REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br.16-Pr-9179/2020-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja S.M. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D.L., odvjetniku iz Z., protiv tuženika bolnice D., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku T.R., odvjetniku iz O.D. R.P. iz Z. i punomoćniku A.P., odvjetniku iz Z.O.U. D.C. & A.P. iz Z., radi ostalo, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. rujna 2023., u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja D.L., odvjetnika i punomoćnika tuženika T.R. i A.P., odvjetnika, 10. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je Odluka Upravnog vijeća bolnice D. od 4. studenog 2020. godine nezakonita, nedopuštena i ništetna.

II. Utvrđuje se da dužnost tužitelja kao ravnatelja tuženika nije prestala.

III. Nalaže se tuženiku bolnici D., Z., OIB: …, tužitelja S.M., Z., OIB: …, ponovno rasporediti na mjesto ravnatelja te mu osigurati sva prava iz radnog odnosa, kao da Odluka Upravnog vijeća bolnice D. od 4. studenog 2020. nije niti donesena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku bolnici D., Z., OIB: …, naknaditi tužitelju S.M., Z., OIB: …, trošak ovog postupka u iznosu od 497,71 eura/ 3.750,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. listopada 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

VI. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao liječnik zaposlen kod tuženika od ožujka 2000. godine do danas. Temeljem Ugovora o radu ur. br. … od 11. lipnja 2019. godine zaposlen je kod tuženika u kumulativnom radu na neodređeno vrijeme kao specijalist interne medicine, uži specijalist endokrinolog i dijabetolog, specijalist klinički farmakolog i toksikolog na Zavodu za endokrinologiju, dijabetes, bolest metabolizma i kliničku farmakologiju Klinike za unutarnje bolesti D. Tužitelj je, prethodno predmetnoj odluci, zaprimio pisanu Odluku Upravnog vijeća bolnice D. o imenovanju od 17. prosinca 2019., Ur. br. …, a koja glasi: „1/. Imenuje se prof. dr. sc. S.M., dr. med. za ravnatelja bolnice D., Z., OIB: ... Danom dobivanja suglasnosti Ministra nadležnog za zdravstvo Republike Hrvatske prof. dr. sc. S.M., dr. med., započet će obnašati dužnost ravnatelja bolnice D . u mandatnom razdoblju od četiri godine. 2/. Imenovani ispunjava sve uvjete propisane čl. 23.a. Statuta bolnice D.“ Tužitelj je zaprimio i Suglasnost ministra, Klasa: …, Ur. br. … od 24. prosinca 2019. godine na odluku o imenovanju tužitelja od 17. prosinca 2019. Navodi da je 15. siječnja 2020. sklopio Aneks II postojećeg Ugovora o radu od 11. lipnja 2019. godine ur. br. … čime je istom ugovoru dodan članak 2.a (temeljem pisane Odluke Upravnog vijeća bolnice D. donijete na 50. sjednici održanoj dana 17. prosinca 2019. i Suglasnosti ministra zdravstva, Klasa: …, Ur. br. … od 24. prosinca 2019.), a koji glasi: „Radnik će obavljati poslove predviđene u Pravilniku o organizaciji rada i ustroju radnih mjesta – ravnatelj bolnice D. u mandatnom razdoblju od 4 (četiri) godine i to od 17. prosinca 2019. do 16. prosinca 2023. Dalje navodi da je 4. studenog 2020., a protekom šest dana od donošenja pisanih rješenja o razrješenju predsjednice i članica prethodnog Upravnog vijeća i imenovanju novog predsjednika i novih članova Upravnog vijeća tuženika, tužitelju samo usmeno saopćeno da je i on razriješen dužnosti ravnatelja. Predmetnu odluku o razrješenju tužitelja s dužnosti ravnatelja medijima je 4. studenog 2020. potvrdio (novi) predsjednik (novog) Upravnog vijeća tuženika, dr. sc. S.B., dr.med. Predmetnu Odluku Upravnog vijeća tuženika o razrješenju tužitelja s dužnosti ravnatelja, tužitelj nije nikada zaprimio. Da je Odluka Upravnog vijeća tuženika o razrješenju tužitelja s dužnosti ravnatelja moguće donesena i u pisanom obliku tužitelj je saznao tek 20. studenog 2020. kada je zaprimio Odluku Ministarstva od 6. studenog 2020., KLASA:…, URBROJ: …, kojom Ministarstvo daje suglasnost Upravnom vijeću bolnice D. na Odluku Ur. broj: … od 4. studenog 2020., a kojom se tužitelj razrješuje dužnosti ravnatelja tuženika. Niti uz navedenu Odluku Ministarstva, a niti do današnjega dana, tužitelj nije zaprimio Odluku tuženika o svom razrješenju s dužnosti ravnatelja. Budući da predmetnu odluku o razrješenju nije nikada zaprimio, tužitelj se ne može očitovati o razlozima koji su u istoj (moguće i očekivano) navedeni. Za slučaj da su istoj navedeni i obrazloženi razlozi za razrješenje tužitelja s mjesta ravnatelja, tužitelj unaprijed ističe da je tuženik pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i odluku utemeljio na razlozima koji nisu opravdani, a sve iz razloga što je odlučne činjenice pogrešno utvrdio odnosno propustio je utvrditi odlučne činjenice za donošenje pobijane Odluke, slijedom čega je pogrešno primijenio i odredbe materijalnog prava. Posljedično, pobijana Odluka Upravnog vijeća tuženika tužitelju nikada nije dostavljena u pisanom obliku te je rezultat postupka koji nije proveden u skladu sa zakonom. Samom činjenicom da predmetna odluka o razrješenju nije dostavljena tužitelju, došlo je do povrede članka 45. Zakona o ustanovama, slijedom čega je ista nezakonita i ništetna. Slijedom navedenog predlaže donijeti odluku kao u izreci.

1.1. Podredno tužitelj postavlja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev ukoliko sud ne prihvati prvo postavljeni tužbeni zahtjev, a kojim predlaže poništenje Odluke Upravnog vijeća tuženika od 4. studenog 2020., utvrđenje da dužnost tužitelja kao ravnatelja tuženika nije prestala te da se naloži tuženiku da tužitelja ponovno rasporedi na mjesto ravnatelja te mu osigurati sva prava iz radnog odnosa, kao da Odluke Upravnog vijeća tuženika od 4. studenog 2020. nije niti donesena.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi kako nije sporno da je tužitelj temeljem Odluke Upravnog vijeća bolnice D. o imenovanju UR.BR. … od dana 17.12.2019. imenovan za ravnatelja bolnice D.Z. Isto tako navodi kako nije sporno da je 15. siječnja 2020. tuženik sa tužiteljem sklopio, sukladno ranije spomenutoj odluci, Aneks II Ugovora o radu od dana 11. lipnja 2019. UR.BR. ... Spomenutim Aneksom II određeno je da će tužitelj obavljati poslove predviđene u Pravilniku o organizaciji rada i ustroju radnih mjesta – ravnatelj bolnice D. u mandatnom razdoblju od 4 (četiri) godine i to od 17.12.2019. pa do 16.12.2023. Dalje navodi da je 4.11.2020. donesena odluka UR.BR-… kojom je tužitelj razriješen dužnosti ravnatelja, a u kojoj je navedeno kako je većinom glasova Upravnoga vijeća tužitelj razriješen dužnosti ravnatelja bolnice D.Z. i to u skladu sa člankom 88. stavkom 1. i stavkom 2. podstavkom 6. i 7. Zakona o zdravstvenoj zaštiti. U konkretnom slučaju ravnatelj je razriješen dužnosti zbog ostvarenja razloga iz čl. 88. st. 2. podstavka 6. i 7. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, odnosno Upravno vijeće Odluku je donijelo iz razloga jer je smatralo da tužitelj u svojem radu krši propise i opće akte zdravstvene ustanove ili neopravdano ne izvršava odluke upravnog vijeća ili postupa u suprotnosti s njima (podstavak 6.) odnosno svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči zdravstvenoj ustanovi veću štetu, zanemaruje ili nemarno obavlja svoju dužnost tako da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti ustanove (podstavak 7.) Nadalje ističe da je sukladno čl. 85. ZOZZ Ministarstvo 6.11.2020. donijelo odluku KLASA: …, URBROJ: … kojom se Upravnom vijeću tuženika dala suglasnost na Odluku UR.BR.: … od 4.11.2020. a kojom je tužitelj razriješen dužnosti ravnatelja tuženika. Odluka Upravnog vijeća od 4.11.2020. kojom se tužitelja razrješava dužnosti ravnatelja kao i Odluka od 6.11.2020. dostavljene su tužitelju 20.11.2020. godine što je razvidno iz dostavnice koju tuženik dostavlja u spis, a koja dostavnica je i potpisana osobno od strane tužitelja. Dalje navodi da je sukladno članku 88. st. 5. ZOZZ Upravno vijeće 4. studenog 2020. održalo 2. izvanrednu sjednicu Upravnog vijeća bolnice D. i to koja je u točki 2. Dnevnog reda imala razrješenje ravnatelja bolnice D. ovdje tužitelja te

je na navedenoj sjednici, na kojoj je bio prisutan i tužitelj donesena odluka: “Ravnatelj prof.dr.sc. S.M. dr.med. nije poduzeo sve mjere da bolnica funkcionira u najboljem mogućem opsegu te nije pružena najbolja skrb svim bolesnicima. Predsjednik Upravnog vijeća prof.dr.sc. S.B. navodi da će predložiti razrješenje ravnatelja na sljedećoj sjednici Upravnog vijeća, a temeljem donesenih Odluka. Moli ravnatelja da se pisano očituje u vezi navedenih razloga za njegovo razrješenje te ga pita koliko mu je vremena potrebno za isto? Je li mu dovoljno 24 sata? Ravnatelj prof. dr..sc. S.M. odgovara da mu je dovoljno 24 sata za očitovanje.“ Nastavno, 1.12.2020. održana je 3. sjednica Upravnog vijeća bolnice D. na kojoj je tužitelj bio prisutan te je osobno pročitao pisano očitovanje koje je sastavio sukladno navodima ranije sjednice, nakon kojeg čitanja se pristupilo tajnom glasovanju o razrješenju ravnatelja. Na istoj sjednici upravno vijeće donijelo je odluku kojom se većinom glasova tužitelj razrješuje dužnosti ravnatelja bolnice D. u skladu sa člankom 88. stavkom 1. i stavkom 2. podstavkom 6.i 7. Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Stoga ističe da ne samo da su obje Odluke, kako ona Upravnog vijeća tako i ona Ministarstva, dostavljene tužitelju već je isti bio osobno prisutan na obje sjednice Upravnog vijeća na kojima se raspravljalo oko njegovog razrješenja na kojima je isti obaviješten o navedenoj odluci. Nadalje, u odnosu na obrazloženje odluke navodi se kako ista sadrži jasne razloge razrješenja, donesena je u skladu sa svim proceduralnim propisima koje je tuženik dužan poštivati te je sukladno navedenom odluka u cijelosti u skladu sa zakonom. Statutom bolnice D. niti ZOZZ kao niti bilo kojim drugim aktom nije propisano da bi odluka o razrješenju morala biti obrazložena, naprotiv ista sadrži jasne razloge razrješenja koji proizlaze iz zakonske odredbe, slijedom čega su navodi tužitelja u tom dijelu u cijelosti neosnovani. Slijedom svega navedenog predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja te dosuditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u Ugovor o radu od 11. lipnja 2019., u Aneks II Ugovora o radu od 15. siječnja 2020., u Odluku tuženika od 17. prosinca 2019., u Odluku Ministarstva od 06. studenoga 2020., u

Suglasnost Ministarstva od 24. prosinca 2019., u Rješenje Vlade

Republike Hrvatske o razrješenju predsjednice i članica Upravnog vijeća bolnice D. Z. od 29. listopada 2020., u Rješenje Vlade Republike

Hrvatske o imenovanju predsjednika i članova Upravnog vijeća bolnice

D. Z. od 29. listopada 2020., u Poslovnik o radu Upravnog vijeća bolnice D. od 04. svibnja 2016., u Statut bolnice D. od 21. listopada 2019., u Odluku tuženika od 21. listopada 2019., u medijske objave, u Odluku od 04. studenoga 2020., u dostavnicu, u Poziv za 3. sjednicu Upravnog vijeća bolnice D. koja će se održati 01. prosinca 2020., u Zapisnik 2. izvanredne sjednice Upravnog vijeća bolnice D. održane 04. studenoga 2020., u Poziv za 2. izvanrednu sjednicu Upravnog vijeća bolnice D. koja će se održati 04. studenoga 2020., u očitovanje tuženika od 04. studenoga 2020., u Zapisnik 1. izvanredne sjednice Upravnog vijeća bolnice D. održane 03. studenoga 2020., u Rješenje Vlade Republike Hrvatske o imenovanju predsjednice i članica Upravnog vijeća bolnice D. Z. od 29. prosinca 2016., u Zapisnik SA 63. sjednice Upravnog vijeća bolnice D. održane 15. listopada 2020., dopis tuženika od 30. rujna 2020., dopis tuženika Ministarstvu od 01. listopada 2020., dopis predstojnice klinike ravnatelju od 01. listopada 2020., Zamolbu za preraspodjelu liječnika za rad u Respiracijskom centru od 02. listopada 2020., Zamolbu za privremenim premještajem doktora medicine iz drugih zdravstvenih ustanova u bolnici D. od 02. listopada 2020., dopis tuženika od 08. listopada 2020., dopis od 07. listopada 2020., Odluku Ministarstva od 21. ožujka 2020., dopis od 21.

