Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

OIB: 77561654785

Poslovni broj: M5 Povrv-99/2021-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, po sucu Ivici Ragužu kao sucu pojedincu, po prijedlogu sudske savjetnice Mije Mišić, u građansko-pravnoj stvari tužitelja O.d.o.o., O., OIB:.., zastupan po punomoćniku J. M., odvjetniku u O., protiv tuženika D. Ć., V., OIB: .., zastupan po punomoćniku M. C., odvjetniku u V., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. rujna 2023. godine, u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, 10. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. V., posl. br. Ovrv-147/2021 od 9. veljače 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženiku D. Ć., V., OIB: .., isplatiti tužitelju O. d.o.o., O., OIB: .., iznos od 7,83 EUR / 59,00 kuna[1] uvećan za zakonske zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od 1. rujna 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 8 dana.

II Nalaže se tuženiku D. Ć., V., OIB: ,,, naknaditi tužitelju O, d.o.o., O., Z., OIB: .., trošak parničnog postupka u iznosu 199,84 EUR / 1.505,69 kuna, u roku 8 dana, dok se preostali zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik A. V. je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-147/2021 od 9. veljače 2021. te je tuženiku naloženo plaćanje iznosa od 7,83 EUR / 59,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. rujna 2020. pa do isplate.

2. Tuženik je protiv gore navedenog rješenja pravodobno podnio prigovor povodom kojeg je ovaj sud donio rješenje poslovni broj Povrv-99/2021 od 8. ožujka 2021., a kojim je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru i tijekom postupka u bitnome navodi da ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu nije dostavio osnovu svoga potraživanja, kao da nije ni obrazložio na što se odnosi navodni neplaćeni dug, a posebno ističe da se ne nalazi ni u kakvom poslovnom odnosu s ovrhovoditeljem. Nadalje ističe prigovor promašene kako aktivne tako i pasivne legitimacije kao ni da mu nikada nije dostavljen račun za predmetno dugovanje, a da je isto i logično obzirom da navedeni račun nije izdan na ime tuženika nego na ime odvjetnika D. Ć. Ističe da tuženik nikada nije bio vlasnik niti korisnik predmetnog vozila nego je isto vlasnik predmetnog vozila odvjetnik D. Ć., a ne tuženik D. Ć. Navodi i da iz fotografije koju prilaže tužitelj nije moguće utvrditi gdje i kada ista snimljena te vrši li se naplata na mjestu gdje je predmetno vozilo bilo parkirano. Nadalje navodi da tužitelj nije dokazao da je tražbina doista prenesena na njega s društva E. d.o.o., kao niti da je društvo E. d.o.o. bilo koncesionar u trenutku izdavanja dnevne parkirališne karte. Predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev te staviti platni nalog izvan snage.

4. Tužitelj u podnesku od 11. ožujka 2023. navodi da je s društvom E. d.o.o., O., sklopio Ugovor o ustupu prodaji tražbina broj EM-02/2021, kojim je predmetno potraživanje preneseno na tužitelja. Ističe da su svi prigovori tuženika neosnovani, bespredmetni i usmjereni na odugovlačenje postupka. Navodi da se njegova tražbina temelji na računu broj 15788/PARKIS/2 te da je navedeni račun tuženiku ostavljen na vozilu, a nakon toga je isti račun tuženiku dostavljen i na kućnu adresu. Ističe da je dnevna parkirna karta izdana za vozilo registracijskih oznaka VK-…-CR, a da je u trenutku izdavanja dnevne parkirne karte vlasnik predmetnog vozila bio tuženik. Predlaže održati platni nalog na snazi.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid Izvadak iz poslovnih knjiga – kartica kupca, Ugovor o ustupu i prodaji tražbina broj: EM-02/2021, Ugovor o koncesiji za održavanje i naplatu parkiranja osobnih vozila u Gradu O. od 30. srpnja 2014., Dodatak I. Ugovoru o koncesiji za održavanje i naplatu parkiranja osobnih vozila u Gradu O. od 15. lipnja 2015., Opće uvjete isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta od 4. veljače 2019., Rješenje o utvrđivanju zona, cjenika karata za parkiranje i vremena naplate parkiranja osobnih vozila od 26. siječnja 2017., Rješenje o izmjeni i dopuni Rješenja o utvrđivanju zona, cjenika karata za parkiranje i vremena naplate parkiranja osobnih vozila od 4. svibnja 2018., fotografiju parkiranog automobila marke V., reg. Oznaka VK-….-CR, Specifikaciju izdanih dnevnih parkirališnih karata po vozilu, račun broj 15788/PARKIS/2, dnevnu parkirališnu kartu broj 830154 te u dopis Ministarstva unutarnjih poslova, policijske uprave Vukovarsko-srijemske, Služba upravnih poslova, državljanstva i stranaca, KLASA: 211-02/23-15/4313, URBROJ: 511-15-06-23-2 od 23. kolovoza 2023.

