Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 64 Gž-418/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice S. Z. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica N. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika E.&S. B. d.d. R., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M., K. & Partneri u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P- 727/2019-38 od 17. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-727/2019-38 od 17. studenoga 2021. u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III., IV., V., VI. i VII. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđena je ništetnom odredba 7. Ugovora o kreditu broj … od 28.02.2006. sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak a koja glasi:

„VALUTNA KLAUZULA Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke.“ (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 241.766,32 kn (slovima: dvjestočetrdesetjednutisućusedamstošezdesetšestkunaitridesetdvijelipe) zajedno sa zateznim kamatama koje teku za svaki pojedini obrok od dospijeća pa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a počevši od 1. kolovoza 2015. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, na iznose kako slijedi:

- 206,20 kn počevši od 02. studeni 2008. pa do isplate,

- 256,55 kn počevši od 02. siječanj 2009. pa do isplate,

- 277,05 kn počevši od 02. veljače 2009. pa do isplate,

- 297,78 kn počevši od 02. ožujka 2009. pa do isplate,

- 195,53 kn počevši od 08. travnja 2009. pa do isplate,

- 220,36 kn počevši od 07. svibnja 2009. pa do isplate,

- 139,58 kn počevši od 11. lipnja 2009. pa do isplate,

- 148,70 kn počevši od 09. srpnja 2009. pa do isplate,

- 106,57 kn počevši od 11. kolovoza 2009. pa do isplate,

- 159,40 kn počevši od 12. rujna 2009. pa do isplate,

- 129,66 kn počevši od 07. listopada 2009. pa do isplate,

- 130,55 kn počevši od 07. studeni 2009. pa do isplate,

- 143,64 kn počevši od 09. prosinca 2009. pa do isplate,

- 265,07 kn počevši od 14. siječanj 2010. pa do isplate,

- 604,52 kn počevši od 20. veljače 2010. pa do isplate,

- 304,82 kn počevši od 14. ožujka 2010. pa do isplate,

- 403,16 kn počevši od 09. travnja 2010. pa do isplate,

- 493,36 kn počevši od 20. svibnja 2010. pa do isplate,

- 533,81 kn počevši od 09. lipnja 2010. pa do isplate,

- 711,54 kn počevši od 10. srpnja 2010. pa do isplate,

- 565,83 kn počevši od 11. kolovoza 2010. pa do isplate,

- 988,81 kn počevši od 10. rujna 2010. pa do isplate,

- 832,98 kn počevši od 14. listopada 2010. pa do isplate,

- 805,83 počevši od 12. studeni 2010. pa do isplate,

- 942,79 kn počevši od 08. prosinca 2010. pa do isplate,

- 1.192,82 kn počevši od 09. siječanj 2011. pa do isplate,

- 991,61 kn počevši od 10. veljače 2011. pa do isplate,

- 1.013,55 kn počevši od 08. ožujka 2011. pa do isplate,

- 910,37 kn počevši od 12. travnja 2011. pa do isplate,

- 1.054,60 kn počevši od 06. svibnja 2011. pa do isplate,

- 1.351,26 kn počevši od 08. lipnja 2011. pa do isplate,

- 1.303,36 kn počevši od 07. srpnja 2011. pa do isplate,

- 2.253,83 kn počevši od 11. kolovoza 2011. pa do isplate,

- 1.454,43 kn počevši od 09. rujna 2011. pa do isplate,

