Poslovni broj Gž-571/2021-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić- Margan, predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja M. S. iz N., , OIB:... zastupan po punomoćniku H. L. H. odvjetnici iz V., protiv tuženika J. o. d.d. Z., sada pod nazivom A. o. d.d. Z., OIB:. zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz OD G. & P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pn-232/2019 od 4. siječnja 2021. , u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

1.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pn-232/2019-44 od 4. siječnja 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.981,68 eur (tritisućedevetstoosamdesetjedaneuroišezdesetosamcenti) /30.000,00kn[1] (trideset- tisućakuna) sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 1. lipnja 2018. do isplate, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 11.239,95 kn (jedanaesttisućadvjestotridesetdevetkunaidevedesetpetlipa)/1.491,80 eur (tisuću- četriodevedesetjedaneuriosamdeset-cent), sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pn-232/2019-44 od 4. siječnja 2021. u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.656,25 kn/352,54 eur (preko iznosa od 11.239,95 kn/1.491,80 eur do iznosa od 13.896,20 kn/1.844,34 eur i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 352,54 eur(tristopedesetdvaeuraipedesetčetiricenta)/2.656,25 kn(dvijetisućešestopedeset- šestkunaidvadesetpetlipa) kao neosnovan.

3. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 30.000,00 kn s kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 13.896,20 kn, sve sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje ZPP) nalazi u tome što presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, pa se stoga ne može ispitati. Navodi da je poslodavac tužitelja K. –I. d.o.o. V. u trenutku štetnog događaja imao policu osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima za štete uslijed smrti, povrede tijela ili zdravlja kod tuženika. Sastavni dio police osiguranja prema vlastitim djelatnicima broj 0683011948 su Uvjeti za osiguranje odgovornosti (UOD1) tuženika A. o. d.d. i trebaju se primjenjivati u konkretnom slučaju. Sukladno tim uvjetima tuženik nije dužan isplatiti štetu koja je nastala kao posljedica postupanja protivno propisima ili pravilima kojima se obavlja djelatnost. Stoga tuženik smatra da se u odnosu na njega primjenjuje pravilo o isključenju odgovornosti. Navodi da tuženik prema tužitelju odgovara prema ugovoru o osiguranju kojeg je tuženik sklopio s tužiteljevim poslodavcem. Osiguratelj je dužan platiti osigurninu ako se dogodio osigurani slučaj koji je pokriven osiguranjem. Tvrdi da rizik koji pokriva osiguratelj ne pokriva štete koje su se dogodile kao posljedica postupanja protivno propisima ili pravilima po kojima se obavlja djelatnost. Upravo zbog navedenog je predlagao vještačenje po vještaku zaštite na radu. Osporava i visinu dosuđene osigurnine tužitelju. Navodi da je osigurana svota sukladno Uvjetima za osiguranje od odgovornosti najveći iznos obveze osiguratelja za svaku štetu. Tuženik sukladno polici osiguranja od odgovornosti prema vlastitim djelatnicima odgovara do maksimalnog iznosa od 200.000,00 kn, međutim nigdje u polici nije navedeno da 10% invalidnosti predstavlja iznos od 20.000,00 kn odnosno 15% iznos od 30.000,00 kn. Tuženik smatra, budući da se ugovaratelj osiguranja tvrtka K. I. d.o.o. i A. o. nisu u polici dogovorili koliko je 10% invalidnosti da u konkretnom slučaju treba primijeniti Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojim 15% smanjenja životne aktivnosti – invaliditeta predstavlja iznos od 11.250,00 kn po kriterijima koji su bili u trenutku štetnog događaja i podnošenja tužbe. Tuženik prigovara i odluci o parničnom trošku. Navodi da je tužitelj na ročištu 25. veljače 2020. povukao tužbu za iznos od 30.000,00 kn, čemu se tuženik nije protivio ali je zatražio trošak parničnog postupka, o čemu sud nije odlučio.

Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno preinačiti na način kako to tuženik ističe u žalbi.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je osnovana, ali samo u dijelu odluke o parničnom trošku.

Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa, tako da je presudu moguće ispitati.

Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu osigurnine zbog ozljeda koje je tužitelj pretrpio na radu 9. siječnja 2018., pri obavljanju redovnih poslova.

