REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3015/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ND, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], (trenutno na adresi boravišta [adresa]), koju zastupa punomoćnik Alan Muraj, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB 52508873833 Split, Domovinskog rata 61, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri, u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlozima tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž-1479/2022-3 od 13. ožujka 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5504/2019-37 od 15. srpnja 2022., u sjednici održanoj 11. listopada 2023.,
r i j e š i o j e:
Odbijaju se prijedlozi tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužiteljica i tuženik su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž-1479/2022-3 od 13. ožujka 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5504/2019-37 od 15. srpnja 2022., s time da tužiteljica podnosi prijedlog za dopuštenje revizije protiv točke I. b i II., a tuženik protiv točke I. a drugostupanjske presude.
2. Tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja slijedeća pitanja:
„1. Da li potrošač ima pravo kada traži od suda da mu dosudi razliku svih preplaćenih kamata koje su nesporno prema mišljenju sudskog vještaka preplaćene u većem iznosu nego je to vidljivo kroz samu razliku anuiteta u vrijeme podnošenja tužbe, do koje preplate je došlo zbog nepoštenih odredbi banke?
Ili treba trpjeti to što je više platio na ime kamata nego e to vidljivo kroz samu razliku anuiteta i samim time mu je iznos ostatka glavnice na kraju utuženog perioda veći nego je trebao biti i time kreditirati nepoštenu banku sve do konačne otplate kredita?“
3. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja slijedeća pitanja: „1. Primjenjuje li se pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine, prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, i na slučajeve u kojima se restitucijski zahtjev za isplatom novčanog iznosa postavlja na temelju (djelomične) ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, a ne cijelog ugovora?
2. Može li se odredba čl.502. c ZPP, koja propisuje da je sud vezan pravnim utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u individualnoj parnici koju pokrene fizička ili pravna osoba pozivajući se na navedenu presudu, primijeniti i u situacijama u kojima se predmet tužbenog zahtjeva u individualnoj parnici ne odnosi na istu kategoriju pravnih odnosa ( s obzirom na drugu valutu obveze iz ugovora o kreditu), o kojima je sud odlučivao u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača? odnosno
Je li sud u individualnoj parnici koju potrošač pokrene pozivajući se na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u valuti švicarski franak vezan pravnim utvrđenjima iz takve presude ako se u individualnoj parnici ne radi o istoj kategoriji pravnih odnosa ( s obzirom na drugu valutu obveze iz ugovora o kreditu), koji su bili predmetnom odlučivanja u parnici vođenoj po čl. 502. a ZPP?
3. Smatra li se ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi po odluci banke u ugovorima o kreditu nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom ako do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 143/13, dalje u testu: ZID ZPK/13) nije postojala zakonska obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti?
4. Je li pravno valjana odredba ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita?“
U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice:
3. Polazeći od odredbe članka 385. a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. U odnosu na postavljena pitanja tužiteljica se ne poziva na odgovarajuće razloge važnosti. Naime, odluke na koje se poziva (rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-174/2020 od 15. studenog 2022., presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1297/2020 od 28. rujna 2021., presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-380/2018 od 3. lipnja 2019.) nisu primjenjive na konkretnu činjeničnu i pravnu situaciju, jer se u ovom predmetu radi o ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u EUR-u, dok se odluke na koje se poziva predlagateljica odnose na ugovore o kreditu u CHF, za koje je sklopljen Dodatak ugovora o kreditu čime je izvršena konverzija. Odluka Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P- 347/2019 na koju se poziva tužiteljica ne može predstavljati razlog važnosti jer se ne radi o drugostupanjskoj odluci.
5. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije u odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice, to je na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci pod točkom I.
U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika:
6. Polazeći od odredbe članka 385.a i članka 387. ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Glede prvog i trećeg pitanja, valja reći da drugostupanjski sud nije izrazio pravno shvaćanje koje bi se odnosilo na sadržaj postavljenih pitanja, pa u odnosu na ta pitanja nije bilo razloga preispitivati pobijanu drugostupanjsku odluku.
7.1. U drugom pitanju predlagatelj polazi od pogrešnih pretpostavki u odnosu na zaključak drugostupanjskog suda o tome da se u konkretnom slučaju ne primjenjuje odredba članka 502.c ZPP-a odnosno da se učinci odluka donesenih u kolektivnom sporu ne odnose automatski na tužiteljicu jer je ista bila korisnik kredita čija je glavnica kredita vezana uz euro.
7.2. U odnosu na četvrto postavljeno pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da na pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanju glede kojih pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda (tako i u Rev-112/2018 od 9. ožujka 2022.), a u kojoj odluci je izraženo pravno shvaćanje da banke nemaju pravo zahtijevati naknadu koja se sastoji u izmakloj dobiti radi gubitka kamata, odnosno da ne smiju potrošaču naplatiti naknadu za prijevremeno (djelomično ili u cijelosti) ispunjenje svoje obveze iz ugovora o stambenom potrošačkom kreditu.
8. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385. a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije u odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice, to je na temelju odredbe članka 389. b stavaka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci pod točkom II.
Zagreb, 11. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