6. Na temelju ovako provedenog postupka, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, kao i postojanje aktivne i pasivne legitimacije.

9. Uvidom u Ugovor o ustupu i prodaji tražbina broj EM-02/2021 utvrđeno je da je društvo E. d.o.o. svoja potraživanja prenijelo na društvo O. d.o.o., dok iz specifikacije dužnika i potraživanja prilog: EM-02/2011 proizlazi da potraživanje društva E. d.o.o. prema tuženiku preneseno na društvo O. d.o.o., ovdje tužitelja.

9.1 Uvidom u fotografije vozila utvrđeno je da je vozilo registarskih oznaka VK-..- CR bilo parkirano 7. srpnja 2020. na parkirnom mjestu označenom za naplatu parkiranja u Gradu O., dok je uvidom u uvjerenje Ministarstva, Policijske uprave V. od 23. kolovoza 2023. utvrđeno da je vlasnik navedenog vozila u vrijeme parkiranja, tj. izdavanja dnevne parkirališne karte bio odvjetnik D. Ć.

9.2 Uvidom u Uvidom u Ugovor o koncesiji za održavanje i naplatu parkiranja u Gradu O., utvrđeno je da je Grad O. predmetnim Ugovorom dodijelio koncesiju za djelatnost održavanja parkirališta i naplatu parkiranja osobnih vozila na području Grada O., društvu E. d.o.o., tj. predniku tužitelja.

9.3 Uvidom u Opće uvjete komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta objavljene u Službenom glasniku Grada O. br. 2 od 4. veljače 2019. utvrđeno je da utvrđeno je da zaustavljanjem i pakiranjem vozila na javnom parkirališnom prostoru pod naplatom vozač odnosno vlasnik vozila zaključuje s organizatorom parkiranja ugovor o korištenju parkirališta te prihvaća navedene Opće uvjete (čl. 7.), da je vozač odnosno vlasnik vozila dužan u roku od 10 minuta od trenutka zaustavljanja vozila na javnom parkirališnom prostoru pod naplatom kupiti parkirnu kartu (čl. 8.) te da ako vozilo bude parkirano bez kupljene karte ili s kartom koja ne odgovara zoni parkiranja ili s kartom kojoj je isteklo vrijeme važenja, smatra se da je sklopljen ugovor o parkiranju na osnovu korištenja dnevne karte (čl. 11.). Člankom 12. Općih uvjeta propisano je da se na osnovu čl. 11. izdaje nalog za plaćanje dnevne karte i postavlja ispod brisača vjetrobranskog stakla vozila dok je čl. 14. propisano da je vozač odnosno vlasnik vozila dužan platiti dnevnu kartu u roku od osam dana od dana izdavanja naloga. Navedene odredbe Općih uvjeta ovaj sud drži jasnim i lako razumljivim.

9.4 Uvidom u Rješenje o utvrđivanju zona, cjenika karata za parkiranje i vremena naplate parkiranja osobnih vozila od 26. siječnja 2017. utvrđeno je da dnevna parkirna karta za parkiranje u II. (žutoj) zoni iznosi 7,83 EUR / 59,00 kuna.

9.5 Uvidom u Rješenje o utvrđivanju zona, cjenika karata za parkiranje i vremena naplate parkiranja osobnih vozila (Službeni glasnik Grada O. br. 6 od 26. svibnja 2015., dalje u tekstu: Rješenje) utvrđeno je da parkiralište br. 31, Ulica Z. 8 od A. R. do kralja Z.) i park kralja P. K. IV. – istok spada od II. (žutu) zonu i da cijena dnevne parkirne karte iznosi 7,83 EUR / 59,00 kuna.

9.6 Uvidom u specifikaciju dnevnih parkirališnih karata po vozilu utvrđeno je da je za vozilo registracijskih oznaka VK-..-CR dana 7. srpnja 2020. izdana dnevna parkirališna karta za parkiranje u II. (žutoj) zoni na mjestu Z. u iznosu od 7,83 EUR / 59,00 kuna, dok je iz dnevne parkirališne karte broj 830154 vidljivo da je vlasnik predmetnog vozila u trenutku parkiranja bio odvjetnik D. Ć.

10. U odnosu na prigovor tuženika da je aktivna legitimacija promašena, ovaj sud navodi da iz spisa predmeta proizlazi da je društvo E. d.o.o. bilo ovlašteni koncesionar za naplatu parkinga u Gradu O. te da je navedeno društvo svoje potraživanje, a koje je predmet ovog postupka Ugovorom o ustupu i prodaji tražbina prenijelo na društvo O. d.o.o., ovdje tužitelja. Sud posebno ističe da obavijest dužniku o prijenosu potraživanja nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji, a kako to pogrešno navodi tuženik (Županijski sud u Karlovcu u odluci posl. br. Gž 66/2021 od 8. veljače 2021., Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci Pž-3105/93 od 14. prosinca 1993., Županijski sud u Varaždinu u odluci Gž Ovr 1169/2017 od 16. siječnja 2018.). Slijedom navedenog ovaj sud navedeni prigovor ocjenjuje neosnovanim.

11. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije, sud navodi da je neosnovana tvrdnja tuženika da tuženik D. Ć. i odvjetnik D. Ć., a koji je u vrijeme izdavanja dnevne parkirališne karte bio vlasnik predmetnog vozila, nisu iste osobe. Naime, sam punomoćnik tuženika je na poseban upit suda, na pripremnom ročištu, izjavio da je osobni identifikacijski broj (OIB) osobe D. Ć. i odvjetnika D. Ć. isti. Slijedom navedenog, ovaj sud navedeni prigovor drži neosnovanim.

12. Budući da je iz dokaza koji prileže spisu, jasno da je tuženik koristio parkirališno mjesto te da tuženik ničim ne dokazuje da je u roku od 10 minuta od zaustavljanja automobila podmirio navedenu tražbinu, jasno je da je isti sukladno čl. 11. Općih uvjeta pristao na sklapanje ugovora o parkiranju na osnovu korištenja dnevne karte, na koju se odnosi i izvadak iz poslovnih knjiga – kartica kupca od 2. lipnja 2022., kao vjerodostojna isprava, to sud zaključuje da je u konkretnom slučaju osnovana osnova tužbenog zahtjeva.