U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je tužitelj bio radnik trgovačkog društva K.-I. d.o.o. i da je radio kao monter metalnih konstrukcija,

-da je tužitelj 9. siječnja 2018.radeći na poslovima remonta betonare doživio nesreću na radu jer ga je pri pokušaju otvaranja poklopca betonare, taj poklopac udario u lice,

-da je čitanjem prijave ozljede na radu utvrđeno da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način za radno mjesto montera metalnih konstrukcija te da je kritične zgode koristio osobna zaštitna sredstva, a isto tako da je do ozljeđivanja tužitelja došlo nesretnim slučajem pri pokušaju otvaranja pajserom poklopca betonare koji se otvorio te je tužitelja udario u lice,

-da je svjedok J. Č. iskazao da je kritične zgode radio zajedno sa tužiteljem na poslovima održavanja mehaničkog postrojenja, "betonare" i da su obojica koristila zaštitnu opremu (zaštitne cipele, odijelo, naočale, rukavice i masku), a koje postrojenje su morali rastaviti kako bi utvrdili gdje je kvar, međutim, postrojenje, miješalica, nakon njenog postavljanja i uključivanja u struju nije radila, zbog čega je struja isključena i pribjeglo se mehaničkom otvaranju poklopca na betonari i to na jedini mogući način uz pomoć pajsera, komada željeza koji je zaoštren na vrhu, a radi se o uobičajenom i jedinom mogućem načinu da se poklopac na mješalici otvori mehaničkim putem,

-da je svjedok V. I., poslovođa i rukovoditelj betonare te je neposredno nadređeni tužitelju, iskazao da mješalica nakon uključenja struje nije radila jer se poklopac zaglavio, struja je isključena i poklopac na betonari morao se otvoriti mehaničkim putem uz pomoć željeznog pajsera, jer nije postojao drugi način da se otvori zaglavljeni poklopac, s tim da je tužitelj prilikom otvaranja poklopca na miješalici postupio kako se inače radi u slučajevima zaglavljenog poklopca i potrebe njegovog otvaranja mehaničkim putem,

-da je tužitelj saslušan kao stranka iskazao kako je zajedno sa J. Č. po nalogu neposrednog rukovoditelja obavljao remont "betonare", međutim poklopac betonare se zaglavio, a jedini mogući način bio je da se poklopac otvori mehaničkim putem uz pomoć pajsera.

-da je poslodavac tužitelja K.-I. d.o.o. imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima broj OV-0633011948 za štete uslijed smrti, povrede tijela, zdravlja sa tuženikom kao osigurateljem,

-da je medicinskim vještačenjem po vještaku dr. M. K., kirurgu iz V., utvrđeno da je kod tužitelja došlo do ozljede lijevih paranazalnih sinusa te prijeloma nosnih kostiju i kostiju očne duplje lijevo, da je CT-om lica utvrđena razderno nagnječna rana medijalnog očnog kuta lijevog oka sa defektom kože, prijelom medijalnog i donjeg dijela lijeve očne duplje s pomakom ulomaka, prijelom kosti lijevog maksilarnog sinusa s pomakom ulomaka kao i prijelom nosnih kostiju s pomakom ulomaka, a koje su ozljede rezultirale trajnim posljedicama od 5% prema toč. 36 . a Tablica tuženika,

- da je vještak u dopuni nalaza i mišljenja utvrdio da tužitelju pored ranije ocjene invalidnosti od 5% prema toč. 36. a Tablica pripada još 5% po toč. 22. a i 5% po toč. 43. Tablica uslijed promjene oblika piramide nosa, tako da je konačna ocjena vještaka da kod tužitelja postoji ukupan invaliditet od 15%.

U fazi ovog žalbenog postupka među strankama je i dalje sporan zahtjev tužitelja za isplatu osigurnine prema polici osiguranja od odgovornosti prema vlastitim djelatnicima broj OV 0683011948.

Osporavajući osnovu tužbenog zahtjeva tuženik je naveo da postoje okolnosti koje isključuju odgovornost osiguratelja po predmetnoj polici jer da je do ozljede tužitelja došlo isključivo krivnjom tužitelja jer je postupio protivno odredbi čl. 68. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18

- dalje ZZR), pa je šteta isključena iz osiguranja.

Prema odredbi čl. 8. toč. 9. Uvjeta za osiguranje od odgovornosti osiguranje se ne odnosi na štete koje su nastale kao posljedice svjesnog postupanja protivno propisima ili pravilima po kojima se obavlja djelatnost, odnosno zanimanje kao izvor opasnosti iz police.

