Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 21 Kž-192/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Vlaste Patrčević Marušić i Tomislava Brđanovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženika V. Ž., A. R. i T. D., zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika V. Ž., A. R. i T. D. podnesenim protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 15. prosinca 2021., poslovni broj: 26 K-73/2019-90, u javnoj sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2023. u nazočnosti optuženika V. Ž., braniteljice V. Ž., V. R., odvjetnice u Z. te zamjenika branitelja optuženika A. R., I. P., odvjetnika u V.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženika V. Ž., A. R. i T. D. kao neosnovane i potvrđuje se presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 15. prosinca 2021. broj 26 K-73/2019-90 Općinski sud u Karlovcu proglasio je krivima optužene V. Ž., A. R. i T. D., zbog kaznenog djela protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, te ih, je na temelju istog zakonskog propisa, osudio i to optuženog V. Ž. na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, optuženog A. R. na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine te optuženog T. D. na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženicima V. Ž. , A. R. i T. D. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode kako je to navedeno pod toč. IV-VII izreke pobijane presude. Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11, od optuženih V. Ž., A. R. i T. D. oduzeti su predmeti pobliže opisani pod. toč. VII-IX izreke pobijane presude, a na temelju čl. 189. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13,145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu : ZKP/08-19),odlučeno je da se optuženicima V. Ž. i A. R. vrate predmeti pobliže opisani pod toč. X i XI izreke pobijane presude. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08-19 optuženici V. Ž., A. R. i T. D. presuđeni su na plaćanje troškova provedenog kaznenog postupka i to troška iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08-19. u paušalnom iznosu od 500,00 kuna, svaki, a optuženik V. Ž. presuđen je i na plaćanje troškova branitelja koji mu je dodijeljen po službenoj dužnosti, o visini kojeg troška će biti odlučeno posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žale se optuženik V. Ž. po braniteljici V. R., odvjetnici u Z., optuženik A. R. po branitelju V. S., odvjetniku u Z. te optuženik T. D. osobno.

3. Optuženik V. Ž. žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, odluke o kazni, odluke o oduzimanju predmeta te odluke o troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da nadležni županijski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, ili podredno, da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

4. Optuženik A. R. žali se zbog odluke o kazni s prijedlogom da nadležni županijski sud preinači pobijanu presudu te optuženiku izrekne blažu kaznu.

5. I optuženik T. D. u osobno podnesenoj žalbi žali se zbog odluke o kazni i predlaže da nadležni drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u odluci o kazni i za počinjeno kazneno djelo mu izreče uvjetnu osudu.

3. Odgovor na žalbe optuženih podnosi Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu. U odgovoru na žalbu opovrgavaju se navodi žalbi optuženih i predlaže se da nadležni županijski sud njihove žalbe odbije kao neosnovane i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08-19 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-206/2022-2 od 25. travnja 2022. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

5. U podnesenim žalbama optuženici V. Ž. i A. R. su zatražili su da se njih i branitelje izvijesti o održavanju sjednice vijeća čemu je udovoljeno, na temelju odredbe čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13,145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu : ZKP/08-22) Sjednici vijeća nazočili su optuženik V. Ž., čija je prisutnost osigurana putem video veze sa Kaznionicom u Glini, a pristupili su i braniteljica optuženika V. Ž., V. R., odvjetnica u Z. te zamjenik branitelja optuženika A. R., I. P., odvjetnik u V.. Na sjednicu vijeća nisu pristupili optuženik A. R. niti državni odvjetnik koji su o sjednici uredno izviješteni. Stoga su se stekli uvjeti za održavanje sjednice vijeća, u skladu s odredbom čl. 475. st. 3. ZKP/08-22 bez nazočnosti uredno pozvanih državnog odvjetnika i optuženika A. R..

6. Žalbe optuženih nisu osnovane.

7. Nije u pravu optuženik V. Ž. kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka i to onu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-22 na način da je u izreci pobijane presude kazneno djelo koje je optuženik počinio označio kao dovršeno kazneno djelo a iz obrazloženja presude proizlazilo bi da se radi o pokušaju tog kaznenog djela. Tvrdi da niti žalitelj niti ostali optuženici nisu dovršili kazneno djelo jer nisu strane državljane - ilegalne migrante prevezli do odredišta - granice sa Republikom Slovenijom, niti su za počinjeno primili novac iako se tvrdi da su kazneno djelo počinili iz koristoljublja. Ovakvim obrazloženjem naprijed naznačene bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj očito smatra da je došlo do proturječja između izreke i obrazloženja presude. Kazneno djelo protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11 čini onaj tko iz koristoljublja omogući ili pomogne drugoj osobi nedozvoljeno ući, izići, kretati se ili boraviti u Republici Hrvatskoj ili drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma. Sam tekst ove zakonske odredbe na jasan način određuje koje su to radnje počinjenja djela zbog kojeg je optuženik proglašen krivim. Prvostupanjski je sud sve optužene proglasio krivima upravo za to kazneno djelo, što su svi optuženici i priznali, a njihova su priznanja potkrijepljena i drugim dokazima u spisu, što je prvostupanjski sud konstatirao kako u izreci presude tako i u obrazloženju i pritom nije zapao u proturječje, pa nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, kako to, pogrešno, smatra žalitelj V. Ž..

8. Svi optuženici žale se na odluku o kazni. Optuženik V. Ž. u podnesenoj žalbi tvrdi da sud prvoga stupnja nije pravilno primijenio odredbu čl. 41. KZ/11 jer nije pravilno cijenio okolnosti od kojih ovisi vrsta i visina kazne. Posebno ističe da nije upravljao vozilom u kojem su se prevozili ilegalni migranti, da za učinjeno nije pribavio nikakvu imovinsku korist te da u vrijeme počinjenja djela nije bio osuđivana osoba. Naglašava da je priznao počinjenje kaznenog djela, čime je doprinio bržem i efikasnijem dovršetku tog kaznenog postupka, a da je za počinjeno izrazio iskreno žaljenje i kajanje. Optuženik je istaknuo i svoje složene obiteljske prilike. Naime, u inkriminirano vrijeme preminula su mu četiri bliska člana obitelji, razveo se od supruge koja je tada bila u visokom stupnju trudnoće a u međuvremenu zasnovao je stabilnu izvanbračnu vezu u kojoj mu je rođeno dijete. Shvatio je pogibeljnost počinjenog kaznenog djela ali smatra neopravdanim postupak prvostupanjskog suda koji mu je, kao otegotnu okolnost, cijenio porast takvih kaznenih djela, posebno iz razloga što su u konkretnom slučaju izostale štetne posljedice. Optuženik A. R. žaleći se na odluku o kazni smatra da je prvostupanjski sud nedostatno cijenio priznanje počinjenog kaznenog djela, izraženo žaljenje i kajanje čime je sve doprinio bržem i efikasnijem provođenju ovog kaznenog postupka. Za razliku od toga smatra da mu kažnjavanost nakon počinjenja aktualnog kaznenog djela nije smjela biti cijenjena kao otegotna okolnost. Posebno je istaknuo tešku obiteljsku i financijsku situaciju jer mu je u potresu u P. stradala obiteljska kuća pa je cijela obitelj dovedena u nezavidan položaj. I optuženik T. D. žali se na odluku o kazni i smatra je prestrogo odmjerenom. Ističe svoju neznatnu ulogu pri počinjenju djela (trebao je ostale supočinitelje obavijestiti o prisutnosti policije), što ni u kom slučaju ne zaslužuje kakva mu je odmjerena. Naglašava svoju suradnju s tužiteljstvom i policijom, a ističe da se već četiri godine nalazi na izdržavanju kazne zatvora te da je na taj način otplatio sav dug prema društvu, a sada se želi posvetiti djeci i starim roditeljima. Svi optuženici predložili su da im se od strane drugostupanjskog suda preinači pobijana presuda u odluci o kazni na način da im se izreknu blaže kazne.

9. Svi optuženici kao olakotnu okolnost ističu svoje priznanje kaznenog djela, izraženo kajanje i žaljenje te primjereno držanje pred sudom. Točno je da su optuženici priznali počinjenje kaznenog djela zbog kojeg su proglašeni krivima te da su izrazili kajanje i žaljenje zbog počinjenog. Valja međutim istači da su optuženici zatečeni u izvršenju ovog kaznenog djela, što u svakom slučaju umanjuje njihov doprinos brzini i efikasnosti rješavanja aktualnog kaznenog predmeta. Za razliku od stava žalitelja sud prvoga stupnja pravilno je i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice potrebne za donošenje odluke o kazni, sve je tako utvrđene odlučne činjenice, olakotne i otegotne okolnosti pravilno cijenio, te je i po stavu ovog drugostupanjskog suda optuženicima izrekao kazne kojima će se ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. Netočne su tvrdnje optuženih V. Ž. i A. R. da im kasnije osude nakon počinjenja aktualnog kaznenog djela nisu mogle biti cijenjene kao otegotne okolnosti, što je kao pravilno učinio prvostupanjski sud. Naime, odredbom čl. 41. KZ/11 propisana je svrha kažnjavanja. Svrha kažnjavanja sastoji se u izražavanju društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanju povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, ujedno je potrebno da izrečena kazna utječe na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja a ujedno treba omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Odredbom čl. 47. st. 1. KZ/11 propisan je način odmjeravanja kazne. Tako je pri izboru vrste i mjere kazne sud dužan poći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja a posebno treba uzeti u obzir jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja iskrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela. Svi su optuženici nakon počinjenja aktualnog kaznenog djela osuđivani i to V. Ž. u četiri navrata zbog istovrsnih kaznenih djela, kao uostalom i optuženik A. R. i T. D. koji su u jednom navratu osuđivani zbog istovrsnog kaznenog djela, a optuženik T. D. i zbog kaznenih djela razbojništva te povrede dužnosti uzdržavanja. Dakle, nakon počinjenja aktualnog kaznenog djela, priznanja tog djela i izraženog kajanja i žaljenja optuženici i nadalje čine istovrsna kaznena djela za koje su i im izrečene bezuvjetne kazne zatvora. Stoga je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je i ovakvo ponašanje optuženih nakon počinjenja aktualnog kaznenog djela cijenio kao otegotnu okolnost. I po stavu ovog drugostupanjskog suda optuženicima su zbog počinjenog kaznenog djela izrečene adekvatne kazne pogodne za ostvarenje svih svrhi kažnjavanja propisanih kaznenim zakonom, dakle pogodne su za ostvarenje kako specijalne tako i generalne prevencije. Stoga žalbe na odluku o kazni optuženih V. Ž., A. R. i T. D. nisu osnovane.

10. Neutemeljeno se optuženik V. Ž. žali na odluku o oduzimanju predmeta. Naime, pobijanom presudom od optuženika V. Ž. oduzet je mobitel pobliže opisan pod točkom VII. izreke pobijane presude. Sam optuženik u svojoj obrani priznajući počinjenje djela izrijekom navodi da je upravo taj mobitel koristio za komuniciranje pri počinjenju aktualnog kaznenog djela. Točno je da je odredbom čl. 79. st. 2. KZ/11 propisano da sud može oduzeti predmete koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje kaznenog djela. Oduzimanje mobitela kojeg je optuženik V. Ž. koristio pri počinjenju aktualnog kaznenog djela, a radi onemogućavanja daljnjeg korištenja istog u istovjetnu svrhu prvostupanjski je sud pravilno postupio kada je pozivom na odredbu čl. 79. st. 2. KZ/11 od optuženika taj mobitel i oduzeo.

11. Optuženik V. Ž. žali se i na odluku o troškovima postupka uz tvrdnju da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbu čl. 148. st. 6. ZKP/08-22 jer da je optuženik osoba lošeg imovnog stanja, već se tri godine nalazi na izdržavanju kazne zatvora i tamo ne ostvaruje nikakve prihode. Za razliku od ovakve tvrdnje žalitelja pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je, na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08-22 optuženika V. Ž. presudio na plaćanje troškova provedenog kaznenog postupka, iz razloga što ga je u tome postupku proglasio krivim. Optuženik i nadalje ima mogućnost tražiti oslobođenje od plaćanja troškova postupka ukoliko se njegove imovinske prilike znatno promijene, kako je to propisano odredbom čl. 148. st. 6. ZKP/08-22.

12. Iz naprijed iznesenoga proizlazi da žalbe optuženih nisu osnovane, pa ih je stoga trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08-22, s time što je pobijana presuda prethodno ispitana po službenoj dužnosti, na temelju ovlaštenja iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08-22, kojim ispitivanjem nije utvrđeno da bi tijekom postupka bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz te odredbe zakona, niti je na štetu optuženih povrijeđen kazneni zakon. U Varaždinu 10. listopada 2023.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke