REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2312/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. K., D., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik Z. A., odvjetnik u M., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, radi naknade štete i činidbe, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3631/2022-2 od 28. veljače 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Makarskoj broj P-957/2019-42 od 14. srpnja 2022., u sjednici održanoj 11. listopada 2023.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3631/2022-2 od 28. veljače 2023., u kojem postavlja sljedeća pitanja:
„1. Isključuje li odredba čl. 105. st.1. ZV-a primjenu odredbe čl. 1047. ZOO-a?
2. Ima li tužitelj kao oštećenik, a osloncem na odredbu čl. 1085. st.5. ZOO-a, pravo zahtijevati popravljanje štete isplatom odgovarajućeg novčanog ekvivalenta (tj. naknadu štete) i onda kada je naturalna restitucija moguća ali je okolnosti danog slučaja ne opravdavaju?“
2. U odnosu na postavljena pitanja tužiteljica kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da o prvom postavljenom pitanju ne postoji praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, dok praksa viših sudova nije jedinstvena - odluka Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-277/2020 od 29. lipnja 2021., Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-152/2016 od 20. travnja 2016 i Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2288/2022 od 13. rujna 2022. U odnosu na drugo postavljeno pitanje, tužiteljica se poziva na odluku revizijskog suda broj Rev-2575/2013-2 od 14. veljače 2018.
3. Tuženica u odgovoru na prijedlog osporava navode tužiteljice i predlaže prijedlog odbaciti.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer odgovor na postavljena pitanja ovisi o okolnostima i utvrđenim činjenicama svakog konkretnog slučaja.
5. K tomu, u odnosu na drugo postavljeno pitanje, sud je utvrdio da u okolnostima konkretnog slučaja je tužiteljica mogla tražiti jedino naturalnu restituciju (…), pa od odgovora na postavljeno pitanje, kojim se polazi od tvrdnji koje su suprotne činjeničnim utvrđenjima u postupku koji je prethodio podnošenju prijedloga, ne ovisi odluka u sporu i pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 11. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
