Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 80 Gž-4359/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. kao predsjednika vijeća, Gabriele Topić Kordej kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Suzane Radaković, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. G. iz D. S., OIB …, kojeg zastupa T. K., odvjetnik iz Z.1 , protiv tuženika E. o. d.d. Z. , OIB …, kojeg zastupa odvjetnik D. L. i ostali odvjetnici iz OD G. & p. iz Z.1 , radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj Pn-12/21-54 od 19. listopada 2022., dana 10. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj Pn-12/21-54 od 19. listopada 2022. pod točkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška za iznos od 1.237,50 kn/164,24 eura[1] zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom i sudi:

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju i daljnji parnični trošak u visini 164,24 eura/1.237,50 kn za zateznom kamatom od 10. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj Pn-12/21-54 od 19. listopada 2022. pod točkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška za iznos od 2062,50 kn/237,74 eura[2] zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom.

III. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj Pn-12/21-54 od 19. listopada 2022. u pobijanom dijelu pod točkama I. te pod točkom III. izreke.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 15.55 eura /117,18 kn u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je, pod točkom I. izreke, prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 102.870,00 kn/13.653,20 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 18. travnja 2020. godine do isplate.

Pod točkom II. izreke je odbijen zahtjev tužitelja u iznosu od 21.430,00 kn / 2.844,25 eura.

Pod točkom III. izreke je tužitelju dosuđen parnični trošak u visini 28.065,62 kn/ 3.724,95 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 19. listopada 2022. g, pa do isplate.

2. Protiv navedene presude pod točkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa žalbu podnosi tužitelj i to zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu tako da mu se dosudi i daljnji trošak parničnog postupka u visini 3.300,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Sadržajno u dijelu u kojem nije uspio u sporu, dakle pod točkama I. i III. izreke žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP te predlaže pobijanu odluku preinačiti podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba tužitelja je osnovana, a žalba tuženika neosnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud sukladno čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je naknada štete iz štetnog događaja od 15. veljače 2020. u kojem je za vrijeme rada kod osiguranika tuženika ozlijeđen tužitelj.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka je u bitnome utvrđeno:

- da je poslodavac tužitelja, tvrtka C. d.o.o., osiguran kod tuženika po polici osiguranja izvanugovorne odgovornosti,

- da je tužitelj nastradao za vrijeme rada dana 15. veljače 2020.,

- da je tužitelj podnio tuženiku odštetni zahtjev 17. travnja 2020.,

- da je tuženik tužitelju isplatio nespornih 27.000,00 kn 17. veljače 2021.,

- da je za nastalu štete odgovoran isključivo poslodavac tužitelja odnosno da nema doprinosa tužitelja nastaloj šteti,

- da je medicinskim vještačenjem po vještacima dr. T. B. i dr. I. D. utvrđeno da je tužitelj kritične zgode zadobio prijelom gornje trećine goljenične kosti, te dvostruki prijelom desne lisne kosti ispod glavice i u srednjoj trećini, sa pomakom koštanih ulomaka, radi koje ozlijede je operativno zbrinut po kirurgu OB Z.2 , otvorenom repozicijom prijeloma goljenične kosti, te unutarnjom fiksacijom pločicom i vijcima u spinalnoj anesteziji 12 sati nakon ozlijede,

- da u daljnjem tijeku liječenja dolazi do razvoja masivne duboke venske tromboze desne noge kao izravne komplikacije zadobivenog prijeloma, sa difuznom trombozom čitave desne femoralne i desne poplitealne vene, koja je prepoznata i verificirana UZV pregledom od 3. rujna 2020., te je radi navedenog tužitelj hospitalno liječen po internisti OB Z.2 ,

- da nakon provedenog liječenja nije došlo od poboljšanja u smislu rekanalizacije tromboziranih vena,

- da se liječenje komplicira i razvojem sindroma popuštanja lijevog koljena sa znacima osteoartritisa, a radi preopterećenja lijeve noge,

- da obzirom na perzistentni nalaz na dubokim venama desne noge i razvoj početnog posttrombotskog sindroma, po savjetu fizijatra ne provodi daljnju fizikalnu terapiju, te se stanje smatra definitivnim, što je razvidno iz završnog nalaza vaskularnog kirurga od 17. ožujka 2022., te se može smatrati da je s tim danom završilo aktivno liječenje tužitelja,

- da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice koje se očituju u bolnoj i trajno zadebljanoj čitavoj desnoj nozi, sa ograničenim i bolnim kretnjama u desnom koljenu, te promjenama kože desne potkoljenice, kao posljedice trajnih cirkularnih promjena (prisustvo kronične difuzne duboke venske tromboze i prisustvo evidentne arterijske insuficijencije radi kronične šećerne bolesti), uz potrebu trajnog nošenja pomagala, elastično kompresivne čarape. Također zaostale su smetnje hoda zbog skraćenja desne noge i preopterećenja lijeve noge u hodu, s poremećajem držanja (posture) te osjetne smetnje desnog stopala koje su primarno posljedica trajnih cirkulacijskih promjena uslijed duboke venske tromboze, koja je direktna komplikacija zadobivene ozljede, a koje posljedice umanjuju životnu aktivnost tužitelja za 30%,

- da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, te slabog intenziteta 180 dana,

- da je pretrpio primarni strah koji je bio jakog intenziteta i kratkog trajanja, nakon čega je trpio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 4 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana, na što se nastavlja kasni strah i zabrinutost 100 dana,

- da je zaostalo trajno zadebljanje desne noge, ožiljak na desnoj potkoljenici, blaže šepanje u hodu, te potreba nošenja elastične čarape kod tužitelja uzrokuju trajno naruženje u srednjem stupnju, trećima vidljivo povremeno,

- da je tužitelju bila potrebna pomoć druge osobe 10 dana po 4 sata dnevno, 20 dana 3 sata dnevno, 40 dana 2 sata dnevno, 80 dana 1 sat dnevno.

8. Slijedom navedenih utvrđenja je prvostupanjski sud utvrdio da posljedice zadobivene ozljede predstavljaju povredu prava osobnosti iz odredba čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) koja povreda u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO u vezi s odredbom čl. 1046. ZOO opravdava dosuđivanje naknade neimovinske štete u visini od ukupno 141.300,00 kn, a kako je tužitelju tijekom postupka isplaćen iznos od 27.000,00 kn te uz odbitak ugovorene franšize od 10% to mu dosuđuje naknadu štete u visini 102.870,00 kn sa zateznom kamatom od podnošenja odštetnog zahtjeva (18. travnja 2020.), a odbija za iznos od 21.430,00 kn kao neosnovan. Također prvostupanjski sud dosuđuje tužitelju zateznu kamatu od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate temeljem odredbe čl. 1103. ZPP i čl. 943. st. 4. ZOO.

9. Sud prvog stupnja je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Žalbenim navodima tvrdi se da postoje razlozi isključenja iz odgovornosti s pozivom na odredbu čl. 4. st. 1. t. 7. Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti. Međutim za opravdanje takvog žalbenog navoda nema uporišta u dokazima provedenim tijekom prvostupanjskog postupka kao niti istaknuti žalbeni prigovor doprinosa tužitelj nastaloj šteti.

11. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva, a nakon provedenog medicinskog vještačenja jer su za to ispunjeni zakonski uvjeti iz odredbe čl. 190 st. 2. ZPP prema kojoj se tužba može preinačiti do zaključenja glavne rasprave ako tužitelj bez svoje krivnje istu nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

12. Prema odredbama čl. 193. st. 1., 2. i 3. ZPP, tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a iznimno od odredbe st. 1. toga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe, potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Iznimka se prema Noveli iz 2019. primjenjuje na sve postupke u tijeku. Tužitelj je tek po provedenom vještačenju, određenom prema zadatku od strane suda, mogao znati visinu svog potraživanja, s obzirom na taj zadatak. Nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju bi se nametnulo ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori broj: 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06), pri čemu valja dodati da tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagao svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, pa nedopuštanje preinake tužbe koje bi uslijedilo odmah nakon provedenog vještačenja ne bi bilo razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP i rezultiralo bi povredom prava na pristup sudu. Legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka je onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a iz provedenog postupka evidentno je da takve zlouporabe u konkretnom slučaju nije bilo, te i ovaj sud cijeni da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.

13. U žalbenim navodima tuženik tvrdi da je tužitelj u tužbi iznio činjenicu umanjenja životne aktivnosti 15 % i naruženja lakog stupnja uočljivo drugim osobama(koje činjenice je tuženik priznao u odgovoru na tužbu), a da je prvostupanjski sud donio odluku temeljem utvrđene činjenice umanjenja životne aktivnosti 30% i naruženja srednjeg stupnja trećima vidljivo povremeno. Zbog toga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 221. st. 1. ZPP, čl. 221a i čl. 299 ZPP na koju se poziva tuženik. Navedeno iz razloga jer se

Prema odredbi članka 299.

suprotno žalbenim navodima ne radi o novim činjenicama.

