REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 4 Pr-8498/2021-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužiteljice D.T. iz B., OIB: …, zastupane po punomoćniku M.K., odvjetniku u Z., protiv tuženika bolnički centar Z., Z., OIB: …, i umješača na strani tuženika C.o. d.d., Z., OIB: …, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 2. listopada 2023., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača, dana 11. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku na ime naknade štete isplatiti tužiteljici iznos od 2.202,54 eur /16.595,04 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 2. ožujka 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na iznos od 2.202,54 eur /16.595,04 kuna tekućih od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora pa do 1. ožujka 2021.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.941,07 eur / 14.624,99 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. listopada 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je za vrijeme radnog vremena, obavljajući posao medicinske sestre, dana 12. listopada 2020. zadobila tešku ozljedu lijeve noge. Prilikom dolaska na radno mjesto na adresi tuženika tijekom silaska niz stepenice koje vode u tunel između bolnice Z. i Klinike J., poskliznula se na zadnjoj stepenici koja je bila mokra i pala. Uslijed pada zadobila je ozljede pobliže opisanoj u medicinskoj dokumentaciji uslijed kojih je trpjela fizičke bolove, duševne boli i strah, te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Stoga, konačno preciziranim tužbenim zahtjevom podneskom od 29. kolovoza 2023. predlaže sudu naložiti tuženiku isplatiti joj na ime naknade štete iznos od 2.202,54 eur / 16.595,04 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Ističe da je tužiteljica putem stručne službe prijavila slučaj ozljede na radu. Ozljeda se dogodila na stepenicama koje vode u tunel kroz koji tužiteljica prolazi do radnog mjesta. Površina postavljenih pločica na stepeništu ima odgovarajuća protuklizna svojstva te se nakon zadnje stepenice nalazi kanalica za prikupljanje oborinskih voda koja sprječava da oborinske vode ne otiču u prostor tunela koji povezuje zgrade bolnice. Također, stepenice imaju ugrađene rukohvate s obje strane koji služe za pridržavanje i održavanje stabilnosti osobe koje se kreću stepenicama. Budući da je uzrok tužiteljičine ozljede ne korištenje, tj. držanje za rukohvat koji se nalazi s obje strane stepenišnog kraka tužiteljica nije uložila dužnu pažnju prilikom hodanja po stepenicama, slijedom čega se radi o isključivoj odgovornosti tužiteljice za štetni događaj. Stoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova.

3. Umješač se u cijelosti pridružio navodima tuženika iznesenim tijekom postupka. Osporava odgovornost tuženika u smislu članka 25. Zakona o zaštiti na radu, jer je iz tužbe i tužbi priloženog rješenja HZZO-a vidljivo kako tužiteljica nije stradala na radu, već je stradala prilikom dolaska na posao. Tužiteljica, dakle, nije obavljala poslove za tuženika u trenutku pa nema niti mjesta za primjenu odredaba o objektivnoj odgovornosti poslodavca tužiteljice, odnosno tuženika. Okolnost da je tužiteljici priznata ozljeda na radu od strane HZZO-a, ne dovodi do zaključka da je tužiteljica stradala na radu, jer Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju ozljedu na radu uređuje šire od Zakona o zaštiti na radu i Zakona o radu pa tako pod pojam ozljede na radu supsumira ozljedu koju radnik pretrpi dok dolazi na posao, što je ovdje slučaj. U konkretnom slučaju odgovornost tuženika može se zasnivati jedino na principu krivnje, i to ne kao šteta iz radnog odnosa, već kao šteta iz vlasništva ili posjeda stvari. Ukoliko je tuženik na sporne stepenice postavio protuklizne pločice i iza posljednje stepenice, na dnu stepeništa postavio kanalicu za odvod vode koja bi se nakupila te ukoliko stepenice imaju rukohvat za držanje, tada se postavlja pitanje koje je još mjere mogao poduzeti tuženik da do štete ne dođe, a koje su mu bile na raspolaganju. Tuženik je poduzeo sve razumne, dostupne i uobičajene mjere da se ukloni opasnost od padova na spornim stepenicama. Kako je tužiteljica stradala pri dolasku na posao, a ne obavljajući poslove za poslodavca, zatim kako nema propusta tuženika u izgradnji i održavanju stepenica, to nema niti odgovornosti tuženika za štetu tužiteljici. Opreza radi, osporava se visina potraživane naknade štete. Tužiteljica je u štetnom događaju zadobila frakturu baze II metatarzalne kosti bez značajnijeg pomaka, koji je zarastao uredno i nije ostavio trajnih posljedica. Kod tužiteljice je provedeno adekvatno liječenje, a posljedice štetnog događaja su prirode da se uz iste ne može vezivati tako visoku naknadu štete. Stoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju, dokumentaciju, Policu osiguranja br. …, saslušani su svjedoci V. J. (list 45-46 spisa) i D.T. (list 46 spisa) te je saslušana tužiteljica (list 47 spisa).

5. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica u trenutku ozljeđivanja bila radnica tuženika i da je tuženik u trenutku ozljeđivanja sa umješačem imao sklopljenu Policu osiguranja od odgovornosti broj: ...

6. Sporni su nastanak predmetnog štetnog događaja, odgovornost tuženika, kao i osnov i visina tužbenog zahtjeva.

7. Tužiteljica je u svom iskazu navela da radi kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre od ... Dana 12. listopada 2020. ozlijedila se prilikom dolaska na radno mjesto. Tog dana trebala je početi raditi u 19,45 sati na objedinjenom hitnom primjenu noćne smjene koji se nalazi u zgradi R. Ta zgrada R. je spojena jednim tunelom sa zgradom J. Presvlačila se u zgradi na J. U to vrijeme klinika na J. nije radila zbog potresa. U tom tunelu postoje dva lifta. Prvi lift koji veže R. – J. nije radio, a drugi lift je između bijele zgrade i R. koji je radio. Nakon što se presvukla, s obzirom da lift nije radio, da bi ušla u tunel između J. i R., morala je proći kroz vanjske stepenice koje su bile vlažne i mokre, i tu se poskliznula i pala. Stepenice su bile mokre zbog toga što je puno ljudi prije nje prošlo. To popodne i tu večer je padala kiša. S njom je te zgode hodala i gđa V. Ne sjeća se je li bio rukohvat. Postoji osvjetljenje od lampe u parku, ali se ne sjeća točno je li bio mrak. Na nogama je imala tenisice, jer u njima radi. Ona se već godinama parkira na parkiralištu na J., gdje ima svoje parkirno mjesto i svoju kartu i presvlači se na J. Nema logike da se presvlači kod K. na R. Nije vidjela da su stepenice mokre i ne zna jesu li sve stepenice bile mokre. Pala je na kraju stepenica.

8. Svjedokinja V.J. iskazala je da radi na radnom mjestu njegovateljice. Tužiteljicu poznaje kao kolegicu s J. i hitne tuženika. Negdje u listopadu 2020. ona i tužiteljica su išle zajedno na posao, te su se zajedno presvlačile u jednoj zajedničkoj prostoriji koja se nalazi na J. Nakon što su se presvukle išle su na objedinjeni hitni prijem na R. Tu lift nije radio, pa su morali izaći vani. Obje su imale tenisice na nogama i tužiteljica se poskliznula i pala na vanjskim stepenicama između R. i J. Zgrada na J. i zgrada na kojoj se nalazi hitna na R. spojene su tunelom, a taj tunel je spojen sa još dva lifta. Ta dva lifta nisu radila predmetne zgode. Stepenice su bile mokre i padala je kiša. Tužiteljica je pala na vanjskim stepenicama kod novog tunela koji spaja R. i J. Ističe da su ona i tužiteljica hodale zajedno. Tužiteljica se poskliznula i pala. Ona se također poskliznula, ali nije pala, s obzirom da je ostala na nogama. To se sve događalo na stepenicama. Tamo nema rukohvata. Bio je mrak i bilo je oko 19,20 sati, jer one u 19,45 sati preuzimaju smjenu na hitnoj.

9. Svjedok D.T., samostalni stručnjak zaštite na radu, iskazao je da je radio prijavu o ozljedi na radu. Tu prijavu o ozljedi na radu sastavljao je sam na temelju izjave tužiteljice. Prema toj izjavi tužiteljica se ozlijedila na zadnjem gazištu vanjskih stepenica koje vode od srednje rampe prema tunelu bolnice. Taj tunel ide od garaže do J. Te stepenice imaju rukohvat. Naknadno nakon ozljede on je probao te stepenice i njemu nisu izgledale skliske. Ne sjeća se je li tog dana padala kiša.

10. Očevidom na licu mjesta kojem su prisustvovali tužiteljica te svjedoci V.J. i D.T. dana 16. studenog 2022. utvrđeno je da se dolaskom

na lice mjesta s desne strane zgrade nalaze svlačionica i garderoba, a s lijeve strane se nalazi bolnica, te su opisani dijelovi zgrade odvojeni prolazom širine cca 5 metara. Tužiteljica je pojasnila da se predmetne zgode u dijelu zgrade gdje je garderoba presvukla i, s obzirom da u dio zgrade gdje se nalazi bolnica nije mogla ući, jer su vrata bila zaključana zbog obnove zgrade zbog potresa, krenula je prolazom prema liftu koji se nalazi u vanjskom dijelu zgrade. Do tog dijela se dolazi dvorištem. Tužiteljica je opisala da je predmetne zgode padala kiša. Dolaskom do dijela zgrade gdje se nalazi lift, utvrđeno je da se izlaskom iz tog dijela zgrade nalaze stepenice popločene pločicama koje na završetku imaju aluminijsku lajsnu i rukohvat, a koje je svjedok D.T. naveo da se radi o protukliznim lajsnama. Utvrđeno je da su predmetne stepenice natkrivene. Tužiteljica je navela da je imala tenisice. Liftom se inače može spustiti na razinu -1, gdje se nalazi tunel koji je povezan s lokacijom R. gdje se nalazi hitni prijem gdje je ona radila. Tog dana lift nije radio, pa se stepenicama trebala spustiti na razinu -1. Predmetne stepenice sastoje se od tri dijela, pri čemu se treći dio sastoji od tri stepenice. Tužiteljica je pokazala da joj je noga zapela, ili se poskliznula na trećoj stepenici prije nego je zakoračila na dno. Dio gdje je tužiteljica pala natkriven je metalnom konstrukcijom i stropom. Tužiteljica je navela da je pala u večernjim satima i da su predmetne zgode ljudi prolazili tim stepenicama, jer je padala kiša. Tužiteljica je pojasnila da ona nikada ne prolazi vanjskim stepenicama koje vode od srednje rampe prema tunelu bolnice i da ona uopće ne zna gdje se nalaze te stepenice.

11. Sud je iskazu tužiteljice i svjedokinje V.J. poklonio vjeru, jer su iste iskazivale objektivno, uvjerljivo i suglasno kako međusobno, tako i utvrđenjima sa očevida. Iskaz svjedoka D.T. u dijelu iz kojeg proizlazi kako se tužiteljica ozlijedila na zadnjem gazištu vanjskih stepenica koje vode od srednje rampe prema tunelu bolnice, a koji tunel ide od garaže do J., nije prihvaćen,

budući je očevidom i na temelju suglasnih iskaza tužiteljice i svjedokinje V.J.

utvrđeno da se tužiteljica ozlijedila na stepenicama koje se nalaze u vanjskom dijelu zgrade u kojoj se nalazi lift i tunel na razini -1, koji je povezan s lokacijom gdje se nalazi hitni prijem gdje je tužiteljica radila.

12. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljica dana 12. listopada 2020. na objedinjenom hitnom primjenu trebala raditi noćnu smjenu koja počinje u 19,45 sati. Objedinjeni hitni prijem nalazio se u zgradi R., dok se tužiteljica presvlačila u garderobi koja se nalazi u zgradi J. Između te dvije zgrade nalazi se prolaz cca 5 metara. Tužiteljica na svoje radno mjesto u zgradu R. nije mogla ući, jer su vrata bila zaključana zbog obnove zbog potresa, zbog čega je do svog radnog mjesta, odnosno hitnog prijema trebala doći tunelom koji je spajao te dvije zgrade. Do tunela se dolazilo liftom koji se nalazio u vanjskom dijelu zgrade i kojim se spuštalo na razinu -1. Predmetne zgode lift nije radio, pa su tužiteljica i svjedokinja V.J. trebale izaći iz tog dijela zgrade i doći do vanjskih stepenica. To popodne i tu večer padala je kiša. S obzirom da lift nije radio puno ljudi je prolazilo tim stepenicama, zbog čega su iste bile vlažne i mokre. Te stepenice sastoje se od tri dijela, popločene su pločicama koje na završetku imaju aluminijsku protukliznu lajsnu, natkrivene su i imaju rukohvat. Tužiteljica se spuštala stepenicama te se poskliznula na zadnjoj stepenici i pala. Na nogama je imala tenisice. I svjedokinja V.J. se poskliznula, ali nije pala.

13. Sukladno čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14. i 127/17., u daljnjem dijelu teksta: ZR-a) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom poslodavac mu je dužan naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

14. Sukladno čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj: 71/14., 118/14.,154/14., 94/18. i 96/18., dalje u tekstu: ZZR-a) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (čl. 25. st. 2. ZZR-a).

15. Tuženik se može osloboditi odgovornosti pod pretpostavkom da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti (čl. 1067. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a/).

16. Za oslobođenje odgovornosti u smislu prethodno citiranih odredba ZOO-a tuženik treba dokazati da je primijenio sva pravila zaštite na radu, a da tužiteljica prilikom izvršavanja predmetnog radnog zadatka nije primijenila dužnu pažnju.

17. Utvrđujući odgovornost tužiteljice za nastanak štetnog događaja, valja istaknuti da je obveza poslodavca osigurati da mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku budu sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju u skladu s pravilima zaštite na radu. (čl. 41. st. 1. ZZR-a), ali je jednako tako obveza radnika obavljati poslove dužnom pažnjom (čl. 68. ZZR-a).

18. Imajući u vidu da je predmetne zgode pristup mjestu rada tužiteljice bio onemogućen zbog kvara lifta, zbog čega su tužiteljica i ostali radnici trebali prolaziti vanjskim stepenicama, da je predmetne zgode padala kiša, i da su predmetne stepenice bile mokre i vlažne, za zaključiti je da tuženik neodržavanjem stepenica suhim u nepovoljnim vremenskim uvjetima nije ispunio svoju obvezu iz čl. 41. st. 1. ZZR-a prema kojem mora osigurati da mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku budu sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju u skladu s pravilima zaštite na radu.

19. Niti činjenica što su stepenice bile popločene te što su imale protuklizne lajsne i rukohvat ne utječe na prethodno izneseni zaključak. Tužiteljica je na nogama imala tenisice, držala se za rukohvat i nije silazila neoprezno, slijedom čega sud u njezinom postupanju ne nalazi izostanka dužne pažnje predviđene odredbom čl. 68. ZZR-a, a na koju upiru tuženik i umješač. Stoga, tuženik u cijelosti odgovara za predmetnu štetu.

20. Nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka dr. B.Š. od

3. svibnja 2023. utvrđeno je temeljem pregleda tužiteljice i priložene medicinske dokumentacije da se tužiteljica 12. listopada 2020. okliznula na mokrom stubištu i ozlijedila lijevo stopalo. Tužiteljica je u predmetnom štetnom događaju zadobila prijelom baze druge metatarzalne kosti lijevog stopala bez pomaka ulomaka. Liječena je imobilizacijom stopala kroz 5 tjedana. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužiteljice, po završetku liječenja kod tužiteljice nisu zaostale trajne posljedice koje bi dovele do smanjenja životne aktivnosti tužiteljice. Tužiteljica se žali na bolove u lijevom stopalu kod promjene vremena, ne može nositi cipele s visokom petom. Tužiteljica je zbog zadobivene ozljede i tijekom dugotrajnog liječenja trpjela fizičke bolove jačeg intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 6 tjedna kumulativno. Tužiteljica je trpjela i neugodnosti zbog imobilizacije lijevog stopala, hoda sa štakama, otežanog kretanja za vrijeme imobilizacije stopala, zbog Rtg slikanja, zbog odlaska na kontrolne preglede. Tužiteljica je trpjela primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpjela je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana, manjeg intenziteta 3 tjedna kumulativno. Kod tužiteljice nema naruženja zbog čega bi trpjela duševne boli. Tuđa pomoć u opsegu od 3 sati dnevno joj je bila potrebna 5 tjedna (imobilizacija lijeve noge), u opsegu 2 sata dnevno 4 tjedna za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl. Liječenje tužiteljice završeno je 15.01.2021. godine.

