REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1184/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. J. iz Z., ..., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika B. d.d., S., ..., OIB ..., radi otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž R-174/2021-2 od 11. svibnja 2021., kojom su preinačene presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-651/2020 od 19. listopada 2020. te dopunska presuda tog suda istog poslovnog broja od 22. prosinca 2020., na sjednici održanoj 10. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž R-174/2021-2 od 11. svibnja 2021. tako da se odbijaju žalbe tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-651/2020 od 19. listopada 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke te se potvrđuje dopunska presuda tog suda istog poslovnog broja od 22. prosinca 2020.

II. Nalaže se tuženiku B. d.d., S., naknaditi tužitelju M. J. troškove parničnog postupka u povodu revizije u iznosu od 622, 14 EUR/ 4.687,50 kuna, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I/ Utvrđuje se da nije dopuštena odluka B. d.d. S., ..., OIB: ... o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27.11.2013.godine te da radni odnos tužitelja M. J., ..., Z., OIB ... nije prestao sa danom 27.11.2013.godine te se nalaže tuženiku B. d.d. S., ..., da vrati tužitelja na rad na radno mjesto šefa skladišta u skladištu ... B. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II/Nalaže se tuženiku B. d.d., OIB ... S., ... da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju M. J., OIB: ..., ..., Z. na ime naknade plaće ukupni iznos od 208.614,67 Kuna sa zakonskim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa na iznos:

-2.015,64 Kn od 15.01.2014.godine do isplate,

-5.174,49 Kn od 15.02.2014.godine do isplate,

- 4.499,56 Kn od 15.03.2014.godine do isplate,

- 4.724,54 Kn od 15.04.2014.godine do isplate,

- 4.949,52 Kn od 15.05.2014.godine do isplate,

-4.949,52 Kn od 15.06.2014.godine do isplate,

-4.724,54 Kn od 15.07.2014.godine do isplate,

-5.174,49 Kn od 15.08.2014.godine do isplate,

-4.724,54 Kn od 15.09.2014.godine do isplate,

-4.949,52 Kn od 15.10.2014.godine do isplate,

-5.174,49 Kn od 15.11.2014.godine do isplate,

-4.499,56 Kn od 15.12.2014.godine do isplate,

- 5.174,49 Kn od 15.01.2015.godine do isplate,

- 4.971,91 Kn od 15.02.2015.godine do isplate,

- 4.519,92 Kn od 15.03.2015.godine do isplate,

-4.971,91 Kn od 15.04.2015.godine do isplate,

-4.971,91 Kn od 15.05.2015.godine do isplate,

- 4.745,92 Kn od 15.06.2015.godine do isplate,

-4.971,91 Kn od 15.07.2015.godine do isplate,

-5.197,91 Kn od 15.08.2015.godine do isplate,

-4.745,92 Kn od 15.09.2015.godine do isplate,

-4.971,91 Kn od 15.10.2015.godine do isplate,

-4.971,91 Kn od 15.11.2015.godine do isplate,

-4.745,92 Kn od 15.12. 2015.godine do isplate,

- 5.197,91 Kn od 15.01.2016.godine do isplate,

- 4.767,29 Kn od 15.02.2016.godine do isplate,

- 4.767,29 Kn od 15.03.2016.godine do isplate,

- 5.221,32 Kn od 15.04.2016.godine do isplate,

- 4.767,29 Kn od 15.05.2016.godine do isplate,

- 4.994,31 Kn od 15.06.2016.godine do isplate,

-4.994,31 Kn od 15.07.2016.godine do isplate,

-4.767,29 Kn od 15.08.2016.godine do isplate,

-5.221,32 Kn od 15.09.2016.godine do isplate,

- 4.994,31 Kn od 15.10.2016.godine do isplate,

- 4.767,29 Kn od 15.11.2016.godine do isplate,

-4.994.31 Kn od 15.12.2016.godine do isplate,

-4.994,31 Kn od 15.01.2017.godine do isplate,

-5.016,70 Kn od 15.02.2017.godine do isplate,

-4.560,64 Kn od 15.03.2017.godine do isplate,

- 5.244,74 Kn od 15.04.2017.godine do isplate,

- 4.560,64 Kn od 15.05.2017.godine do isplate,

- 5.244,74 Kn od 15.06.2017.godine do isplate,

-5.016,70 Kn od 15.07.2017.godine do isplate, a koja se zakonska zatezna kamata obračunava po stopi od 12 % godišnje do 31.07.2015.godine, a od 01.08.2015.godine pa do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08) za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III/Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja, a koji se odnosi na potraživanje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike naknade plaće kao neosnovan.

IV/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnih troškova ukupan iznos od 35.125,00 Kuna.“

a dopunskom presudom:

„Nalaže se tuženiku B. d.d. S., ... S. da tužitelju M. J. ..., Z., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati na ime naknade plaće pojedinačni iznos bruto plaće za svaki obračunski mjesec poslije lipnja 2017. godine do povratka na posao, a koji se bruto iznos svake pojedine mjesečne bruto plaće dobiva množenjem prosječne bruto satnice redovnog rada u iznosu od 25,45 kn s brojem sati redovnog rada u obračunskom mjesecu, sa zakonskim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa koji dospijeva 15 dana u mjesecu, osim za iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanom u navedenom iznosu, prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a sve to sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a.“

1.2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-651/2020 od 19. listopada 2020. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkama I., II. izreke, na način da se tužbeni zahtjev, usvojen u navedenim točkama izreke, odbija kao neosnovan. II. Preinačava se dopunska presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr - 651/2020 od 22. prosinca 2020. u pobijanom dosuđujućem dijelu na način da se tužbeni zahtjev usvojen dopunskom presudom, odbija kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužitelj s osnove naknade parničnog troška isplati iznos od 5.000,00 kuna.“

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu na način da se presuda i dopunska presuda prvostupanjskog suda potvrde. Zahtijeva troškove postupka u povodu revizije.

3. Na reviziju nije odgovoreno.

4. Revizija je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, i to izvanrednog otkaza, uz zahtjeve vezane za vraćanje na rad i naknadu plaće.

6. Zbog toga je revizija dopuštena. Prema odredbi čl. 382. st.1. al. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje: ZPP)., stranke mogu iznimno podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu, između ostalog, u povodu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi tužbi

utvrđenja postojanja radnog odnosa, o kojem sporu je ovdje riječ.

7. Ovaj sud je osporenu presudu ispitao prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Osporena presuda sadrži obrazloženje s razlozima o svemu što je za odluku o zahtjevu tužitelja od odlučnog značaja, ista se može ispitati, te ispitujući pobijanu presudu ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda parničnog postupka na koju se revident poziva.

9. Prvostupanjski sud u obrazloženju razloga za svoju odluku navodi da je tuženik u studenome 2013. u skladištu u B. broj ... proveo izvanredni popis robe i utvrdio manjak robe u vrijednosti od 413.425,03 kuna što da proizlazi i iz pregledanih izvješća o popisu robe na skladištu u B. broj ... i iskaza saslušanih svjedoka. No da je iz pregledanih izvješća o navedenom popisu robe razvidno da je komisija popisivala samo onu robu koja je bila ispravna a ne oštećenu i neupotrebljivu robu, pa samim time da se ne može smatrati da je sporna inventura cjelovita i ispravno provedena, zbog čega da nije ispravno utvrđen manjak robe u skladištu. Zatim, da tuženik nije dostavio inventurne liste sa popisanom robom iz kojih bi se mogla utvrditi točna vrsta i količina popisane robe te lista utvrđenog robnog manjka s navedenom vrstom i količinom robe, a kako bi se iste mogle usporediti sa izvješćima o popisanoj robi nakon inventure pa da se ne može sa sigurnošću smatrati dokazanom činjenica da podaci koji su sadržani u tim izvješćima o popisanoj robi i manjkovima robe odgovaraju stvarnom stanju utvrđene popisane robe i iskazanih manjkova robe. Nadalje, da iz iskaza predsjednika inventurne komisije proizlazi da u razdoblju kad je roba izvanredno popisivana da inventurna komisija na lager listi nije imala naznačene količine robe već samo vrstu robe pa da inventura nije provođena na pravilan način i da sa na taj način nije mogao precizno utvrditi manjak robe. Stoga zaključuje da je inventura manjkava i da nije provedena na odgovarajući način kako je popisnoj komisiji bilo naloženo, pa da se eventualni manjkovi nastali u predmetnom skladištu ne mogu stavljati na teret tužitelju kao šefu skladišta. Pri tome da je 7. listopada 2013. izvršen redovan popis robe i tada nije utvrđen manjak robe. Isto tako da je sud naložio tuženiku da dostavi sudu svu relevantnu dokumentaciju vezano za provedenu inventuru, što nije učinjeno, pa da sud nije mogao provesti financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost stanja robe u navedenom skladištu i utvrditi precizno nastali manjak. U odnosu na povredu vođenja neurednog skladišta taj sud je utvrdio da su radnici znali gdje se što od robe nalazi u skladištu. Stoga zaključuje da tuženik ničim nije dokazao grubo kršenje radnih obveza od strane tužitelja, pa da tuženik nije imao razloga izgubiti povjerenje u tužitelja kao radnika.

