1

Broj: Ppž-7919/2022

 

                                           

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika-specijalista zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. V. M., zbog prekršaja iz čl. 163. st. 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 89/14., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenice, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 15. listopada 2021., broj: 511-12-36/05-3-3515-1/2021, u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I.                U povodu prigovora okr. V. M., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odnosu na prekršaj pod t. 2. izreke na način da se izriče:

             

              Na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. V. M. (osobni podaci kao u prekršajnom nalogu)

 

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

 

              da bi:

             

2.               14. listopada 2021. u 7:49 sati u mjestu P. kao vlasnik vozila M1 marke DEAWOOO dala isto na upravljanje osobi A. M. (OIB xxxx) koja nema pravo upravljati navedenim vozilom

 

              - pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 229. st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama

 

II.               Uslijed gornje odluke, prigovor okr. V. M. u dijelu koji se odnosi na prekršaj iz čl. 229. st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama je bespredmetan.

 

 

III.     U povodu prigovora okr. V. M., a po službenoj dužnosti i uslijed odluke pod t. I., preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci i kazni te izriče da je okrivljenica djelom za koje je proglašena krivom, činjenično opisanim u t. 1. u izreci pobijanog prekršajnog naloga, počinila prekršaj iz čl. 163. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.), za koji joj se na temelju tog zakonskog propisa izriče novčana kazna 130,00 eura (sto trideset eura), koju je duža platiti u roku 8 dana od primitka ove presude, s time da će se novčana kazna smatrati plaćenom u cijelosti ako okrivljenica u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.  

 

IV.    U ostalom dijelu odbija se kao neosnovan prigovor okr. V. M. te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

 

V.               Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona okr. V. M. je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 15,00 eura (petnaest eura) u roku 8 dana od primitka ove presude.

             

Obrazloženje

 

              1.               Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašena je krivom okr. V. M. da je, na način činjenično opisan u t. 1. u izreci, počinila prekršaj iz čl. 163. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji joj je utvrđena novčana kazna 1.000,00 kuna, a u t. 2. u izreci prekršaj iz čl. 229. st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji joj je utvrđena novčana kazna 3.000,00 kuna te joj je na temelju čl. 39. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna 4.000,00 kuna, koju je dužna platiti u roku 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, uz obvezu na naknadu troškova prekršajnog postupka 500,00 kuna.

             

2.               Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. V.  M. osobno je pravodobno podnijela prigovor zbog izrečene novčane kazne. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3.               S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4.                 Prigovor je djelomično bespredmetan, a djelomično neosnovan.             

 

5.               Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prekršajni nalog.

 

6.  Ispitivanjem po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo za koje je okrivljenica proglašena krivom u t. 2. izreke pobijanog prekršajnog naloga, a na način kako je to činjenično opisano, po propisu nije prekršaj.

 

6.1.              Naime, okrivljenica je u t. 2. izreke prekršajnog naloga nepravomoćno proglašena krivom da je počinila prekršaj iz čl. 229. st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojom zakonskom odredbom je propisano da će se kazniti za prekršaj, između ostalog, vlasnik vozila ako vozilo da na upravljanje osobi iz stavka 2. toga članka.

 

ČL. 229. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je :

„2) Vlasnik vozila odnosno osoba kojoj je vozilo povjereno ne smije dati vozilo na upravljanje osobi za koju je mogao ili morao znati da nema pravo upravljati vozilom (upravlja vozilom prije stjecanja prava na upravljanje, za vrijeme dok joj je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja vozilom ili zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom ili mjera opreza privremenog oduzimanja vozačke dozvole ili je isključena iz prometa, nema upisanu odgovarajuću kategoriju, upravlja vozilom bez pomagala ili ne postupa po uvjetima i ograničenjima navedenim u vozačkoj dozvoli, kojoj je vozačka dozvola oduzeta ili ukinuta), osobi za koju se na temelju njezina ponašanja može zaključiti da je pod utjecajem droga ili lijekova ili koja u krvi ima nedozvoljenu količinu alkohola ili je pod vidnim utjecajem alkohola ili je u tolikoj mjeri umorna ili bolesna da nije u stanju na siguran način upravljati vozilom.“

 