- 1.305,25 kn počevši od 11. listopada 2011. pa do isplate,

- 1.350,23 kn počevši od 06. studeni 2011. pa do isplate,

- 1.268,97 kn počevši od 09. prosinca 2011. pa do isplate,

- 1.388,19 kn počevši od 10. siječanj 2012. pa do isplate,

- 1.487,56 kn počevši od 07. veljače 2012. pa do isplate,

- 1.475,70 kn počevši od 08. ožujka 2012. pa do isplate,

- 1.427,90 kn počevši od 11. travnja 2012. pa do isplate,

- 1.459,06 kn počevši od 09. svibnja 2012. pa do isplate,

- 1.489,67 kn počevši od 12. lipnja 2012. pa do isplate,

- 1.438,93 kn počevši od 05. srpnja 2012. pa do isplate,

- 1.461,45 kn počevši od 07. kolovoza 2012. pa do isplate,

- 1.426,52 kn počevši od 05. rujna 2012. pa do isplate,

- 143.353,94 kn počevši od 02. listopada 2012. pa do isplate,

- 2.503,49 kn počevši od 02. studeni 2012. pa do isplate,

- 186,75 kn počevši od 02. prosinca 2012. pa do isplate,

- 187,36 kn počevši od 10. siječanj 2013. pa do isplate,

- 174,78 kn počevši od 06. veljače 2013. pa do isplate,

- 177,15 kn počevši od 08. ožujka 2013. pa do isplate,

- 187,66 kn počevši od 08. travnja 2013. pa do isplate,

- 178,32 kn počevši od 06. svibnja 2013. pa do isplate,

- 162,59 kn počevši od 05. lipnja 2013. pa do isplate,

- 160,78 kn počevši od 03. srpnja 2013. pa do isplate,

- 168,01 kn počevši od 09. kolovoza 2013. pa do isplate,

- 173,60 kn počevši od 04. rujna 2013. pa do isplate,

- 182,01 kn počevši od 03. listopada 2013. pa do isplate,

- 178,53 kn počevši od 08. studeni 2013. pa do isplate,

- 182,14 kn počevši od 06. prosinca 2013. pa do isplate,

- 176,29 kn počevši od 10. siječanj 2014. pa do isplate,

- 134,78 kn počevši od 22. veljače 2014. pa do isplate,

- 136,23 kn počevši od 03. ožujka 2014. pa do isplate,

- 133,48 kn počevši od 05. travnja 2014. pa do isplate,

- 131,51 kn počevši od 07. svibnja 2014. pa do isplate,

- 129,00 kn počevši od 04. lipnja 2014. pa do isplate,

- 131,50 kn počevši od 04. srpnja 2014. pa do isplate,

- 134,54 kn počevši od 05. kolovoza 2014. pa do isplate,

- 138,08 kn počevši od 08. rujna 2014. pa do isplate,

- 138,86 kn počevši od 03. listopada 2014. pa do isplate,

- 141,21 počevši od 06. studeni 2014. pa do isplate,

- 143,31 kn počevši od 03. prosinca 2014. pa do isplate,

- 143,82 kn počevši od 13. siječanj 2015. pa do isplate,

- 40.473,02 kn počevši od 16. siječanj 2015. pa do isplate,

- 35,54 kn počevši od 12. veljače 2015. pa do isplate,

- 13.218,69 kn počevši od 12. veljače 2015. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana (točka II. izreke). Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 8. Ugovora o kreditu broj … od 28. veljače 2006. sklopljenog između tužitelja i tuženika, koja glasi:

„8. KAMATA

Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.“ (točka III. izreke). Naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 17.775,91 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku za svaki pojedini obrok od dospijeća pa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. pa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a počevši od 1. kolovoza 2015. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- 0,05 kn počevši od 2. svibnja 2006. pa do isplate,

- 0,05 kn počevši od 2. srpnja 2006. pa do isplate,

- 0,05 kn počevši od 2. rujna 2006. pa do isplate,

- 0,05 kn počevši od 2. listopada 2006. pa do isplate,

- 0,05 kn počevši od 2. studeni 2006. pa do isplate,

- 0,05 kn počevši od 2. prosinca 2006 pa do isplate

- 0,05 kn počevši od 2. ožujka 2007. pa do isplate,

- 0,05 kn počevši od 2. travnja 2007. pa do isplate,

- 0,05 kn počevši od 2. rujna 2007. pa do isplate,

- 0,05 kn počevši od 2. listopada 2007. pa do isplate,

- 0,05 kn počevši od 2. studeni 2007. pa do isplate,

- 0,05 kn počevši od 2. prosinca 2007. pa do isplate,

- 319,23 kn počevši od 2. veljače 2008. pa do isplate,

- 318,86 kn počevši od 2. ožujka 2008. pa do isplate,

- 318,48 kn počevši od 2. travnja 2008. pa do isplate,

- 318,11 kn počevši od 2. svibnja 2008. pa do isplate,

- 317,73 kn počevši od 2. lipnja 2008. pa do isplate,

- 317,41 kn počevši od 2. srpnja 2008. pa do isplate,

- 316,99 kn počevši od 2. kolovoza 2008. pa do isplate,

- 316,61 kn počevši od 2. rujna 2008. pa do isplate,

- 316,24 kn počevši od 2. listopada 2008. pa do isplate,

- 315,82 počevši od 2. studeni 2008. pa do isplate,

- 315,45 kn počevši od 2. prosinca 2008. pa do isplate,

- 315,03 kn počevši od 2. siječnja 2009. pa do isplate,

- 314,60 kn počevši od 2. veljače 2009. pa do isplate,

- 314,23 kn počevši od 2. ožujka 2009. pa do isplate,

- 313,76 kn počevši od 8. travnja 2009. pa do isplate,

- 509,60 kn počevši od 7. svibnja 2009. pa do isplate,

- 508,94 kn počevši od 11. lipnja 2009. pa do isplate,

- 508,24 kn počevši od 9. srpnja 2009. pa do isplate,

- 507,59 kn počevši od 11. kolovoza 2009. pa do isplate,

- 506,94 kn počevši od 12. rujna 2009. pa do isplate,

- 506,24 kn počevši od 7. listopada 2009. pa do isplate,

- 505,53 počevši od 7. studeni 2009. pa do isplate,

- 504,83 kn počevši od 9. prosinca 2009. pa do isplate,

- 504,13 kn počevši od 14. siječnja 2010. pa do isplate,

- 503,39 kn počevši od 20. veljače 2010. pa do isplate,

- 502,69 kn počevši od 14. ožujka 2010. pa do isplate,

- 501,89 kn počevši od 9. travnja 2010. pa do isplate,

- 501,14 kn počevši od 20. svibnja 2010. pa do isplate,

- 500,44 kn počevši od 9. lipnja 2010. pa do isplate,

- 499,65 kn počevši od 10. srpnja 2010. pa do isplate,

- 468,86 kn počevši od 11. kolovoza 2010. pa do isplate,

- 498,11 kn počevši od 10. rujna 2010. pa do isplate,

- 497,31 kn počevši od 14. listopada 2010. pa do isplate,

- 362,43 počevši od 12. studeni 2010. pa do isplate,

- 361,82 kn počevši od 8. prosinca 2010. pa do isplate,

- 361,22 kn počevši od 9. siječnja 2011. pa do isplate,

- 360,56 kn počevši od 10. veljače 2011. pa do isplate,

- 359,96 kn počevši od 8. ožujka 2011. pa do isplate,

- 359,35 kn počevši od 12. travnja 2011. pa do isplate,

- 358,65 kn počevši od 6. svibnja 2011. pa do isplate,

- 200,32 kn počevši od 8. lipnja 2011. pa do isplate,

- 199,90 kn počevši od 7. srpnja 2011. pa do isplate,

- 199,52 kn počevši od 11. kolovoza 2011. pa do isplate,

- 199,10 kn počevši od 9. rujna 2011. pa do isplate,

- 198,68 kn počevši od 11. listopada 2011. pa do isplate,

- 16,91 počevši od 6. studeni 2011. pa do isplate,

- 16,86 kn počevši od 9. prosinca 2011. pa do isplate,

- 16,77 kn počevši od 10. siječnja 2012. pa do isplate,

- 16,72 kn počevši od 7. veljače 2012. pa do isplate,

- 16,67 kn počevši od 8. ožujka 2012. pa do isplate,

- 16,63 kn počevši od 11. travnja 2012. pa do isplate,

- 16,49 kn počevši od 9. svibnja 2012. pa do isplate,

- 16,49 kn počevši od 12. lipnja 2012. pa do isplate,

- 16,39 kn počevši od 5. srpnja 2012. pa do isplate,

- 16,30 kn počevši od 7. kolovoza 2012. pa do isplate,

- 16,25 kn počevši od 9. rujna 2012. pa do isplate,

- 16,16 kn počevši od 2. listopada 2012. pa do isplate,

- 16,11 počevši od 2. studeni 2012. pa do isplate,

- 16,07 kn počevši od 2. prosinca 2012. pa do isplate,

- 16,07 kn počevši od 10. siječnja 2013. pa do isplate,

- 16,07 kn počevši od 6. veljače 2013. pa do isplate,

- 16,07 kn počevši od 8. ožujka 2013. pa do isplate,

- 16,07 kn počevši od 8. travnja 2013. pa do isplate,

- 16,07 kn počevši od 6. svibnja 2013. pa do isplate,

- 16,07 kn počevši od 5. lipnja 2013. pa do isplate,

- 16,07 kn počevši od 3. srpnja 2013. pa do isplate,

- 16,07 kn počevši od 9. kolovoza 2013. pa do isplate,

- 16,07 kn počevši od 4. rujna 2013. pa do isplate,

- 16,07 kn počevši od 3. listopada 2013. pa do isplate,

- 16,07 počevši od 8. studeni 2013. pa do isplate,

- 16,07 kn počevši od 6. prosinca 2013. pa do isplate,

- 16,07 kn počevši od 10. siječnja 2014. pa do isplate, sve u roku od 15 dana (točla IV. izreke). Utvrđeno je da ne postoji tražbina tuženika prema tužiteljici u iznosu od 4.340,63 kn (slovima: četiritisućetristočetrdesetkunaišezdesettrilipe) zajedno sa zateznim kamatama koje teku za svaki pojedini obrok od dospijeća pa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. pa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a počevši od 1. kolovoza 2015. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- 22,62 kn počevši od 02. travnja 2006. pa do isplate,

