REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 147/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. N. L. iz V., OIB: ..., 2. M. P. iz B., OIB: ..., 3.
I. P. iz B., OIB: ..., 4. M. P. iz B., OIB: ..., 5. D. D. iz P., OIB: ..., 6. M. S. iz V., OIB: ..., 7. A. O. iz B., OIB: ... i 8. J. T. iz B., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik Ž. E., odvjetnik u O., protiv tuženika H. d.o.o., O., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. Š., I. K., I. K. R. i I. J. u O., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-395/2018-2 od 25. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-5/2017-42 od 29. listopada 2018., u sjednici održanoj 11. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja se odbija.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da Odluka o izvanrednim otkazima ugovora o radu nije dopuštena, da se iste poništavaju i da radni odnos tužitelja nije prestao, da se odredi sudski raskid ugovora o radu s danom donošenja prvostupanjske presude i isplati naknada štete tužiteljima sa zateznim kamatama u visini od osamnaest prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih u prethodna tri mjeseca, kao i da je tuženik dužan priznati sva prava iz radnog odnosa tužiteljima. Odbijen je i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa na ime neisplaćenih bruto plaća od lipnja 2012. do sudskog raskida ugovora o radu sve sa zateznim kamatama, kao i zahtjev za isplatu terenskih dodataka i prijevoza za razdoblje od ožujka 2010. do srpnja 2012. sa zateznim kamatama, te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (točka I. izreke). Naloženo je tužiteljima naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 71.451,88 kuna (točka II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav žalbe (točka II. izreke).
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na odredbu članka 382.a stavak 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija prihvati, drugostupanjska presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuju troškove postupka.
4. Tuženik u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode tužitelja i predlaže reviziju odbiti.
5. Revizija nije osnovana.
6. Postupajući sukladno odredbi članka 391. stavak 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz članka 382.a ZPP ispituje pobijanu presudu samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju tužitelji ukazuju revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi su jasni i nisu proturječni. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Tužitelji u bitnome polaze od toga da su iskazi svjedoka o činjenici obavljanja radnih zadataka od strane tužitelja, kontradiktorni, te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o iskazima danim u postupku i zapisnika o saslušanju svjedoka. Međutim, ovaj sud nije našao kontradiktornosti u obrazloženjima nižestupanjskih presuda.
7.1. Jednako tako, neosnovano tužitelji sadržajem revizije ukazuju da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 377. stavak 2. ZPP. Revidenti smatraju da je prvostupanjski sud, a time i drugostupanjski počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka budući u ponovljenom postupku prvostupanjski sud nije izveo sve parnične radnje i raspravio sva sporna pitanja na koja ga je upozorio drugostupanjski sud u svom ukidnom rješenju.
7.2. Naime, prvostupanjski sud je raspravio sva sporna pitanja na koje je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju broj Gž R-648/2016 od 1. prosinca 2016., te time nije ostvarena naprijed navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.
7.3. Sukladno odredbi članka 366.a stavak 2. ZPP ako drugostupanjski sud nađe da bi prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i nakon što je ona bila već jedanput ukinuta u povodu žalbe i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, drugostupanjski će sud sam provesti postupak uz odgovarajuću primjenu odredaba o postupku pred prvostupanjskim sudom radi otklanjanja nedostataka zbog kojih bi prvostupanjsku odluku trebalo ponovno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
7.4. Ovaj sud smatra da je drugostupanjski u konkretnom slučaju na temelju dokaza koje je izveo prvostupanjski sud i svih isprava priloženih spisu pravilno postupio kada je potvrdio prvostupanjsku presudu, čime nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 366.a stavak 2. ZPP.
7.5. U odnosu na navode tužitelja iznesene u reviziji, kojima se u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastita ocjena izvedenih dokaza treba istaknuti da revizijski sud takve, po svojoj prirodi činjenične navode nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi članka 385. stavak 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 16. srpnja 2012., zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, isplatu plaće, terenskih dodataka i troškova prijevoza, te zahtjev za isplatu naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.
9. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio drugostupanjski sud:
- da su tužitelji bili zaposlenici tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme,
- da je tuženik 16. srpnja 2012. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog počinjena teške povrede obveze iz radnog odnosa, zbog čega nastavak radnog odnosa radnika kod poslodavca nije moguć,
- da se u Odluci o izvanrednim otkazima navodi da su tužitelji na obavijest Uprave društva o isplati minimalne plaće reagirali na način da su iskazali nezadovoljstvo, smanjili angažiranje odnosno obavljanje radnih zadataka, da su usporili izvršavanje dnevnih zadataka na gradilištu, a što je dovelo da smanjenja izvršavanja radova i smanjenja prihoda društva, te prigovora naručitelja radova, ali i nemogućnosti društva da izvrši svoje dospjele obveze prema dobavljačima. Tužiteljima da su izvanredno otkazani ugovori o radu jer su dana 12. srpnja 2012. u potpunosti prestali sa radom i jer su odbili izvršavanje svih radnih naloga poslovođe i inženjera gradilišta, a za vrijeme radnog vremena su sjedili i kartali, a kojima da je zbog istih povreda radnih obveza bila izrečena mjera upozorenja o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza ugovora o radu i to pojedinim tužiteljima 2006. i 2011., a nekima samo 2011.,
- da iz iskaza svjedoka (V. B. i Z. M.) proizlazi da tužitelji 12. srpnja 2012. nisu radili, da su sjedili u kontejneru, kartali i pili pivo, da je jedan radnik upravljao strojem za čije upravljanje nije bio osposobljen, da su radnici imali sav alat za rad i obavljanje poslova, koji im je u konačnici oduzet jer su izjavili da neće raditi,
- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tuženik kasnio u izvođenju radova, da je zbog kašnjenja pisano upozoravan od strane glavnog izvođača V. d.d. O. i O. K. d.d. O. da se radi smanjenom dinamikom i sa nedovoljnim brojem radnika na gradilištu, zbog čega da je tuženik naknadno angažirao podizvođača.
10. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev, a drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu uz obrazloženje da je u konkretnom slučaju tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za izvanredni otkaz svim tužiteljima jer su tužitelji počinili tešku povredu obveza iz radnog odnosa koja im se u Odlukama o izvanrednim otkazima stavlja na teret, kao i da zbog poremećenih odnosa nastavak radnog odnosa više nije moguć. S obzirom da je odbijen zahtjev tužitelja da je izvanredni otkaz nedopušten, sudovi nisu odlučivali o ostalim zahtjevima tužitelja (sudski raskid, naknada štete zbog sudskog raskida, isplata plaće i dr.).
11. Tužitelji u reviziji navode da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članka 108. stavak 1. i članka 131. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09 i 61/11 - dalje: ZR).
12. Ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje drugostupanjskog suda.
13. Prema odredbi članka 108. stavak 1. ZR poslodavac i radnik imaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
14. Odredbom članka 131. stavak 3. ZR propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.
15. Navedena zakonska odredba (članak 108. stavak 1. ZR) propisuje najteži oblik prestanka radnog odnosa (bez poštivanja otkaznog roka), jer se odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu može donijeti samo u izuzetnom slučaju kada zbog grubog kršenja obveze iz radnog odnosa, a uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
16. Kod ocjene postoje li razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu valja imati na umu, ponašanje radnika u odnosu na obveze koje proizlaze iz naravi posla kojeg je morao obavljati.
17. Prema shvaćanju revizijskog suda, a polazeći od toga da svaki slučaj valja individualizirati i da odluka o dopuštenosti otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, u ovome slučaju upravo konkretne (utvrđene) okolnosti opravdavaju shvaćanje drugostupanjskog suda da je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu sklopljenih s tužiteljima: da postoje okolnosti koje ukazuju da nastavak radnog odnosa s tužiteljima, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć.
18. S prethodno navedenim u vezi, ovdje valja imati na umu da svaki poslodavac ima pravo od svih svojih radnika očekivati i zahtijevati da savjesno ispunjavaju svoje radne obveze.
19. U okolnostima konkretnog slučaja pravilna je ocjena drugostupanjskog suda, da postupanje tužitelja, smanjenje obavljanja radnih zadataka, što je dovelo da smanjenja izvršavanja radova i smanjenja prihoda društva, te prigovora naručitelja radova, ali i nemogućnosti društva da izvrši svoje dospjele obveze prema dobavljačima, te u potpunosti prestanak sa radom i odbijanje izvršavanja svih radnih naloga poslovođe i inženjera gradilišta, predstavlja takvu povredu radne obveze, a imajući u vidu da se radni odnos zasniva na poštivanju obveza i povjerenju, zbog kojeg su ispunjene pretpostavke za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, pored činjenice da je tužiteljima već, zbog istih povreda radnih obveza bila izrečena mjera upozorenja o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza ugovora o radu.
20. Stoga, postupanje tužitelja u ispunjenju radnih obveza, predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa radnika i poslodavca, nastavak radnog odnosa nije moguć.
21. Slijedom svega iznesenog, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su zahtjev tužitelja odbili, ocijenivši da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljima bila dopuštena.
22. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 393. stavak 2. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.
Zagreb, 11. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
