REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1010/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. L., OIB … iz I., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB … kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-39/2021-2 od 19. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2810/19-26 od 26. listopada 2020., u sjednici održanoj 11. listopada 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice, preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-39/2021-2 od 19. srpnja 2021. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2810/19-26 od 26. listopada 2020. u toč. I. i II. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj za Ministarstvo unutarnjih poslova isplatiti tužitelju I. L., I., isplatiti po osnovi naknade za nabavu građanskih odjela – odjeće i obuće za 2014., 2015., 2016., 2017. i 2018. godinu iznos od 15.798,72 kuna sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućim na:

- iznos od 3.030,32 kune počev od 1. siječnja 2015. pa do isplate,

- iznos od 3.030,32 kune počev od 1. siječnja 2016. pa do isplate,

- iznos od 3.027,04 kune počev od 1. siječnja 2017. pa do isplate,

- iznos od 3.027,04 kune počev od 1. siječnja 2018. pa do isplate,

- iznos od 3.684,00 kuna počev od 1. siječnja 2019. pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.375,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 26. listopada 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 5.250,00 kuna u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova sastava prijedloga za dopuštenje revizije.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 15.798,72 kuna s pripadajućim zateznim kamatama te mu naknaditi trošak postupka u iznosu od 9.375,00 kuna.

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Rješenjem ovoga suda broj Revd-720/2022-2 od 22. veljače 2022. tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-39/2021-2 od 19. srpnja 2021. zbog slijedećih pravnih pitanja:

„Je li tužitelj, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, a imajući pri tome u vidu čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima (Narodne novine broj 76/09, 92/14) koji propisuje što su policijski poslovi i koje su policijske ovlasti te Pravilnik o unutarnjem redu MUP-a, u kojem je naveden opis poslova radnog mjesta tužitelja?

„Može li tužitelj ostvariti pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, a imajući u vidu odredbu čl. 28. st. 5. Zakona o policiji (Narodne novine broj: 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16) koji propisuje da će način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisati ministar pravilnikom i čl. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo (Narodne novine broj: 64/11), koji propisuje način i uvjete za navedeno?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj se istoj protivi i predlaže je odbaciti, odnosno odbiti uz naknadu troškova odgovora.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 15.798,72 kune s pripadajućim zateznim kamatama na ime nabave građanskog odijela za utuženo razdoblje od 2014. do 2018.

8. Između stanaka nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženice na radnom mjestu projektanta sustava u Upravi za razvoj, opremanje i potporu, Sektor za informacijsku i telekomunikacijsku tehnologiju, Služba za komunikaciju, Odjela za računalne mreže i audio i video tehniku od 2009. do 2017., a od 2017. radi u Sektoru policijske tehnike i opreme Uprave za materijalno-financijske poslove te da svoje poslove obavlja isključivo u građanskom odijelu. Nesporna je visina zahtjeva, kao i tijek zatezne kamate.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da poslovni radnog mjesta tužitelja predstavljaju poslove s policijskim ovlastima i pritom se nižestupanjski sudovi pozivaju na odredbe čl. 13. st. 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine", broj 76/09 i 92/14 - dalje: ZPPO) iz kojih da proizlazi da su policijske ovlasti između ostalog i prikupljanje, procjena, pohrana, obrada i korištenje podataka provjera i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta, te pregled dokumentacije, a tužitelj u okviru poslova svog radnog mjesta, sukladno opisu poslova tog radnog mjesta, obavlja poslove primjenom policijskih ovlasti. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove svog radnog mjesta u građanskom odijelu te da tužitelj zadužuje policijsku značku, iskaznicu, službeno oružje i streljivo.

10. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud smatra da je tuženica dužna isplatiti tužitelju naknadu za građansko odijelo za utuženo razdoblje na temelju odredbe čl. 28. st. 1., 2., 4. i 5. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015, 121/2016 - dalje: ZOP) i čl. 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika za građansko odijelo ("Narodne novine", broj 64/11 - dalje: Pravilnik), slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan. Pritom smatra neodlučnom činjenicu da o postojanju prava tužitelja nije odlučeno u upravnom postupku.

11. Drugostupanjski sud prihvaća navedena utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda smatrajući da tužitelju kao policijskom službeniku pripada pravo na građansko odijelo prema odredbama Pravilnika.

12. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

13. U reviziji, prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

14. Sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu za nabavu građanskog odijela za utuženo razdoblje, s obzirom na poslove koje obavlja.

14.1. Pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 3. i čl. 13. ZPPO, čl. 28. st. 5. ZOP i čl. 3. Pravilnika tuženica analizira sadržaj poslova policijskog službenika koje je tužitelj obavljao i obavlja u utuženom razdoblju i ističe da tužitelj ne obavlja policijske poslove, već stručne poslove koji nisu policijski, odnosno da tužitelj kao stručna osoba u svom radu ne primjenjuje policijske ovlasti, niti obavlja poslove primjenom policijskih ovlasti.