- 37,28 kn počevši od 02. svibnja 2006. pa do isplate,

- 23,88 kn počevši od 02. lipnja 2006. pa do isplate,

- 47,22 kn počevši od 02. srpnja 2006. pa do isplate,

- 53,42 kn počevši od 02. kolovoza 2006. pa do isplate,

- 18,23 kn počevši od 02. rujna 2006. pa do isplate,

- 29,72 kn počevši od 02. listopada 2006. pa do isplate,

- 27,71 kn počevši od 02. studeni 2006. pa do isplate,

- 44,03 kn počevši od 02. prosinca 2006. pa do isplate,

- 90,48 kn počevši od 02. siječanj 2007. pa do isplate,

- 121,71 kn počevši od 02. veljače 2007. pa do isplate,

- 107,21 kn počevši od 02. ožujka 2007. pa do isplate,

- 115,68 kn počevši od 02. travnja 2007. pa do isplate,

- 194,73 kn počevši od 02. svibnja 2007. pa do isplate,

- 214,15 kn počevši od 02. lipnja 2007. pa do isplate,

- 239,78 kn počevši od 02. srpnja 2007. pa do isplate,

- 239,59 kn počevši od 02. kolovoza 2007. pa do isplate,

- 204,49 kn počevši od 02. rujna 2007. pa do isplate,

- 256,72 kn počevši od 02. listopada 2007. pa do isplate,

- 258,01 kn počevši od 02. studeni 2007. pa do isplate,

- 221,36 kn počevši od 02. prosinca 2007. pa do isplate,

- 225,37 kn počevši od 02. siječanj 2008. pa do isplate,

- 154,80 kn počevši od 02. veljače 2008. pa do isplate,

- 99,93 kn počevši od 02. ožujka 2008. pa do isplate,

- 45,74 kn počevši od 02. travnja 2008. pa do isplate,

- 172,86 kn počevši od 02. svibnja 2008. pa do isplate,

- 208,16 kn počevši od 02. lipnja 2008. pa do isplate,

- 169,60 kn počevši od 02. srpnja 2008. pa do isplate,

- 246,46 kn počevši od 02. kolovoza 2008. pa do isplate,

- 229,18 kn počevši od 02. rujna 2008. pa do isplate,

- 153,26 kn počevši od 02. listopada 2008. pa do isplate,

- 67,25 kn počevši od 02. prosinca 2008. pa do isplate (točka V. izreke). Utvrđeno je da ne postoji tražbina tuženika prema tužiteljici u iznosu od 388,56 CHF, odnosno u kunskoj protuvrijednosti iznos od 1.814,71 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku za svaki pojedini obrok od dospijeća pa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. pa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a počevši od 1. kolovoza 2015. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- 30,82 CHF izraženo u kn 143,94 počevši od 2. veljače 2014. do isplate

- 30,82 CHF izraženo u kn 143,94 počevši od 2. ožujka 2014. do isplate

- 30,82 CHF izraženo u kn 143,94 počevši od 2. travnja 2014. do isplate

- 30,82 CHF izraženo u kn 143,94 počevši od 2. svibnja 2014. do isplate

- 30,82 CHF izraženo u kn 143,94 počevši od 2. lipnja 2014. do isplate

- 30,82 CHF izraženo u kn 143,94 počevši od 2. srpnja 2014. do isplate

- 30,82 CHF izraženo u kn 143,94 počevši od 2. kolovoza 2014. do isplate

- 30,82 CHF izraženo u kn 143,94 počevši od 2. rujna 2014. do isplate

- 30,82 CHF izraženo u kn 143,94 počevši od 2. listopad 2014. do isplate

- 30,82 CHF izraženo u kn 143,94 počevši od 2. studeni 2014. do isplate

- 30,82 CHF izraženo u kn 143,94 počevši od 2. prosinac 2014. do isplate - 30,82 CHF izraženo u kn 143,94 počevši od 2. siječanj 2015. do isplate

- 30,82 CHF izraženo u kn 143,94 počevši od 2. veljače 2015. do isplate

- 30,82 CHF izraženo u kn 143,94 počevši od 2. ožujak 2015. do isplate

- 30,82 CHF izraženo u kn 143,94 počevši od 2. travanj 2015. do isplate

- 30,82 CHF izraženo u kn 143,94 počevši od 2. svibanj 2015. do isplate

- 30,82 CHF izraženo u kn 143,94 počevši od 2. lipnja 2015. do isplate

- 12,04 CHF izraženo u kn 56,23 počevši od 2. srpnja 2015. do isplate

- 5,01 CHF izraženo u kn 23,40 počevši od 2. kolovoz 2015. do isplate

- 1,67 CHF izraženo u kn 7,80 počevši od 2. rujan 2015. do isplate, sve u roku od 15 dana (točka VI. izreke). Naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 38.660,00 kn (slovima: tridesetosamtisućašestošezdesetkuna) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku počevši od presuđenja pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana (točka VII. izreke). Odbijen je zahtjev tužiteljice za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan (točka VIII. izreke). Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je povučena tužba u iznosu od 14.389,74 kn.

2. Presudu suda prvog stupnja pobija žalbom tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 12320/08., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbene zahtjeve u cijelosti, uz nadoknadu troškova parničnog postupka, uvećanih za troškove sastava žalbe, podredno, pobijanu presudu ukinuti, i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu,

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi ništetnim odredba 7. Ugovora o kreditu broj … od 28.02.2006. sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak, kao i zahtjeva za isplatu preplaćenih iznosa od 241.766,32 kn s pripadajućim zateznim kamatama s osnove razlike u tečaju (valuta CHF) te da se utvrdi ništetnim dio odredbe 8. Ugovora o kreditu broj … od 28. veljače 2006. sklopljenog između tužitelja i tuženika kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te zahtjev za isplatu preplaćenih kamata u iznosu od 17.775,91 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

5. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je sljedeće:

- da su tužiteljica, kao korisnica kredita, i tuženik, kao davatelj kredita, sklopili ugovor o kreditu na iznos od 155.083,19 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj, stambeni kredit za adaptaciju uz valutnu klauzulu s rokom vraćanja u 240 mjeseci;

- da je u članku 8. stavku 1. ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja u trenutku ugovaranja iznosi 4,550% godišnje, a obračunava se primjenom direktne metode, stavkom 2. da su ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke;

- da je u članku 7. stavku 10. ugovorena valutna klauzula, i to povrat obveza (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) koji će se obračunati po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke;

- da je u svojem iskazu tužiteljica navela da je negdje 2006. zaključila ugovor o kreditu i to stambenom kreditu vezano uz švicarski franak, s time da je bilo rečeno kod poslodavca da su povoljniji uvjeti kreditiranja baš kod tuženika i to u toj valuti, međutim ne može se točno i detaljno prisjetiti koji su to povoljniji uvjeti, da je tada bila zaposlena u H. š., kada je došlo do promjene tečaja i sve to postalo otegotno jer je porastao iznos mjesečnog plaćanja, da su se odlučili na djelomičnu otplatu kredita, a i zbog promjene kamatne stope također, misli 2015. i u potpunosti otplatili kredit, tužiteljica je pojasnila da imala administrativnu zabranu na plaći kod poslodavca, ali da je došlo do promjene posla pa je moguće da je u tom razdoblju upravo zbog tehničkih razloga dok se kod novog poslodavca postavi administrativna zabrana doista suprug kao sudužnik podmirio pojedine iznose anuiteta, ne zna niti se može sjetiti detaljno koji je to razlog i detalje da li je sa tekućeg računa platio za to razdoblje, da je mijenjala poslodavca u veljači 2007., da je točno da je zaključila ugovor sa djelatnicom Đ. K., a ne sjeća se nikakvih upozorenja vezano uz promjenu tečaja ili kamatne stope, da je ugovor pročitala i razumije što znači promjenjiva kamatna stopa, međutim tko bi očekivao da će se tako mijenjati, očekuješ da će ići i na nižu, a ugovor je bio odštampan od strane tuženika u pisanom obliku, da razumije što znači valutna klauzula i bila je svjesna da iznosi anuiteta mogu rasti ili padati, te da se vezuje uz određeni tečaj, ali nije joj bio dovoljno jasna promjena tečaja, jer švicarski franak je tada bila stabilna valuta;

- da je svjedok D. Z., suprug tužiteljice, u svojem iskazu naveo da je supruga podigla stambeni kredit, a da je on bio sudužnik te da nisu željeli nikoga drugoga uzimati kao jamca ili sudužnika, već da bude on kao suprug tužiteljice, prisjeća se da je bio nazočan prvom razgovoru u banci gdje je djelatnica navela da je kredit u švicarcima najpovoljniji stambeni kredit, da je povoljna rata, da isti svi uzimaju, da je došlo do porasta rate u jednom trenutku da je bila vrlo visoka, a misli da nije podmirio rate kredita umjesto supruge, međutim da se doista ne sjeća detalja, ali da niti u tome ne vidi problem, budući da su u braku, da osobno prema supruzi nema nikakva potraživanja iz navedenog ugovora, da je supruga bila zaposlena u H. š. tada, pa da ju je poslodavac uputio da su kod tuženika povoljniji uvjeti;

- da se svjedok Đ. K., upravna referentica, zaposlena kod tuženika, uopće ne sjeća tužiteljice budući da je zbog velikog broja klijenata teško govoriti o svakom pojedinom slučaju, da je te 2006. kao i danas tuženik nudio određene proizvode kredita i to u različitim valutama sa različitim kamatnim stopama, fiksna i promjenjiva, da kada bi se klijentu predočio taj proizvod, a nakon što bi djelatnik objasnio što znači promjenjiva kamatna stopa i rizik, što znači valutna klauzula i rizik, klijent bi se sam odlučio koji će ugovor zaključiti, da je u to vrijeme doista puno klijenata zaključilo ugovor vezano uz švicarski franak te da je očito da je tada bio povoljniji kredit i tako se činio klijentima, ne sjeća se jesu li H. š. imale neki povoljniji uvjet kreditiranja u to vrijeme, da su u skladu s uputama morali informirati korisnika i što je to promjenjiva kamata i što je to valutna klauzula te da su s tim u vezi imali na raspolaganju klijenti i letke i određene pisane materijale kako bi im se pojasnilo da tečaj može rasti i padati kao i kamata;

- da između stranaka nije sporno, a što proizlazi iz priloženih odluka tuženika (obavijesti o promjeni kamatne stope po partiji kredita) da je nakon sklapanja ugovora o kreditu došlo do promjene kamatnih stopa, sve temeljem odluka tuženika u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 4,550% godišnje, a promjene koje kamatne stope su vršene sukladno odlukama tuženika te da je izvršenim promjenama kamatne stope, tuženik je obavještavao tužiteljicu pisanim obavijestima;

- da se o članku 8. Ugovora o kreditu nije pregovaralo prije potpisivanja istog, kao i da nije bila javno objavljena formula po kojoj se promjenjiva kamatna stopa mijenja, a niti je tužiteljica prilikom zaključenja ugovora o kreditu Ugovora o kreditu br. … od 28. veljače 2006, dobila na uvid interne akte banke iz kojih bi bila razvidna formula po kojoj se kamatna stopa mijenja;

- da tuženik u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe članka 81. stavka 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/2003. - dalje: ZZP/03), nije dokazao da se o spornoj ugovornoj odredbi sadržanoj u članku 8. Ugovora o kreditu br. … od 28. veljače 2006., pojedinačno pregovaralo, teret dokaza koje činjenice je ležao na tuženiku;

- da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da je tuženik u utuženom vremenskom razdoblju na temelju ništetne odredbe ugovora, a sve činjenicom jednostranog povećanja kamatne stope, primio ukupni novčani iznos od 17.775,91 kn, i ništetne odredbe valutne klauzule primio ukupni novčani iznos od 241.766,32 kn;

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž- 7129/13-4, od 13. lipnja 2014. kojom je utvrđeno kako je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, da je presudom (i rješenjem) Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. odbijena revizija i potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (nepoštena odredba kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa);

- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora, i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br. 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

6. Sud prvog stupnja je, polazeći od odredaba članaka 81. i 87. stavka ZZP/03 te članaka 322. stavka 1., 323. stavka 1., 1111. i 1115. Zakona obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. - dalje: ZOO), a u vezi s odredbom članka 502.c ZPP, ocijenivši prigovor zastare neosnovanim, te polazeći od utvrđenja iz pravomoćnih presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, utvrdivši visinu tužbenog zahtjeva na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka, prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, kao osnovan, u cijelosti.

7. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. st. 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tuženik u žalbi. Suprotno žalbenim navodima, pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

7.1. Nadalje, tuženik u žalbi obrazlaže svoje shvaćanje vezano uz subjektivnu i objektivnu nepristranost suda, smatrajući - u bitnome - da je potrebno razmotriti postoje li okolnosti u smislu odredbe članka 71. stavka 7. ZPP - situaciju da sudac ili njemu bliska osoba ima/ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopim/i/ili valutnom klauzulom neovisno da li kod tuženika ili drugih banaka ili da bliska osoba sucu zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu - a u kojem slučaju izjavljena žalba tuženika ima smatrati u tom dijelu zahtjevom za izuzeće u smislu nastavnih odredbi članka 73. ZPP, s time da tuženik istodobno i predlaže postupanje u skladu s odredbom članka 72. stavka 2. ZPP.

7.2. Razmatrajući citiranu materijalnopravnu osnovu postupanja na koju se poziva tuženik valja navesti da ovaj sud navedene prijedloge nije ocijenio pravno obvezujućim u odnosu na svoje postupanje obzirom da se radi o teoretskoj analizi hipotetske situacije (jer tuženik ne konkretizira niti osobu suca niti konkretnu situaciju) u kojoj se uređujući sudac (ili njemu bliska osoba) nalazi u činjeničnoj i pravnoj situaciji u kakvoj se nalaze i stranke predmetnog postupka čime da bi bila uvjetovana njihova pristranost, pa s obzirom na prijedlog da se uređujući suci preispitaju u smislu odredbe članka 71. stavka 7. ZPP i potom postupe u smislu daljnje odredbe članka 72. stavka 2. ZPP ovaj sud ne nalazi da se uopće radi o zahtjevu za izuzeću to više što je isti podnesen, kako sam tuženik navodi - uvjetno, ako uređujući suci nalaze da postoje drugi razlozi koji bi doveli u sumnju njihovu nepristranost. Pozitivne procesnopravne odredbe sadržane u ZPP ne predviđaju uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće.

7.3. Suprotno žalbenim navodima, nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. i 220. ZPP, na koju povredu sadržajno upire tuženik u žalbi. Naime, na temelju odredbe članka 220. stavka 2. ZPP, sud odlučuje o tome koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Stoga neprovođenje nekih od predloženih dokaznih prijedloga tuženika (saslušanje ostalih predloženih djelatnika tuženika) samo po sebi ne znači da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka u slučaju kada sud, kao u konkretnom slučaju, utvrdi da su tijekom postupka utvrđene sve odlučne činjenice bitne za donošenje odluke, a za koje utvrđenje je dao jasne i argumentirane razloge koje kao pravilne prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Nadalje, što se tiče ocjene izvedenih dokaza, tuženiku na žalbene navode valja odgovoriti kako jer pravo na ocjenu dokaza pridržano za sud, koji prema svojem slobodnom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane (članak 8. ZPP), ali je u slobodi ocjene dokaza sud ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se njegova ocjena mogla provjeriti, a na koji je način sud prvog stupnja i postupio. Sud prvog stupnja pravilno je ocijenio sve izvedene materijalne i personalne dokaze (iskaz tužitelja, svjedoka i djelatnice banke) koji su ispitani na sve sporne okolnosti informiranosti tužitelja o spornim odredbama ugovora), i to kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, i za svoju je ocjenu dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, pa su žalbeni navodi utoliko neutemeljeni.

7.4. Slijedom navedenog, a budući da je u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđeno da prilikom sklapanja potrošačkih ugovora stranke nisu pojedinačno pregovarale o pojedinim odredbama ugovora, a navedeno uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, što je pravilno utvrđeno i na temelju iskaza tužiteljice i svjedoka u ovom postupku, to su žalbeni prigovori tuženika koje ističe u žalbi, neosnovani.

7.5. S obzirom na žalbene navode tuženika da se prvostupanjski sud trebao obratiti Sudu Europske unije u vezi tumačenja Direktive Vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u pogledu pravnih učinka tzv. konverzije, valja odgovoriti kako ovaj sud ne vidi nikakve potrebe za postavljanjem pitanja Sudu EU s obzirom na već donesenu odluku Suda EU od 5. svibnja 2022. u predmetu C-567/20 povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju čl. 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije koju je uputio Općinski sud u Zagrebu odlukom od 15. listopada 2020. Naime, u toj odluci Sud EU je jasno naveo da upravo problematika koja je sporna u ovoj pravnoj stvari nije obuhvaćena materijalnim područjem primjene Direktive Vijeća 93/13 EEZ, slijedom čega Sud EU nije nadležan za davanje prethodnog mišljenja.