ZPP-a stranke su dužne već u tužbi i u odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dolaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica a tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka a ukoliko su iznesene nove činjenice i novi dokazi ,koje je stranka mogla iznijeti i predložiti do zaključenja prethodnog postupka a to nije učinila sud ih neće uzeti u obzir. U konkretnom slučaju je tužitelj već u tužbi naveo činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, a to su umanjenje životne aktivnosti i naruženje, pa se ne radi o zahtjevu koji se temelji ne nekim novim činjenicama nastalim nakon vještačenja.

14. Pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog tuženika za provođenje kombiniranog vještačenja po vještaku strojarske struke i vještaka zaštite na radu jer je iz provedenih dokaza (iskaz tužitelja i svjedoka, zapisnika o očevidu i inspekcijskom nadzoru inspektora rada) utvrđena odgovornost poslodavca, osiguranika tuženika, zbog propusta u provođenju mjera zaštite na radu. Sukladno odredbi čl. 220 st. 2 ZPP-a, sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Sud prvog stupnja odbio je navedeni dokazni prijedloge kao nepotreban, za što je dao jasne i određene razloge, koje prihvaća i ovaj sud, jer je činjenično stanje smatrao dovoljno utvrđenim za donošenje odluke u ovom predmetu.

15. Zato su žalbeni navodi kojima se tvrdi da je provođenje odbijenog dokaznog prijedloga bili nužno za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja neosnovani i ne mogu se prihvatiti.

16. Suprotno žalbenim navodima je prvostupanjski sud proveo medicinsko vještačenje po vještaku odgovarajuće specijalizacije (opća kirurgija) kojim je utvrđena venska tromboza kao posljedica štetnog događaja zbog čega nije bilo opravdanog razloga provoditi novo vještačenje po vještaku interne medicine ili po ustanovi u Z.1 . Pri tome valja nadodati da su vještaci usmenim očitovanjem na prigovore tuženika te dodatnim pisanim očitovanjem dr. B. otklonjeni svi prigovori tuženika pa niti zbog toga nije bilo potrebe za novim vještačenjem jer je provedenim vještačenjem utvrđeno da je venska tromboza direktna, iako ne redovita i uobičajena, direktna posljedica zadobivene ozljede na radu.

17. Također je, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilan zaključak prvostupanjskog suda o visini pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti jer je visina naknade određena uvažavajući sve relevantne okolnosti propisane odredbom čl. 1100. st. 2. ZOO.

18. Odluku o parničnom trošku koji je dosuđen tužitelju tuženik pobija neodređeno, samo kao posljedicu nezakonite odluke o glavnoj stvari. Zato ju ovaj sud nije posebno ni ispitivao imajući na umu sadržaj čl. 365. st. 2. ZPP prema kojem ovaj sud više ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti kada se radi o odluci o troškovima postupka te je odluka u tom dijelu potvrđena na temelju čl. 368. st. 1. ZPP.

19. No, osnovana je žalba tužitelja u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u visini preko dosuđene. Naime, osnovano tužitelj navodi da pored priznatih četiri obrazloženih podnesaka, on ima pravo i na naknadu troška sastava podnesaka 18. veljače 2021., 7. veljače 2022. i 14. rujna 2022. po Tbr. 8. t. 3. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 11/96, 91/04, 37/05, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa), dakle po 625,00 kn odnosno razmjerno uspjehu od 66% 412,50 kn po podnesku dakle ukupno za tri podneska 1.237,50 kn. Žalbene tvrdnje u odnosu na odluku o visini troška dosuđenog za zastupanje na ročištu 7. travnja 2021. ne mogu se prihvatiti jer se na tom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari slijedom čega je za to ročište tužitelju pravilno priznat trošak u omjeru od 25% a kako je to propisano Tbr. 9. t. 5. Tarife. Na daljnji trošak tužitelj ima pravo i na zateznu kamatu temeljem odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZPP i to od dana donošenja drugostupanjske odluke.

20. Kako je tužitelj podnio žalbu na odluku prvostupanjskog suda o parničnom trošku, a uspio je sa žalbom u omjeru 37,5 % to mu je dosuđen trošak žalbenog postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP u visini 117,18 kn (od zatraženih 312,50 kn) po Tbr. 10. t. 2. i Tbr. 42.Tarife. Zatražena sudska pristojba na žalbu (200,00 kn) mu nije dosuđena jer u spisu nema dokaza da je taj trošak imao.

21. Slijedom sveg navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP te odredbe čl. 373. t. 3. ZPP.

U Zagrebu 10. listopada 2023.

Predsjednik vijeća:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur., v.r.