužitelj potražuje od tuženika ispunjenje dospjele novčane obveze za isporučenu robu i izvršene usluge. Ističe kako je tuženiku tužitelj za isporučenu robu i izvršene usluge ispostavio račune koje je tuženik primio i koje nikada do sada nije osporavao niti isticao bilo kakve prigovore, te navodi da je tuženik čak i djelomično platio račun 263/1/2 u iznosu od 10.000,00 kn, a što je vidljivo iz knjigovodstvene dokumentacije tužitelja, računa kupaca od 3.3.2022., 11.4.2022. i 6.9.2022. i izvoda prometa po računu tužitelja. Navodi da među strankama nije bilo sporno dugovanje tuženika prema tužitelju u utuženom iznosu, budući da je tuženik potpisao račune kupaca, kao i tri opomene koje mu je tužitelj dostavio, te da je tuženik tužitelju uvijek napominjao kako će tuženik tužitelju platiti dužni iznos u kratkom roku.

4. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u račun-otpremnicu 263/1/2 (str. 10 spisa), račun-otpremnicu 269/1/2 (str. 11 spisa), potvrdu o uvidu u podatke iz obrtnog registra (str. 12 i 13 spisa), u račune kupaca (str. 53 do 55 spisa), opomene (str. 56 do 58 spisa), račune (str. 59 i 60 spisa), izvadak o stanju i prometu po poslovnom računu od 4.1.2022. (str. 70 spisa), te je saslušao zz tužitelja Damira Vanek u svojstvu stranke (str. 73 spisa).

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.884,19 EUR / 29.265,41[1] kn, prema računima-otpremnicama broj 263/1/2 od 12. listopada 2021. i broj 269/1/1 od 14. listopada 2021.

6. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje: ZPP), te je na temelju rezultata provedenog postupka, a imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, kao i da je riječ o sporu male vrijednosti koji se vodi pred trgovačkim sudom, utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. Nadalje, člankom 219. ZPP-a određeno je da je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. Tijekom dokaznog postupka, sud je iz naprijed navedenih isprava utvrdio da je tužitelj tuženiku izdao predmetne račune, a koje je tuženik i zaprimio, što je razvidno iz potpisanih računa sa str. 53 do 55 spisa. Također, iz opomena koje je tužitelj tuženiku dostavio, a koje je tuženik uredno zaprimio, što je razvidno iz potpisa tuženika (str. 56 do 58 spisa), proizlazi kako je tuženik prije pokretanja ovog postupka uredno bio pozvan na plaćanje duga u iznosu koji je upravo predmet ovog postupka.

8. Nadalje, budući da se tuženik na ročištu održanom 17.5.2023. usprotivio podnesku tužitelja i to izvatka računa – 1/2022, predanom na istom ročištu od strane tužitelja iz razloga što isti nije pravovremeno dostavljen u spis, sud je radi utvrđivanja odlučnih činjenica prihvatio prijedlog tužitelja, a koji je isti pravovremeno predložio u podnesku od 12.4.2023., da sud službenim putem od Slatinske banke d.d. pribavi izvod prometa po tužitelja kod Slatinske banke d.d. iz kojeg je vidljiva uplata tuženika na račun tužitelja kojim je djelomično platio račun broj 263/1/2. Iz dostavljenog podneska Slatinske banke d.d. razvidno je kako je dana 4.1.2022. tužitelju od strane tuženika uplaćen iznos od 10.000,00 kn, te je kao opis plaćanja naznačeno plaćanje ponude. Upravo iz naprijed navedenog izvatka sa str. 71 spisa proizlazi kako su stranke bile u poslovnom odnosu, slijedom čega je sud utvrdio kako nije istinit navod tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi, da tužitelj i tuženik nisu bili nikad u poslovnom odnosu.

9. Nadalje, iako se tuženik u podnesku usprotivio saslušanju zz tužitelja jer navodi da sud sukladno članku 492.a ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima u pravilu utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava, radi samog pojašnjenja poslovnog odnosa, odnosno suradnje između stranaka, sud je saslušao i zz tužitelja Damira Vanek u svojstvu stranke dana 5. rujna 2023., budući da je isti dokazni prijedlog pravovremeno predložen od strane tužitelja i čiji iskaz je bio potreban radi dodatnog objašnjenja samog poslovnog odnosa, odnosno suradnje stranaka, a što nije u suprotnosti sa odredbom članka 492.a ZPP-a. Iz iskaza zz tužitelja proizlazi kako se njegov obrt bavi proizvodnjom hrastovih fronta, te je tuženik od tužitelja naručio robu specificiranu na utuženim računima kada su ti računi i izdani, te je tužitelj tuženiku specificiranu robu i izdao. Također navodi da je račune sa str. 53 do 55 spisa, a koji su mu se prilikom iskaza dali na uvid, potpisao osobno Tomislav Burivoda, odnosno tuženik, te da je ujedno i potpisao opomene sa str. 56 do 58 spisa, koje su mu se također dale na uvid prilikom iskaza. Također je istaknuo da je i nakon zaprimljenih opomena od strane tuženika u više navrata usmeno pozivao tuženika na plaćanje predmetnog duga, a iz razloga što nije želio da dođe do ovog postupka prisilne naplate i to jer se radi o njegovom bivšem učeniku. Također je izjavio da je tuženik prilikom djelomičnog plaćanja dugovanja rekao tužitelju da se to plaćanje odnosi na dugovanje po ovim utuženim računima, te da je ujedno rekao i tužitelju da će u dogledno vrijeme platiti i ostatak dugovanja. Također je na upit suda istaknuo da, osim ovdje utuženih računa, nije bio u drugom poslovnom odnosu, a što je razvidno iz samih računa kupaca, budući da je na istom razvidno kako su utuženi računi 263/1/2 i 269/1/2, te da nije utužen račun 310/1/2 od 4.9.2017., budući da se u tom računu radilo o bivšem poslovnom odnosu sa tuženikovim ocem. Također je naveo da tuženik nikad nije osporavao predmetne račune, a što je razvidno iz potpisanih računa i opomena za iste, te je ujedno naveo i da je tužitelj osobno dostavljao račune i opomene tuženiku, te da je prilikom uručivanja tuženik te račune i opomene potpisao. Također je istaknuo da mu je tuženik rekao da zbog otežanog poslovanja tijekom Covida nije mogao podmiriti cijeli dug, međutim da taj navod nije točan, budući da je tuženik kupio osobno vozilo nakon toga.

10. Sud je naprijed navedeni iskaz tužitelja u svojstvu stranke prihvatio u cijelosti kao istinit, budući da je isti i potkrijepljen dokazima dostavljenim u spis, a posebice potpisanim računima od strane tuženika, potpisanim opomenama od strane tuženika, računima kupaca i izvodu od Slatinske banke d.d.

11. Nadalje, uvidom u prigovor tuženika protiv rješenja o ovrsi razvidno je kako tuženik za svoje navode nije dostavio niti jedan dokaz, a niti je sukladno članku 461.a st. 4 ZPP-a u daljnjem tijeku postupka dostavio dokaze koji bi potkrijepljivali njegove navode iz prigovora na rješenje o ovrsi.

12. Slijedom iznijetoga, budući da je tužitelj prvenstveno svojim pisanim dokaznim sredstvima i to računima dokazao da je izdao tuženiku račune za usluge specificirane na tim računima, te da iz drugih pisanih isprava naprijed navedenih u ovoj presudi proizlazi kako je tužitelj predmetnu uslugu izvršio tuženiku na njegov zahtjev, a tuženik tu uslugu tužitelju nije platio unatoč zaprimljenim računima i opomenama, a isto proizlazi i iz iskaza samog zz tužitelja, sud je stava kako u skladu sa člankom 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), te u skladu sa člankom 342. stavak 1. istog zakona, da je tužitelj dokazao pravnu osnovu da je kao vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a visinu svoje tražbine je dokazao predmetnim računima, računima kupaca, opomenama i izvodom sa računa tužitelja iz Slatinske banke d.d.

13. Stoga se tužbeni zahtjev ukazuje osnovanim i valjalo ga je prihvatiti te primjenom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku i platni nalog iz rješenja o ovrsi u tome dijelu održati na snazi kao u točki I. izreke presude. Sud je ujedno tužitelju priznao i zatezne kamate na temelju odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a od dospijeća kako je to u računima navedeno pa da isplate, te nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 273,74 EUR /2.062,49[1] kn, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi 19. siječnja 2023. do isplate.

14. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: OT) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 – pročišćeni tekst, 125/11 i 157/13) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 118/18, 53/19 i 92/21), te članka 29. ZOO-a.

15. Sud je tužitelju priznao trošak parničnog postupka u iznosu od 199,08 EUR za trošak sastava podneska od 12.4.2023. (Tbr. 8.t.1. OT), trošak pristupa na ročište održano 17.5.2023. u iznosu od 199,08 EUR (Tbr. 9.t.1. OT), te trošak pristupa na ročište održano 5.9.2023. u iznosu od 199,08 EUR (Tbr. 9.t.1. OT), a sve uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 149,31 EUR, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 85,29 EUR, odnosno sveukupno 831,60 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, te je slijedom navedenog odlučeno kao u točki II. izreke presude.

16. Preko dosuđenog iznosa, sud je odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadu troška u ukupnom iznosu od 211,67 EUR, odnosno iznosa od 99,54 EUR na ime troška pristupa na ročište za objavu sudske presude, jer to nije nužno potreban trošak postupka, imajući u vidu kako se presuda istoga dana objavljuje na e-oglasnoj ploči suda, sukladno članku 335. stavak 10. ZPP-a, a stranke su o datumu objave presude bile obaviještene na ročištu održanom 5.9.2023., sve uvećano za pripadajući PDV od 24,88 EUR, te iznosa od 87,25 EUR na ime sudske pristojbe na tužbu, budući da se ovaj postupak vodio kao povodom prigovora protiv platnog naloga, te stoga tužitelj nije imao trošak sudske pristojbe na tužbu. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

17. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku 12. listopada 2023.

S U D A C

Augustin Jalšovec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u roku od 15 dana od dana objave.

Broj zapisa: 9-3085e-0ed6d

Kontrolni broj: 02df2-38b2d-41d1b

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Augustin Jalšovec, O=TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.