REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2981/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐDZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1263/2022-3 od 16. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3945/21-11 od 19. rujna 2022., u sjednici održanoj 11. listopada 2023.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika Zagrebačke banke d.d.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1263/2022-3 od 16. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3945/21-11 od 19. rujna 2022.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik predlaže da se dopusti revizija radi pravnog pitanja koje tuženik smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, a koje glasi:
„Je li valjano ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva konkretnim ugovorom koji je sklopljen prije 20. listopada 2017. odnosno prije stupanja na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju iz 2017. (Narodne novine br. 101/2017), i je li stoga neosnovan deklaratorni zahtjev tužitelja na utvrđenje odredbe članka 2. st. 4. Ugovora koji uređuje pitanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva kao i kondemnatorni zahtjev kojim traži isplatu plaćene naknade?“.
2.1. Tuženik smatra da pitanje koje postavlja udovoljava uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Polazeći od odredbe čl. 385.a i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. Navedeno stoga što u odnosu na navedeno pitanje tuženik nije naveo odgovarajuće razloge važnosti. Naime, u odlukama revizijskog suda koje tuženik navodi kao razlog važnosti nije dopušteno pravno pitanje koje bi se eventualno odnosilo na naknadu za obradu kreditnog zahtjeva. Osim toga, u odlukama drugostupanjskih sudova (odluke Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 311/2018, Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-866/2018 i Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2201/2019) koje tuženik navodi kao razlog važnosti predmet spora nije bio zahtjev za isplatu s osnove ništetne ugovorne odredbe o naknadi za obradu zahtjeva, već s osnove naknade za prijevremenu otplatu kredita, dok je u odluci Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-86/2015 predmet spora bila isplata jubilarne nagrade (tako i ovaj sud u Revd-576/2023-2 od 15. veljače 2023.).
5. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije tuženika, te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 11. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