14.2. Pritom tuženica ukazuje na pravno shvaćanje ovoga suda zauzeto u primjerice presudama Rev-257/2021 od 25. svibnja 2021., Rev-233/2021 i Rev-637/2021 od 21. rujna 2021.

15. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova ovaj sud ne može prihvatiti.

16. Odredbom čl. 28. st. 1. i 2. ZOP propisano je da policijski službenik zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisanu opremu. Iznimno, službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu.

17. Odredbom čl. 28. st. 4. i 5. ZOP propisano je da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odjelu, a način i uvjete za ostvarivanje prava propisat će ministar pravilnikom.

18. Odredbom čl. 2. Pravilnika popisano je da pravo na građansko odijelo prema odredbama Zakona o policiji i Pravilnika ima policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu.

19. Sukladno čl. 3. Pravilnika, popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga Glavni ravnatelj policije. Navedenim policijskih službenicima Ministarstvo unutarnjih poslova jednom godišnje osigurava pravo na građansko odijelo.

20. S obzirom da prema odredbi čl. 28. st. 5. ZOP način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisuje ministar pravilnikom, da je predmetnim Pravilnikom, koji je donio ministar u čl. 3. st. 1. izričito određeno da se popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika, (a to su i policijski službenici koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu), sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga Glavni ravnatelj policije, tumačenjem domašaja i značenju odredbe čl. 28. st. 5. ZOP dolazi se do zaključka da tim odredbama nije propisan automatizam u priznavanju prava na građansko odijelo svim policijskim službenicima koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti jer se prethodno mora utvrditi (što je uvjet) da se radi o policijskom službeniku koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu. Zato se i popis takvih policijskih službenika sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga Glavni ravnatelj policije. To znači da isključivo Glavni ravnatelj policije određuje koji policijski službenik iz čl. 28. st. 4. ZOP ima pravo na građansko odijelo, te se, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, o navedenom pravu ne može raspravljati kao prethodnom pitanju u smislu čl. 12. ZPP.

21. Stoga je pogrešno shvaćanje nižestupanjskih sudova prema kojem tužitelj ima pravo na građansko odijelo temeljem samog zakona, a da odobrenje popisa policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo ima samo deklaratorni značaj, već ono, suprotno tvrdnji tužitelja, kako je navedeno, ima konstitutivni značaj jer je to uvjet za priznavanje i ostvarivanje navedenog prava.

22. S obzirom da tužitelj i ne tvrdi da je stavljen na takav popis, očito je da Glavni ravnatelj policije ne smatra da poslovi koje konkretno obavlja tužiteljica predstavljaju poslove u smislu čl. 28. st. 4. ZOP i slijedom čega tužitelju nije ni priznato pravo na građansko odijelo.

23. Stoga se u odgovoru na postavljena pitanja reafirmira pravno shvaćanje ovoga suda iz odluka donesenih povodom revizija po dopuštenju broj Rev-261/2022-2 od 30. ožujka 2022., Rev-580/2021 od 20. srpnja 2021., Rev-233/2021 od 25. svibnja 2021., Rev-257/2021-2 od 25. svibnja 2021. prema kojem tužitelj u konkretnom slučaju nema pravo na naknadu za građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na naknadu za takvo odijelo. 24. Budući da su slijedom iznesenog nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su unatoč činjenici da o pravu tužitelja na troškove nabave građanskog odijela nije odlučeno u upravnom postupku istoj dosudili te troškove, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti obje nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

25. Kako je preinačenjem presuda izmijenjen uspjeh stranaka u parnici valjalo je na temelju čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a tuženici dosuditi troškove prvostupanjskog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/2012, 103/14,118/14 i 107/2015, dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora (15.798,72 kn) i prema troškovniku (list 134 spisa) i to trošak odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn, trošak za sastav podneska od 5. veljače 2020. 1.000,00 kuna, trošak zastupanja na ročištima 24. rujna 2020. i 20. listopada 2020. u iznosima od po 1.000,00 kn te trošak žalbe (Tbr. 10/1) u iznosu od 1.250,00 kuna. kao i trošak sastava revizije u iznosu od 1.250,00 kn, odnosno ukupno 5.250,00 kn (st. II. izreke).

26. Tuženici nije priznat trošak sastava prijedloga za podnošenje revizije, jer taj trošak nije propisan odvjetničkom tarifom (st. II. izreke), dok trošak za sastav revizije nije zatražila.

27. U odnosu na navode odgovora na reviziju koji se odnose na formalni sastav revizije tužitelju valja odgovoriti da je revizija podnesena zbog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na pitanja koja su dopuštena. To što ista ne sadrži prijedlog odluke ovoga suda nije nedostatak zbog kojeg bi istu trebalo odbaciti (arg. iz čl. 391. st. 3. ZPP-a).

28. Kako tužitelj u postupku nije uspio, tako je valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadu troška odgovora na reviziju.

Zagreb, 11. listopada 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.