Poslovni broj: Usž-1379/23-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Blanše Turić, članova vijeća, te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja P. S. iz Z1 ., kojeg zastupa opunomoćenik B. V., odvjetnik u Z1 ., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjski disciplinski sud, Z2 ., radi teže povrede radne dužnosti, odlučujući žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 UsI-808/22-7 od 5. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuju se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 UsI-808/22-7 od 5. siječnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova nastalih u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjski disciplinski sud, klasa: UP/II-114-04/21-02/152, urbroj: 511-01-158- 22-6 od 4. veljače 2022.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 4. veljače 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja S., klasa UP/I-114-04/21-02/397, urbroj: 511-01-158-21-5 od 30. studenog 2021. kojim je tužitelj kao policijski službenik po zanimanju mr. sc. iur. na radnom mjestu načelnika Policijske postaje B. n/m privremeno premješten na radno mjesto načelnika Postaje pomorske i aerodromske policije Z1 ., u zvanju policijski savjetnik, oglašen odgovornim što je dana 2. kolovoza 2021. oko 09,55 sati službeno policijsko plovilo koristio u privatne svrhe, tako što se za vrijeme službe ukrcao s A. B1 . na navedeno plovilo koje se nalazilo u marini K. u B. n/m i od zapovjednika plovila A. B2 . zatražio da napuste područje PU z. i otplove na otok M. bez opravdanog službenog razloga ili znanja i odobrenja nadređenih službenika, o čemu nije izvijestio Postaju pomorske i aerodromske policije Z1 ., Nacionalni pomorski centar za prikupljanje podataka, operativno komunikacijski centar policije PU z. ili rukovoditelje i ustrojstvene jedinice PU š.-k., nakon čega je u svrhu obavljanja privatnih poslova i privatnog druženja dozvolio da se na navedeno plovilo na otoku M. ukrcaju policijski službenici PU š.-k., T. B. i D. T., policijski službenik MUP-a P. B. i građanin T. P., te istim svi zajedno odu na otok Ž1 ., kako bi sinu D. T. dostavili odjeću, a potom na privatni ručak na otoku Ž2 ., te potom vrate na otok M. i iskrcaju osobe koje su ušle u M., zbog toga odgodivši postupanje policijskih službenika navedenog plovila po dojavi u 13,04 sati (da jedrilica T. nije obavila ulaznu graničnu kontrolu), koja je stoga obavljena istog dana u 17,20 sati, a po završetku plovidbe daje upute policijskim službenicima A. B2 . i I. S. da u brodskom dnevniku i radnom nalogu ne evidentiraju odlazak i boravak na području PU š.-k. i ukrcavanje gore navedenih osoba, dok 13. i 15. rujna 2021. od istih traži da u izjavi nadređenim službenicima PU z. i službenim zabilješkama koje su morali sačiniti po toj osnovi, ne navedu da su dana 2. kolovoza 2021. boravili na području PU š.-k. i da su se na plovilo ukrcale navedene osobe, čime je počinio težu povredu službene dužnosti zlouporaba položaja u službi i izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi iz članka 96. stavka 1. točke 3. Zakona o policiji i neovlašteno i nenamjensko korištenje sredstava Ministarstva iz članak 96. stavak 1. točka 9. Zakona o policiji, pa mu se temeljem članka 110. stavka 2. točke 4. u vezi sa člankom 110. stavak 5. istog Zakona, izriče disciplinska kazna premještaj na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja, i to radno mjesto "kriminalističko obavještajni analitičar (T-124)" u Kriminalističko-obavještajnom odjelu, Službe kriminalističke policije, PU z.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv navedene prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u žalbi navodi u bitnom kako iz obrazloženja pobijane presude slijedi da prvostupanjski sud nije razumio prigovore tužitelja u pogledu zakonitosti i ispravnog vođenja postupka pred disciplinskim sudom, jer je u tužbi, kao i ranije tijekom postupka ukazivao da mu je onemogućavanjem sudjelovanja u postupku kada su saslušavani svjedoci povrijeđeno pravo na obranu, odnosno postupanjem na način kako je to učinilo disciplinsko tijelo povrijeđene su odredbe Zakona o policiji koje reguliraju postupak pred disciplinskim tijelom.

Ističe kako ne bi smjelo biti sporno da su pred disciplinskim tijelom saslušani nekoliko svjedoka, te da o tom saslušanju nije bio upoznat disciplinski okrivljenik, niti mu je omogućeno da na bilo koji način sudjeluje prilikom iznošenja njihovih iskaza, pa je disciplinski okrivljenik onemogućen u postavljanju pitanja temeljem kojeg bi se moglo utvrditi značajnije drugačije činjenično stanje, odnosno onemogućen je u svojoj obrani i u konačnici povrijeđeno je načelo kontradiktornosti i neposrednosti kao jedno od značajnih načela u ovoj vrsti postupka. Smatra da je prvostupanjski sud morao izvesti dokaz neposrednim saslušanjem ispitanih svjedoka, te na temelju njihovog neposrednog iskaza utvrditi je li disciplinski postupak protiv tužitelja proveden zakonito ili pak nezakonito.

Smatra kako su službene zabilješke nezakonit dokaz na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati. Navodi kako prvostupanjski sud naročito otegotno po tužitelja cijeni činjenicu da o putovanju nije obavijestio sebi nadređene osobe, te ističe da je pojasnio i zato ponudio dokaz na koji način je pokušao stupiti u kontakt s načelnikom PU z. i obavijestiti ga o namjeravanom putovanju, ali ovaj u tom trenutku nije bio dostupan. Ističe da je u svojoj obrani detaljno pojasnio iz kojeg razloga se kritične prigode službenim policijskim vozilom došao na područje PU š.-k., s kime se susreo i s kojim ciljem, što je obavio i koje su sve osobe o tome imale saznanja, te koje sebi nadređene osobe je o tom putu nastojao obavijestiti. Navodi, kako je kritične prigode trebao obaviti razgovor sa svojim kolegom, odnosno načelnikom Pomorske policije š.-k. PU, koji razgovor je i obavljen, a tema tog razgovora je bilo unaprjeđenje odnosa i suradnje između dviju policijskih postaja, što je i dogovoreno. Ističe kako iz obrazloženja prvostupanjske presude, pa i prvostupanjskog i pobijanog rješenja slijedi da tuženo tijelo takvo obrazloženje disciplinskog okrivljenika ne prihvaća iz razloga što o tome nije iskazivao T. B., pa to upravo i jest jedan od razloga zbog čega je predloženo neposredno saslušanje ovog svjedoka. Smatra kako bi se neposrednim ispitivanjem, ne samo ovog svjedoka, već svih osoba od kojih su uzimane izjave i u odnosu na čije iskaze su sačinjene službene bilješke, otklonile sve dvojbe, te se poziva na pravo na obranu zajamčeno Ustavnom Republike Hrvatske. Navodi kako je kritične prigode prikupljao i operativna saznanja o mogućim kaznenim djelima koja se obavljaju na tom području o čemu je obaviješten tadašnji načelnik kriminalističke policije u PU z.

Ističe kako on nije imao nikakvog razloga prikrivati svoje ponašanje kritične prigode, tim više što je tada u tom društvu s njim bio policijski službenik istog ranga, te osoba iz ravnateljstva policije RH, a jedini "krimen" koji mu se može staviti na teret u odnosu na postupanje kritične prigode je boravak civilnih osoba na službenom plovilu, ali A. B1 . je osoba koja je bivši policijski službenik i koji kao ravnatelj L. Z. usko surađuje sa pomorskom policijom PU z., dok drugu osobu nije znao, ali je vjerovao svom kolegi T. B. Smatra kako njegova odgovornost nije takva da bi mu se mogla izreći određena sankcija, a posebno ne s obrazloženjem iz pobijanog rješenja, budući je dragovoljac Domovinskog rata koji se u Domovinski rat od prvog dana vratio iz Kanade, kao teško stradali invalid Domovinskog rata takvo nešto nije zaslužio. Ističe kako navedeno ne znači da bi se disciplinski okrivljenik na temelju takvih razloga trebao nezakonito ponašati, ali smatra da ne može prihvatiti sankciju i odgovornost za nešto što nije počinio.

Stoga, predlaže da Visoki upravni sud povodom žalbe pobijanu presudu preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti ili podredno da pobijanu presudu poništi i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje, te da se tužitelju naknade troškovi žalbenog postupka po predloženoj specifikaciji.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe kako tužitelj u žalbi ponavlja prigovore koje je isticao u upravnom postupku i tužbi, a koje prigovore su javnopravno tijelo i prvostupanjski upravni sud detaljno, jasno i argumentirano odbili. Smatra kako niti jednim žalbenim navodom tužitelj nije doveo u pitanje pravilnost osporene presude, te predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija, odnosno da oni ne utječu na zakonitost pobijane presude.

7. Iz podataka spisa predmeta dostavljenog ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je prvostupanjski sud u provedenom postupku izveo dokaze predmetnog spisa, te istom priložećih isprava, kao i cjelokupnog spisa predmeta dostavljenog uz odgovor na tužbu, te nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Kako je među strankama bilo sporno je li tužitelj kao policijski službenik počinio teže povrede služene dužnosti zlouporabe položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi iz članka 96. stavka 1. točka 3. Zakona o policiji ("Narodne novine", 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19. – dalje: ZoP,), te neovlašteno ili nenamjensko korištenje sredstava Ministarstva iz članka 96. stavka 1. točke 9. istog Zakona, nakon uvida u spis predmeta predmetnog upravnog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju upravni postupak zakonito proveden sukladno pravilima koja propisuje Zakon o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) i ZoP-a, jer je tužitelju omogućeno da u tom postupku iznese svoju obranu u prisutnosti njegovih opunomoćenika, te su u tom postupku pribavljeni i provedeni na zakonit način svi relevantni dokazi na temelju kojih su pravilno utvrđene odlučne činjenice i pravilno riješena predmetna upravna stvar, utvrdivši kako su prvostupanjsko tijelo i tuženik za sva svoja utvrđenja i zaključke dali valjano argumentirane razloge koje je u cijelosti prihvatio i prvostupanjski sud.

9. Naime, predmetni upravni postupak pokrenut je po zahtjevu načelnika PU Z. od 4. studenog 2021. protiv tužitelja policijskog službenika zbog osnovane sumnje da je počinio teže povrede službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 3. i 9. ZOP-a te da je taj zahtjev uredno dostavljen tužitelju koji je na isti odgovorio putem svog opunomoćenika, a spisu prileži i zapisnik o usmenoj raspravi održanoj dana 30. studenog 2021. pred prvostupanjskim disciplinskim sudom iz kojeg je razvidno da je raspravi bio prisutan tužitelj kao i njegovi opunomoćenici (B. V., odvjetnik u Z. te A. Š., sindikalni povjerenik Nezavisnog sindikata djelatnika MUP-a) da su u prisutnosti istih u ispitnom postupku pregledane i pročitane službene zabilješke sačinjene od policijskih službenika A. B2 ., I. S., S. B., S. M., H. C., M. K., službene zabilješke o razgovoru sa T. B., T. P., P. B., D. T., zapisnici o uzimanju izjave od A. B2 ., I. S., zapisnik o uzimanju izjave tužitelja i dr., kako je to sve pobliže navedeno u zapisniku od 30. studenog 2021. Iz sadržaja spisa, a što ni tužitelj u bitnome ne spori, proizlazi da je dana 2. kolovoza 2021. na predmetno službeno plovilo za vrijeme službe u marini K. u B. n/m oko 09:50 sati ukrcan građanin A. B1 ., te da je zapovjedniku plovila – policijskom službeniku A. B2 . naložio da napuste područje PU Z. i otplove na otok M. na području PU Š.-k., bez opravdanog službenog razloga, odnosno bez naloga odobrenja i dogovora sa nadređenim rukovoditeljima, kao i rukovoditeljima PU Š.-k. i Nacionalnog pomorskog centra za prikupljanje podataka, da je potom dozvolio da se na predmetno službeno plovilo ukrcaju policijski službenici PU Š.-k. T. B. i D. T., policijski službenik MUP-a P. B. (svi u civilnoj odjeći) te građanin T. P., da su potom svi zajedno predmetnim službenim plovilom otišli na otok Ž1 . kako bi sinu D. T. dostavili odjeću (koji je radio u ugostiteljskom objektu na otoku Ž1 .), da su potom svi zajedno otplovili na otok Ž2 . na privatni ručak, zadržali se cca 3 sata, nakon čega su se vratili na otok M. gdje su se iskrcale gore navedene osobe koje su bile i ukrcane na M., da iz navedenih razloga odgodio postupanje policijskih službenika navedenog plovila po dojavi u 13:04 sati, a koje postupanje je stoga obavljeno istog dana u 17:20 sati.