10. Drugostupanjski sud je pravnog priostupa da sama činjenica što je u skladištu, za kojeg je odgovoran tužitelj, utvrđen manjak robe, da je to dostatan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Zatim, da nije od odlučnog značaja u kojoj vrijednosti je manjak robe, a da bi se tužitelj za nastali manjak mogao osloboditi od odgovornosti pod pretpostavkom da je dokazao kako je netko treći odgovoran za nastali manjak a na što on nije mogao utjecati, što nije. Nadalje, da je, neovisno o utvrđenom manjku robe, u izvješću o popisu robe navedeno da je u skladištu zatečeno tuđe robe, da trgovačka roba nije pravilno uskladištena, da je na različitim mjestima, neuredno složena. Stoga da neovisno o utvrđenom manjku robe u predmetnom skladištu, zbog okolnosti o stanju skladišta je poslodavac u tužitelja kao „šefa“ skladišta izgubio povjerenje. Radi navedenog da je opravdan zaključak poslodavca kako nastavak radnog odnosa sa tužiteljem više nije bio moguć, jer da poslodavac nije dužan trpjeti u radnom odnosu radnika u kojeg iz objektivnih razloga nema povjerenja. Isto tako da činjenica o obustavi kaznenog postupka protiv tužitelja zbog predmetnog manjka robe u skladištu, nakon iznesenih utvrđenja, ne utječe na ocjenu opravdanosti razloga za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju.

11. Prema odredbi čl. 108. st. Zakon o radu ("Narodne novine", br. 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13., dalje: ZR), poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

12. Osnovano revident upućuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava kada ističe da nisu ispunjene pretpostavke iz citirane odredbe Zakona o radu. Prema shvaćanju ovog suda pravilan je pravni pristup prvostupanjskog suda koji se ogleda u zaključku da tuženik nije dokazao grubo kršenje radnih obveza od strane tužitelja. To kraj utvrđenja da je komisija prilikom inventure popisivala na skladištu samo onu robu koja je bila ispravna, a ne i oštećenu robu te neupotrebljivu robu, da inventurna komisija na lager listi nije imala naznačene količine robe, već samo vrstu robe, da je 7. listopada 2013. izvršen redovan popis robe i tada nije utvrđen manjak robe te kraj pravilnog cijenjena tereta dokazivanja kod izostanka aktivnosti tuženika u ovoj parnici vezanoj za dostavljanje inventurne liste s popisanom robom, iz kojih bi se mogla utvrditi točna vrsta i količina popisane robe, te lista utvrđenog robnog manjka s navedenom vrstom i količinom robe, radi usporedbe sa izvješćima o popisanoj robi nakon inventure, kao i cijenjenja nedostavljanja sve relevantne dokumentaciju vezano za provedenu inventuru. Iz navedenog slijedi ispravnost zaključka prvostupanjskog suda da se ne može sa sigurnošću smatrati dokazanom činjenica da podaci koji su sadržani u tim izvješćima o popisanoj robi i manjkovima robe odgovaraju uistinu stvarnom stanju utvrđene popisane robe i iskazanih manjkova robe.

13. Stoga kada se uzmu u obzir zaključci prvostupanjskog suda izvedeni povezivanjem sa utvrđenim činjeničnim stanjem i primjenom pravila o teretu dokazivanja, i to da inventura nije provođena na ispravan način, da nije na odgovarajući način utvrđen manjak robe te da se eventualni manjkovi u skladištu ne mogu stavljati na teret tužitelju kao šefu skladišta, neprihvatljiv je pravni pristup drugostupanjskog suda da svaki manjak, neovisno u kojoj vrijednosti, je dostatan razlog za izvanredan otkaz. Sagledavajući upravo okolnosti konkretnog slučaja te s obzirom na to da tuženik nije dokazao da bi se radnjama ili propustima tužitelja u izvršavanju njegovih obveza iz radnog odnosa ostvarila obilježja teške povrede radne obveze i ovaj sud je pravnog pristupa da tuženik nije dokazao da postoji osobita teška povreda zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Sama okolnost postojanja manjka ne mora predstavljati razlog za izvanredni otkaz, kao ni na teret tužitelju stavljena okolnost neurednog vođenja skladišta, sve u okolnostima utvrđenog činjeničnog stanja, kao što ne predstavlja niti neku drugu osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.

14. Kako je do izvanrednog otkazivanja ugovora u radu došlo u okolnostima ne egzistiranja opravdanog razloga za taj otkaz, otkaz poslodavca je nedopušten, pa je pravilno prvostupanjski sud prihvatio zahtjev tužitelja za pružanje pravne zaštite kao u točki I., II. svoje presude te u dopunskoj presudi.

15. Slijedom izloženog, jer postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, prihvaćena je reviziju tužitelja na presudu i dopunsku presudu kao osnovana i preinačena pobijana drugostupanjska odluka na način da se odbijaju žalbe tuženika i potvrđuju pobijane odluke.

16. Na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP odlučeno je o troškovima postupka u povodu revizije. Priznat je trošak sastavljanja revizije prema Tbr 10. t. 6. odlomak drugi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.) uz primjenu Tbr 42. Tarife, a na temelju odredbe čl. 155. st.1. i 2. ZPP, što iznosi svotu od 622,14 EUR/4.687,50 kuna.

17. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' br. 57/22. i 18/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro=7,53450 kuna).

Zagreb, 10. listopada 2023.

Predsjednik vijeća

dr.sc. Jadranko Jug. v.r.