REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 339/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika (dalje: tužitelj) LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Čuljak-Duvnjak, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika-protutužitelja (dalje: tuženik) Državna ergela Đakovo i Lipik, A. Šenoe 45, OIB: 59493690843, kojeg zastupa punomoćnik Ranko Zatezalo, odvjetnik u Osijeku, radi otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R- 440/19-2 od 15. studenoga 2019. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-263/18-14 od 5. travnja 2019. u sjednici održanoj 10. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zatražio utvrđenje da je otkaz ugovora o radu Urbroj: 223/2015 sklopljen 13. veljače 2015. između tužitelja i tuženika, a koji je tužitelju dan odlukom tuženika Urbroj: 594/2018 od 23. travnja 2018. nedopušten i da mu stoga radni odnos kod tuženika nije prestao, da se tuženiku naloži vratiti tužitelja na radno mjesto "viši stručni savjetnik – biljna proizvodnja" u svemu prema ugovoru o radu broj 223/2015, da mu prizna kontinuitet radnog odnosa od dana prestanka ugovora o radu do ponovnog povratka na rad, te da se tuženiku naloži nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, sve pobliže navedeno točkom I. izreke prvostupanjske presude.

Točkom II. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika kojim je zatražio sudski raskid ugovora o radu broj 223/2015 sklopljen 3. veljače 2015. između tužitelja i tuženika, s danom 24. rujna 2018., te je točkom III. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„Uvaženjem žalbe tužitelja – protutuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 11 Pr-263/2018-14 od 5. travnja 2019. u točkama I. i III. izreke i sudi:

Utvrđuje se da je otkaz ugovora o radu Urbroj: 223/2015 sklopljen između tužitelja- protutuženika LL i tuženika-protutužitelja Državne ergele Đakovo i Lipik, 13. veljače 2015., a koji je tužitelju – protutuženiku dan odlukom tuženika – protutužitelja Urbroj: 594/2018 od 23.travnja 2018., nedopušten i da mu stoga radni odnos kod tuženika –protutužitelja nije prestao.

Nalaže se tuženiku – protutužitelju vratiti tužitelja – protutuženika na rad na radno mjesto „viši stručni savjetnik – biljna proizvodnja“ u svemu prema ugovoru o radu broj 223/2015 , te da mu prizna kontinuitet radnog odnosa od dana prestanka ugovora o radu do ponovnog povratka na rad, u roku 8 dana.

Nalaže se tuženiku – protutužitelju da tužitelju – protutuženiku nadoknadi troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 2.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. travnja 2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i nadoknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 750,00 kn, sve u roku do 8 dana.“

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382. a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači odnosno podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava revizijske navode tuženika. Potražuje trošak odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391.st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7.1. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tuženik.

7.2. Nije u pravu tuženik kada smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

Naime, pogrešno smatra tuženik da je navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka počinjena jer da tuženik kao protutužitelj u prvostupanjskom postupku nije imao pravni interes pobijati prvostupanjsku odluku kojom je odbijena njegova protutužba obzirom da je u cijelosti uspio u postupku tj. tužbeni zahtjev tužitelja je prvostupanjskom odlukom odbijen u cijelosti. Tuženik je međutim znao da tužitelj ima pravo na žalbu te da prvostupanjska odluka nije pravomoćna, te je stoga mogao uložiti žalbu na odluku o protutužbi koja je prvostupanjskom odlukom odbijena pa je imao i pravni interes pobijati prvostupanjsku odluku o protutužbi. Stoga ništa ne ukazuje na to da bi prvostupanjski sud onemogućio tuženika u pravu na pristup sudu kako to pogrešno smatra tuženik.

7.3. Premda tuženik revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome osporavaju činjenična utvrđenja. Iz tih navoda slijedi da tuženik pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 386. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

9. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je odluka tuženika Urbroj: 594/2018 od 23. travnja 2018., kojom je tužitelju otkazao ugovor o radu nedopuštena, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, uz nalog tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto "viši stručni savjetnik – biljna proizvodnja", te da tužitelju prizna kontinuitet radnog odnosa od prestanka ugovora o radu do ponovnog povratka na rad, kao i protutužbeni zahtjev tuženika kojim je zatražio sudski raskid ugovora o radu broj 223/2015 sklopljen između stranaka 3. veljače 2015., a s danom 24. rujna 2018.