10. Imajući na umu sve naprijed navedeno, prema ocjeni ovoga Suda pravilno zaključuje prvostupanjski sud kada u obrazloženju osporenog rješenja navodi kako ne može kao uvjerljive prihvatiti tužbene navode, da tužitelj predmetno službeno plovilo navedenog dana nije koristio u privatne svrhe već da je trebao obaviti razgovor sa svojim kolegom T. B. u svrhu unapređenja suradnje između dviju postaja odnosno da je kritične prigode prikupljao i operativna saznanja o mogućim kaznenim djelima. Ovo stoga što tužitelj nije sačinio nikakvo operativno izvješće o prikupljenim saznanjima, niti je isto unio u registar operativnih izvješća, a isto tako nije sačinio izviješće o radnjama poduzetima radi provjere navodnih operativnih saznanja, pa je očito da se u konkretnom slučaju nije radilo o službenom putovanju već o privatnom druženju na što ukazuje činjenica da su na službenom plovilu osim posada boravili policijski službenici izvan službe te građani kojom prigodom su radi predaje odjeće sinu D. T. svratili na otok Ž1 ., gdje su popili kavu i pojeli hladno predjelo, da bi se potom svi zajedno predmetnim službenim plovilom uputili na otok Ž2 . gdje su ručali u restoranu i zadržali se cca 3 sata.

11. Odredbom članka 93. stavak 1. ZOP-a propisano je da policijski službenik odgovara za povredu službene dužnosti ako povjerene poslove i zadatke ne obavlja savjesno, stručno i u predviđenim rokovima, ako se ne pridržava Ustava, zakona i drugih propisa i pravila o ponašanju za vrijeme službe ili izvan službe, kada šteti ugledu službe, dok je stavkom 2. istog članka Zakona propisano da policijski službenik odgovara za povrede službene dužnosti, ako je povredu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje. Odredbom članka 96. stavka 1. ZOP-a propisano je da su teže povrede službene dužnosti između ostalih i zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi (točka 3.) kao i neovlašteno ili nenamjensko korištenje sredstava ministarstva (točka 9.).

12. Prema odredbi članka 110. stavka 2. ZOP-a propisano je da za teže povrede službene dužnosti mogu se izreći sljedeće kazne: 1. novčana kazna u mjesečnom iznosu do 20% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od 1 do 6 mjeseci, 2. zaustavljanje promicanja u zvanju od 2 do 4 godine, 3. zaustavljanje napredovanja u službi u trajanju od 2 do 4 godine, 4. premještaj na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja, 5. uvjetna kazna prestanka državne službe i 6. prestanak državne službe.

13. Prema odredbi članka 111. stavka 1. ZOP-a pri određivanju vrste kazne uzimaju se u obzir težina počinjene povrede i nastale posljedice (stupanj odgovornosti policijskih službenika, okolnosti pod kojima je povreda počinjena te olakotne i otegotne okolnosti na strani policijskih službenika).

14. Imajući na umu sve naprijed navedeno prema ocjeni ovoga Suda pravilno zaključuje prvostupanjski sud kada u obrazloženju osporene presude navodi kako je disciplinska kazna premještaja na drugo radno mjesto opravdana, i adekvatna težini počinjene povrede i stupnju odgovornosti tužitelja te će se istom postići svrha generalne i specijalne prevencije.

Prihvaćajući u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog upravnog suda navedeno u pobijanoj presudi kao logično i argumentirano te utemeljeno na dokazima u spisu predmeta ovaj Sud utvrđuje da se pobijana presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti bitne povrede postupka, pa stoga ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija.

15. Slijedom navedenog ovaj Sud smatra da su prigovori tužitelja neosnovani i nisu od utjecaja na drugačije rješenje predmetne stvari, a osobito jer se radi o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i tijekom upravnog spora, o kojima se prvostupanjski sud iscrpno očitovao, a s kojim zaključcima je u cijelosti suglasan i ovaj Sud.

16. S obzirom da nisu osnovani razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda.

17. Kako je žalba tužitelja odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda tužitelju sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka pa je postavljeni zahtjev odbijen kao neosnovan te je riješeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 11. listopada 2023.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan, v.r.