REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 786/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika D. P. iz Z., I. B., OIB:..., kojega zastupa punomoćnik J. R., odvjetnik u Z. i punomoćnica F. A., dipl. pravnica zaposlena u Savezu samostalnih sindikata hrvatske u Z., protiv tuženika- protutužitelja I. d.o.o. Z., OIB:..., kojega zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o tuženikovoj-protutužiteljevoj reviziji i prijedlogu za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Rijeci, broj Gž R-35/2020-3 od 10. ožujka 2022. kojom je potvrđena djelomična presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-5136/2018-141 od 18. listopada 2019., u sjednici održanoj 11. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tuženika-protutužitelja podnesena protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-35/2020-3 od 10. ožujka 2022. u dijelu u kojem je potvrđena djelomična presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr- 5136/2018-141 od 18. listopada 2019. pod točkom I. izreke.

r i j e š i o  j e :

Odbacuje se prijedlog tuženika-protutužitelja za dopuštenje revizije podnesen protiv presude Županijskog suda u Rijeci, broj Gž R-35/2020-3 od 10. ožujka 2022. u dijelu u kojem je potvrđena djelomična presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-5136/2018-141 od 18. listopada 2019. pod točkom II. izreke, kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I./ Utvrđuje se nedopuštenim otkaz Ugovora o radu kojeg je A. I. C. d.o.o., Z., ..., OIB: ... dao tužitelju D. P., I. B., ..., Z., OIB: ... Odlukom o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 20. studenog 2006. i potvrđen Odlukom - odgovorom na zahtjev za zaštitu prava od 18. prosinca 2006. te se slijedom toga utvrđuje da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika s danom 19. ožujka 2007.

II./ Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja I. d.o.o. iz Z., ..., OIB: ... u dijelu koji glasi:

Utvrđuje se, odnosom na parnične stranke i to tužitelja-protutuženika D. P. iz I. B., ..., Z., OIB: ... i tuženika-protutužitelja I. d.o.o. iz Z., ..., OIB: ..., da nisu istinite i da, na odnose parničnih stranaka, ne proizvode nikakve pravne učinke isprave naslovljene kao "Odluka o osnivanju podružnice u Z., 17. veljače 2006.", potpisana po tužitelju-protutuženiku D. P. (list 8 i 9 spisa) i isprave naslovljene kao "Zapisnik sa osnivačkog skupa Sindikalne podružnice automat klubova - casina "K. održanog 17. veljače 2006. godine u Z." potpisana od strane J. M. Š. (list 10 spisa).".

2. Presudom suda drugog stupnja odbijene su kao neosnovane žalba tuženika i dopuna žalbe tuženika od 4. studenog 2019., te je potvrđena djelomična presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-5136/2018-141 od 18. listopada 2019.

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke, tuženik-protutužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382.a st. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, ukinuti obje nižestupanjske presude i odbaciti tužbu, a tužitelju-protutuženiku naložiti da mu nadoknadi trošak postupka ili ukinuti nižestupanjske odluke i vratiti predmet na ponovno suđenje drugom prvostupanjskom sudu.

4. Tuženik-protutužitelj je protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom II. izreke, podnio prijedlog za dopuštenje revizije zbog pravnih pitanja važnih za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u odnosu na koje nema prakse revizijskog suda i u odnosu na koje drugostupanjska odluka odudara od prakse revizijskog suda. Predložio je revizijskom sudu dopustiti podnošenje revizije protiv drugostupanjske odluke.

5. Odgovor na reviziju i prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

6. Revizija je neosnovana, a prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenim otkaza ugovora o radu tužitelja zbog poslovno uvjetovanih razloga od 20. studenoga 2006. i utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao 19. ožujka 2007.

7.1. Predmet protutužbenog zahtjeva je utvrđenje da nisu istinite i da na odnose parničnih stranaka ne proizvode pravne učinke, Odluka o osnivanju podružnice u Z. od 17. veljače 2006. i Zapisnik s osnivačkog skupa Sindikalne podružnice automat klubova - casina K. održanog 17. veljače 2006. u Z.

8. Prvostupanjski sud je ocijenio da je poslodavac imao opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju, u smislu odredbe čl. 113. st. 1. točka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 123/03 i 30/04 - dalje: ZR), jer je dokazao da je zbog nove reorganizacije poslovanja ukinuto tužiteljevo radno mjesto i da je prestala potreba za njegovim radom, kao i da tužitelj nije dokazao da je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tuženik imao slobodnih radnih mjesta koja odgovaraju stručnom znanju i sposobnostima tužitelja. Međutim, sud prvog stupnja je zaključio da je otkaz ugovora o radu tužitelja nedopušten zbog toga što je tužitelj bio izabran za sindikalnog povjerenika podružnice K., unutar Samostalnog općeg sindikata Hrvatske (dalje: SOS), 17. veljače 2006., o čemu je tuženik obaviješten, pa neovisno o tome što je 13. rujna 2006. izvršen upis brisanja SOS, zaključuje da tuženik tužitelju nije mogao otkazati ugovor o radu bez suglasnosti sindikata jer tužitelj kao sindikalni povjerenik, u smislu odredbe čl. 190. ZR, uživa zaštitu šest mjeseci nakon prestanka sindikalne dužnosti. Potrebnu suglasnost sindikata tuženik je trebao zahtijevati od Saveza samostalnih sindikata Hrvatske kao pravnog slijednika SOS.

8.1. Sud prvog stupnja odbio je kao neosnovan protutužbeni zahtjev ocijenivši, primjenom pravila o teretu dokazivanja, da tuženik na kojem je bio teret dokazivanja, nije dokazao da su Zapisnik sa osnivačkog skupa Sindikalne podružnice automat klubova - casina K. održanog 17. veljače 2006. i Odluka o osnivanju podružnice od 17. veljače 2006., neistinite isprave.

9. Sud drugog stupnja je, primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. ZPP, potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odlučeno o nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu tužitelja ali ne iz razloga jer nije dana suglasnost sindikata na odluku o otkazu ugovora o radu tužitelja kao sindikalnog povjerenika, već stoga što je ocijenio da nije ispunjena pretpostavka iz čl. 113. st. 1. točka 2. ZR. Naime drugostupanjski sud je, na temelju dokaza izvedenih u prvostupanjskom postupku, utvrdio da je postojala mogućnost zapošljavanja tužitelja na drugom radnom mjestu kod tuženika jer je u vrijeme kad je dao otkaz tužitelju tuženik zaposlio veći broj novih radnika, međutim tužitelju nije ponudio konkretno radno mjesto, pa je na taj način postupio protivno odredbi čl. 113. st. 2. ZR i otkaz ugovora o radu je iz tog razloga nedopušten.

9.1. U odnosu na pitanje zaštite tužitelja kao sindikalnog povjerenika, drugostupanjski sud je, primjenom čl. 170. ZR i čl. 173. st. 3. ZR, ocijenio da pridruživanje SOS (unutar kojeg je djelovala podružnica K.) Sindikatu humanitarnog razminiranja, kasnije Samostalnog sindikata Hrvatske, nema značaj nastavka kontinuiteta djelovanja podružnice K. unutar SOS odnosno unutar Sindikata humanitarnog razminiranja jer je ta podružnica prestala postojati prestankom djelovanja SOS što je provedeno u registru udruga 13. rujna 2006., pa niti odluka predsjedništva Samostalnog sindikata Hrvatske od 24. studenog 2006. kojom je u evidenciju Samostalnog sindikata Hrvatske upisana kao organizacijska cjelina SSH - sindikalna podružnica automat klubova-casina „K.“ u kojoj je tužitelj naveden kao osoba ovlaštena za zastupanje, nema značaj pravnog kontinuiteta djelovanja podružnice K. unutar SOS jer je ta podružnica prestala postojati prestankom djelovanja SOS i navedena odluka može imati jedino značaj novog osnivanja podružnice K. unutar tog sindikata i imenovanja tužitelja ovlaštenom osobom. S obzirom da je tužitelju ugovor o radu otkazan 20. studenog 2006., to tužitelj još nije imao status sindikalnog povjerenika SSH, dok je prestao biti sindikalni povjerenik SOS prestankom djelovanja tog sindikata 28. srpnja 2006. Stoga drugostupanjski sud zaključuje da u ovom slučaju nema uvjeta za primjenu produžene zaštite sindikalnog povjerenika šest mjeseci nakon prestanka te dužnosti u smislu čl. 190. st. 1. ZR jer je sindikat po kojem je tužitelj imenovan povjerenikom prestao postojati prije otkaza ugovora o radu tužitelju i poslodavac se više nije mogao obratiti sindikatu sa zahtjevom za suglasnost na otkaz.

9.2. U odnosu na protutužbeni zahtjev drugostupanjski sud je prihvatio činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja, te je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u tom dijelu.

10. Pobijana drugostupanjska presuda je, u odnosu na reviziju tuženika-protutužitelja podnesenu protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke, sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP, ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

11. Tužitelj u reviziji podnesenoj zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka navodi da su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, presuda je nerazumljiva, postoji proturječnost izreke i obrazloženja pobijanih odluka, a razlozi o odlučnim činjenicama su proturječni sadržaju spisa.

11.1. Suprotno tvrdnji tužitelja, tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje revizijom. To stoga što izreka drugostupanjske presude ne proturječi razlozima presude navedenim u obrazloženju u kojem su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju, a ti razlozi nisu proturječni iskazima saslušanih svjedoka, zapisnicima o njihovom saslušanju niti ispravama koje prileže spisu pa je moguće ispitati zakonitost i pravilnost tih odluka. Datum primitka navedene utvrđen je na temelju iskaza tužitelja, te je isto protivno revizijskim navodima, jasno navedeno i obrazloženo u nižestupanjskim odlukama. U odnosu na revizijski navod da je u izreci prvostupanjske odluke kao datum tuženikove odluke – odgovora na zahtjev za zaštitu prava od 18. prosinca 2006., naveden 18. prosinca 2006., dok se u obrazloženju za istu odluku navodi kao datum donošenja 8. prosinca 2006., treba navesti da se radi o očitoj pogrešci u pisanju koja nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost nižestupanjskih odluka i sud je može u svako doba ispraviti na temelju čl. 342. ZPP. Zbog navedenog nije osnovan revizijski navod tuženika-protutužitelja da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

11.2. U postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, čl. 220. st. 1. i 2. ZPP i čl. 221.a ZPP jer time što utvrđene činjenice i provedene dokaze sud nije tumačio i ocijenili u skladu s očekivanjima tuženika nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Naime, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, dok na temelju čl. 221.a ZPP ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

11.3. Na navode tuženika-protutužitelja, kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, posebno povrede postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 149. ZPP, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i iznosi ocjenu provedenih dokaza i zaključke o osnovanosti tužbenog i protutužbenog zahtjeva, treba odgovoriti da revizijski sud činjenične navode iznesene u reviziji ne može uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11.4. Protivno navodima revizije, postupak pred drugostupanjskim sudom proveden je u skladu s odredbom čl. 362. ZPP kojim je propisano da drugostupanjski sud odlučuje o žalbi u sjednici vijeća, a kad vijeće drugostupanjskog suda nađe da je to radi donošenja odluke o žalbi potrebno, može pozvati stranke ili njihove zastupnike na sjednicu vijeća. Dakle drugostupanjski sud ocjenjuje je li potrebno na sjednicu vijeća pozvati stranke, pa stoga sud nije počinio relativno bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 362. ZPP kad je primjenom navedene odredbe ocijenio da pozivanje stranaka ili njihovih zastupnika na sjednicu vijeća u konkretnom slučaju nije potrebno.

11.5. Slijedom navedenog, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka koje je tužitelj istaknuo u reviziji.

12. Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava prvenstveno se svodi na ocjenu je li drugostupanjski sud, odlučujući osnovanosti tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 133. ZR i čl. 113. st. 2. ZR.

12.1. Odredbom čl. 133. st. 1. ZR radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. U skladu sa stavkom 2. istog članka ako poslodavac u roku petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

13. Odlučujući o pravovremenosti tužbe, prema ocjeni vijeća, sudovi su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo iz citirane odredbe čl. 133. st. 1. i 2. ZR, kad su utvrdili da je tužitelj-protutuženik pravovremeno podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari. Naime, u postupku je utvrđeno da je tužitelj-protutuženik odluku od 8. prosinca 2006., primio putem pošte 18. prosinca 2006., dok tuženik-protutužitelj svoju tvrdnju da je tužitelj-protutuženik navedenu odluku primio na sastanku 12. prosinca 2006., nije dokazao. Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda, na koje se revident poziva navodeći da drugostupanjska odluka odstupa od pravnih shvaćanja zauzetih u tim odlukama, donesene su u činjeničnim i pravnim okolnostima koje nisu usporedive s onima u ovom postupku.

14. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, prema ocjeni vijeća, drugostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 113. st. 2. ZR, jer u postupku utvrđeno da tuženik-protutužitelj nije dokazao da je tužitelju-protutuženiku ponudio rad na nekom drugom radnom mjestu, dok je istovremeno u mjesecu kad je tužitelju-protutuženiku otkazao ugovor o radu, zaposlio 15 novih radnika. Naime, sud je utvrdio da je do 30. studenoga 2006. tuženik-protutužitelj zaposlio 15 radnika, te 74 radnika do 20. svibnja 2007., pri čemu tužitelju-protutuženiku nije ponudio konkretno radno mjesto. Revizijskim navodima tuženik-protutužitelj, u ovom dijelu, preocjenjuje izvedene dokaze posebno iskaze svjedoka i osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