10. U postupku koji je prethodio revizijskom je utvrđeno da:

-je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika od 1. svibnja 1998. te obavljao poslove radnog mjesta viši stručni savjetnik – biljna proizvodnja;

-je tuženik 23. travnja 2018. donio odluku o otkazu ugovora o radu tužitelja zbog skrivljenog ponašanja, a koju je tužitelj primio 23. travnja 2018.;

- iz odluke o otkazu proizlazi da je tužitelj 15. ožujka 2018. neopravdano za vrijeme radnog vremena otišao sa svog radnog mjesta i bez opravdanih razloga uočen na parkiralištu benzinske pumpe od strane ravnatelja,

-je tužitelj u zakonskom roku podnio zahtjev za zaštitu prava protiv navedene odluke tuženika, na koji se tuženik nije očitovao;

-je tuženik 15. ožujka 2018. uputio dopis Sindikatu zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske (dalje: Sindikat PPDIV) radi provođenja postupka ishođenja suglasnosti na odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju s obzirom da je tužitelj sindikalni povjerenik PPDIV – Podružnica ergela Đakovo:

- se Sindikat PPDIV nije očitovao na namjeravanu odluku poslodavca;

- je Upravno vijeće Državne ergele Đakovo i Lipik 3. travnja 2018. dalo suglasnost na donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja;

- je čl. 74. Pravilnika o radu djelatnika tuženika utvrđeno da će poslodavac odlukom Upravnog vijeća osnovati Povjerenstvo za povrede obveza iz radnog odnosa, a jedan član povjerenstva je sindikalni povjerenik;

- prema čl. 22. Statuta tuženika ravnatelj tuženika, između ostaloga, odlučuje o zasnivanju i prestanku radnog odnosa djelatnika uz prethodnu pisanu suglasnost Upravnog vijeća, te odlučuje o pravima iz radnog odnosa u prvom stupnju;

- prema čl. 43. Statuta ravnatelj može imenovati povjerenstva radi rješavanja određenih pitanja iz svoje nadležnosti, a broj članova povjerenstva i djelokrug njegova rada određuje se odlukom o imenovanju koju donosi ravnatelj;

- je 5. svibnja 2017. tužitelju izrečena pisana opomena uz mogućnost otkazivanja ugovora o radu, jer da je nevjerodostojno evidentirao dolaske i odlaske s radnog mjesta (između ostalog i tijekom odsutnosti radi službenog putovanja izvan mjesta rada), kao i odstupanja na realiziranoj i evidentiranoj evidenciji vremena (evidentiranje prekovremenih sati u vlastitu evidenciju radnog vremena koji se nisu realizirali);

- je tužitelj na kolegijima tijekom 2017. od strane ravnatelja upozoravan da za vrijeme radnog vremena nema odlazaka u kafiće i restorane, da prije puta mora obavezno „vaditi“ putni nalog, a izvješća o radu dostavljati redovno do četvrtka u 10 sati;

- je 28. veljače 2018. tužitelju izrečena pisana opomena zbog povrede obveza iz radnog odnosa – neovlaštenog napuštanja radnog mjesta u tijeku radnog vremena, jer da je 28. veljače 2018. u 8,10 sati ujutro za vrijeme radnog vremena zatečen na benzinskoj postaji Petrol kako ispija s društvom kavu te da je svojim ponašanjem narušio ugled ustanove,

- je tužitelj dostavio tuženiku izvještaj o privremenoj spriječenosti za rad na dan 28. veljače 2018.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je smatrao da je tužitelj u više navrata počinio povrede radne obveze na način da nije poštivao radno vrijeme, odnosno da je za vrijeme radnog vremena odlazio u kafić na benzinsku pumpu Petrol bez odobrenja i suglasnosti ravnatelja, tj. nadređene osobe, a izvan vremena za dnevnu pauzu. Na taj način tužitelj da je počinio više povreda radne obveze, za što je dobivao i pisana, te usmena upozorenja na sastancima kolegija tuženika (zavedena u zapisnike), a čega se tužitelj nije pridržavao.

12. Drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku odluku zauzevši shvaćanje da sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude nije utvrdio postoji li pravno odlučna činjenica – opravdani razlog iz pobijane odluke o otkazu koja se odnosi na okolnost je li tužitelj 15. ožujka 2018. neopravdano za vrijeme radnog vremena otišao sa svog radnog mjesta i bez opravdanih razloga uočen na parkiralištu benzinske pumpe od strane ravnatelja.

13. Ovaj sud smatra da je shvaćanje drugostupanjskog suda ispravno. 14. Sukladno odredbi čl. 115. st. 1. t. 3. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Prema odredbi čl. 119. st. 1. ZR prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Prema odredbi čl. 119. st. 2. ZR prije donošenja odluke o otkazu uvjetovane ponašanjem radnika poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

15. Pravilno drugostupanjski sud navodi da su za pravnu valjanost odluke o otkazu mjerodavni razlozi navedeni u obrazloženju odluke o otkazu, koji trebaju biti jasni i nedvojbeni. Obrazloženje navedeno u odluci o otkazu predstavlja predmet ispitivanja tijekom sudskog postupka, te samo ono što je poslodavac u obrazloženju naveo kao razlog otkazivanja može predstavljati razlog za otkaz.

16. Odlukom o otkazu ugovora o radu Urbroj: 594/2018 od 23. travnja 2018. tužitelju se stavlja na teret da je 15. ožujka 2018. u 7,50 sati zatečen od strane ravnatelja na benzinskoj pumpi Petrol (prema Kuševcu), dakle da je za radnog vremena otišao sa radnog mjesta. Poslodavac da je tijekom 2017. i 2018. u nekoliko navrata (i usmenim i pisanim putem), upozoravao radnika da za vrijeme radnog vremena nije dozvoljeno posjećivati ugostiteljske objekte, pogotovo u vremenu koje nije predviđeno za pauzu. Radnik da je pisanim putem upozoren dva puta (poslodavac je vodio računa da navedeni već ima opomenu pred otkaz ugovora o radu iz 2017.), te mu je izrečena pisana opomena uz upozorenje da će po nastavku takvog ponašanja pristupiti otkazivanju ugovora o radu.

17. Međutim, iz provedenog postupka proizlazi da je tužitelj spornoga dana, a po prethodnoj zamolbi djelatnice tuženika bio u obvezi predati uredu tuženika u Đakovu evidenciju o radu tzv. šihterice, te i inače redovno svakoga četvrtka do 10,00 sati donijeti izviješće, što je tužitelj i učinio 15. ožujka 2018., dok iz zapisnika sa kolegija ne proizlazi da se tužitelj povodom dostave predmetnih izvješća trebao javljati na odlasku i povratku.

17.1. Stoga zadržavanje tužitelja na benzinskoj pumpi 15. ožujka 2018., radi predaje kreditne kartice supruzi za gorivo, a na putu prema Đakovu kako bi izvršio svoj radni zadatak (predao šihterice u ured tuženika), o kojim razlozima je odmah i neposredno obavijestio ravnatelja tuženika, nalazeći se tom prilikom u svom osobnom automobilu, ne upućuje da bi se radilo o samovoljnom izostanku tužitelja sa radnog mjesta i time kršenje obveza iz radnog odnosa koje bi opravdavalo donošenje pobijane odluke o otkazu.

18. Vezano pak za prethodno izrečene opomene tužitelju valja reći da za opomenu izrečenu 28. veljače 2018. spisu prileži izvještaj o privremenoj spriječenosti tužitelja za rad na dan 28. veljače 2018., te evidencija o radnom vremenu za razdoblje od 1. veljače do 28. veljače 2018., iz koje proizlazi da je tužitelj toga dana bio opravdano spriječen za rad zbog bolesti. Stoga navedena opomena nije pravno relevantna za ovaj postupak.

19. Radi navedenog pravilno je utvrđenje drugostpupanjskog suda da tuženik nije dokazao da je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa.

20. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

21. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).

Zagreb, 10. listopada 2023.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug