REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj:12 Gž-163/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlt. L. N. iz N., OIB…, zastupanog po ocu i zakonskom zastupniku D. N. iz N., te oba zastupana po punomoćnici S. Š., odvjetnici iz Z., protiv tuženika C. osiguranje d.d. iz Z., OIB…, zastupanog po punomoćniku M. P. temeljem generalne punomoći Su-417/20, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 133 Pn-728/2019-36, od 23. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika C. osiguranje d.d., odbija se u cijelosti, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 133 Pn-728/2019-36, od 23. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 133 Pn-728/2019-36, od 23. prosinca 2022., presuđeno je:

I. Nalaže se tuženiku C. osiguranje d.d. isplatiti tužitelju mlt. L. N. iznos od 413.260,00 kn/54.849,03 EUR1 sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 04. siječnja 2019. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te mu isplatiti iznos od 5.132,11 kn/ 681,15 EUR, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu u kojem od tuženika potražuje isplatu iznosa od 8.100,00 kn/1.075,05 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu u kojem tužitelj na dosuđeni iznos od 5.132,11 kn/ 681,15 EUR potražuje zakonske zatezne kamate tekuće od 24. rujna 2019. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku C. osiguranje d.d. naknaditi tužitelju mlt. L. N. parnične troškove u iznosu od 95.127,50 kn/ 12.625,59 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2022. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Protiv presude žalbu je uložio tuženik u odnosu na točke I. i III. zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka sa prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Tuženik naglašava da žalbu ulaže prvenstveno u odnosu na dio presude koji se odnosi na utvrđenu naknadu neimovinske štete po kriteriju pretrpljenog straha i duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti, dok ne osporava utvrđenu visinu pravične novčane naknade za pruženu tuđu pomoći njegu u iznosu od 13.060,00 kn/1.733,36 EUR, kao niti naknadu za zaostalo naruženje od srednjeg prema jakom stupnju 45.000,00 kn/5.972,53 EUR.

2.2. U sadržaju žalbe tuženik ističe da narav ozljeda kakve je tužitelj zadobio kao i nepostojanje drugih posebnih okolnosti slučaja ne mogu opravdati dosudu iznosa pravične novčane naknade koji gotovo 10% prelazi orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koji postotak u odnosu na konkretne iznose nije neznatan, te smatra da bi ukupna visina pravične novčane naknade s osnove pretrpljenih bolova, straha, smanjenja životne aktivnosti, tuđe pomoći i njege, kao i stupnja naruženja mogla iznositi maksimalno 595.135,00 kn/78.987,99 EUR, odnosno, dosuđena visina pravične novčane naknade umanjena za nesporno isplaćeni iznos od 218.800,00 kuna, trebala je iznositi maksimalno 376.335,00 kn/49.948,24 EUR, a ne 413.260,00 kn/54.849,03 EUR kako je to odlučio prvostupanjski sud.

2.3. Glede dosuđenih troškova postupka tuženik ističe kako bi, da je pravilno dosuđen iznos štete sukladno orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, trošak tužitelja bio nižeg iznosa, odnosno postotak uspjeha u sporu ne bi mogao biti dosuđen na način kako je to dosuđeno u presudi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

7. U prvostupanjskom postupku nije bila sporna ni pasivna legitimacija tuženika ni odgovornost za štetu, a u drugostupanjskom postupku sporna je visina dosuđene neimovinske štete, odnosno, utvrđivanje visine novčane naknade po kriterijima pretrpljenog straha i smanjenih životnih aktivnosti, dok se u žalbi ne osporava utvrđena visina pravične novčane naknade za pruženu tuđu pomoći njegu u iznosu od 13.060,00 kn/1.733,36 EUR, kao niti naknada za zaostalo naruženje od srednjeg prema jakom stupnju u visini od 45.000,00 kn/5.972,53 EUR.

8. Nije sporno ni da je tuženik tužitelju s osnove naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu 30. siječnja 2019. isplatio iznos od 89.400,00 kn, te da mu je 14. kolovoza 2019. isplatio i daljnji iznos od 129.400,00 kn, odnosno ukupno iznos od 218.800,00 kn.

9. Dakle, kako je u drugostupanjskom postupku ostalo sporan iznos adekvatne novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, analizirani su nalazi i mišljenja saslušanih medicinskih vještaka, rada ocijene težine ozljeda i primjerene novčane satisfakcije težini i posljedicama tih ozljeda.

10. Temeljem medicinske dokumentacije i nalaza medicinskih vještaka dr. V. B. specijalista neurokirurgije i dr. M. M. specijalista ortopedije i traumatologije, utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede više organskih sustava – politraume, teške kraniocelebralne ozljede praćene soporoznim stanjem, a kasnije i stanjem moždane kome, impresijskog prijeloma frontalne kosti desno uz razvoj višestrukih intracerebralnih hatoma u frontalnoj regiji i oštećenje tvrde moždane ovojnice, nagnječenja moždanog tkiva, traumatskog subarahnoidalnog krvarenja, akutnog epiduralnog i subduralnog hematoma čeone regije desno. Tužitelj je zadobio i prijelom desne potkoljenice te prijelom V-IX lijevo te IX desno. Tijekom opservacije došlo do pogoršanja neurološkog stanja, a učinjena neuroradiološka obrada je ukazala na progresiju ranije lamelarnih subduralnih hematoma do subduralnog hematoma debljine 22 mm frontalno desno uz veći kompresivni efekt i pomak medijalnih struktura, a bila je prisutna i prijeteća falcina hernijacija te veći broj kontuzijskih žarišta frontalno. Zbog navedenog je učinjena osteklastična dekompresivna kraniotomija uz odstranjenje akutnog subduralnog hematoma. Postavljen je i invazivni sustav za monitoriranje intrakranijalnog tlaka.

10.1. Po provedenom liječenju zaostale su trajne posljedice teške kraniocerebralne ozljede s posljedičnim psihoorganskim promjenama verificiranim morfološkom neuroradiološkom obradom i psihološkom obradom. Zaostaju i trajne posljedice dekompresivne kraniotomije u vidu perzistencije defekta kostiju lubanje u čeonoj regiji desno veličine 6 x 6 cm kao posljedice postavljanja invazivnog sistema za mjerenje intrakranijalnog tlaka. Učinjena kontrolna neuroradiološka obrada ukazala je na postojanje postraumatskih encefalomalatičnih promjena. Inicijalno prisutna ljevostrana hemipareza je tijekom liječenja regradirala. Zaostale su i trajne posljedice prijeloma rebara te prijeloma desne potkoljenice u vidu limitacije kretnji u desnom skočnom zglobu i objektivne slabosti muskulature desne potkoljenice. Kliničkim pregledom se nalaze znakovi psihoorganske izmijenjenosti, izrazite povučenosti, povremenih smetnji disanja, limitacije kretnji u desnom skočnom zglobu i blage slabosti GMS desne potkoljenice.

10.2. Uslijed pretrpljenih ozljeda kod tužitelja su umanjene opća, životna i radna sposobnost za oko 62-63%, te mu u tom obujmu postoji potreba za ulaganjem pojačanih napora u svakodnevnim aktivnostima tužitelja.

10.3. Tužitelj je trpio bol jakog intenziteta i remitentnog karaktera u trajanju od 15 dana – do smirenja akutne posttraumatske neurovegetativne simptomatologije, srednjeg intenziteta i intermitentnog karaktera u trajanju od 4 mjeseca i manjeg intenziteta u trajanju od daljnjih 6 mjeseci, dok zaostale tegobe, kao i kasni bolovi po svojoj naravi ulaze u pojačane napore – trajne posljedice.

10.4. Primarni strah koji se javlja u trenutku životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan, a kod tužitelja u daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i njenih posljedica i to jačeg intenziteta u trajanju od 20 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 mjeseci (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) te manjeg intenziteta u trajanju od daljnjih 6 mjeseci.

10.5. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega u zbrinjavanju svakodnevnih fizioloških i higijenskih potreba, nakon otpusta iz toplica, 4 sata dnevno kroz 4 tjedna, zatim 3 sata dnevno kroz 6 tjedana i potom u smanjenom opsegu od 2 sata dnevno kroz idućih 4 mjeseca.

10.6. Kod tužitelja je zaostala i naruženost u vidu defekta kostiju lubanje u desnoj čeonoj regiji (6x6 cm) i ožiljci u području desne potkoljenice, a što predstavlja naruženost na granici srednjeg i jakog stupnja.

10.7. Vještaci su se suglasili o dovršetku liječenja, odnosno stabilizaciji stanja, da je prema medicinskoj dokumentaciji u spisu liječenje završeno 27. studenoga 2018.

10.8. Nalaze i mišljenja sudskih vještaka pravilno je prvostupanjski sud prihvatio u cijelosti i na njima temeljio svoju odluku, jer su nalazi izrađeni stručno i detaljno, a vještaci su na iznesene primjedbe dali opsežne stručne i konkretne odgovore.

11. Temeljem nalaza vještaka i drugostupanjski sud smatra zaključio da je tužitelj pretrpio povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, jer na to ukazuje težina zadobivenih povreda i intenzitet i trajanje posljedica povređivanja. Stoga u konkretnom slučaju tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu satisfakciju primjenom odredbi članka 1046. stavka 1. i članka 1100. stavka. 1.-3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ , br. 35/05., 41/08., 125/11, 76/15 - dalje: ZOO), u vezi sa člankom čl. 19. st. 2. ZOO-a, a kao kriteriji za određivanje visine novčane satisfakcije uzeti su trajanje i intenzitet fizičkih bolova, intenzitet i trajanje straha i duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti i naruženost.

11.1. Budući je tuženik izričito naveo da ne osporava utvrđenu visinu pravične novčane naknade za pruženu tuđu pomoći njegu u iznosu od 13.060,00 kn/1.733,36 EUR, kao niti naknadu za zaostalo naruženje od srednjeg prema jakom stupnju u iznosu od 45.000,00 kn/5.972,53 EUR, drugostupanjski sud razmatrao je utvrđene vidove neimovinske štete po kriterijima pretrpljenog straha i duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti, koje tuženik izričito osporava i pretrpljenih bolova o kojima se nije izjasnio, ali ih osporava kroz osporavanje ukupnog iznosa novčane satisfakcije.

12. Prvostupanjski sud tužitelju je po osnovi neimovinske štete u vidu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti utvrdio ukupni iznos od 619.000,00 kn i to po kriteriju pretrpljenih bolova, 67.000,00 kn, pretrpljenog straha 75.000,00 kn, naruženosti 45.000,00 kn i duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti 432.000,00 kn.

13. Drugostupanjski sud polazeći od činjenice da je neimovinska šteta po osnovi povrede prava osobnosti jedinstvena šteta, a pojedine manifestacije te štete su tek kriteriji za utvrđivanje visine pravične novčane satisfakcije, smatra imajući u vidu da su u odnosu na tužitelja povrede ostavile teške traume koje će osjećati dugi niz godina, da dosuđeni iznos u svojoj ukupnosti primjeren i sukladan pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednica održanih 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.

13.1. Može se polemizirati da li je po pojedinom kriteriju mogao biti utvrđen viši ili niži iznos novčane satisfakcije, ali cijeneći posljedice ozljeda koje je pretrpio tužitelj prilikom liječenja (dugotrajno ležanje u krevetu i sve što ide uz to), te jasne posljedice koje tužitelj kao mlada osoba trpi i trpjeti će još dugi niz godina, uz jasne fizičke deficite i naruženje, opravdavaju ukupno dosuđeni iznos novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 619.000,00 kn.

