REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2673/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice O. P. iz P., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu A. K. i N. Š., u P., protiv 1. tuženika N. R. iz V., i 2. tuženika D. R. iz P., OIB: ..., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3585/2022-3 od 21. veljače 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo broj P-401/2019-33 od 19. listopada 2020., u sjednici održanoj 11. listopada 2023.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3585/2022-3 od 21. veljače 2023. u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo broj P-401/2019-33 od 19. listopada 2020. pod točkom II. izreke i odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 61.561,00 kuna, a u kojem osporava primjenu materijalnog prava, pri čemu se kao razlog važnosti poziva na odluke revizijskog suda broj Rev 885/2006-2 od 20. rujna 2006. i Rev 2575/2011- 2 od 10. srpnja 2012.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući po odredbi članka 387. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da podneseni prijedlog nema propisani sadržaj.
4. Prema odredbi članka 385.a stavak 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili
- ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
5. Prema odredbi članka 387. stavak 2. ZPP u prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije odnosno određeno naznačiti temeljno ljudsko pravo za koje stranka smatra da joj je u postupku povrijeđeno uz dokaz da je u vezi s tim stranka iscrpila dopušteni pravni put te jasno naznačiti razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu članka 385.a ZPP uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti (članak 387. stavak 3. ZPP).
6. Međutim, tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije nije određeno naznačila pravno pitanje zbog kojeg predlaže dopustiti reviziju nego izvodi svoje zaključke o pravilnoj primjeni materijalnog prava u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka. Pri tome valja reći da je sud u konkretnom slučaju primjenom članka 154. stavak 4. ZPP utvrdio da je uspjeh stranaka u sporu podjednak (…), dok iz odluka na koje se tužiteljica pozvala kao razlog važnosti, se odlučivalo primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP, pa su u konkretnom slučaju izostali i razlozi važnosti u smislu odredbe članka 387. stavak 2. ZPP.
7. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude pod točkom II. izreke, valjalo je, na temelju odredbe članka 389.a stavak 3. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 11. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