13. Slijedom svega navedenog, društvo E. d.o.o. je opravdano izdalo nalog za plaćanje dnevne parkirališne karte, a sve u skladu s Općim uvjetima. Sud tu ističe i stav koji je Građanski odjel Županijskog suda u Varaždinu zauzeo na svojoj sjednici 6. prosinca 2012., a sukladno kojem ukoliko korisnik parkirališta postupi protivno pravilima o parkiranju te ne istakne kartu, ne prijavi korištenje parkinga putem SMS poruke ili se ne pridržava vremena zadržavanja na parkiralištu, tada pravna osoba kojoj je jedinica lokalne samouprave povjerila uslugu organiziranja parkirališta na svom području na temelju ugovora o koncesiji ima pravo naplatiti dnevnu kartu u visini koja je unaprijed određena i pod uvjetom da je isto javno objavljeno tako da su korisnici parkirališta unaprijed upoznati s općim uvjetima poslovanja. Imajući u vidu činjenicu da su navedeni Opći uvjeti objavljeni u Službenom glasniku Grada O. br. 2 od 4. veljače 2019., a cijena dnevne karte utvrđena Rješenjem o utvrđivanju zona, cjenika karata za parkiranje i vremena naplate parkiranja osobnih vozila objavljenom u Službenom glasniku Grada O. br. 1 od 1. veljače 2017., to ovaj sud drži da su navedene činjenice tuženiku mogle i morale biti poznate budući da je u konkretnom slučaju riječ o ugovoru koji ima pravna obilježja adehzijskog ugovora tipskog ili formularnog karaktera čije opće uvjete propisuje javna vlast svojim općim aktom, smatra se da su objavom općeg akta u službenom glasilu jedinice lokalne samouprave ujedno objavljeni i opći uvjeti korištenja parkirališta, koje je tuženik prihvatio konkludentnim činom, odnosno parkiranjem svoga vozila na javnom parkiralištu pod naplatom (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi Gž 5705/2017 od 27. prosinca 2017.). Obzirom da se radi o ugovornom odnosu, korisnik je u obvezi platiti ugovoreni iznos. Međutim ovaj sud napominje da ovdje nije riječ o ugovornoj kazni za novčane obveze u smislu odredbe čl. 350. st. 3. Zakona o obveznim odnosnima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO), već o dopuštenoj ugovornoj odredbi (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi Gž 5705/2017 od 27. prosinca 2017.).

14. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, sud je istu utvrdio uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga – kartica kupca od 20. siječnja 2021., dnevnu parkirnu kartu od 7. srpnja 2020. S tim u vezi, sud osobito ukazuje na čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje: OZ) koji propisuje da se izvod iz poslovnih knjiga, smatra vjerodostojnom ispravom, a uz koju zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti i čiju vjerodostojnost tuženik nije ničim osporio. Slijedom navedenog, a u vezi s čl. 219. i čl. 221. a ZPP-a tj. pravilu o teretu dokazivanja, sud zaključuje da tuženik nije dokazao iznesene činjenične navode te je toga sud odlučio o visini tužbenog zahtjeva na temelju gore navedene dokumentacije koja prileži spisu.

15. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO. Stoga je sud našao osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 7,83 EUR / 59,00 kuna tekućih od idućeg dana od dana dospijeća do isplate sukladno odredbi čl. 183. st. 1. ZOO, a s obzirom da tuženik nije podmirio utužene račune do dana dospijeća naplate istih. Stopa zateznih kamata određena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO, a početak tijeka zateznih kamata određena je sukladno čl. 30. st. 2. OZ-a. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog je održan na snazi kako je odlučeno u točki I izreke presude.

16. S obzirom da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženici naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava slijedom čega i zatezna kamata na trošak teče od donošenja presude (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

17. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tužitelju naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pa je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to jednokratna nagrada za cjelokupni postupak 50 bodova (Tbr.7 toč. 8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje u tekstu: Tarifa), što uz porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr.42 OT) iznosi 124,38 EUR / 937,14 kn. Nadalje, tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR / 100,00 kn. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat trošak u ukupnom iznosu od 137,65 EUR / 1.037,12 kuna. U odnosu na trošak ovršnog postupka, tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu – 25 bodova sukladno Tbr. 11. t. 1. Tarife – u iznosu od 49,75 EUR, što uz PDV u iznosu od 25% daje iznos od 62,19 EUR, dok je ostatak zahtjeva tužitelja za naknadu troškova ovršnog postupka, odbijen kao neosnovan budući da tužitelj ničim nije dokazao navedeni trošak.

17.1 Slijedom svega navedenog tužitelju je priznat trošak u ukupnom iznosu od 199,84 EUR / 1.505,69 kuna.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II izreke.

U Vinkovcima, 10. listopada 2023.

Sudac:

Ivica Raguž v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna strana može podnijeti žalbu u roku 15 dana od dana dostave presude županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

Dostaviti:

1. J. M., odvjetnik u O.

2. M. C., odvjetnik u V.