REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8

Poslovni broj: 42. Pp-3165/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog E. K., radi prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Pakrac Klasa: 211-07/23- 5/28143, Urbroj: 511-22-07-23-1. od 8.10.2023., nakon provedenog žurnog postupka te proglašenja presude dana 9.10.2023., na temelju članka 183. u vezi članka 221. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 10. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENI E. K., O.:..., sin T. i B., r. B., rođen .. u P., s prebivalištem u D., T. kralja P. K. I. br. 5/19, radnik, nezaposlen, neoženjen, bez djece, državljanin Republike

Hrvatske,  srednja  stručna  sprema,  pismen, prekršajno neosuđivan,

k r i v  j e

I što je dana 8. listopada 2023., u 15:20 sati, u obiteljskoj kući u ulici K. B. 9 u P., nasilnički se ponašao u obitelji na način što je u dnevnom boravku tijekom razgovora sa polubratom maloljetnim N. N. sjedeći u fotelji, uputio mu pogrdne riječi: "Debela pičko", što je kod oštećenog izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost, nakon čega je ustao i objema rukama ga odgurnuo od sebe, te nakon što je N. krenuo prema izlazu kuće, desnom rukom ga je s leđa uhvatio za glavu i vrat, nakon čega se oštećeni uspio izvući i pobjegao je iz kuće, time da je N. N. zadobio tjelesnu povredu u vidu posjekotine korijena nosa,

dakle, vrijeđanjem te fizičkim napadom na maloljetnog polubrata nasilnički se ponašao u obitelji,

pa je time počinio prekršaj iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu se prekršaj na temelju istog propisa, a uz primjenu članka 35. stavka 2. i 37. stavak 3. točke 4. Prekršajnog zakona

i z r i č e

KAZNA ZATVORA OD 10 (deset) DANA.

II Na temelju članka 44. Prekršajnog zakona nad okrivljenikom se primjenjuje

U V J E T N A  O S U D A

tako da se izvršenje izrečene kazne zatvora odgađa na vrijeme od 6 (šest) mjeseci pod uvjetom da okrivljenik u navedenom roku provjeravanja ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

III Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona u izrečenu kaznu zatvora uračunava se i vrijeme koje je okrivljenik proveo povodom uhićenja u policiji u trajanju od 2 dana.

IV Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 15,00 eura (petnaest eura)/ 113,02 kuna (sto trinaest kuna i dvije lipe), u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Pakrac podnijela je protiv okrivljenika Optužni prijedlog Klasa: 211-07/23-5/28143, Urbroj: 511-22-07-23-1. od 8.10.2023., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik se očitovao o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnio kako se ne smatra krivim za prekršaj stavljen mu na teret.

