1                            Broj: Ppž-562/2024

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. I. K., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, II. policijske postaje Rijeka, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 7. studenog 2013., broj: 26. Pp-4270/2021-4, u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2024.,

p r e s u d i o    j e

              Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, II. policijske postaje Rijeka kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci od 7. studenog 2013., broj: 26. Pp-4270/2021-4, na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), oslobođen je od optužbe okr. I. K. da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

              2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se žalba prihvati. 

              3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Osnovano je prvostupanjski sud zaključio da činjeničnim opisom djela, kako je on naznačen u optužbi, nije ispunjeno biće prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. I ovaj sud smatra da djelo za koje se okrivljenik optužuje, a na način kako je to činjenično opisano u činjeničnom opisu optužbe, po propisu nije prekršaj. Pritom se naglašava da činjenični opis djela iz optužbe ne ispunjava ni biće nekog drugog, istovrsnog, prekršaja.

6. Naime, optužnim prijedlogom se okrivljenik teretio da je prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira počinio „na način da je došlo do verbalnog sukoba, a zatim i fizičkog sukoba s I. D. B. (Hunagri) poradi nesuglasica u prometu." Dakle, radnje okrivljenika su u činjeničnom opisu naznačene kao verbalni i fizički sukob.

7. Odredbom čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira je propisano: „Tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2.000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.“

8. Iz citirane zakonske odredbe jasno je i nedvojbeno da se predmetni prekršaj, kada je riječ o verbalnoj komunikaciji, može počiniti samo svađom ili vikanjem (pri čemu, naravno, dolaze u obzir i sinonimi ovih riječi npr. buka, galama, graja…), jer je životno logično da se javnost ne može uznemiriti verbalnom komunikacijom, a da se pritom ne radi o vikanju ili svađi (uključujući i sinonime). Slijedom navedenog proizlazi da je, za ispunjenje bića prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, u situacijama kada je modus operandi verbalna komunikacija, a o tome se, između ostalog, radi u ovom prekršajnom predmetu (verbalni sukob), odlučna činjenica da se radi o vikanju ili svađi (uključujući i sinonime) i ta činjenica, kao jedan od konstitutivnih elemenata, mora biti navedena u činjeničnom opisu.

9. Na temelju prethodno navedenog, proizlazi da u činjeničnom opisu ovog prekršaja, kako je on naznačen u optužbi, nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja. Za ostvarenje obilježja ovog prekršaja nije dovoljno utvrđenje da je "došlo do verbalnog sukoba“ ako pritom nije bilo vike ili svađe od strane okrivljenika (uključujući i sinonime). Dakle, verbalni sukob ne ispunjava zakonsko biće predmetnog prekršaja jer nema potreban intenzitet.

10. Nadalje, što se tiče daljnje radnje okrivljenika koja je opisana kao fizički sukob, stanovište je ovog suda da takav opis, u biti, predstavlja samo zakonski opis prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, jer se radi o sinonimu za tuču i ne sadrži ni jednu konkretnu radnju okrivljenika. Na takav način, djelo prekršaja nije uopće određeno. Da bi se moglo zaključiti da se radi o prekršaju, djelo prekršaja mora biti točno određeno na način da se jasno konkretiziraju radnje odnosno propusti okrivljenika. Ovakav činjenični opis, u kojem nije opisana ni jedna konkretna radnja fizičkog sukoba u kojima sudjeluje okrivljenik, nego se samo, uz uporabu sinonima, prepisuje jedan dio zakonske odredbe čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, nije prekršaj iz razloga jer djelo nije određeno.

11. Nije u pravu tužitelj kada navodi da je u činjeničnom opisu optužbe, vezano za fizički sukob, navedeno "kojom prilikom su razmijenili više udaraca" budući da je iz predmetnog obaveznog prekršajnog naloga razvidno da činjenični opis optužbe ne sadrži taj dio. Stoga, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno postupio po čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona i oslobađajuću presudu donio već u stadiju ispitivanja optužnog prijedloga.

12. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno i osnovano donio presudu kojom se okr. I. K. oslobađa od optužbe, jer djelo za koje se okrivljenik optužuje po propisu nije prekršaj pa je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 6. veljače 2024.

Zapisničarka:                                                                                                Predsjednica vijeća: 

Nikolina Maretić, v.r.                                                                                  Gordana Korotaj, v.r.

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.