Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-251/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća, te Maje Štampar Stipić i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. E. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., 126/19. i 84/21. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog K. E., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 11. svibnja 2023. broj K-2/2023-41, u sjednici održanoj 10. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e
I Djelomično se prihvaća žalba optuženog K. E. te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da se optuženi K. E. za kazneno djelo iz članka 110. KZ/11. u vezi s člankom 34. stavak 1. KZ/11. za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju članka 110 KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina (pet godina). U izrečenu kaznu zatvora, na temelju članka 54. KZ/11. optuženom K. E. uračunava se vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. studenog 2022. pa nadalje.
II U preostalom dijelu, žalba optuženika odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zadru optuženi K. E. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – ubojstvo u pokušaju, opisano i kažnjivo po članku 110. KZ/11., u vezi s člankom 34. stavak 1. KZ/11. činjenično i pravno pobliže opisano u izreci te presude te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina u koju kaznu mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. studenog 2022. pa nadalje.
2. Na temelju članka 68. KZ/11. u vezi s člankom 455. stavak 2. točka 7. Zakona o kaznenom postupku („NN“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., i 80/22.; dalje u tekstu ZKP/08.) optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.
3. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11. i članka 455. stavak 2. točka 6. ZKP/08. od optuženika je oduzeta oštrica skalpela dužine 5,5 cm, širine 1 cm, oduzeta po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU zadarske, broj 00236405 od 20. studenog 2022. te je na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. u vezi s člankom 455. stavak 2. točka 8. ZKP/08. sud optuženika oslobodio u cijelosti obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.
4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi K. E., po branitelju po službenoj dužnosti S. K. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
8. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
9. Žalba je djelomično osnovana.
10. Iako optuženik u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona iz sadržaja žalbe proizlazi kako smatra da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, u žalbi iznosi svoju ocjenu dokaza i svoje zaključke pa tako smatra da optuženik inkriminiranog dana nije postupao s namjerom da usmrti oštećenog N. K. već s namjerom da istog tjelesno ozlijedi, a što po mišljenju žalitelja proizlazi iz nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka dr. sc. D. M., analizira iskaz oštećenika, svjedoka, ukazuje na propuste bolničkog osoblja te se pita kako je uopće optuženik došao u posjed skalpela i kako je mogao ući u sobu oštećenika, te kao i na raspravi izražava sumnju u provedeno psihijatrijsko vještačenje. U odnosu na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje smatra kako je sud neosnovano odbio prijedlog obrane za saslušanje u svojstvu svjedoka doktora psihijatra D. S. koji je liječio optuženika jer bi se, po mišljenju obrane na taj način možda dovelo u sumnju provedeno psihijatrijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Ž. M. vezano za pitanje ubrojivosti optuženika u inkriminirano vrijeme.
11. Kako iz sadržaja žalbe ne proizlazi da se optuženik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka niti povrede kaznenog zakona kako to u uvodu žalbe navodi, drugostupanjski sud je ispitao u tom dijelu pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točka 1. i 2. ZKP/08. te nije utvrdio da bi sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.
12. Nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer da je prema mišljenju obrane optuženik postupao s namjerom da prestraši optuženika i lakše ga ozlijedi, a sve kako bi mu na taj način bilo omogućeno da ode iz psihijatrijske bolnice u zatvor i da promijeni sredinu koja je za njega postala toksična i neizdrživa, a ne u namjeri da usmrti oštećenika.
13. No suprotno navodima u žalbi, prvostupanjski sud je u svojoj presudi detaljno analizirao iskaz oštećenika, nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka dr. sc. D. M. vezano za dinamiku događaja i mehanizam nastanka ozljeda oštećenika, težinu istih te mogućnost nastanka smrtnog ishoda u odnosu na sredstvo nanošenja ozljeda i dio tijela u koji su ozljede nanesene oštećeniku od strane optuženog K. E. te osnovano izveo zaključak da je postupajući inkriminiranog dana, optuženik postupao u namjeri da ubije oštećenika, a koje djelo je ostalo u pokušaju.
13.1. Pravilno je sud prvog stupnja iskaz oštećenog N. K. ocijenio kao detaljan i životan te za svoju ocjenu dao uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Također je pravilno iskaz oštećenika doveo u vezu s nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka kojeg je sud u potpunosti prihvatio kao stručan i objektivan, sačinjen na temelju medicinske dokumentacije u spisu. Pod točkom 9. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud je citirao i analizirao nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka koji je opisivao mehanizam nastanka ozljeda, sredstvo kojim su ozljede nanesene oštećeniku, položaj oštećenika i optuženika prilikom zadobivanja ozljeda, a koji nalaz i mišljenje je suglasan iskazu oštećenika u pogledu mehanizma nastanka, uporabljenog sredstva, lokalizacije ozljeda (vrat, u blizini velikih krvnih žila), te njihovog međusobnog položaja što je sve prvostupanjski sud ispravno ocijenio i analizirao u svojoj presudi. Također je ispravno zaključio da se obrana optuženika u pogledu lokalizacije ozljeda i mjesta nanošenja istih oštećeniku razlikuje od onog što je na temelju medicinske dokumentacije utvrdio sudsko medicinski vještak, a i naveo oštećenik u svom iskazu, zbog čega njegovu obranu nije prihvatio.
13.2. Isto tako je prvostupanjski sud osnovano prihvatio nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka u djelu gdje vještak opisuje na koji način je navedenim sredstvom, imajući u vidu vitalan dio tijela u koji je oštećenik od strane optuženika zadobio ozljede kod oštećenika, moglo doći do osobito teške tjelesne ozljede i do smrti, a koji zaključak suda prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud.
13.3. Osim iz navedenih dokaza, da je namjera optuženika bila da ubije oštećenika, proizlazi također iz dijela iskaza oštećenika u kojem je naveo da mu je optuženik tom prilikom i verbalizirao da ga želi ubiti, a koje djelo je ostalo u pokušaju ne zato što je optuženik tako htio, kako se to neosnovano navodi u žalbi, već zato što je oštećenik počeo vikati „upomoć“ pa je optuženik pobjegao iz sobe.
13.4. Nadalje se u žalbi postavlja pitanje kako je uopće bilo moguće da optuženik dođe u posjed skalpela i uđe u sobu oštećenika tim više što je osoblje znalo da je u zadnje vrijeme nezadovoljan boravkom u bolnici i da nije uzimao lijekove no taj žalbeni navod koji se odnosi na eventualne propuste bolničkog osoblja vezano za brigu o bolesnicima nije odlučan za odluku o kazneno pravnoj odgovornosti optuženika.
13.5. Vezano za daljnji žalbeni navod obrane kojim se dovodi u sumnju nalaz i mišljenje vještaka psihijatra prof. dr. sc. Ž. M. gdje žalba ističe kako je nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka u bitnoj suprotnosti s optuženikovom dijagnozom, ranijim psihijatrijskim vještačenjima te činjenicom da se optuženik nalazi na prisilnom liječenju u psihijatrijskoj ustanovi, te da je sud neosnovano odbio dokazni prijedlog obrane za provođenjem novog psihijatrijskog vještačenja, treba navesti kako je prvostupanjski sud u svojoj presudi dao jasne, detaljne i uvjerljive razloge zašto je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka psihijatra kao stručan i objektivan te zašto je odbio dokazni prijedlog za provođenje novog vještačenja, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
13.6. Nadalje, žalitelj smatra kako je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer je sud odbio dokazni prijedlog obrane da se u svojstvu svjedoka sasluša D. S., liječnik psihijatar koji je liječio optuženika, a kako bi svjedočio o njegovim neposrednim zapažanjima vezano za psihičko stanje optuženika pa da bi svojim iskazom moguće utjecao na zaključke iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatra. Suprotno žalbenim navodima, osnovano je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog obrane za saslušanjem predloženog svjedoka, no po ocjeni ovog suda taj prijedlog nije nedopušten, kao što je naveo prvostupanjski sud kao osnovu za odbijanje istog već nevažan za utvrđenje relevantnih činjenica jer je tijekom postupka provedeno psihijatrijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku, koji je nakon provedenog intervjua s optuženikom i uvida u dostupnu medicinsku dokumentaciju za optuženika, po pravilima struke izradio pisani nalaz i mišljenje te je bio saslušan na raspravi gdje je odgovarao na pitanja stranaka i obrazložio zašto smatra da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv i to bitno i zašto smatra da je potrebno optuženiku izreći sigurnosnu mjeru psihijatrijskog liječenja. U njegovom nalazu i mišljenju nema nejasnoća niti kontradikcija te ga je ispravno prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojan i odbio dokazni prijedlog obrane za saslušanjem predloženog svjedoka. Sve što optuženik navodi u žalbi o optuženikovoj ubrojivosti ili neubrojivosti pa posljedično tome njegovom postupanju i dovodi u pitanje moguću dinamiku događaja su samo puka nagađanja koja nisu objektivno potkrijepljena dokazima i suprotna utvrđenom činjeničnom stanju koje se temelji na detaljnoj i sveobuhvatnoj analizi provedenih dokaza.
14. Optuženik je u uvodu žalbe naveo da se žali i zbog odluke o kazni, no u obrazloženju ne navodi konkretne razloge vezano za tu žalbenu osnovu. Po ocjeni ovog suda kao drugostupanjskog, kazna na koju je osuđen optuženik u trajanju od 7 godina je previsoka obzirom na pravilno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika. Naime, prvostupanjski sud kao olakotne okolnosti cijeni optuženiku da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv i to bitno, njegovo korektno držanje pred sudom, izraženo žaljenje i kajanje dok mu kao otegotnu okolnost cijeni dosadašnju višestruku osuđivanost. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je premalo cijenio optuženiku olakotne okolnosti, a precijenio dosadašnju osuđivanost kao otegotnu okolnost. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio sve navedene okolnosti kao olakotne no propustio je kao olakotno cijeniti i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra te uzeti u obzir da je oštećenik u ovom događaju zadobio tjelesne ozljede koje nisu ostavile trajne posljedice na njegovo zdravlje. Također, kao što je već navedeno precijenio je značaj ranije višestruke osuđivanosti optuženika jer kako i sam prvostupanjski sud navodi u presudi, a što proizlazi i iz izvoda iz kaznene evidencije (list 32-33), optuženik je osuđivan i razdoblju od 2015.-2018. zbog kaznenih djela imovinskog karaktera i to pet puta zbog teške krađe, jedanput zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari i jednom zbog kaznenog djela tjelesne ozljede. Imajući u vidu da je optuženik u tom periodu samo jednom osuđen zbog kaznenog djela protiv života i tijela i to tjelesne ozljede, po ocjeni ovog suda svrha kažnjavanja će se u odnosu na optuženika ostvariti i kaznom zatvora u trajanju od 5 godina te da će se tom vrstom i visinom kazne ostvariti i specijalna i generalna prevencija zbog čega je djelomično prihvaćena žalba optuženika i preinačena prvostupanjska presuda u odluci o kazni. Odluka prvostupanjskog suda o izricanju sigurnosne mjere psihijatrijskog liječenja kao i odluka o oduzimanju predmeta kojim je kazneno djelo počinjeno je osnovana te ju prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
15. Iz svih navedenih razloga, na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. i članka 482.
ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 10.listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović,v.r.
