Poslovni broj: Usž-4453/2022-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Blanše Turić, članova vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. M. iz O., kojeg zastupaju opunomoćenici I. P. i T. P., odvjetnici u R., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-420/22-13 od 10. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-420/22-13 od 10. listopada 2022.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje točke 2. rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/21-01/21, urbroj: 513-04-22-2 od 24. siječnja 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda R., klasa: UP/I-471-02/20-01/192, urbroj: 513-07-08-20-1 od 12. listopada 2020.
2. Rješenjem tuženika od 24. siječnja 2022. obustavljen je postupak po žalbi u dijelu koji se odnosi na poreznu obvezu u točki I.1., I.2., II.1 i II.2. te s tim u vezi u odgovarajućem dijelu točke III., IV. i V. izreke rješenja od 12. listopada 2020. zbog nastupa zastare prava na utvrđivanje porezne obveze (točka 1. izreke), dok u preostalom dijelu izreke rješenje ostaje na snazi (točka 2. izreke). Rješenjem od 12. listopada 2020. tužitelju je utvrđen manje obračunati porez na dohodak od drugog dohotka za razdoblje oporezivanja 2014., 2015., 2016. i 2017., uz dodatna utvrđenja o nalozima za uplate, izvršnosti rješenja, naplate ovrhom te da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih zakonskih razloga. U žalbi je u bitnome naveo da je dostavio relevantnu dokumentaciju koju prvostupanjski sud nije valjano sagledao te nije cijenio tužiteljev prijedlog da mu se dodijeli rok za dostavu ugovora iz kojega će biti vidljivo da je bio kupac predmetnog plovila. Ističe da zakonska regulativa ničim ne propisuje metodogiju izračuna nesrazmjera imovine te se postavlja pitanje zakonitosti izračuna visine nesrazmjerne imovine. Upire na povredu načela materijalne istine i načela jednakosti oružja. Ističe da je tuženik propustio utvrditi da je tužitelj stekao vlasništvo nad predmetnim plovilom, zatim je propustio utvrditi sve činjenice iz navoda tužiteljeve majke te je povrijedio proceduru saslušanja svjedoka u upravnom postupku. Navodi da je sud povrijedio tužiteljevo pravo na pravično suđenje te mu onemogućio dokazivanje, kao i odbio dokazni prijedlog utvrđivanja činjenica iz ugovora o kupoprodaji plovila. Upire i na povredu prava na pravično suđenje. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i poništi prvostupanjsku presudu.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
7. Pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenice već utvrđene u postupku donošenja osporene odluke (članak 33. stavak 2. ZUS-a) te na temelju svih podataka prikupljenih tijekom postupka kao i tijekom upravnog spora, prema ocjeni ovog Suda, pravilno i potpuno utvrdio bitne činjenice za donošenje zakonite odluke.
8. Uvidom u spis prvostupanjskog suda i obrazloženje presude kao i spis upravnog postupka vidljivo je da je za razdoblje od 1. siječnja 2014. do do 31. prosinca 2017. kod tužitelja izvršen porezni nadzor poreza na dohodak, u kojem je utvrđen nerazmjer između stečene imovine i izvora sredstava i o kojem je sačinjen zapisnik dana 2. rujna 2020.
9. Članak 63. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12. 144/12., 43/13. 120/13., 125/13. i 148/13.; dalje: ZPD/04.) propisuje da je radi pravilnog utvrđivanja obveze poreza na dohodak i drugih poreza, porezna uprava dužna tijekom godine prikupljati podatke o oporezivim primicima fizičkih osoba, pratiti promet dobara i obavljati sve druge potrebne radnje, a u stavku 2. toga članka je propisano da je porezna uprava dužna dohodak po osnovi nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, od kapitala, od osiguranja i drugog dohotka, a i druge neoporezive primitke i potraživanja, uspoređivati s podacima o nabavljenoj nepokretnoj, pokretnoj i drugoj imovini te drugim izdacima fizičkih osoba i njihovim obvezama tijekom poreznog razdoblja. Stavak 3. toga članka propisuje da ako porezna uprava u tijeku prikupljanja podataka i njihove usporedbe iz stavaka 1. i 2. toga članka utvrdi da izvori za imovinu fizičkih osoba nisu dokazani, utvrdit će po toj osnovi drugi dohodak u skladu s člankom 33.a toga zakona.
10. Člankom 32. stavkom 1. ZPD-a/04. propisano je da je drugi dohodak razlika između svakog pojedinačnog primitka umanjen za propisane izdatke. U upravnom postupku je utvrđeno da je tužitelju utvrđena razlika između primitaka i izdataka za razdoblje 2014., 2015., 2016. i 2017. Drugostupanjskim rješenjem od 24. siječnja 2022. obustavljen je postupak u odnosu na manje obračunati porez na dohodak za 2014. i 2015. godinu radi nastupa zastare za provođenje poreznog nadzora za to razdbolje, dok je u preostalom dijelu rješenje o utvrđenoj poreznoj obvezi ostalo na snazi. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da tužitelj nije dokazao izvore sredstava za imovinu, odnosno došlo je do utvrđene razlike između vrijednosti imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje. Na temelju na taj način utvrđenih činjenica utvrđena je porezna osnovica.
11. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužitelj u tijeku postupka nije dostavio niti jedan vjerodostojni materijalni dokaz o izvorima stjecanja svoje imovine od majke. Ovaj Sud se slaže s utvrđenjima prvostupanjskog suda da je tužitelj svoje tvrdnje, da je novčani iznos navodno stekao od majke, bio dužan potkrijepiti odgovarajućim ispravama.
12. U članku 12. stavku 2. ZPD-a/04. je propisano da su primici sva dobra koja su poreznom obvezniku pritekla u poreznom razdoblju, a u stavku 3. toga članka da su izdaci odljevi dobara sa novčanom vrijednošću izvršeni radi ostvarivanja ili osiguranja primitaka. Tužitelj nije ničime dokazao podrijetlo spornog iznosa niti priložio materijalnu dokumentaciju kojom bi se eventualno utvrdilo podrijetlo utvrđenog iznosa. Jedini dokazi kojim tužitelj nastoji potkrijepiti svoje tužbene navode, kao i žalbene razloge, jest izjava njegove majke u kojoj tvrdi da su ona i njezin pokojni suprug tužitelju davali novac. S obzirom da u prilog navedenom nije dostavljena materijalna dokumentacija, spomenuta izjava u konkretnom slučaju ne predstavlja relevantnu dokumentaciju kojom bi tužitelj dokazao podrijetlo nerazmjernog iznosa primitaka i izdataka.
13. Visoki upravni sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, a imajući u vidu i utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku
14. Na taj način utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo te odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika.
15. Ovaj sud smatra da su prigovori tužitelja istaknuti u žalbi neosnovani i nemaju utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, osobito iz razloga što se radi o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s čijim zaključcima se u potpunosti slaže i ovaj Sud.
16. Budući da je ovaj Sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao niti razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbio kao neosnovanu i presudu potvrdio.
U Zagrebu 11. listopada 2023.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan, v.r.