listopada 2020., dopis od 27. listopada 2020., zapisnike sa sastanka Stožera PRIC bolnice D. održanog dana 02.11.2020., 26.10.2020., 16.10.2020., 07.10.2020., 30.09.2020., Zapisnik o obavljenom zdravstveno-inspekcijskom nadzoru od 26. i 27. listopada 2020., nalaz, Očitovanje na pritužbe dr. J.L. i ukazivanje na probleme u funkcioniranju Primarnog respiratorno-intenzivističkog centra bolnice D. od 27.10.2020., izjavu J.Ć. od 26. listopada 2020., izjavu dr.med. J.L., izjavu prof.dr.sc. I.L. od 27. listopada 2020., očitovanje tuženika na pritužbu dr. J.L. od 27. listopada 2020., dopis tuženika od 26. listopada 2020., Rješenje o razrješenju predsjednice i članova upravnog vijeća bolnice D. Z. od 29. listopada 2020., Rješenje o imenovanju predsjednika i članova upravnog vijeća bolnice D. Z. od 29. listopada 2020., preslika knjige primljene pošte, saslušani su svjedoci G.P. i S.B. te je saslušan tužitelj kao stranka u postupku.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je prvotno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje Odluke Upravnog vijeća tuženika od 4. studenog 2020. nezakonitom, nedopuštenom i ništavom, na utvrđenje da dužnost tužitelja kao ravnatelja tuženika nije prestala te da se naloži tuženiku da tužitelja ponovno rasporedi na mjesto ravnatelja te mu osigura sva prava iz radnog odnosa kao da osporena odluka nije ni donesena.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika od ožujka 2000. godine i da je tužitelj temeljem Ugovora o radu od 11. lipnja 2019. zaposlen kod tuženika u kumulativnom radu na neodređeno vrijeme. Među strankama nije sporno da je Odlukom o imenovanju Upravnog vijeća tuženika od 17. prosinca 2019. tužitelj imenovan za ravnatelja tuženika te da je danom dobivanja suglasnosti Ministarstva Republike Hrvatske tužitelj započeo obnašati dužnost ravnatelja tuženika u mandatnom razdoblju od četiri godine i to od 17. prosinca 2019. do 16. prosinca 2023. Među strankama nije sporno da je 4. studenog 2020. Upravno vijeće tuženika donijelo odluku o razrješenju tužitelja sa dužnosti ravnatelja.

7. Među strankama je sporno je li postoje razlozi koji čine Odluku Upravnog vijeća tuženika o razrješenju tužitelja dužnosti ravnatelja tuženika od 4. studenog 2020. nezakonitom, nedopuštenom i ništavom.

8. Uvidom u Odluku Upravnog vijeća tuženika, Ur.br…. od 4.

studenog 2020. (stranica 56 spisa) utvrđeno je da je u istoj navedeno da je na 2. Izvanrednoj sjedini Upravnog vijeća tuženika održanoj 4. studenog 2020. Upravno vijeće tuženika donijelo Odluku kojom se većinom glasova članova Upravnog vijeća tužitelj razrješuje dužnosti ravnatelja tuženika u skladu sa čl. 88. st. 1. i 2. podst. 6. i 7. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“ 100/18 i 125/19) sa danom 4. studenog 2020. Iz citirane odluke jasno proizlazi da odluka nema istaknutu dostavnu naredbu, a potpisana je od strane predsjednika Upravnog vijeća tuženika S.B. 9. Uvidom u Odluku Ministarstva Republike Hrvatske, Klasa: …

; Ur.broj: … od 6. studenog 2020. (stranica 57 spisa) razvidno je da istom dana suglasnost Upravnom vijeću tuženika na Odluku Ur.broj: … od 4. studenog 2020. kojom se tužitelj razrješuje dužnosti ravnatelja tuženika, a iz dostavne naredne koja je naznačena na istoj proizlazi da će se Odluka dostaviti Upravnom vijeću tuženika i tužitelju.

10. Uvidom u dostavnicu kadrovske službe, Ur.broj: … od 19. studenog 2020. (stranica 58 spisa) utvrđeno je da je tužitelju 20. studenog 2020. dostavljena „Odluka“. a što je tužitelj potvrdio svojim vlastoručnim potpisom na za to predviđeno mjesto.

11. Uvidom u Zapisnik sa 1. izvanredne sjednice Upravnog vijeća tuženika od 3. studenog 2020. utvrđeno je da su istoj prisustvovali predsjednik i članovi Upravnog vijeća tuženika te tužitelj, kao ravnatelj, pomoćnica ravnatelja za pravne poslove i predstavnica Ministarstva. Nadalje je utvrđeno da je druga točka dnevnog reda navedene sjednice bilo Upoznavanje Upravnog vijeća s trenutnim stanjem kod tuženika i poduzetim aktivnostima u vezi pripreme bolnice za liječenje povećanog broja pacijenata oboljelih od COVID-19 te preusmjeravanje ostalih bolesnika u druge zdravstvene ustanove te da je tužitelj kao ravnatelj u sklopu te točke iznio usmeni Izvještaj o kojem se na sjednici raspravljalo. Nadalje je utvrđeno da Izvještaj ravnatelja stavljen na glasanje sa upitom „prihvaća li Upravno vijeće izvješće ravnatelja kao relevantno, odnosno smatra li se da su sve poduzete aktivnosti u skladu dobre kliničke prakse te da li se napravilo maksimalno da se COVID pozitivni i negativni bolesnici liječe“ te da je Upravno vijeće donijelo odluku da se ne prihvaća Izvještaj ravnatelja. Nadalje je utvrđeno da je Upravno vijeće glasalo o tome smatra li se da je tužitelj kao ravnatelj poduzeo sve aktivnosti sukladno situaciji ili da ravnatelj nije poduzeo sve što u njegovoj moći i nadležnosti da se osigura najbolja zdravstvena skrb pacijentima odnosno da bolnica funkcionira u najbolje mogućnost mjeri te je Upravno vijeće donijelo odluku da tužitelj kao ravnatelj nije poduzeo sve mjere da bolnica funkcionira u najboljem mogućem opsegu te nije pružena najbolja skrb svim bolesnicima. Nadalje utvrđeno da je predsjednik Upravnog vijeća S. B. naveo je da će predložiti razrješenje ravnatelja na sljedećoj sjednici Upravnog vijeća te je ravnatelj zamoljen da se u vezi navedenih razloga za njegovo razrješenje pisano očituje te je upitan je li mu dovoljno 24 sata za pisano očitovanje, a tužitelj je potvrdio da mu je dovoljno 24 sata za očitovanje. Na istoj sjednici predloženo je da se odmah sutradan 4. studenoga 2020. održi sljedeća sjednica Upravnog vijeća sa dnevnim redom: pod točkom 1. razrješenje tužitelja kao ravnatelja te pod točkom 2. imenovanje vršitelja dužnosti ravnatelja.