6.2.              Dakle, prema citiranoj zakonskoj odredbi jasno i nedvojbeno proizlazi da vlasnik vozila ne smije dati vozilo na upravljanje osobi za koju je mogao ili morao znati da nema pravo upravljati vozilom iz nekog od razloga taksativno nabrojenih u toj odredbi, što znači da je razlog zbog kojeg osoba kojoj je vozilo dano na upravljanje nema pravo upravljati vozilom jedna od odlučnih činjenica odnosno jedan od konstitutivnih elemenata koji čini biće prekršaja iz čl. 229. st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

6.3.              Kako je to vidljivo iz izreke prekršajnog naloga, u t. 2. činjeničnog opisa nije vidljivo iz kojeg razloga osoba kojoj je okrivljenica kao vlasnik vozila dala isto na upravljanje nema pravo upravljati vozilom, iz čega proizlazi da u činjeničnom opisu ovog prekršaja nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja iz čl. 229. st. 6.  Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

6.4.              Slijedom navedenog, djelo za koje se protiv okr. V. M. vodi prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u t. 2. izreke pobijanog prekršajnog naloga, po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenica za predmetno djelo prekršaja oslobođena optužbe, kako je to i navedeno u t. I. u izreci ove drugostupanjske presude.             

 

6.5.              Uslijed takve odluke, prigovor okrivljenice u tom dijelu je postao bespredmetan.

 

7.              Nadalje, ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je pobijanim prekršajnim nalogom u odnosu na prekršaj opisan u t. 1. izreke, u smislu odredbe čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenice, povrijeđeno materijalno prekršajno pravo.

 

7.1.              Naime, nakon donošenja nepravomoćnog prekršajnog naloga, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.), stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 114/22.), koji za prekršaj iz čl. 163. st. 8. propisuje nešto nižu novčanu kaznu u točno propisanom iznosu, pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, blaži za okr. V. M., budući joj je prekršajnim nalogom za taj prekršaj utvrđena novčana kazna u propisanom točno utvrđenom iznosu.

 

7.2.              Za prekršaj iz čl. 163. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i za koji je okrivljenica proglašena krivom u t. 1. u izreci pobijanog prekršajnog zakona, bila je propisana novčana kazna 1.000,00 kuna, dok je prema odredbi čl. 163. st. 8. „novog“ Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 114/22.) propisana novčana kazna 130,00 eura.

 

7.3.              Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

 

7.4.              Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen 14. listopada 2021., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.,) a 1. siječnja 2023. stupio je na snagu „novi“ Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 114/22.), koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za okrivljenicu, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. 

 

7.5.              Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u t. II. izreke ove drugostupanjske presude.

 

8.              Odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je uslijed odluke o oslobođenju od optužbe za prekršaj iz čl. 229. st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, preinake u pravnoj oznaci djela prekršaja opisanog u t. 1. u izreci prekršajnog naloga (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne) i prigovora okrivljenice zbog izrečene novčane kazne.

 

8.1.              Okrivljenica u prigovoru navodi da navedenog dana zbog nepodnošljivih bolova u želucu nije koristila sigurnosni pojas i dala je suprugu automobil da vozi.

 

8.2.              Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljenici za počinjeni prekršaje utvrdilo mjeru kazne u zakonom točno propisanom iznosu. 

 

8.3.               Prvenstveno, treba navesti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenica bila dužna podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što okr. V. M. u odnosu na materijalno stanje nije učinila, pa su navodi prigovora u odnosu na nemogućnost plaćanja novčane kazne ostali na razini paušalnog isticanja. Cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, a naročite olakotne okolnosti nisu utvrđene, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

8.4.               Ocjenjujući sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te uzimajući u obzir da je u povodu podnesene žalbe izmijenjena pravna oznaka djela prekršaja u pravcu primjene blažeg zakona u odnosu na zakon primijenjen u pobijanom prekršajnom nalogu, pri čemu je prvostupanjsko tijelo okrivljenici utvrdilo novčanu kaznu u točno određenom iznosu za prekršaj opisan u t. 1. u izreci, ovaj drugostupanjski sud smatra da je za okr. V. M. novčana kazna u propisanom točno utvrđenom iznosu izrečena ovom presudom, primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, zbog čega nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora, nego je pobijani prekršajni nalog preinačen u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa.

 

9.              Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora.

 

10.               Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 100,00 kuna, dakle u minimalno mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice.

 

11.    Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 6. veljače 2024.

 

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, I Policijskoj postaji Split u 2 otpravka: za spis i okrivljenicu.