Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-407/2023-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te Marije Balenović i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. Š., zbog kaznenih djela iz članka 110. u vezi sa člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I- 144/2023. (K-29/2023.) od 18. rujna 2023. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2023.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog I. Š. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-144/2023. od 18. rujna 2023., protiv optuženog I. Š., u tijeku postupka nakon podignute optužnice, zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi sa člankom 34. KZ/11., pod točkom I izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.- Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv istog iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
1.1. Pod točkom II izreke pobijanog rješenja određeno je da se u istražni zatvor optuženom I. Š. uračunava vrijeme lišenja slobode od 16. veljače 2021. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi I. Š. po branitelju, odvjetniku N. Š., zbog bitne povrede kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08., s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "usvojiti ovu žalbu okrivljenika i pobijano rješenje preinačiti na način da se istražni zatvor ukine i zamjeni sa jednom ili više mjera opreza, podredno, pobijano rješenje ukinuti i vratiti prvostupanjskom vijeću na ponovno odlučivanje".
3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog I. Š. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Jasni su i dostatni razlozi navedeni po prvostupanjskom sudu zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena blažim mjerama. S time u svezi, drugostupanjski sud je ocijenio da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a kako se to pogrešno ističe žalbom.
6. Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da na strani optuženog I. Š. i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenih djela, a koja je dovela i do prvotnog određivanja istražnog zatvora imajući u vidu okolnosti počinjenja kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret, jer iste upućuju na znatnu dozu bezobzirnosti i upornosti u postupanju te time postojanju visokog stupnja kriminalne volje, pa i prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske ukazuju da u konkretnom slučaju postoji opravdana i predvidiva opasnost da će optuženik puštanjem na slobodu počiniti istovrsno ili slično kazneno djelo. Stoga je sud prvog stupnja s pravom isključio primjenu mjera opreza, jer se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može s uspjehom ostvariti primjenom bilo koje mjere opreza.
6.1. Kraj ovakvog stanja stvari dosadašnja neosuđivanost optuženika u dobi od 35 godina zbog kaznenih djela je samo jedna od okolnosti koja se cijeni prilikom donošenja odluke o potrebi produljenja istražnog zatvora, no ista zbog razloga navedenih pod točkom 6. ove odluke u konkretnom slučaju nije odlučna.
7. Također, nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane odluke niti isticanjem žalbenog prigovora o utjecaju njegovog dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru, jer se protekom tog vremena utvrđena opasnost od ponavljanja kaznenih djela na strani okrivljenika nije umanjila.
8. Nadalje, neprihvatljivi su žalbeni navodi optuženika da je, s obzirom na vrijeme koje je do sada proveo u istražnom zatvoru, povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. Naime, prilikom ocjene povrede tog načela vodi se računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, kao i maksimalnog trajanja istražnog zatvora, pa prvostupanjski sud s pravom zaključuje da za sada načelo razmjernosti nije povrijeđeno.
8.1. Uzimajući u obzir i procjenu da još uvijek postoji realna opasnost da bi optuženi I. Š. puštanjem na slobodu mogao ponoviti kaznena djela, te s obzirom da pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koje opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu primjene istražnog zatvora, to je produljenje te mjere protiv istog, protivno tvrdnji žalitelja i razmjerno postizanju opravdanog cilja budući da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad njegovim pravom na slobodu.
9. U odnosu na pitanje tzv. dinamičkog principa kojeg žalbom sadržajno problematizira optuženik navodeći da se protekom vremena istražni zatvor mora obrazložiti postojanjem "jačih", novih i kvalitetnijih razloga za produljenje istražnog zatvora od onih koji su postojali u trenutku određivanja istražnog zatvora, i po mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske protek vremena od lišenja slobode žalitelja od 16. veljače 2021. do donošenja pobijanog rješenja nije od utjecaja jer sve gore opisane okolnosti u svojoj ukupnosti, za sada, nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena.
10. U odnosu na žalbene primjedbe kojim se žalitelj poziva na sudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske prava smatrajući da se može primijeniti, napominje se istome da se svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke. Pri tome doista uvjerenje suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela (kao istražnozatvorske osnove) mora proizlaziti iz osobitih okolnosti vezanih uz konkretan slučaj i uz konkretnu osobu pa činjenični argumenti iz neke druge odluke ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.
11. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 10. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović,v.r.
