Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

                                                                                 1                                                   Broj: Ppž-8770/2022

 

  

                                

 

REPUBLIKA HRVATSKA

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

 

Zagreb

                     Broj: Ppž-8770/2022

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. J. B., zbog prekršaja iz čl. 78. st. 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 25. ožujka 2021., broj: 511-12-36/05-3-965-1/2021, u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I. U povodu prigovora okr. J. B., a po služenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog na način da se, na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. J. B.(osobni podaci kao u prekršajnom nalogu)

             

             

OSLOBAĐA OPTUŽBE

 

              da bi:

             

24. ožujka 2021., u 8:30 sati, u Splitu, Varaždinska kućni broj 0, kao vozač vozila N1, marke Fiat s brojem šasije xxxxx, vozilo (xxxx) zaustavljeno ili parkirano na mjestu na kojem se ometa sigurno kretanje pješaka,

 

              - pa da bi time počinio prekršaj iz 78. st. 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

II. Uslijed gornje odluke, prigovor okr. J. B., u dijelu koji se odnosi na prekršaj iz čl. 78. st. 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, je bespredmetan.

 

III. U povodu prigovora a po službenoj dužnosti, kao i djelomičnim prihvaćanjem prigovora, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i kazni te se izriče da je okr. J. B., djelom za koje je proglašen krivim u t. 2. prekršajnog naloga, počinio prekršaj iz čl. 32. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), za koji mu se, na temelju čl. 32. st. 4. tog Zakona, izriče novčana kazna 390,00 EUR (tristo devedeset eura), koju je dužan platiti u roku 15 dana od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti te u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okr. J. B. izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 1 (jedan) mjesec.

 

IV. U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. J. B. kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prekršajni nalog.

 

V. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, okr. J. B. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 15,00 EUR (petnaest eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. J. B. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz čl. 78. st. 1. i 3. te čl. 32. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koje mu je, nakon utvrđenja novčanih kazni za svaki počinjeni prekršaj, izrečena ukupna novčana kazna 3.300,00 kuna, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene ukupne novčane kazne, obvezan je na naknadu troškova prekršajnog postupka 500,00 kuna te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije tri mjeseca.

 

              2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. J. B. osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4. Prigovor je djelomično bespredmetan, djelomično osnovan te djelomično neosnovan.             

 

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Tako je ovaj sud, ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. Prekršajnog zakona, jer djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim u t. 1.) izreke pobijanog prekršajnog naloga, a na način kako je to činjenično opisano, po propisu nije prekršaj.

 

6. Naime, u t. 1.) izreke pobijanog prekršajnog naloga okrivljenik je, kao vozač, nepravomoćno proglašen krivim da je vozilo (xxxx) bilo zaustavljeno ili parkirano na mjestu na kojem se ometa sigurno kretanje pješaka i time počinio prekršaj iz 78. st. 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

7. Takav opis, po ocjeni ovog suda, u biti, predstavlja isključivo samo zakonski opis inkriminiranog prekršaja i ne sadrži ni jednu konkretnu okolnost, jer je izričaj „zaustavljeno ili parkirano na mjestu na kojem se ometa sigurno kretanje pješaka“ sadržan u čl. 78. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Na takav način djelo prekršaja nije uopće određeno, jer nije konkretizirano gdje je to točno vozilo bilo zaustavljeno ili parkirano odnosno nije konkretizirano na koji je to točno način vozilo ometalo sigurno kretanje pješaka. Da bi se moglo zaključiti da se radi o prekršaju, djelo prekršaja mora biti točno i potpuno određeno. Ovakav činjenični opis, u kojem nije opisano točno mjesto na kojem je vozilo bilo zaustavljeno ili parkirano, nego se samo prepisuje odnosno parafrazira dio zakonske odredbe čl. 78. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, nije prekršaj iz razloga jer djelo nije određeno. S obzirom da je zakonski opis prekršaja odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to znači da sve odlučne činjenice moraju biti jasno i izrijekom navedene u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

 

8. Slijedom navedenog, djelo za koje je protiv okr. J. B. izdan prekršajni nalog, a na način kako je to činjenično opisano u t. 1.) izreke prekršajnog naloga, po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio prekršajni nalog na način da je okrivljenik za predmetno djelo prekršaja oslobođen optužbe, kako je to i navedeno u izreci ove drugostupanjske presude.

 

9. Uslijed odluke navedene u t. I. izreke ove presude, odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je samo u odnosu na prekršaj iz čl. 32. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Okrivljenik u prigovoru opisuje okolnosti koje su dovele do počinjenja prekršaja, ističe da je doživio šok, da kući ima roditelje koji su se razbolili zbog problema s nekretninom koja im je oduzeta, a on dugo vremena pokušava dokazati istinu ali nailazi na brojne probleme, ističe da jedva preživljavaju, da nema sredstava za platiti ovu veliku novčanu kaznu, da ima staru i bolesnu baku koja ovisi o njemu i koju treba voziti na liječničke preglede, na selo i na groblje te moli da mu se ne oduzima vozačka dozvola jer je dugogodišnji savjestan vozač.

 

10. U odnosu na navode prigovore kojima se ističe loše imovno stanje i potreba skrbi o bolesnim roditeljima i baki, treba navesti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što okr. J. B. nije učinio pa su navodi prigovora, u tom smislu, ostali na razini paušalnog isticanja. Stoga, cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini zakonom propisanog posebnog minimuma za predmetni prekršaj primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, zbog čega nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora, nego je pobijani prekršajni nalog preinačen u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa, što je ranije obrazloženo.

 

11. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud je imao na umu okolnosti počinjenja prekršaja, pri čemu se naročito misli na čin bacanja ključeva vozila u nepoznatom smjeru, a što upućuje na naročitu drskost u ponašanju okrivljenika i time na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa. Stoga je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, jer je primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Po ocjeni ovog suda, a imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o neophodnosti upravljanja motornim vozilom zbog obiteljskih obveza nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o izricanju zaštitne mjere. Dapače, ovaj sud smatra da je to bio razlog više da se okrivljenik pridržava prometnih propisa.

 

12. Međutim, cijeneći da u spisu nema podataka da bi okrivljenik do sada bio osuđivan za prekršaje iz oblasti sigurnosti prometa na cestama, a niti to izdavatelj prekršajnog naloga ističe u obrazloženju prekršajnog naloga te promatrajući okolnosti počinjenja djela u kontekstu čl. 51.a Prekršajnog zakona, kojim je propisano da izricanje zaštitne mjere mora biti u skladu s težinom počinjenog prekršaja, i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti, ovaj sud smatra da je zaštitna mjera po prvostupanjskom tijelu primijenjena u predugom trajanju te da će se svrha zaštitne mjere ostvariti i njezinom primjenom u kraćem trajanju. Stoga je ovaj sud, uvažavajući sve navedeno, primijenio zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju jedan mjesec, dakle u najnižoj mogućoj zakonom propisanoj duljini trajanja, smatrajući da će se i u naznačenoj duljini trajanja ove zaštitne mjere postići svrha zaštitnih mjera iz čl. 51. Prekršajnog zakona i da će dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

 

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure, na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 15,00 eura, dakle gotovo minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

14. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 6. veljače 2024.

 

 

Zapisničarka:

 

Predsjednica vijeća:

 

 

 

Nikolina Maretić, v.r.

 

Goranka Ratković, v.r.

 

             

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split u 2 ovjerena prijepisa: za spis i okrivljenika.                                                      

 

 

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu