REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 184/2023-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sessa člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja ISTRATURIST-TURISTIČNE STORITVE d.o.o., Ljubljana, Livade 7, Republika Slovenija, OIB 87537034116 kojeg zastupa punomoćnik Boris Anišić odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije tužitelja i tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3938/2022-3 od 12. listopada 2022. ispravljene rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3938/2022-6 od 6. prosinca 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-785/2020 od 9. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 11. listopada 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3938/2022-3 od 12. listopada 2022. ispravljene rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 3938/2022-6 od 6. prosinca 2022., u dijelu točke I. izreke, radi pravnih pitanja koja glase:
“Je li drugostupanjski sud ocjenjivanjem dokaza koji u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu izvedeni, već su izvedeni pred nenadležnim sudom, a na kojima je i drugostupanjski sud utemeljio svoju odluku, povrijedio načelo neposrednosti u ocijeni dokaza i time onemogućio tuženika o raspravljanju odlučnih činjenica? Mogu li privatne isprave pribavljene izvan postupka, a za korištenje kojih se protivna strana nije suglasila, predstavljati valjani dokaz u sudskom postupku, temeljem kojeg sud može donijeti odluku?“.
II. Dopušta se tužitelju podnošenje revizije, protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3938/2022-3 od 12. listopada 2022. ispravljene rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 3938/2022-6 od 6. prosinca 2022., u dijelu pod toč. III. izreke, radi pravnog pitanja koje glasi:
„ Da li se u slučaju smanjena početno postavljenog tužbenog zahtjeva, sukladno nalazu i mišljenju vještaka i donošenje prvostupanjske presude kojom je u odnosu na meritum u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev, odluka o trošku donosi temeljem odredbe iz čl. 154. st .1 ZPP-a odnosno određuje li se u takvoj situaciji omjer uspjeha u sporu prema konačnom postavljenom tužbenom zahtjevu ili prema početno postavljenom tužbenom zahtjevu iz tužbe?“.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3938/2022-3 od 12. listopada 2022. ispravljenoj rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3938/2022-6 od 6. prosinca 2022., u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja kojih smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu koja glase:
„Da li se u slučaju smanjenja početno postavljenog tužbenog zahtjeva, sukladno nalazu i mišljenju vještaka i donošenja prvostupanjske presude kojom je u odnosu na meritum u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev, odluka o trošku donosi temeljem odredbe iz čl. 154.st.1. ZPP-a?
Da li se u slučaju smanjena početno postavljenog tužbenog zahtjeva, sukladno nalazu i mišljenju vještaka i donošenja prvostupanjske presude kojom je u odnosu na meritum u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev, odluka o troškovima donosi temeljem odredbe iz čl. 154.st.2. ZPP-a, odnosno određuje li se u takvoj situaciji omjer uspjeha u sporu prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu ili prema početno postavljenom tužbenom zahtjevu iz tužbe?
Da li je sud ovlašten donijeti odluku o trošku temeljem čl. 154.st.2. ZPP-a i čl. 158. ZPP u situaciji kada je tužitelj podnio tužbu radi isplate 54.935.765,70 kn pa je u tijeku postupka smanjivao tužbeni u skladu sa nalazima i mišljenjima vještaka te je u konačnici sud donio odluku kojom je konačno postavljeni tužbeni zahtjev radi isplate od 24.878.556,50 kn usvojen u cijelosti?
Da li je u situaciju kada je tužitelj podnio tužbu radi isplate 54.935.765,70 kn pa je u tijeku postupka smanjivao tužbeni zahtjev u skladu sa nalazima i mišljenjima vještaka te je u konačnici sud donio odluku kojom je konačno postavljeni tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 24.878.556,50 kn usvojen u cijelosti, odluku o trošku sud trebao donijeti temeljem odredbe iz čl. 154. st.1. ZPP-a?
Da li u situaciju kada je tužitelj podnio tužbu radi isplate 54.9335.765,70 kn, a tuženik je u cijelosti osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, zbog čega su i provedena vještačenja, a troškove kojih vještačenja je u cijelosti predujmio tužitelj, pa je u tijeku postupka tužitelj smanjivao tužbeni zahtjev u skladu da nalazima i mišljenjima vještaka te je u konačnici sud donio odluku kojom je konačno postavljeni tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 24.878.556,50 kn usvojen u cijelosti, sud treba tužitelju dosuditi u cijelosti troškove plaćenih vještačenja?“.
1.1. Tužitelj ujedno podnosi prijedlog i pozivom na odredbu čl. 385.a. st. 2. ZPP-a.
2. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja tužitelj navodi odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-994/2021 od 14. rujna 2021., Rev-793/2021 od 14. srpnja 2021. i Revd-1347/2021.
3. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3938/2022-3 od 12. listopada 2022. ispravljene rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3938/2022-6 od 6. prosinca 2022., pod toč. I. i III. izreke u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP-a, zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu koja glase:
„ 1. Je li drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine broj 150/11, 12/13, 93/16, 104/16) propuštanjem utvrđenja protupravnosti kao jedne od osnovnih pretpostavki za naknadom štete u situaciji kada je objekt bio legalno mobiliziran za smještaj prognanih i izbjeglih osoba?
2. Je li tužitelj aktivno legitimiran potraživati naknadu štete zbog korištenja objekta i oštećenja objekta i oštećenja objekta kada nije u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik nekretnine, obzirom na odredbe članka 119. i članka 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17)?
3. Je li drugostupanjski sud ocjenjivanjem dokaza koji u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu izvedeni, već su izvedeni pred nenadležnim sudom, a na kojima je i drugostupanjski sud utemeljio svoju odluku, povrijedio načelo neposrednosti u ocjeni dokaza i time onemogućio tuženika u raspravljanju o odlučnim činjenicama?
4. Mogu li privatne isprave pribavljene izvan postupka, a za korištenje kojih se protivna strana nije suglasila, predstavljati valjani dokaz u sudskom postupku, temeljem kojeg sud može donijeti odluku?
5. Može li drugostupanjski sud ocjenjujući pitanje zastare naknade štete za korištenje i oštećenje objekta primjenom odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), kao početak tijeka zastare primijeniti odredbu čl. 165. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17)?“.
4. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja tuženik navodi odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-x-25/2016-2 od 15. ožujka 2016., Rev-728/2022-2 od 21. siječnja 2004., Rev-1603/2015-2 od 16. lipnja 2021., Rev-1520/2000-2 od 25. listopada 2000., Rev-373/1992-2 od 16. travnja 1992., Revd-2243/2021-2 od 25. svibnja 2021., Rev-x- 663/2018 od 17. rujna 2019.
5. Nižestupanjski su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev uz utvrđenje da je tuženik nezakonito koristio nekretnine u vlasništvu tužitelja (odmarališta Murska Sobota u Rovinju, Monsena b.b. u kojem su bili smješteni izbjeglice i progranici) u vremenskom periodu od travnja 1992. do kolovoza 2006., te da su u tom vremenskom periodu, za vrijeme njezina korištenja nastala i oštećenja na nekretnini.
5.1. Zaključak je nižestupanjskih sudova da tuženik odgovara tužitelju za nastalu štetu po načelu uzročnosti, te da u konkretnom slučaju nema elemenata za njegovu ekskulpaciju u smislu odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) pa da tuženik kao javno tijelo odgovara tužitelju za štetu koja mu je nastala. Stoga, kako je protupravnim i nezakonitim postupanjem tuženika, tužitelju nastala šteta u smislu odredbe čl. 1045. u vezi s čl. 1046. ZOO-a, zaključuju sudovi da su ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu.