14. Imajući u vidu da iznos dosuđene imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege nije sporan, ukupna šteta iznosi 632.060,00 kn, a nakon što je taj iznos umanjen za iznos od 218.800,00 kn, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 413.260,00 kn, dok je u preostalom dijelu za iznos od 8.100,00 kn tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

15. Zatezna kamata na neimovinsku štetu temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a, teče od podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga, pa kako je utvrđeno da je liječenje tužitelja završeno 27. studenoga 2018., a da je 4. siječnja 2019. podnesen odštetni zahtjev, pravilno je od tog dana dosuđena zatezna kamata na neimovinsku štetu.

15.1. Pravilno je obračunata zatezna kamata na imovinsku štetu sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a. Pri određivanju početka tijeka zatezne kamate treba imati u vidu da se zatezne kamate dosuđuju sukladno odredbama članka 29. stavka 1. i 2. i članka 1086. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05 i 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), u vezi sa člankom 12. stavkom 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/-dalje: ZOOP), prema kojima obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

15.2. Pravilnim obračunom zatezne kamate tužitelju su dosuđene i zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos od 129.400,00 kn tekuće od dana podnošenja odštetnoga zahtjeva, - 4. siječnja 2019. do dana isplate 14. kolovoza 2019. i to u apsolutnom iznosu od 5.132,11 kn sukladno obračunu kamata br. 3 od 06. rujna 2019., a koji tuženik nije osporio.

16. Nije osnovana žalba stranaka glede odluke o troškovima postupka koja se temelji na odredbama članka 154. st. 5. i članku 155. ZPP-a, budući tužitelj gledajući osnov i visinu tužbenog zahtjeva nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva.

16.1. Tužitelju je pravilno priznat parnični trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, – dalje OT), prema vrijednosti predmeta spora u ukupnom iznosu od 82.812,50 kn, a isti se odnosi na sastavljanje odštetnog zahtjeva u iznosu od 7.500,00 kn (500 bodova -Tbr. 28 Tarife), sastavljanje tužbe u iznosu od 7.500,00 kn (500 bodova-Tbr. 7/1 Tarife), sastavljanje podnesaka 20. svibnja 2019. u iznosu od 7.500,00 (100 bodova-Tbr. 8/1 Tarife), sastavljanje podnesaka 24. rujna 2019. u zatraženom iznosu od 6.700,00 (100 bodova-Tbr. 8/1 Tarife), zastupanje na ročištu 06. studenoga 2019. u zatraženom iznosu od 6.700,00 kn (500 bodova-Tbr. 8/1 Tarife), sastavljanje podneska od 05. svibnja 2021. u zatraženom iznosu od 5.700,00 kn (100 bodova-Tbr. 8/1 Tarife), zastupanje na ročištima 02. veljače 2022. i 11. travnja 2022. u zatraženom iznosu 5.700,00 kn za svako (100 bodova-Tbr. 9/1 Tarife), sastavljanje podneska od 02. svibnja 2022. u zatraženom iznosu od 5.000,00 kn (100 bodova-Tbr. 8/1 Tarife), sastavljanje podneska od 06. svibnja 2022. u iznosu od 750,00 kn (50 bodova-Tbr. 8/3 Tarife), zastupanje na ročištu 10. studenoga 2022. u iznosu od 7.500,00 kn (100 bodova-Tbr. 9/1 Tarife) te trošak PDV (25%) na navedene radnje u iznosu od 16.562,50 kn.

16.2. Tužitelju je dosuđen i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 5.000,00 kn kao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 4.615,00 kn, te trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 2.200,00 kn i potreban trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 500,00 kn.

17. Zbog svega iznesenog, ovaj drugostupanjski sud temeljem članka 368. stavka 1. i članka 373. st. 1. točka 3. ZPP-a, presudio je kao u izreci ove presude.

U Požegi 10. listopada 2023.

Predsjednica vijeća

Branka Ribičić,v.r.