12. Iz pisanog očitovanja o manjkavosti u funkcioniranju bolnice, Ur.broj: … od 4. studenog 2020. utvrđeno je da tužitelj istim daje svoje pisano očitovanje, a u kojem u bitnome odlučno odbacuje bilo kakvu odgovornost za manjkavost u funkcioniranju i organiziranju rada kod tuženika navodeći da je funkciju ravnatelja obavljao savjesno poštujući Statut bolnice i zakone Republike Hrvatske, da se pri donošenju odluka uvijek konzultirao sa stručnim tijelima te da je sve odluke i upute koje je dobio od Ministarstva i Upravnog vijeća bolnice provodio na najbolji mogući način.

13. Iz Zapisnika sa 2. izvanredne sjednice Upravnog vijeća tuženika održane 4. studenog 2020., utvrđeno je da su istoj prisustvovali predsjednik i članovi Upravnog vijeća tuženika te tužitelj, kao ravnatelj, pomoćnica ravnatelja za pravne poslove i predstavnica Ministarstva, da je tužitelj na istoj sjednici pročitao sačinjeno pisano očitovanje koje je uneseno u zapisnik. Predsjednik Upravnog vijeća S. B. je istaknuo da temeljem razgovora na prošloj sjednici a i temeljem očitovanja i izvješća ravnatelja uočeno niz nepravilnosti i propusta koji su značajno narušile funkcioniranje i kvalitetu pružanja usluga bolesnicima s naglaskom na nedovoljno dobru organizaciju rada u dijelu bolnice za koje je ravnatelj bio odgovoran te je istaknuo da smatra da su ispunjeni uvjeti u kojima Upravno vijeće bolnice mora reagirati te je predložio glasanje o razrješenju ravnatelja, ovdje tužitelja. Nadalje je utvrđeno da su se svi članovi Upravnog vijeća usuglasili da glasovanje o razrješenju ravnatelja bude tajno te je nadalje konstatirano da je Upravno vijeće donijelo Odluku o razrješenju tužitelja sa tri glasa za razrješenje tužitelja te uz jedan suzdržani glas, što znači da je većina glasova za razrješenje. Nadalje je razvidno da je tužitelj napustio sjednicu. Na zapisniku je izrijekom navedena odluka Upravnog vijeća kojom se većinom glasova članova Upravnog vijeća tužitelj razrješuje dužnosti ravnatelja tuženika u skladu sa čl. 88. st. 1. i 2. podst. 6. i 7. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“ 100/18 i 125/19) sa danom 4. studenog 2020.

14. Odredbom članka 38. stavka 1. Zakona o ustanovama („Narodne novine", broj 76/93, 29/97, 47/99, 35/08 i 127/19, dalje ZU) propisano je da ravnatelja ustanove imenuje i razrješava upravno vijeće, ako posebnim zakonom u smislu članka 35. st. 1. ZU-a nije drugačije određeno, dok je st. 2. navedenog članka propisano da se Zakonom ili aktom o osnivanju može odrediti da ravnatelja javne ustanove imenuje Vlada Republike Hrvatske, nadležno ministarstvo ili predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.

14.1. Odredbom čl. 44. st.1. ZU propisano je da ravnatelj ustanove može biti razriješen prije isteka vremena na koje je imenovan, dok je st 2. istog članka propisano da je Upravno vijeće odnosno tijelo iz članka 38. stavka 2. ovoga zakona dužno razriješiti ravnatelja:

1. ako ravnatelj sam zatraži razrješenje u skladu s ugovorom o radu,

2. ako nastanu takvi razlozi koji po posebnim propisima ili općim propisima o radu dovode do prestanka radnog odnosa,

3. ako ravnatelj ne postupa sukladno propisima ili općim aktima ustanove, ili neosnovano ne izvršava odluke tijela ustanove ili postupa protivno njima,

4. ako ravnatelj svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči ustanovi veću štetu ili ako zanemaruje ili nesavjesno obavlja svoje dužnosti tako da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti ustanove,

5. ako nastanu okolnosti iz članka 39. stavka 2. ovoga Zakona.