6. Radi utvrđivanja visine naknade za smještaj izbjeglica i prognanika koji za tužitelja predstavlja štetu u vidu naknade za korištenje odmarališta (novčanog iznosa koji je tužitelju trebao biti isplaćen) provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenja, a radi utvrđivanja visine troškova koje je potrebno da se odmaralište dovede u stanje u kojem je bilo u trenutku preuzimanja od strane tuženika provedeno je građevinsko vještačenje.
6.1. Iz obrazloženja nižestupanjskih presuda proizlazi, da je građevinsko vještačenje po vještaku Damiru Jurišiću, određeno je od strane parničnog suda, Općinskog građanskog suda u Zagrebu (koji je naknadno predmet ustupio nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu), te da je vještak izradio nalaz i mišljenje 2. svibnja 2011., a po primjedbama tuženika pisanim je putem dopunio nalaz i mišljenje 17. siječnja 2012., i da je tuženik u daljnjem tijeku postupka prigovarao nalazu i mišljenju vještaka. Nadalje, proizlazi da je za izradu nalaza i mišljenja, građevinski vještak koristio - Elaborat zatečenog stanja sa procjenom potrebnih ulaganja za dovođenje u prvobitno stanje, iz listopada 2006. izrađenog po Borivoju Sapundžiću, vještaku građevinske struke (naručitelj Elaborata je Počitniške skupnosti i turistične storitve Murska Sobota d.o.o. Murska Sobota, Republika Slovenija) a korištenju kojeg Elaborata se tuženik tijekom postupka protivio.
7. Ovaj je sud ocijenio da su označena pravna pitanja pod toč. I. izreke ovoga rješenja važna, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Navedeno stoga što su u pobijanoj odluci izražena suprotna pravna shvaćanja od onih izraženih u odlukama ovoga suda, poslovni broj Rev 1520/2000 od 25. listopada 2000. i Rev-x- 663/2018 od 17. rujna 2019.
8. U odnosu na reviziju tužitelja, ovaj revizijski sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385. st. 1. al. 2. ZPP-a, radi navedenog pravnog pitanja u izreci pod toč. I. ovoga rješenja. Navedeno stoga, što je riječ o pravnom pitanju u odnosu na koje je ovaj revizijski sud zauzeo suprotno shvaćanje u rješenju poslovni broj Rev 1249/2021-2 od 1. ožujka 2022. (koje je doneseno u postupku povodom revizije, nakon donošenja rješenja ovoga suda poslovni broj Revd-1347/21 od 1. lipnja 2021., na koje se u opravdanju postavljenog pitanja tužitelj i poziva).
9. Stoga je, na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. u vezi s odredbom čl. 389.b st.3. ZPP- a riješeno kao u izreci.
10. Za ostala pitanja tuženika postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije, potrebno je navesti da: odgovor na prvo postavljeno pitanje leži u specifičnim okolnostima svakog pojedinog spora, pa se stoga ne radi o pitanju važnom za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Odgovor na drugo postavljeno pitanje odnosi se na primjenu zakonske odredbe u konkretnom slučaju i odgovor na to pitanje nema značaj univerzalnosti, dok peto postavljeno pitanje polazi od suprotnih zaključaka iznesenih u pobijanoj presudi (odlučujući o prigovoru zastare drugostupanjski sud nije primjenjivao odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima).
11. Za ostala pitanja tužitelja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije, navodi se da će se odgovorom na 1. postavljeno pitanje (za koje je dopušteno podnošenje revizije) odgovoriti i na 2. postavljeno pitanje, a da odgovor na preostala postavljena pitanja, također ne udovoljava uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a ZPP-a jer se radi o pitanjima koja su vezana samo uz specifične i jedinstvene okolnosti konkretnom spora.
11.1. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zbog pogrešne odluke o troškovima parničnog postupka na koja se poziva u prijedlogu.
12. Stoga se u odnosu na preostala postavljena pitanja (osim onih navedenih u izreci ovoga rješenja) i povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, smatra da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 11. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