15. Slijedom toga, revizijski navodi kojima revident osporava pravilnost izbora tužitelja-protutuženika za sindikalnog povjerenika jer izbor nije u skladu sa Statutom, te tvrdnja da Sindikat nije obavijestio tuženika-protutužitelja o imenovanju tužitelja za sindikalnog povjerenika u skladu s čl. 189. st. 7. ZR, nisu važni za odluku u sporu jer je predmetna odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena iz razloga što nije ispunjena pretpostavka iz čl. 113. st. 2. ZR, a ne iz razloga što tužitelj-protutuženik kao sindikalni povjerenik ima pravo na zaštitu zbog svog statusa sindikalnog povjerenika. Osim toga, u smislu odredbe čl. 189. st. 1. ZR sindikati su samostalni u donošenju odluka o njihovu zastupanju kod poslodavca, pa tako i u izboru sindikalnih povjerenika odnosno radnici slobodno odlučuju o svom sindikalnom organiziranju kod poslodavca, o tome u koji će se sindikat učlaniti, o osnivanju novog sindikata ili podružnice već postojećeg te o izboru sindikalnog povjerenika, pa slijedom toga pravo osporavanja pravilnosti izbora sindikalnog povjerenika imaju članovi tog sindikata.

16. U odnosu na revizijske navode tuženika-protutužitelja da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 123. ZR jer je u ovoj pravnoj stvari donesena djelomična presuda o tužbenom i o protutužbenom zahtjevu, treba navesti da uslijed korištenja ovlasti iz čl. 329. ZPP za donošenje djelomične presude, u okolnostima kad su za konačnu odluku sazreli zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenim otkaza ugovora o radu tužitelja i protutužbeni zahtjev za utvrđenje da nisu istinite isprave naznačene u izreci odluke, sudovi donošenjem djelomične presude, nisu pogrešno primijenili odredbu čl. 123. ZR, niti je došlo do povrede revidentovih ustavnih i konvencijskih prava na pravično suđenje i jednakost oružja.

17. Stoga je neosnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

18. Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

19. Postupajući sukladno odredbama čl. 385. ZPP, čl. 385.a ZPP i čl. 387. st. 1. i 3. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika-protutužitelja, podnesenom protiv drugostupanjske presude pod točkom II. izreke kojom je odlučeno o dijelu protutužbenog zahtjeva, nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

19.1. Prvo pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, koje se odnosi na valjanosti i istinitost isprava naslovljenih "Odluka o osnivanju podružnice u Zagrebu, 17. veljače 2006." i "Zapisnik sa osnivačkog skupa Sindikalne podružnice automat klubova – casina „K.“ održanog 17. veljače 2006. godine u Z.", nije utemeljeno na činjenicama utvrđenim u ovoj parnici jer su sudovi ocijenili vjerodostojnim sadržaj navedenih isprava. Postavljanjem tog pitanja tuženik- protutužitelj osporava činjenična utvrđenja i zaključak sudova da tuženik-protutužitelj u ovoj parnici nije dokazao da su navedene isprave neistinite iako je teret dokaza u odnosu na navedeno bio na njemu, te osim toga niti ne navodi razloge važnosti za postavljeno pravno pitanje.

19.2. Drugo pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, koje se odnosi na obrazloženje sudske odluke nije pravno pitanje jer je odgovor na isto sadržan u odredbama čl. 338.st. 4. ZPP i 375. st. 1. ZPP, u skladu s kojim odredbama su donesene nižestupanjske odluke u ovom postupku.

19.3. Treće pravno pitanje koje tuženik-protutužitelj postavlja u prijedlogu za dopuštenje revizije, u vezi s primjenom pravila o teretu dokazivanja i ocjeni dokaza, nije važno u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP jer su odluke koje navodi kao razloge važnosti za postavljeno pitanje donesene u činjeničnim i pravnim okolnostima koje nisu usporedive s onima u ovom predmetu, pa nisu odgovarajući razlozi važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Pritom treba navesti da su sudovi u ovom predmetu o protutužbenom zahtjevu odlučili pravilnom primjenom čl. 220. i čl. 221.a ZPP.

20. Slijedom navedenog nije došlo niti do povrede prava na pravično suđenje, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 – dalje: Ustav RH), niti povrede prava zajamčenog čl. 18. Ustava RH na koje se revident poziva navodeći kao razloge važnosti odluke revizijskog suda i Ustavnog suda Republike Hrvatske koje nisu primjenjive u ovom predmetu.

21. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP u vezi čl. 387. st. 5. ZPP odlučio kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 11. listopada 2023.

Predsjednik vijeća:

Željko Šarić, v.r.