Poslovni broj: Usž-2880/22-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grad P., P., kojeg zastupa opunomoćenik I. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, poljoprivredu i ruralni razvoj, S., uz sudjelovanje zainteresirane osobe G. d.o.o., P., radi komunalne naknade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-477/21-12 od 15. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 477/21-12 od 15. travnja 2022.

II. Poništava se rješenje Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, poljoprivredu i ruralni razvoj, KLASA: UP/II-363-03/19-01/28, URBROJ: 2176/01-05-20-15 od 28. prosinca 2020. te se predmet vraća istom tijelu na ponovni postupak.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dostave ove presude nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.347,97 Eur (slovima: tisućutristočetrdesetsedam eura i devedestsedam centi) / 10.156,25 kuna (slovima: desettisućastopedestšest kuna i dvadesetpet lipa).

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-03/19-01/28, URBROJ: 2176/01-05-20-15 od 28. prosinca 2020., kojim je, povodom žalbe zainteresirane osobe, poništeno rješenje Upravnog odjela za komunalne djelatnosti Grada P., KLASA: UP/I-363-03/19-01/21, URBROJ: 2176/06-09/9-19-1 od 28. veljače 2019. Osporenim rješenjem tuženik je zainteresiranoj osobi odredio komunalnu naknadu za razdoblje od 1. siječnja 2019. pa nadalje za poslovni prostor koji se nalazi na adresi …, P., na dijelu k.č.br. 4574/1 i na dijelu k.č.br. 721 k.o. P. površine 3.573,79 m² u godišnjem iznosu od 47.174,03 kn, a mjesečnom od 3.931,17 kn te za neizgrađeno građevinsko zemljište (devastirani plastenici) koji se nalaze na dijelu k.č.br. 4574/1 i na dijelu k.č.br. 721 k.o. P. na istoj adresi površine 30.510,12 m[2] u godišnjem iznosu od 4.027,34 kn, a mjesečnom od 335,61 kn, odnosno za navedene nekretnine u ukupnom godišnjem iznosu od 51.201,36 kn, a mjesečnom od 4.266,78 kn. Naime, prvostupanjskim rješenjem od 28. veljače 2019. zainteresiranoj osobi je bila određena komunalna naknada za poslovni prostor koji se nalazi na adresi …, P., na dijelu k.č.br. 721 k.o. P. (z.k.č.br. 4829) k.o. P., površine 3.573,79 m², u kojem se ne obavlja poslovna djelatnost više od 6 mjeseci u kalendarskoj godini, u godišnjem iznosu od 58.967,64 kn, a mjesečnom od 4.913,96 kn te za neizgrađeno građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti više od 6 mjeseci a nalazi se na dijelu k.č.br. 721 i na dijelu k.č.br. 4574/1 k.o. P. površine 77.046,70 m[2] u kojem se ne obavlja poslovna djelatnost više od 6 mjeseci u kalendarskoj godini u godišnjem iznosu od 127.127,06 kn, a mjesečnom od 10.593,92 kn.

2. Tužitelj u žalbi navodi tri sporna pitanja u ovom postupku, odnosno pripadaju li predmetne nekretnine u cijelosti u I. zonu ili u II. zonu prema Odluci o komunalnoj naknadi („Službeni vjesnik Grada Petrinje“, 81/18.), mogu li se dijelovi nekretnina u vlasništvu obveznika smatrati građevinskim zemljištem koje služi obavljanju poslovne djelatnosti ili su neizgrađeno građevinsko zemljište u smislu članka 92. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, 68/18. i 110/18., dalje ZKG) te ima li žalba na prvostupanjsko rješenje odgodni učinak. Smatra kako prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da je cjelokupan kompleks nekretnina promatran i stavljen isključivo u zonu u kojoj se nalazi registrirano sjedište poslovnog subjekta. Upućuje na prvostupanjsko rješenje kojim su predmetne nekretnine svrstane u I. zonu, neovisno o sjedištu zainteresirane osobe, jer je u trenutku donošenja tog rješenja čestica imala jednu adresu i to …, P., koja je dio I. zone. Ne smatra odlučnom činjenicu da je tek 13. ožujka 2019. zainteresirana osoba ishodila rješenje o dodjeli nove adrese, koju mu nije prijavila i to za manji dio svojih nekretnina gdje je eventualno došla u zonu II. Grada P.. Uzimajući u obzir članak 94. stavke 2. i 4. ZKG- a zaključuje da nije njegova obveza utvrđivati promjene kod obveznika. Tim više što je odredbama ZKG-a jasno propisano da je obveznik plaćanja komunalne naknade koji ne prijavi promjenu podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade u propisanom roku dužan platiti komunalnu naknadu od dana nastanka obveze. Naglašava da je zainteresirana osoba 13. ožujka 2019. podnijela zahtjev za dodjelom kućnog broja za zgradu (portu) izgrađenu na svom zemljištu, koja se nalazi na suprotnoj strani ulice od sjedišta uprave i isti joj je dan dodijeljena nova adresa i kućni broj …., P.. Stava je kako je takvo postupanje u suprotnosti s Pravilnikom o načinu označavanja imena naselja, ulica i trgova te o obilježavanju zgrada brojevima („Narodne novine“, 4/90. i 91/11.), prema kojem se zgrade koje pripadaju tvornicama i čine zaokruženu prostornu i gospodarsku cjelinu obilježavaju tako da zgrada uz ulicu, zgrada najvećeg značaja ili upravna zgrada dobiva broj, a ostale zgrade isti broj s dodatkom slova a, b, c itd. Budući se objekti zainteresirane osobe nalaze upravo na njezinom okolnom zemljištu, zemljište se prema mišljenju tužitelja može kategorizirati kao građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti. Dodaje da u konkretnom slučaju nema mjesta niti mješovitoj kategorizaciji obzirom da se radi o jedinstvenom, posebno ograđenom prostoru koji je u cijelosti podređen poslovnoj djelatnosti zainteresirane osobe. Upućuje na praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-4874/20, Usž-4871/20 i Usž-3464/21, koja potvrđuje njegove navode. Slijedom navedenog zaključuje da se zemljište zainteresirane osobe ne može parcijalno kategorizirati na način da se mjeri dio zemljišta koji se doslovno koristi u poslovne svrhe, a koji ne, jer parcijalna kategorizacija nije predviđena zakonom. U odnosu na zaključak prvostupanjskog suda da žalba odgađa izvršenje rješenja o komunalnoj naknadi, jer se rješenje donesi nakon provedenog ispitnog postupka, ukazuje da zainteresirana osoba nije saslušana, te upućuje na članak 186. stavke 1. i 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, 115/16., 106/18. dalje OPZ), prema kojoj žalba odgađa izvršenje pobijanog poreznog akta do dostave rješenja o žalbi. Iznimno, žalba ne odgađa izvršenje pobijanog poreznog akta koji je donesen neposrednim rješavanjem na temelju članka 87. OPZ-a. Ističe da prvostupanjsko tijelo nije provodilo ispitni postupak, sukladno odredbi članka 87. OPZ-a, već je svoje rješenje donijelo na temelju općepoznatih činjenica i podataka iz službenih evidencija bez posebnog saslušanja stranke. Upućuje i na presudu istog suda, poslovni broj: UsI-3306/19, u kojoj je navedeno suprotno stajalište odnosno da se rješenje o komunalnoj naknadi donosi neposrednim rješavanjem. Predlaže poništiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev te traži troškove sastava žalbe.

3. Tuženik, u odgovoru na žalbu iznosi da je postupio prema ranijoj sudskoj odluci pod brojem UsI-3302/19-14 koja se odnosila na iste stranke i istu nekretninu, ali za komunalnu naknadu iz razdoblja od 2015. do 2018. godine. Tom pravomoćnom presudom sud je ocijenio pravilnim shvaćanje da se za svaki prostor unutar kompleksa utvrđuje način korištenja uz pravilnu kategorizaciju sukladno odredbama ZKG-a, nakon čega je ispravno za svaku nekretninu pojedinačno (a ne u ovisnosti o sjedištu) odredio zonu u kojoj se ona nalazi. Ujedno je potvrđeno da žalba ima odgodni učinak. Predlaže odbiti žalbu i odrediti da tužitelj snosi troškove spora.

4. Zainteresirana osoba, u odgovoru na žalbu, navodi da se ovaj postupak odnosi na stvar o kojoj već postoji pravomoćna odluka. Ističe da se ovaj postupak vodi radi utvrđivanja obveze plaćanja komunalne naknade unatoč činjenici što je ona komunalnu naknadu platila i to prema računima izdanih od tužitelja. Dodaje da je tužitelj jedinica lokalne samouprave koja raspolaže stručnim službenicima koji mogu poduzimati radnje zastupanja pa zastupanje po odvjetniku u ovom predmetu stvara nepotrebne troškove. Smatra da tužitelj za daljnje vođenje spora nema pravni interes te predlaže da sud odbije žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/21., 152/14., 29/17. i 110/21., dalje ZUS), ovaj Sud nalazi da je osporenom presudom povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

7. Naime, prvostupanjskom presudom potvrđeno je rješenje tuženika od 28. prosinca 2019., kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje od 28. veljače 2019., a kojim se zainteresiranoj osobi određuje komunalna naknada za 2019. godinu i to ne samo za poslovni prostor na dijelu k.č.br. 721 k.o. P. (zk.č.br. 4829) u površini od 3.573,79 m[2] , već i za neizgrađeno građevinsko zemljište (devastirani plastenici) koje se nalazi na k.č.br. 4574/1 i na dijelu k.č.br. 721 k.o. P., u površini od 77.046,70 m[2] , sve na području zone I. i adresi … . Rješenjem tuženika od 28. prosinca 2019. je, povodom žalbe zainteresirane osobe, određena komunalna naknada za poslovni prostor na dijelu k.č.br. 721 i na dijelu 4574 k.o. P. na adresi … u površini od 3.573,79 m² te za neizgrađeno građevinsko zemljište koje se nalazi na dijelu k.č.br. 721 i na dijelu 4574 k.o. P. na adresi … u površini od 30.510,12 m[2] , sve u zoni II. uz obrazloženje da su na površini neizgrađenog građevinskog zemljišta, osim dijela ispod devastiranih plastenika, nalaze još i pristupne ceste, parkirališta, zelene površine, stoga se ne radi o čestici koja predstavlja građevinsko zemljište koje služi poslovnoj djelatnosti zainteresirane osobe. Ovo obrazloženje je osporenom presudom prihvatio i prvostupanjski sud.

8. Međutim, ovaj Sud ne prihvaća izloženo tumačenje prvostupanjskog suda i tuženika. Naime, člankom 92. stavkom 1. točkama 1. i 4. ZKG-a propisano je da se komunalna naknada plaća za poslovni prostor i građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti. Isto je bilo propisano i ranijim Zakonom o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, 36/95., 109/95., 21/96., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 56/13., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15.) te je ovaj Sud kroz dugogodišnju praksu izrazio shvaćanje da se i neizgrađeno građevinsko zemljište, koje se nalazi unutar poslovnog kruga poduzeća, ne može smatrati zemljištem koje se ne koristi u poslovne svrhe. Pri takvom tumačenju citirane odredbe polazi se od činjenice da se zemljište nalazi unutar ograđenog poslovnog kruga obveznika komunalne naknade, pa okolnosti da su u pitanju parkirališta, travnjaci i ostale uređene zelene površine, nisu pravno odlučne niti su razlog da se komunalna naknada ne obračuna kao za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti. Navedeno shvaćanje izraženo je u nizu odluka ovoga Suda, (na primjer u presudama poslovni broj: Us-11137/1998. od 20. ožujka 2002., Usž- 1941/17-2 od 10. siječnja 2018., Usž-899/20-2 od 4. lipnja 2020., Usž-4871/20-2 od 14. listopada 2021. te Usž-3464/21-3 od 25. veljače 2022.), na koje osnovano ukazuje i tužitelj u žalbi.

9. Iz navedenih razloga, trebalo je usvojiti žalbu zainteresirane osobe, poništiti prvostupanjsku presudu, poništiti rješenje tuženika i vratiti predmet tuženiku na ponovni postupak. Pri tom se napominje da ovaj Sud prihvaća izloženo stajalište prvostupanjskog suda da žalba odgađa izvršenje rješenja o komunalnoj naknadi, jer je isto doneseno nakon provođenja ispitnog postupka, sve u smislu članka 186. stavka 1. OPZ-a, prema kojoj žalba odgađa izvršenje pobijanog poreznog akta do dostave rješenja o žalbi.

10. Slijedom svega izloženog, Sud je, na temelju odredbe članka 74. stavka 2. ZUS-a presudio kao u točkama I. i II. izreke.

11. O trošku upravnog spora, Sud je odlučio na temelju članka 79. stavaka 1., 2. i 4. ZUS-a, a sukladno zaključku o pravnom shvaćanju sa sjednice sudaca od 26. rujna 2022. prema kojem troškovi spora jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave kao tužitelja ili zainteresirane osobe, nastali uslijed zastupanja po odvjetniku kao opunomoćeniku, smatraju se opravdanim troškovima u smislu odredbe članka 79. stavka 1. ZUS-a. Ocijenivši da je tužitelj uspio u sporu, to mu je sukladno Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.) priznat kao opravdan sudski trošak sastava tužbe i pristupa na ročište u traženom iznosu od 663,61 Eur / 5.000,00 kn (Tbr.23.t.1. i 2.) te sastava žalbe u traženom iznosu od 414,76 Eur / 3.125,00 kn (Tbr.23.t.3.) uvećano za iznos PDV-a od 269,59 Eur / 2.031,25 kn, a što sveukupno iznosi 1.347,97 Eur / 10.156,25 kuna. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

12. Sud nije našao osnovanim zahtjev tužitelja za naknadom troška u preostalom traženom iznosu za sastav dva podneska od 17. lipnja 2021. obzirom da se u njima ponavljaju navodi već izneseni u tužbi te se poziva na sudsku praksu koja nije utjecala na rješenje ove upravne stvari. Slijedom izloženog, Sud je, na temelju odredbe članka 79. ZUS-a, presudio kao u točki IV. izreke.

U Zagrebu 11. listopada 2023.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković v.r.