14.2. Odredbom članka 45. st. 1. ZU propisano je da razriješena osoba može odluku o razrješenju pobijati tužbom pred nadležnim sudom u roku od trideset dana od dana zaprimanja odluke o razrješenju ako smatra da nisu postojali razlozi za razrješenje iz članka 44. stavka 2. ovoga Zakona ili da je u postupku donošenja odluke o razrješenju došlo do povrede koja je značajno utjecala na ishod postupka. Odredbom članka 42. st. 3. ZU propisano je da kada ravnatelja imenuje i razrješava upravno vijeće, određuje se nadležnost suda nadležnog za radne sporove.

15. Odredbom čl. 85. st. 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti. („Narodne novine“, broj: 100/2018, 125/2019, 133/2020, 147/2020, 136/2021, 119/2022, 156/2022, 33/2023, dalje ZOZZ) propisano je da ravnatelja zdravstvene ustanove imenuje i razrješuje upravno vijeće, odnosno odredbom čl. 86. ZOZZ određena je iznimka od ranije navedenog članka 85. te je navedeno kako iznimno od odredbe članka 85. stavka 5. ovoga Zakona, ravnatelja zdravstvene ustanove čiji je osnivač Republika Hrvatska imenuje i razrješuje upravno vijeće uz suglasnost ministra.

15.1. Odredbom čl. 88. stavkom 1. ZOZZ propisano je da ravnatelj može biti razriješen i prije isteka vremena na koje je imenovan. Nadalje, stavkom 2. istog članka propisano je kako je Upravno vijeće zdravstvene ustanove čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Z. te jedinica lokalne samouprave dužno razriješiti ravnatelja i prije isteka mandata na koji je izabran ako:

- ravnatelj to osobno zahtijeva,

- nastane neki od razloga koji po posebnim propisima ili propisima kojima se uređuju radni odnosi dovode do prestanka ugovora o radu,

- ne izvršava ugovorne obveze prema Zavodu,

- ne provodi program rada i razvoja zdravstvene ustanove koji je donijelo upravno vijeće,

- u obavljanju djelatnosti zdravstvene ustanove nastane gubitak koji pokriva osnivač sukladno članku 82. ovoga Zakona, osim u slučaju gubitka zbog kašnjenja u dinamici ostvarivanja planiranih prihoda,

- u svojem radu krši propise i opće akte zdravstvene ustanove ili neopravdano ne izvršava odluke upravnog vijeća ili postupa u suprotnosti s njima,

- svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči zdravstvenoj ustanovi veću štetu, zanemaruje ili nemarno obavlja svoju dužnost tako da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti ustanove,

- je nalazom zdravstvene inspekcije utvrđena povreda propisa i općih akata zdravstvene ustanove ili nepravilnost u radu ravnatelja.

15.2. Odredbom čl. 88. st. 5. ZOZZ je propisano da Upravno vijeće mora prije donošenja odluke o razrješenju obavijestiti ravnatelja o razlozima za razrješenje i dati mu mogućnost da se o njima pisano izjasni.

16. Među strankama nije sporno da je tuženik javna ustanova čije je osnivač Republika Hrvatska.

17. Odredbom čl. 16. Poslovnika o radu Upravnog vijeća tuženika od 4. svibnja 2016. propisano je da se odluke koje su donijete na sjednici Upravnog vijeća dostavljaju stručnim službama i tijelima na koje se te odluke odnose-.

18. Iz Statuta tuženika, Ur.broj: … od 21. listopada 2019. proizlazi da je ravnatelj jedno od tijela tuženika pa je sukladno tome u konkretnom slučaju tužitelj kao ravnatelj tijelo na koje se donesena odluka odnosi.

19. Iz osporene Odluke Upravnog vijeća tuženika od 4. studenog 2020. proizlazi da je kao razlog za razrješenje tužitelja s dužnosti ravnatelja samo navedeno da se tužitelj razrješuje dužnosti ravnatelja u skladu sa odredbom čl. 88. st. 1. i 2. podst. 6. i 7. ZOZZ (koja odredba je slično propisana i u čl. 44. st. 2. toč. 3. i 4. ZU). Stoga se osporena Odluka ne može ispitati jer nije konkretno navedeno koji su to točno propisi i opći akti tuženika povrijeđeni od strane tužitelja i koje to odluke upravnog vijeća nisu izvršavane od strane tužitelja ili je tužitelj postupao u suprotnostima sa istima (čl. 88. st. 2. podst. 6. ZZOZ), a također u osporenoj odluci nije navedeno u kojim je to konkretnim slučajevima tužitelj svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzročio zdravstvenoj ustanovi veću štetu, zanemarivao ili nemarno obavljao svoju dužnost tako da su nastale ili mogle nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti ustanove (čl. 88. st. 2. podst. 7. ZZOZ), a što sve propisuju odredbe na koje se tuženik u osporenoj odluci samo pozvao, pa je na taj način tužitelju uskraćeno pravo na pravnu zaštitu protiv takve odluke te se ista ne može ispitati. Stoga kako se tuženik u osporenoj odluci samo pozvao na zakonske odredbe koja propisuju slučajeve kada je Upravno vijeće dužno razriješiti ravnatelja prije isteka mandata, a da razloge svoje odluke uopće nije obrazložio niti je naveo na čemu je odluka zasnovana to se osporena odluka ne može niti ispitati i utvrditi osnovanost razloga za razrješenje.

20. Također, iz sačinjenih Zapisnika sa 1. i 2. Izvanredne sjednice Upravnog vijeća tuženika od 3. i 4. studenog 2020. razvidno je da se na sjednicama raspravljalo i diskutiralo o povredama koje se tužitelju stavljaju na teret i zbog kojih je u konačnici tužitelj i razriješen dužnosti ravnatelja, ali se na te zapisnike i zaključke do kojih se došlo nakon rasprave tuženik ne poziva u osporenoj Odluci o razrješenju tužitelja pa da bi to eventualno nadomjestilo obrazloženje Odluke, a niti su tužitelju dostavljeni sačinjeni zapisnici sa izvanrednih sjednica, kako to proizlazi iz iskaza tužitelja kojeg je sud u cijelosti prihvatio, pri čemu se napominje da tuženik taj dio iskaza tužitelja tijekom postupka nije ničim osporio.

21. Iz sačinjenog zapisnika sa 1. Izvanredne sjednice Upravnog vijeća od 3. studenog 2020. utvrđeno je da je tužitelju uz njegovu suglasnost dan rok od 24 sata kako bi se mogao pisano očitovati na povrede koje mu se stavljaju ne teret, a iz sačinjenog pisanog očitovanja tužitelja od 4. studenog 2020., koje je tužitelj pročitao na 2. Izvanrednoj sjednici Upravnog vijeća od istog dana vidljivo je da se tužitelj pisano očitovao i osporio sve povrede koje mu se stavljaju na teret.

22. Također tužitelj u tužbi navodi da mu Odluka Upravnog vijeća tuženika od 4. studenog 2020. nije nikada dostavljena, a isto je tužitelj i ponovio u svom iskazu, pri čemu tužitelj navodi da mu je samo dostavljena Odluka Ministarstva od 6.

studenog 2020. kojom je dana suglasnost na Odluku Upravnog vijeća tuženika od 4. studenog 2020. za njegovo razrješenje te je sud njegov navod i u tom dijelu u cijelosti prihvatio. Naime, iz dostavnice sa stranice 58 spisa na koju se poziva tuženik u svome odgovoru na tužbu samo proizlazi da je tužitelju dostavljena „Odluka“. Kada se uzme u obzir da je na Odluci Ministarstva od 6. studenog 2020.

navedena dostavna naredba da će se Odluka dostaviti i tužitelju, a na Odluci Upravnog vijeća tuženika od 4. studenog 2020., kojom je tužitelj razriješen dužnosti ravnatelja tuženika nije naznačena nikakva dostavna naredba, tada sud u cijelosti prihvaća navode tužitelja da Odluku Upravnog vijeća tuženika od 4. studenog 2020. nije nikada zaprimio, pri čemu tuženik tijekom postupka nije dokazao suprotno. 23. Stajalište je ovog suda da je tuženik bio obavezan u osporenoj odluci navesti točno određene razloge za donošenje osporene odluke, a što nije učinjeno jer osporena odluka ne sadrži nikakve razloge koje bi opravdale njeno donošenje, a pri tome čitav postupak tuženik nije proveo u zakonom propisanoj formi obzirom da tužitelju osporena odluka nije nikada dostavljena, bez obzira na činjenicu što je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj bio upoznat s tim da je Upravno vijeće donijelo odluku o njegovom razrješenju jer je osobno bio prisutan na sjednici Upravnog vijeća na kojoj je donesena osporena Odluka. Ovo stoga što je iz sačinjenih zapisnika vidljivo da tužitelju na izvanrednim sjednicama Upravnog vijeća nisu objašnjeni razlozi za njegovo razrješenje, a protiv čega bi tužitelj mogao tražiti zaštitu svojih prava pred sudom. Ovdje treba navesti da je tuženik tijekom postupka, na ročištu održanom 20. svibnja 2022., odustao od svog dokaznog prijedloga za saslušanjem osobe iz dostavne službe tuženika na okolnost da je tužitelju osporena odluka dostavljena, a sud je odbio naknadno istaknuti dokazni prijedlog tuženika da se pribavi podaci pravne odnosno dostavne službe bolnice o vrsti i načinu dostave predmetne odluke tužitelju, jer je takav dokazni prijedlog tuženik istaknuo nakon zaključenja prethodnog postupka te nakon što je odustao od svog prije istaknutog dokaznog prijedloga za saslušanjem osobe iz dostavne službe tuženika.

24. Sud nije posebno cijenio iskaz svjedokinje G.P., koja je u svom iskazu dala ocjenu rada tužitelja za vrijeme njenog mandata kao predsjednice tadašnjeg Upravnog vijeća tuženika, budući da njen iskaz nije od utjecaja na utvrđeno činjenično stanje.

25. Nadalje, sud nije posebno cijenio niti iskaz svjedoka S.B.,

predsjednika Upravnog vijeća tuženika, koji je u svom iskazu iscrpno iskazivao koji su se sve propusti tužitelju kao ravnatelju stavljali na teret i koje sve naloge i upute nadležnog ministarstva i Upravnog vijeća tužitelj u svom mandatu kao ravnatelj nije provodio te je svjedok dao svoje mišljenje o radu tužitelja kao ravnatelja. Naime, prema stavu ovog suda upravo su tako obrazloženi razlozi trebali biti uneseni u osporenoj Odluci Upravnog vijeća tuženika od 4. studenog 2020. kao razlozi za razrješenje tužitelja dužnosti ravnatelja tuženika, a što sve nije učinjeno, kako je to već prije navedeno pa je osporena odluka sama po sebi u potpunosti neobrazložena te se ista ne može ispitati, a takav nedostatak se ne može otkloniti iskazom navedenog svjedoka. Naime, iskazom svjedoka nikako se ne može osnažiti paušalna i nekonkretna odluka kakvu je u konkretnom slučaju donijelo Upravno vijeće tuženika i koju tužitelj osporava pa iz tog razloga iskaz navedenog svjedoka ovaj sud nije posebno cijenio.

26. Sud nije provodio dokaz saslušanjem ostalih predloženih svjedoka (članova „bivšeg“ Upravnog vijeća tuženika, što je predložio tužitelj, odnosno članova „sadašnjeg“ Upravnog vijeća tuženika, što je predložio tuženik), budući da je činjenično stanje bilo dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke te je ovaj sud stava da njihovi iskazi ne bi bili od utjecaja na već utvrđeno činjenično stanje, kao i da bi provođenje daljnjih dokaza bilo neekonomično i dovelo bi do bespotrebnog odugovlačenja ovog postupka, a što bi bilo protivno odredbi čl. 10. ZPP.

27. Slijedom svega navedenog, kako Odluka Upravnog vijeća tuženika o razrješenju tužitelja dužnosti ravnatelja od 4. studenog 2020. ne sadrži nikakve konkretne razloge niti činjenice na kojima je ista zasnovana te se ista ne može ispitati, to je ovaj sud istu utvrdio nezakonitom, nedopuštenom i ništetnom.

28. Kako je Odluka Upravnog vijeća tuženika utvrđena nezakonitom, nedopuštenom i ništetnom to je utvrđeno da tužitelju dužnost ravnatelja nije prestala te je naloženo tuženiku ponovno rasporediti tužitelja na mjesto ravnatelja te mu osigurati sva prava iz radnog odnosa kao da Odluka Upravnog vijeća tuženika od 4. studenog 2020. nije ni donesena.

29. Kako je sud prihvatio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja, sud nije razmatrao eventualno postavljeni kumulirani tužbeni zahtjev.

30. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tuženik izgubio parnicu, dužan je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka. Tužitelju je, u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, a prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje OT), priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 200 bodova (Tbr. 7/2 OT), a što uz vrijednost boda od 1,99 eura/ 15,00 kn, uvećano za PDV od 25% (Tbr. 42 OT) trošak tužitelja sveukupno iznosi 497,71 eura/ 3.750,00 kn.

30.1. Tužitelju su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 dalje: ZOO), tekućima od presuđenja do isplate.

31. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana (čl. 89. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" br. 70/19).

32. Nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u daljnjem zatraženom iznosu, budući se u ovom predmetu radi o tužbenom zahtjevu koji glasi na utvrđenje, odnosno vraćanje na rad te se neovisno o naznaci vrijednosti predmeta spora primjenjuje Tbr. 7. toč. 2. Tarife. Naime, za primjenu Tarifnog broja 7. toč. 2. relevantna je pravna priroda tužbenog zahtjeva, a ne vrijednost predmeta spora koja je u tužbi naznačena, a koja je relevantna za utvrđivanje obveze plaćanja sudske pristojbe.

33. Tuženik je izgubio u sporu, pa je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u cijelosti odbijen njegov zahtjev za naknadom parničnih troškova.

34. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 10. listopada 2023.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćnicima tuženika