Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 23 Gž Ob-22/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Horvat Mataić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Josipa Mikecin, odvjetnica u Odvjetničkom društvo Hanžeković & partneri d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 22, protiv tuženice RPĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Damir Mokrović, odvjetnik u Zagrebu, Trakošćanska 29, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P2-350/12-99 od 1. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2023. godine

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P2- 350/12-99 od 1. prosinca 2022., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu izjavljenog pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom (točka I. izreke) odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženica RPĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna je tužitelju MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti 129.638,99 kn s kamatama koje na taj iznos teku od 16.02.2012. godine u visini koja se do 31.07.2015. godine određivala po stopi za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa sve do isplate kao i naknaditi parnične troškove u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

2. Naloženo je tužitelju naknaditi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 50.000,00 kn (točka II. izreke).

3. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti, podredno ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka tužitelju.

4. Tužena u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

5. Žalba je osnovana.

6. Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povratom iznosa uzdržavanja isplaćenih na račun tužene na ime uzdržavanja mlljt. MPĐ u razdoblju od 1. ožujka 2007. do 14. veljače 2012.

9. Nije sporno da su stranke bivši bračni drugovi čiji brak je razveden presudom Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj P2-1454/02 od 28. studenog 2002. te da je tom presudom naloženo ovdje tužitelju da za uzdržavanje maloljetne MPĐ plaća mjesečno 17,5% svog osobnog dohotka kao i da u istom postotku doprinosi za uzdržavanje druge kćeri, PPĐ. Nadalje je nesporno da je presudom ovog suda, poslovni broj P2-1879/09 od 17. studenog 2011. utvrđeno da je prestala obveza tužitelja plaćati za uzdržavanje maloljetne MPĐ s danom 1. ožujka 2007. Među strankama nije sporno da je mlljt. MPĐ od 1. ožujka 2007. do 14. veljače 2012. živjela kod oca, ovdje tužitelja, te da se vratila živjeti kod majke 14. veljače 2012..

10. Sporno je ima li tužitelj pravo na povrat iznosa plaćenih na ime zakonskog uzdržavanja mlljt. kćeri PP u razdoblju od 1. ožujka 2007. do 14. veljače 2012., od koga može zahtijevati plaćene iznose i u kojem iznosu.

11. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi:

- da je presudom Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj P2-1454/02 od 28. studenog 2002. naloženo ocu djece maloljetne MPĐ i maloljetne LP (ovdje tužitelju) da doprinosi po 17,5% svojih mjesečnih prihoda za svako dijete počevši od 1. studenog 2022. pa nadalje,

- da su predlagateljice maloljetna MPĐ i maloljetna LPĐ zastupane po zakonskoj zastupnici, majci JP (ovdje tuženoj) 19. listopada 2006. podnijele prijedlog za ovrhu posl. br. Ovrpl-6699/06 protiv ovršenika RP (ovdje tužitelja) radi prisilne naplate potraživanja iz presude Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj P2-1454/02 od 28. studenog 2002., te je sud je 21. studenog 2006. donio predloženo rješenje o ovrsi na način da je odredio ovrhu pljenidbom i prijenosom novčane tražbine radi naplate na račun zakonske zastupnice maloljetnih ovrhovoditeljica,

- da je presudom poslovni broj P2- 1879/2009 od 17. studenoga 2011. utvrđeno da je prestala obaveza tužitelja na uzdržavanje maloljetne MPĐ u iznosu od 17,5% njegovog mjesečnog osobnog dohotka s danom 1. ožujka 2007., te je istom presudom tužitelj od 1. studenog 2011. obvezan na plaćanje uzdržavanja za mlljt. PPĐ iznos od 2.000,00 kn mjesečno, dok je tužena obvezana na plaćanje uzdržavanja za mlljt. MPĐ iznos od 1.200,00 kn mjesečno,

- da je maloljetna MPĐ od veljače 2007. do 14. veljače 2012. živjela kod oca, ovdje tužitelja koji u tom razdoblju nije bio u obvezi plaćati njezino uzdržavanje.

12. Polazeći od zaključka da potraživanje u odnosu na koje tužitelj u ovom postupku traži povrat predstavlja potraživanje tada maloljetnog djeteta MPĐ, da je prijedlog za ovrhu podnijela maloljetna MPĐ, kao i da je ovdje tužitelj tužbu radi utvrđenja prestanka svoje obveze uzdržavanja u odnosu na nju podnio protiv nje kao maloljetne tuženice, dok je tužena u tim postupcima sudjelovala u svojstvu zakonske zastupnice maloljetne ovrhovoditeljice i maloljetne tužene, te je novac isplaćivan na njezin račun kao zakonskoj zastupnici maloljetne MPĐ, prvostupanjski sud smatra da u konkretnom slučaju dio imovine tužitelja nije prešao i u imovinu tužene jer je tuženica taj iznos primila u svojstvu zakonske zastupnice maloljetne MPĐ, dakle u korist treće osobe. Stoga, odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan sa zaključkom da tužena nije pasivno legitimirana u ovom postupku.

13. Osnovano tužitelj u žalbi osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o promašenoj pasivnoj legitimaciji tužene.

14. Prema shvaćanju ovog suda tužena je pasivno legitimirana po tužbi radi isplate koju tužitelj temelji na pravilima o stjecanju bez osnove, jer je tužitelju, kao obvezniku uzdržavanja, sukladno izreci presude Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj P2- 1454/02 od 28. studenog 2002. naloženo plaćati tuženoj za uzdržavanje dvoje mlljt. djece, a koja obveza je prestala za uzdržavanje maloljetne MPĐ na temelju pravomoćne presude istoga suda poslovni broj P2- 1879/2009 17. studenoga 2011..

15. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 45/21 dalje ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi.

16. U konkretnom slučaju propisane pretpostavke iz odredbe čl. 1111 st. 1 ZOO-a su ostvarene jer je prijelaz imovine tužitelja (novčanih sredstava) koja su uplaćena na račun tužene radi uzdržavanja maloljetne MPĐ u razdoblju od 1. ožujka 2007. do 14. veljače 2012. nema osnovu u citiranim odlukama suda, s obzirom je pravomoćnom odlukom broj P2-1879/2009 od 17. studenoga 2011. prestala obveza tužitelja plaćati uzdržavanje za mlljt. DP.

17. Tužena je po pravomoćnoj sudskoj presudi kao zakonska zastupnica mlljt. PP bila ovlaštena primati iznose na ime zakonskog uzdržavanja koje je bio dužan plaćati tužitelj. U vrijeme podnošenja ovršnog prijedloga za ovrhu posl. br. Ovrpl-6699/06 protiv ovdje tužitelja radi prisilne naplate potraživanja iz presude Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj P2-1454/02 od 28. studenog 2002. postojao je pravni osnov za naplatu iznosa uzdržavanja od ovdje tužitelja, te je sud je 21. studenog 2006. donio predloženo rješenje o ovrsi na način da je odredio ovrhu pljenidbom i prijenosom novčane tražbine radi naplate na račun zakonske zastupnice mlljt. PP, ovdje tužene. Međutim, nakon što je prestala obveza tužitleja plaćati uzdržavanje za za mlljt. DP, iznosi koji su plaćani na račun tužene kao zz mljt PP a koje je ona bila do tada ovlašne primati na svoj račun stečeni su bez pravnog osnova, jer je donošenjem pravomoćne odluke broj P2- 1879/2009 od 17. studenoga 2011. prestala obveza tužitelja plaćati uzdržavanje za mlljt. DP u razdoblju od 1. ožujka 2007.

18. Dakle, tužena je u razdoblju od 1. ožujka 2007. do 14. veljače 2012. na svoj račun primila mjesečne iznose uzdržavanja za mljt. DP naplaćene u ovršnom postupku, te je iznose zadržala za sebe, iako je u navedenom razdoblju mlljt. DP živjela s tužiteljem koji u tom razdoblju nije bio u obvezi plaćati zakonsko uzdržavanje. Stoga je tužena bez valjane pravne osnove stekla iznose koji su joj u spornom razdoblju od 1. oćujka 2007. do 14. veljače 2012. uplaćeni na račun i koje je zadržala za sebe, znajući da joj ne pripadaju.

19. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka provedenog u ovom postupku proizlazi da je tužitelj za maloljetnu TP od ožujka 2007. do veljače 2012. više uplatio iznos od 102.515,48 kn odnosno za obje kćeri 205.030,95 kn te da ukupno dospjelo potraživanje po preplaćenom iznosu zajedno sa kamatom iznosi 129.635,99 kn. Do navedenog iznosa vještak je došao na način da je od pretplaćenih iznosa tužitelja za obje kćeri odbio iznose koje je tužena bila dužna plaćati za mlljt. DP po presudi P2- 1879/2009 17. studenoga 2011.

20. Ovdje valja ukazati da tužitelj na temelju pravila o stjecanju bez osnove ima pravo na povrat samo onog iznosa koji je uplaćen na račun tužene a za koji iznos nema pravnog osnova, dakle tužitelj ima pravo na povrat iznosa koji je plaćen tuženoj nakon što je pravomoćnom presudom P2-1879/2009 prestala obveza tužitelja plaćati uzdržavanje za mlljt. DP, jer tada je otpala pravna osnova za plaćanje uzdržavanja. Pri tome nije odlučno je li tužena izvršavala svoju obvezu plaćanja uzdržavanja po pravomoćnoj presudi za mlljt. DP, niti se iznos stečen bez osnova može obračunavati na način da se iznosi koje je tužitelj u spornom razdoblju plaćao za dvoje djece umanjuju za iznos koji je tužena bila dužna plaćati za jedno dijete.

21. Kako iz nalaza i mišljenja vještaka nije moguće utvrditi koliki je iznos na ime uzdržavanja tužitelj uplatio na račun tužene na ime uzdržavanja maloljetne PP u razdoblju od 1. ožujka 2007. do 14. veljače 2012. te koliko iznosi kamata na nepripadno isplaćene iznose, nisu utvrđene odlučne činjenice za donošenje odluke, te nije bilo uvjeta za preinaku prvostupanjske presude.

22. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 370. ZPP pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

23. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će utvrditi točan iznos koji je tuženik u razdoblju od 1. ožujka 2007. do 14. veljače 2012. platio bez osnova na ime uzdržavanja mlljt. PP zajedno sa zateznom kamatom, nakon čega će odlučiti o osnovanosti zahtjeva tužitelja. Pri tome se ukazuje da se iznos stečen bez osnove ne može dobiti umanjenjem iznosa koji je tuženik bio u obvezi plaćati za drugu kćer stranaka CP niti za iznos koji je tužena bila u obvezi plaćati za DP, jer se svako dijete ima pravo na potpuno zakonsko uzdržavanje od osobe koja ga je dužna uzdržavati.

24. Odluka o troškovima nastalim u postupku u povodu žalbe tuženika temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

U Zagrebu, 10. listopada 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić