Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-248/023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća, te Maje Štampar Stipić i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. L. zbog kaznenog djela iz članka 154. stavak 2. u vezi s člankom 154. stavak 1. točka 1. i članka 153. stavak 2. u vezi s člankom 153. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., 126/19. i 84/21. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog B. L., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 26. svibnja 2023. broj K-4/2023-36, u sjednici održanoj 10. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda u dijelu koji se odnosi na troškove kaznenog postupka te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II Djelomično se prihvaća žalba optuženog B. L. te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da se optuženi B. L. za kazneno djelo iz članka 154. stavak 2. KZ/11. u vezi s člankom 154. stavak 1. točka 1 KZ/11. i članka 153. stavak 2. KZ/11. u vezi s člankom 153. stavak 1. KZ/11. za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju članka 154. stavak 2. KZ/11 uz primjenu članka 48. stavak 2. i 49. stavak 1. točka 2. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i šest mjeseci ( tri godine i šest mjeseci ).
III U preostalom dijelu, žalba optuženog B. L. odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom i neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku optuženi B. L. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv spolne slobode – teško kazneno djelo protiv spolne slobode opisano u članku 154. stavak 2. KZ/11. u vezi s člankom 154. stavak 1. točka 1. KZ/11. i članka 153. stavak 2.KZ/11. u vezi s člankom 153. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci te presude te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina u koju kaznu mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. kolovoza 2022. pa nadalje.
2. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.
3. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („NN“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., i 80/22.; dalje u tekstu ZKP/08.) oštećena M. L. s imovinskopravnim zahtjevom upućena je u parnicu, dok je na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 sud optuženika oslobodio u cijelosti obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja i nagrade i nužnih izdataka postavljene opunomoćenice žrtve te je navedeno da isti padaju na teret proračunskih sredstava suda.
4. Protiv te presude žalbu je podnijelo Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku i to zbog odluke o troškovima kaznenog postupka (članak 471.stavak 2. ZKP/08.) s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, preinači prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o troškovima kaznenog postupka te obveže optuženika na plaćanje istih.
5. Žalbu je podnio i optuženi B. L., po braniteljici A. Š., odvjetnici u V. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu optuženika, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
6. Odgovor na žalbu optuženika podnijelo je Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.
7. Odgovor na žalbu optuženika podnijela je i oštećena žrtva M. L., putem opunomoćenice M. L. L., odvjetnice iz O., s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
8. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
9. Žalba državnog odvjetnika zbog odluke o troškovima kaznenog postupka je osnovana, dok je žalba optuženika djelomično osnovana i to u dijelu koji se odnosi na odluku o kazni .
U odnosu na odluku pod I
10. U pravu je državni odvjetnik kada navodi da je prvostupanjski sud pogrešno oslobodio u cijelosti optuženika plaćanja troškova kaznenog postupka. Ispravno u žalbi navodi, a koje argumente u potpunosti prihvaća i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, da je optuženik vlasnik obiteljske kuće u M. te osobnog automobila R. M. S. iz …., dakle, vlasnik je nepokretne i pokretne imovine, koje podatke je sam optuženik dao prvostupanjskom sudu na raspravi prilikom utvrđivanja njegove istovjetnosti. Također iz podataka u optužnici i podataka koje je dao na raspravi 6. travnja 2023. proizlazi da je, prije nego je uhićen, bio zaposlen u TD Đ. v. d.o.o. s plaćom od 4.300,00 kuna, pa i po ocijeni ovog suda, kao drugostupanjskog, ne postoje razlozi navedeni u članku 148. stavak 6. ZKP/08. koji propisuje u kojim situacijama se optuženik može osloboditi obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.-6. ZKP/08. u cijelosti ili djelomično. 10.1. Slijedom navedenog, na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. pod točkom I izreke rješenja prihvaćena je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o troškovima kaznenog postupka te je u tom dijelu presuda ukinuta i vraćena prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje te će prvostupanjski sud prilikom donošenja nove odluke cijeniti sve okolnosti na koje mu je ukazao ovaj sud te donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.
U odnosu na odluku pod II
11. Nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer smatra da su razlozi pobijane presude, kako u pogledu krivnje tako i u pogledu kazne proizvoljni, nerazumljivi i u znatnoj mjeri proturječni, da po mišljenju žalitelja presuda ne sadrži analizu svih izvedenih dokaza, da su zaključci o odlučnim činjenicama i dokazima kojima su te činjenice utvrđene pogrešni i međusobno kontradiktorni. Suprotno žalbenim navodima, po ocijeni ovog suda, kao drugostupanjskog, prvostupanjski sud je dao uvjerljive, logične i na provedenim dokazima utemeljene razloge za svoju odluku, detaljno je analizirao i cijenio svaki dokaz za sebe i sve dokaze međusobno što je sve obrazložio i dao uvjerljive razloge o tome koje dokaze prihvaća kao vjerodostojne, a koje ne prihvaća, pa je nakon detaljno provedene analize svih dokaza izveo pravilne i na dokaznom postupku utemeljene zaključke koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.
12. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima optuženika, nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je pobijanu presudu također ispitao u skladu sa zakonskom odredbom iz članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. i nije utvrdio da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.
13. Nije u pravu žalitelj niti kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u dijelu gdje ukazuje na ocjenu dokazne snage iskaza žrtve povezano s nalazom i mišljenjem psihijatrijskog vještaka. U prvostupanjskoj presudi sud je detaljno analizirao i ocijenio iskaz oštećene te je njen iskaz doveo u vezu s iskazima saslušanih svjedoka A. J. i M. J., s nalazima i mišljenjima vještaka psihijatra prof. dr. sc. I. P. i sudsko medicinskog vještaka dr.sc. B. D. te s ostalim materijalnim dokazima u spisu nakon čega je detaljno obrazložio razloge zašto njen iskaz, iskaze svjedoka, nalaze i mišljenja provedenih vještačenja te materijalnu dokumentaciju prihvaća kao uvjerljive i istinite, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
13.1. Obrana u žalbi polemizira s nalazom i mišljenjem provedenog psihijatrijskog vještačenja te navodi kako je vještak psihijatar na temelju kratkog intervjua te iskaza oštećene i svjedoka bez da je raspolagao medicinskom dokumentacijom koja bi potvrđivala da je optuženik ovisnik o alkoholu, izveo proizvoljan zaključak da zbog te ovisnosti kod optuženika postoji visoka razina opasnosti da počini slično ili drugo kazneno djelo te da nema razloga za izricanje sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti od alkohola optuženiku u trajanju od tri godine.
13.2. Ni u tom djelu nije u pravu žalitelj budući je vještak psihijatar u svom nalazu i mišljenju detaljno naveo na temelju čega je sačinio nalaz i mišljenje, kako je došao do zaključka da kod optuženika postoji alkoholna ovisnost, na temelju čega je utvrdio da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv i to bitno i zašto smatra da je potrebno optuženiku izreći sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu jer da kod njega postoji opasnost da bi u budućnosti mogao počiniti slično ili drugo kazneno djelo. Suprotno žalbenim navodima, nalaz i mišljenje sačinio je na temelju zapisnika o ispitivanju alkoholiziranosti optuženika tempore criminis, nakon obavljenog intervjua s optuženikom te personalnih dokaza pa je njegov nalaz i mišljenje i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u potpunosti sačinjen po pravilima struke.
13.3. Nadalje treba navesti kako obrana tek u žalbi ističe kako je radi potpunog i pravilnog utvrđenja svih činjenica sud bio obvezan odrediti i provesti kombinirano toksikološko-psihijatrijsko vještačenje, a zbog utvrđenja točne koncentracije alkohola u krvi i mokraći optuženika tempore criminis, no ni taj žalbeni navod nije osnovan budući ta činjenica nije odlučna jer se u činjeničnom opisu izreke presude samo navodi da je optuženik djelo počinio u alkoholiziranom stanju bez navođenja koncentracije alkohola u krvi optuženika.
13.4. Nisu osnovani niti daljnji žalbeni navodi da je sud pogrešno ocijenio nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka jer da njegov nalaz ne potvrđuje iskaz žrtve već obranu optuženika. Prvostupanjski sud je suprotno žalbenim navodima, pravilno ocijenio nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka kao stručan jer je sačinjen na temelju medicinske dokumentacije te ozljeda navedenih u istoj, a koje odgovaraju iskazu oštećene kako u pogledu dinamike samog događaja tako i u pogledu mehanizma nastanka ozljeda koje su konstatirane u medicinskoj dokumentaciji neposredno nakon događaja nakon što je oštećena u pratnji policije odvedena na liječnički pregled. Navodi optuženika u žalbi da kod oštećene nisu konstatirane ozljede na vratu, glavi te unutarnjem i vanjskom spolovilu ne dovode u pitanje zaključak prvostupanjskog suda da ozljede navedene u medicinskoj dokumentaciji u cijelosti potvrđuju iskaz oštećene. Istina je da je oštećena opisala da ju je optuženik hvatao za vrat, kožu na leđima, udarao njenom glavom u drveni okvir kreveta no izostanak ozljeda na tim dijelovima tijela, imajući u vidu opisane i utvrđene ozlijede u medicinskoj dokumentaciji na temelju koje je sačinjen nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka ne umanjuje vjerodostojnost njenog iskaza budući da takve ozljede ne moraju nužno niti nastati na tijelu oštećene jer ista niti ne navodi da je tom prilikom bila upotrijebljena jaka sila od strane optuženika, a uslijed koje bi eventualno mogle nastati i neke vidljive ozljede na tim dijelovima tijela. Dinamika događaja, osim iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka, proizlazi ne samo iz iskaza oštećene već i iskaza svjedoka A. i M. J. koji su oštećenu vidjeli neposredno nakon događaja te opisali u kojem stanju su je zatekli, a što je prvostupanjski sud detaljno opisao i obrazložio u svojoj presudi, a koje razloge u potpunosti prihvaća i drugostupanjski sud.
13.5. Vezano za daljnje žalbene navode da je iskaz žrtve dvojben zbog činjenice što je roditeljima koji su po nju došli po pozivu rekla da ju je optuženi istukao i istjerao iz kuće, nakon čega je njena majka, a ne oštećena žrtva, događaj prijavila policiji, treba navesti kako isti također nisu osnovani niti dovode u sumnju ispravnost zaključaka prvostupanjskog suda. Naime, okolnost tko je događaj prijavio policiji kao i činjenica da je oštećena kada je neposredno nakon događaja roditeljima rekla da ju je optuženik istukao i istjerao iz kuće, po ocjeni ovog suda nije od utjecaja na odluku prvostupanjskog suda, budući je oštećena bježeći od optuženika prvo nazvala roditelje jer bila u stanju šoka i straha, o čemu su svjedočili upravo roditelji oštećenice, a nije sporno da je oštećena u kratkom vremenu nakon događaja, ispričala svjedokinji A. J., svojoj majci, što se točno dogodilo inkriminiranog dana, što je svjedokinja Junačko u svom iskazu i navela i što je sve detaljno obrazložio prvostupanjski sud.
13.6. Nadalje sud je detaljno analizirao obranu optuženika kako onu iz istrage tako i njegovu obranu na raspravi, ukazao na različitosti u njegovoj obrani te dao uvjerljive, logične i konkretne razloge zašto istu ne prihvaća kao istinitu, a koje zaključke prvostupanjskog suda i ovaj sud u potpunosti prihvaća. Slijedom navedenog, žalbenim navodima nisu uspješno dovedeni u pitanje zaključci prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđeno činjenično stanje.
14. U žalbi optuženik pobija i odluku o kazni te navodi da nema objektivno prihvatljivih razloga koji bi opravdali vrstu i visinu izrečene kazne. Navodi kako su otegotne okolnosti cijenjene od strane prvostupanjskog suda i to naročita upornost na strani optuženika, vrijeđanje i omalovažavanje žrtve tijekom i nakon počinjenja kaznenog djela proizvoljne jer da ničim nije objašnjeno u čemu bi se ta naročita upornost sastojala niti kojim dokazima je utvrđeno vrijeđanje i omalovažavanje oštećene.
14.1. U pravu je žalitelj kada navodi da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio kao otegotne okolnosti na strani optuženika naročitu upornost u počinjenju kaznenog djela te omalovažavanje i vrijeđanje žrtve. Po ocjeni drugostupanjskog suda nije razvidno iz čega bi se sastojala naročita upornost u postupanju optuženika jer niti jedan provedeni dokaz tijekom dokaznog postupka ne ukazuje na istu. Niti oštećena u svom iskazu ne govori u prilog tome, niti vremenski period u kojem je kazneno djelo počinjeno pa niti sam način počinjenja djela ne upućuju na takav zaključak. Isto tako vrijeđanje i omalovažavanje žrtve su navedeni u činjeničnom opisu djela pa je ponovno vrednovanje tih okolnosti kao otegotnih pogrešno i dvostruko cijenjeno.
14.2. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske prilikom odmjeravanja visine kazne optuženiku nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene olakotne okolnosti, koje je sud imao u vidu prilikom odmjeravanja visine kazne, a to su da do ovog događaja nikada nije dolazio u sukob sa zakonom, što je vidljivo iz izvatka iz kaznene i prekršajne evidencije, činjenica da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv i to bitno zbog alkoholiziranosti koja je u bitnome i doprinijela počinjenju ovog kaznenog djela i da je otac dvoje malodobne djece. Sve navedene okolnosti, uz činjenicu da je optuženik u obrani izrazio žaljenje zbog događaja čime je iskazao kritičnost prema svom ponašanju tempore criminis te da na strani optuženika ne postoje otegotne okolnosti, po ocjeni ovog suda, u svojoj ukupnosti predstavljaju osobito olakotne okolnosti koje opravdavaju primjenu instituta sudskog ublažavanja kazne iz članka 48. stavak 2. KZ/1.
14.3. Za kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim predviđena je kazna zatvora u minimalnom trajanju od 5 godina pa se sukladno odredbi članka 49. stavak 1. točka 2. u konkretnom slučaju kazna može ublažiti do 2 (dvije) godine. Po ocjeni ovog suda, svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11., u odnosu na optuženika u cijelosti će se ostvariti kaznom zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci pa je kaznu zatvora u trajanju od 5 godina na koju je optuženik osuđen prvostupanjskom presudom, djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika preinačio i optuženika osudio na kaznu zatvora od 3 godine i 6 mjeseci godine vrednujući značaj olakotnih okolnosti koje u svojoj ukupnosti predstavljaju naročito olakotne okolnosti uz nepostojanje otegotnih na strani optuženika. Tako odmjerena kazna primjerena je težini i okolnostima kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim, osobi optuženika te će se istom u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela i izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela te jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.
15. Iako optuženik u žalbi ne navodi da se žali i zbog odluke o sigurnosnoj mjeri iz sadržaja žalbe proizlazi kako smatra da nema mjesta izricanju sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju od tri godine no suprotno žalbenim navodima optuženika, imajući u vidu da je optuženik kazneno djelo počinio u alkoholiziranom stanju, zbog čega je bio i smanjeno ubrojiv i to bitno te da u budućnosti postoji opasnost da bi zbog utjecaja alkohola optuženik mogao počiniti isto ili slično kazneno djelo, što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra kojeg je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio, a čije argumente vezano uz izricanje ove sigurnosne mjere ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda opravdano je sud prvog stupnja optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju od tri godine da bi se naprijed opisana opasnost otklonila.
16 .Stoga je pod točkom II izreke presude na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. djelomično prihvaćena žalba optuženika u dijelu odluke o kazni dok je pod točkom III izreke presude, a budući da ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 476. stavak. 2. ZKP/08. drugostupanjski sud nije utvrdio da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, u preostalom dijelu žalba optuženika odbijena kao neosnovana.
Zagreb, 10.listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović,v.r.