S obzirom na utvrđenja da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način za radno mjesto montera metalnih postrojenja i da je kritične zgode koristio osobna zaštitna sredstva ( zaštitne cipele, odijelo, naočale i masku), da je do ozljeđivanja tužitelja došlo pri pokušaju otvaranja zaglavljenog poklopca betonare, a koja radna operacija je obavljena na jedini mogući i uobičajeni način, proizlazi da ne postoje okolnosti koje bi isključile odgovornost tuženika.

Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da tužitelju pripada pravo na isplatu zbog ozljede koju je zadobio na radu jer je postupao na uobičajeni i jedini mogući način, a takvo postupanje prema odredbi čl. 8. toč. 9. Uvjeta za osiguranje od odgovornosti nije razlog za isključenje odgovornosti.

Pritom okolnost da sud prvog stupnja nije proveo predloženo vještačenje po vještaku zaštite na radu nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude. To iz razloga jer je ocjenom provedenih dokaza, iskazom svjedoka i tužitelja te čitanjem potvrde o prijavi ozljede na radu valjalo zaključiti da šteta nije nastala kao posljedica svjesnog postupanja protivno propisima i pravilima po kojima se obavlja djelatnost.

Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je dosudio tužitelju zatraženi iznos naknade u visini od 30.000,00 kn sve u smislu točke 22. a, 36. a i 43. Tablice za određivanje postojanja trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode).

Naime, invaliditet tužitelja iznosi 15%, a Ugovorom o osiguranju je za osigurani slučaj (100%) trajnog invaliditeta ugovorena osigurana svota od 200.000,00 kn, to mu je pravilno dosuđen s te osnove iznos od 30.000,00 kn.

Na dosuđeni iznos tužitelju je pravilno dosuđena zatezna kamata tekuća od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a sukladno odredbi čl. 943 st. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. - u nastavku teksta ZOO), po stopi propisanoj prema čl. 29. ZOO-a.

Međutim, prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi potraživao iznos od 60.000,00 kn, da bi taj zahtjev smanjio na ročištu od 18. rujna 2019. potražujući iznos od 30.000,00 kn. Takva procesna dispozicija tužitelja ima učinak djelomičnog povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 193. st. 2 ZPP-a, na koje djelomično povlačenje tužbe tuženik je pristao, ali je zatražio trošak postupka.

Utvrđeni troškovi zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku uvećani za trošak medicinskog vještačenja iznose 1.844,34 eur /13.896,20 kn. Ukupni trošak zastupanja tuženika po punomoćnika odvjetniku za radnje poduzete do smanjenja tužbenog zahtjeva (18. rujna 2019.) obuhvaćaju trošak odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje Tarifa), sastav podneska od 8. travnja 2019. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 8. toč. 3. Tarife), zastupanja na ročištu od 16. listopada 2018., 13. prosinca 2018. i 18. rujna 2019. u iznosu od 1.000,00 kn za svako (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), što ukupno iznosi 4.250,00 kn uvećano za PDV od 25%, što iznosi 1.062,50 kn (Tbr. 42. Tarife) i daje ukupan zbroj od 5.312,50 kn.

Kod tako utvrđenog parničnog troška tuženiku pripada dio u postotku koji predstavlja razmjer između povučenog dijela tužbenog zahtjeva od 30.000,00 kn u odnosu na dosadašnji ukupan tužbeni zahtjev od 60.000,00 kn, što je 50%, pa je tužitelj u obvezi naknaditi dio tog troška u iznosu od 352,54 eur/ 2.656,25 kn. Kada se navedeni iznosi prebiju (1.844,34 eur/13.896,20 kn– 352,54 eur/ 2.656,25 kn), proizlazi da tužitelju pripada ukupan parnični trošak u iznosu od 1.491,80 eur /11.239,95 kn .

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi u odluci o glavnoj stvari i odluci o parničnom trošku za iznos od 1.491,80 eur /11.239,95 kn, a kako je odlučeno u toč. 1. izreke ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a. Istovremeno je djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika presuda suda prvog stupnja preinačena u odluci o parničnom trošku za iznos od 352,54 eur /2.656,25 kn, a kako je odlučeno u toč. 2. izreke ove presude pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka budući da je isti djelomično uspio samo u odnosu na odluku o parničnom trošku, a zbog čega nisu nastali posebni troškovi.

U Rijeci 11. listopada 2023.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan v.r.