REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 135/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Š.-J. iz P., ..., OIB ..., koju zastupa punomoćnik S. K., protiv tuženika R. d.o.o., ..., P., OIB ..., kojega zastupa punomoćniku M. I., odvjetniku u P., ..., radi otkaza, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-870/19-2 od 9. srpnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr- 100/17 od 8. ožujka 2019., na sjednici održanoj 10. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e
Revizija tužiteljice se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je nedopuštena odluka o otkazu ugovora o radu od 23. ožujka 2017. i na utvrđenje da radni odnos tužiteljice nije prestao, te zahtjev za povratak na rad sukladno ugovoru o radu, te je odlučeno o troškovima postupka.
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu shodno navodima iznijetim u reviziji, podredno ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Na reviziju tuženik nije odgovorio.
4. Revizija nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, i to redovitog, poslovno uvjetovanog otkaza, uz zahtjev za vraćanje na rad.
6. Zbog toga je revizija dopuštena, prema odredbi čl. 382. st.1. t. 2. al. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP) jer se radi o sporu o prestanku radnog odnosa.
7. Ovaj sud je osporenu presudu ispitao prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Osporena presuda sadrži obrazloženje s razlozima o svemu što je za odluku o zahtjevu tužiteljice od odlučnog značaja. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda parničnog postupka na koju se revidentica poziva, budući da su pravilni razlozi zbog čega nižestupanjski sudovi cijene tužbeni zahtjev neosnovanim. Stoga pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati. Neslaganje tužiteljice sa zaključcima drugostupanjskog suda ne čini presudu nerazumljivom ili s neotklonjivim nedostacima. Time nije ostvarena povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.
9. Revizijski navodi tužiteljice kojima pokušavajući osporiti pravilnost pobijane presude preocjenjuje izvedene dokaze, prigovori su činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka kao što je ovaj, sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP.
10. Prvostupanjski sud je utvrdio da:
- je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu revizora, a da je tuženik 23. ožujka 2017. donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog gospodarskih razloga, kao posljedica smanjenja poslovanje u 2017. zbog nedovoljno sklopljenih ugovora za pružanje revizorskih usluga u 2017., zbog čega se očekivalo znatno lošije poslovanje u 2017. u odnosu na 2014., 2015., 2016. i zbog čega da je radi ekonomski održivog poslovanja te iz prinudne racionalizacije troškova, poslodavac izvršio reorganizaciju rada na način da zbog gospodarskih razloga smanjuje broj radnih mjesta s ukupno 4 na 3 izvršitelja, od kojih 2 na puno radno vrijeme i 1 na četiri sata dnevno,
- je tuženik iskazima svjedoka i zakonske zastupnice te provedenim vještačenjem po vještaku financijske struke dokazao da je do kraja rujna 2016., do kada se sklapaju poslovi za iduću godinu, ugovoren manji opseg revizorskih usluga za 2017. i to stoga što je tuženik izgubio neke od velikih klijenata, kao i da je u 2016. dobit bila 43,05% manja u odnosu na 2015., a pad je nastavljen u 2017. za daljnjih 2,29%,
- tužiteljica nije dokazala da ju je tuženik drugim mjerama uštede (nezapošljavanjem novih radnika, ne povećavanjem plaća, ne davanjem pozajmica društvima, ne plaćanje stipendija za djecu, umjesto čega je istoj kasnije povećana plaća) mogao zadržati u radnom odnosu.
11. Na temelju takvih utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da je tužbeni zahtjev neosnovan. Drugostupanjski sud prihvaća utvrđenja te zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik dokazao da je u 2017. u odnosu na ranije promatrane godine nastavljen kontinuirani pad dobiti kao i da je za 2017. ugovoren bitno manji opseg usluga, zbog čega da je bilo opravdano provođenje reorganizacije, budući da jedina svrha poslovanja nije samo zadržavanje radnih mjesta, već i ostvarivanje dobiti koju poslodavac može ocijeniti da može ostvariti i s manjim brojem radnika. Taj sud je naglasio da u takvim okolnostima slučaja pravo je poslodavca da sam procijeni na koji će način racionalizirati poslovanje tvrtke, otkazivanjem ugovora o radu, smanjenjem ostalih troškova ili na neki treći način, te da nema zakonske zabrane poslodavcu ili zakonske obveze da u svrhu zadržavanja radnika probleme u poslovanju pokuša riješiti na neki drugi način, a ne otkazivanjem ugovora o radu.
12. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (odredba čl. 356. ZPP).
13. Prema odredbi čl. 115. st. 1. t. 1. Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje ZR.), poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).
14. Osporavajući pravilnost ocjene drugostupanjskog suda tužiteljica u reviziji prigovora da je odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu nedopuštena, jer da pada gospodarske aktivnosti i ugrožavanja opstojnosti te s tim u vezi poslovanja s gubitkom nije bilo kod tuženika, a da je pad prihoda i porast rashoda uobičajena pojava u poslovanju subjekta. Takvi i u tom kontekstu izneseni prigovori revidentice predstavljaju jednim dijelom prigovore činjenične naravi, koje kao što je rečeno, ovaj sud ne može razmatrati, a isto tako preostalom prigovorima u suštini se prigovara zaključcima sudova o postojanju odlučnih činjenica za primjenu relevantne pravne norme, te revidentica ističe svoje stavove o toj ocijeni i svoje shvaćanje predmeta spora, čime nastoji dovesti u sumnju kako činjenična utvrđenja tako i pravno shvaćanje iz osporene presude. Pravilno je drugostupanjski sud naznačio da poslodavac ima autonomno pravo u donošenju svojih odluka vezanih za poslovanje.
Suprotni prigovori revidentice su bespredmetni.
15. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 10. listopada 2023.
Predsjednik vijeća
dr.sc. Jadranko Jug, v.r.