7.6. Jednako tako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

8. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa između stranaka, pa nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji ističe žalitelj u žalbi (članak 355. ZPP).

9. Sud prvog stupnja je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo iz odredaba članaka 81., 87. stavka 1. ZZP/03 i članaka 323. stavka 1., 1111. st. 1. i 1115. ZOO, kada je, ocijenivši da su ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu te valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak (CHF), nepoštene i time ništetne, jer se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo a one, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.

10. Tužiteljica se u tužbi pozvala na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda (i) u odnosu na tuženika, u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna te na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018. donesenu u postupku protiv ovdje tuženika, a po tužbi Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, kojom presudom je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu, da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica u CHF, a da prethodno banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i interesima ugovornih strana.

10.1. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva te presudu broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. kojom je odbijena revizija i tuženika i potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018. (nepoštena odredba kojom je ugovorena valutna klauzula). Time je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 i odredbama Zakona o obveznim odnosima iz 1991., kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja.

11. Nadalje, presudom suda Europske unije od 30. travnja 2014., Kásler, C-26/13, je u odnosu na tumačenje i primjenu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ, odlučeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva već da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Budući da tuženik nije obavijestio tužiteljicu o značenju odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, na temelju kojih bi ona mogla predvidjeti ekonomske posljedice sklapanja takvog ugovora (što je i bio razlog ništetnosti odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope), ugovorna odredba je neodređena i neodrediva te nije razumljiva, čime se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe članka 87. stavka 1. ZZP/03, prema kojoj se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

11.1. S obzirom na to da je kamata cijena, a cijena je bitni element ugovora o kreditu, odredbe ugovora koje koristi tuženik a na temelju koje se cijena određuje prema njezinoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuju na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Na temelju tako utvrđenih činjenica pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojim se ugovara promjenjiva kamatna stopa, ovisna o odluci o kamatnim stopama tuženika takve da su ovisne samo o odluci banke i stoga nepoštene.

12. Odredbom članka 1021. ZOO, propisan je pojam ugovora o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorne kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

13. Valutna klauzula je zaštitna klauzula kojoj je svrha osigurati jednaku vrijednost ispunjenja činidbe i protučinidbe u slučaju inflacije, međutim, ona nije određeni iznos novčanih sredstava koje je banka isplatila potrošaču jer je, kao zaštitna klauzula koja se veže na novčani iznos koji je isplaćen, neodvojivo povezana i direktno utječe na visinu mjesečnih anuiteta u kojima se kredit vraća a kao takva sastavni je dio novčanog iznosa čija visina varira ovisno o tečaju CHF, čime se vrijednost potrošačeve ugovorne obveze izračunava temeljem ugovornog tečaja CHF prema kuni na dan plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta, pa visina glavnog predmeta ugovora – novčanog iznosa koji je kreditor isplatio potrošaču, izravno ovisi o promjeni tečaja.

14. Prema tome, prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaj na opseg njegove obveze a na temelju kojih on može ocijeniti osobito ukupnu cijenu svog kredita. To, uz ostalo, uključuje informiranje o tome da potrošač snosi rizik od pada valute u kojoj ostvaruje dohodak a što može ugroziti mogućnost vraćanja zajma, s time da se pritom traži od pružatelja usluge da utvrdi moguće promjene tečaja i s tim povezane rizike zajma u stranoj valuti.

15. Kao i kod odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, nije dostatno da je odredba samo gramatički razumljiva nego i to da ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Kad pročita tekst ugovora, nije dovoljno da potrošač samo razumije da, primjerice, tečaj valute može varirati gore ili dolje, nego da stvarni učinci moraju biti jasni prosječnom potrošaču. Dakle, potrošač mora biti svjestan mogućnosti dizanja ili padanja vrijednosti strane valute, a taj rizik promjene tečaja mora biti jasan i potrošač mora biti jasno upoznat s time da snosi financijski teret tog rizika i to bez ograničenja. Stoga banka, kao pružatelj usluge, mora iznijeti mogućne promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti tako da potrošač ima stvarnu mogućnost upoznati se sa svim odredbama ugovora, jer je pravodobna informacija pružena prije sklapanja ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama navedenog sklapanja za potrošača od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe pristupajući po odredbama koje je ovaj prethodno sastavio.

16. Pored navedenog, navedene odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, suprotne su odredbi čl. 12. ZOO kojom je određeno kako su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja, odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti. Navedenim načinom ugovaranja tuženik je maksimalno zaštitio svoje interese, a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena prebacio na tužiteljicu, narušivši time ugovornu ravnotežu.

17. U odnosu na žalbene navode tuženika kako u ovom sporu sud nije vezan pravomoćnim odlukama suda donesenim u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, valja reći kako je odredbom članka 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude povodom zahtjeva za zaštitu kolektivnih interesa i prava, kao što je učinila tužiteljica u tužbi, i u ovom je slučaju sud vezan za utvrđenja iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.

18. Prema navedenom direktnom učinku sudove obvezuju utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev iz tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz članka 502.a stavka 1. ZPP, na koje se tužiteljica kao potrošač pozvala u tužbi.

19. Stoga je sud prvog stupnja odgovarajućom primjenom članka 502.c. ZPP, utvrdio odlučnu činjenicu da se predmetnom ugovornom odredbom koja se odnosi na valutnu klauzulu nije pojedinačno pregovaralo te da su one bile unaprijed formulirane od strane tuženika i kao takve nepoštene i ništetene u smislu članka 81. ZZP/03, kao što je utvrđeno i u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Takvo shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi broj Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., u kojoj je navedeno kako u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači nije nužno provoditi poseban dokazni postupak, jer bi to bilo, s obzirom na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite, neekonomično i previše tegobno za potrošača te suprotno odredbama ZPP i ZZP. Stoga su žalbeni navodi tuženika u tom dijelu, neosnovani.

20. Prema odredbi čl. 323. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, dok je odredbom članka 1111. stavka 1. i 2. ZOO propisano da je stjecatelj, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, dužan vratiti ju, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se kod prijelaza imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

21. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (članak 1115. ZOO).

22. S obzirom da se ovdje radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik nesavjestan stjecatelj, zbog čega je pravilno sud prvog stupnja dosudio tijek zateznih kamata od dana izvršenih uplata, u skladu s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka.

23. Pravilno je ocijenjen neosnovanim i prigovor zastare tražbine, jer se radi o restitucijskom zahtjevu prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, na temelju članka 323. stavka 1. ZOO. Kao posljedica utvrđenja ništetnosti pojedinih odredaba ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost, kako je to zaključio Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 30. siječnja 2020. Prema odredbi članka 245. stavaka 1., 3. i 6. ZOO, zastara nakon prekida počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru i navršava se za onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta. S obzirom na pravomoćnost presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je na temelju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/2017 u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nastupila 14. lipnja 2018., a tužba je podnesena 6. svibnja 2019. to zastara za tražbinu s osnova ništetnosti odredaba ugovora o valutnoj klauzule nije nastupila. Prigovor zastare u odnosu na restitucijski zahtjev s osnove preplaćenih kamata također je pravilno ocijenjen neosnovanim s obzirom na pravomoćnost presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja na temelju presude Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., nastupa 13. lipnja 2019., a tužba je u ovom predmetu podnesena 6. svibnja 2019., dakle prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka.

24. Sud prvoga stupnja suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je odlučio i o istaknutom prigovoru prijeboja.

24.1. U odnosu na žalbene navode valja odgovoriti da je tuženik istaknuo prijeboj svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta za razdoblje od 1. studenog 2006. do 2. prosinca 2008., no tužiteljica je tužbeni zahtjev za isplatu postavila za razdoblje od listopada 2008. do travnja 2015. Slijedom navedenog neosnovan je žalbeni navod o osnovanosti istaknutog prigovora prijeboja za razdoblje od studenog 2006. do rujna 2008., jer za navedeno razdoblje tužbeni zahtjev nije niti postavljen.

24.2. Nadalje, tuženik nije naznačio pravu osnovu s naslova istaknutog prigovora prijeboja. Prema odredbi članka 186. ZPP, sud će po tužbi postupiti i kada tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan.

24.3. Razmatrajući osnovanost žalbenog navoda u odnosu na istaknuti prigovor prijeboja, na ime tečajne razlike zbog koje je tužiteljica u pojedinim periodima plaćala niže anuitete od početno ugovorenih, a koji se odnosi za mjesec listopad 2008., valja odgovoriti da plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od početnog tužiteljica nije primila ništa, niti je išta stekla bez osnove, pa ne postoji niti njena obveza vraćanja, pa je stoga taj žalbeni prigovor tuženika neosnovan.

24.4. Nadalje, odredbom članka 323. stavka 2. ZOO propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Navedena odredba diskvalificira tuženika u zahtjevu za naknadu štete za koju tvrdi da je proizašla iz takvog ništetnog ugovora. Stoga se žalbeni navodi tuženika glede istaknutog prigovora tuženika ne mogu prihvatiti kao osnovani niti po navedenoj osnovi.

25. Slijedom svega navedenog, sud prvog stupnja pravilnom je primjenom materijalnog prava prihvatio tužbeni zahtjev te naložio tuženiku isplatiti tužiteljici utuženi iznos sa zateznim kamatama tekućim od trenutka stjecanja svakog pojedinog anuiteta od strane tuženika do isplate, a na temelju odredaba članaka 323. stavka 1., 1111., i 1115. ZOO.

26. I odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP. Sud prvog stupnja je naložio tužiteljici plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 3.080,00 kn, pa je utoliko pravilno tužiteljici priznat i taj trošak.

27. Slijedom izloženih razloga, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, žalbu tuženika kao neosnovanu odbiti, i pobijanu presudu suda prvog stupnja potvrditi.

28. Tuženikov zahtjev za nadoknadu žalbe je odbijen budući da je tuženikova žalba u cijelosti odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu 10. listopada 2023.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor, v.r.