21. Navedenom nalazu i mišljenju stranke nisu prigovarale te ga je ovaj sud prihvatio, jer je isti sačinjen na temelju priložene medicinske dokumentacije, jasno i obrazloženo u skladu s čl. 255. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a).

22. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio kako je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a, čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede.

23. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je prije svega uzeo navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti kako slijedi:

- utvrđena jačina i trajanje pretrpljenih fizičkih boli opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 1.083,02 eur /8.160,00 kuna,

- utvrđeni intenzitet i opseg pretrpljenog straha opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 585,31 eur / 4.410,02 kuna.

24. Sukladno navedenom, tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu radi pretrpljene neimovinske štete u iznosu od 1.668,33 eur / 12.570,03 kuna.

25. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade (neimovinske štete) dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da je liječenje tužiteljice, prema nalazu i mišljenju vještaka, završeno 15. siječnja 2021., dakle, prije podnošenja tužbe, istoj su zatezne kamate na iznos od 1.668,33 eur / 12.570,03 kuna dosuđene od 2. ožujka 2021. kao dana podnošenja tužbe pa do isplate.

26. Temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužiteljici za 161 sati tuđe pomoći i njege pripada pravična novčana naknada. Kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijenama sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije manja od 3,32 eur / 25,00 kn po satu, tužiteljici pripada pravo na tu naknadu u iznosu od 534,21 eur / 4.025,00 kuna. Troškovi tuđe pomoći i njege predstavljaju imovinsku nenovčanu štetu, na koju oštećeniku pripada pravo na zatezne kamate od dana njezinog nastanka (čl. 1086. ZOO-a), odnosno u vrijeme kad je ta pomoć pružana, pa je tužiteljici na iznos od 534,21 eur / 4.025,00 kuna valjalo dosuditi zatezne kamate tekuće od 2. ožujka 2021. kao dana podnošenja tužbe pa do isplate.

27. Tužiteljica je podneskom od 29. kolovoza 2023. povećala tužbeni zahtjev usklađujući ga s nalazom i mišljenjem vještaka. Tuženik i umješač su se navedenoj preinaci protivili, ali je sud istu preinaku na ročištu 2. listopada 2023. radi svrsishodnosti rješenja spora sukladno čl. 190. st. 3. ZPP-a dopustio. Navedena preinaka ne utječe na prethodno utvrđeni tijek zateznih kamata, jer je tuženik sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a i čl. 1103. ZOO-a pao u zakašnjenje dana 2. ožujka 2021.

28. Slijedom navedenog, valjalo je usvojiti zahtjev tužiteljice za naknadom štete u iznosu od 2.202.54 eur / 16.595,04 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 2. ožujka 2021. pa do isplate, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

29. Tužiteljica nije dokazala da se prije podnošenja tužbe obratila tuženiku zahtjevom za mirno rješenje spora, slijedom čega je njezin zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos od 2.202,54 eur / 16.595,04 kuna tekućih od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora pa do 1. ožujka 2021. valjalo odbiti kao pod točkom II. izreke.

30. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na čl. 29. st. 1. ZOO-a, dok se odluka o visini stope zakonskih zateznih kamata temelji na članku 29. stavak 2. ZOO-a.

31. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12. i 103/14., u daljnjem dijelu teksta: OT/12).

32. Tako su tužiteljici priznati troškovi sastava tužbe (100 bodova prema Tbr. 7/1 OT/12), sastava podnesaka od 30. ožujka 2021. i 29. kolovoza 2023. (po 100 bodova prema Tbr. 8/1 OT/12) te pristupa na ročište 14. listopada 2021., 19. svibnja 2022., 15. rujna 2022. i 2. listopada 2023. (po 100 bodova prema Tbr. 9/1 OT/12) što uz vrijednost boda od 1,99 eur / 15,00 kuna (Tbr 50. OT/12) i PDV od 25% iznosi 1.741,99 eur / 13.125,00 kuna kojem iznosu valja pribrojati troškove medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eur, slijedom čega je tužiteljici dosuđen iznos od 1.941,07 eur / 14.624,99 kuna sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO). Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

33. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 11. listopada 2023.

Sutkinja:

Ruža Garac, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. tuženiku 3. umješaču