3. Ispitani E. K. navodi da od njegove strane nije bilo ispoljavanja nasilja u obitelji u odnosu na maloljetnog polubrata N. obzirom da imaju zajedničku majku. No, ovdje se očito radi o revanšizmu od strane majke i polubrata, jer je ranije dok je živio u toj obitelji imao problema i sa očuhom koji je zbog neprimjerenog i nasilnog ponašanja u obitelji morao ići u zatvor. Inače, do kraja ljeta bio je na sezonskom radu više mjeseci na jadranskom moru i tada je primio informaciju od majke da bi bilo dobro i korisno da se po povratku s rada vrati u obitelj živjeti s njom i maloljetnim oštećenim kao polubratom kako bi nastavili normalno kao obitelj funkcionirati, jer je do tada živio na drugoj adresi u D.. Smatrao je taj prijedlog iskrenim od strane majke i prihvatio je to te došao živjeti u P.. Inače, sa polubratom kao oštećenikom nije se nikada posebno slagao i zna da je problematična osoba, jer se znao u društvu sa prijateljima potući i izražavati razna druga neprimjerena ponašanja. Ove zgode se sa polubratom zatekao u ovoj kući u popodnevnim satima dok je majka otišla u grad. Nije sa oštećenim komunicirao već je bio u jednoj sobi zabavljajući se na svoj način, ali je polubrat u dva navrata dolazio k njemu, iako se nije izjašnjavao što ga treba, pa je u jednom trenutku došao do njega u drugu prostoriju i upitao ga što želi od njega i ima li mi što reći. Oštećeni se tada izjasnio da mu nema ništa za reći, jer ga očito nije želio saslušati niti prvi puta kada je došao kod njega u sobu. Tada se on uputio s torbom izvan kuće i krenuo je za njim inzistirajući da porazgovaraju. Oštećeni se vratio u kuću i rekao mu da nema što sa njim razgovarati, jer je nesposoban te da nema pojma o životu i da ne zna ništa raditi. Nije znao zbog čega mu to govori, ali mu je napomenuo da se primiri i da ga ostavi na miru ako ne želi normalno komunicirati. No on je postao verbalno agresivniji te ga je vrijeđao, pa mu je on napomenuo da je debela osoba iako mu nije uputio pogrdnu riječ "pičko". To je bilo dostatno da oštećeni prvi nasrne na njega i odgurne ga rukama u tijelo, na što mu nije uzvraćao. Čak što više, oštećeni ga je jedanput udario šakom u predjelu glave te je nastavio dalje mahati prema njemu u namjeri da se fizički sukobljava sa njim, pa ga je on rukama obuhvatio oko vrata kako bi ga onemogućio da dalje maše rukama te ga udara i rekao mu je da se smiri jer je bilo dosta toga što se dogodio. Tada je prestalo ovakvo njegovo ponašanje i pustio ga je te je oštećeni napustio kuću. Prema tome, događaj se nije zbio kako je opisano u optužnom aktu gdje bi on vrijeđao maloljetnog oštećenog i da bi ga bez povoda odguravao rukama te primao za vrat, jer si takvo što ne bi dopustio, kada se radi o puno mlađem polubratu i nije postojao životni motiv od njegove strane da bi trebao zlostavljati oštećenog. Stoga poriče prekršaj u cijelosti.

4. Obzirom da je okrivljenik porekao prekršaj za koji se tereti, sud je u dokaznom postupku ispitao oštećenog N. N., kao polubrata okrivljenika, nakon čega je izvršen uvid u zapisnik o ispitivanju oštećenog N. N. u svojstvu svjedoka te zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti.

5. Ispitani N. N. iskazuje da je doista navedene zgode u popodnevnim satima u obiteljskoj kući na naznačenoj adresi u P. došlo do verbalnog i fizičkog zlostavljanja njega kao maloljetne osobe od strane okrivljenika koji je njegov polubrat, što znači da imaju zajedničku majku. Kod toga napominje da okrivljenik nije sve vrijeme živio sa njim i majkom u ovoj obitelji, ali je to činio u dva navrata dok je bio u međuvremenu na drugim adresama te je povremeno znao raditi izvan Republike Hrvatske. No, unazad nešto manje od mjesec dana po dogovoru sa članovima obitelji okrivljenik je prihvatio da dođe ponovno živjeti u njihovu obitelj, ali zbog nesuglasica koje je imao od ranije sa okrivljenikom, on je uglavnom izbjegavao komunikaciju s njim i povremena druženja, dok je uglavnom vrijeme provodio osamljeno u svojoj sobi na katu kuće. Ove zgode slučajno su se zatekli sami u kući i on je u dva navrata dolazio kod okrivljenika u sobu kako bi mu pružio neke informacije koje bi ga mogle zanimati. Međutim, on ga je u oba navrata ignorirao i pokazivao da ne želi sa njim komunicirati i stoga mu nije pružio nikakve informacije koje su mu mogle biti korisne. Tada je odlučio izaći iz kuće i sa društvom obaviti rekreaciju, ali je do izlaznih vrata kuće došao okrivljenik i upitao što ga je trebao i što mu ima za reći. On je tada naznačio kako je sada kasno da mu bilo što govori i da mu neće dati nikakve informacije. Tada se vratio u kuću uzeti torbu za rekreaciju dok je okrivljenik inzistirao da njim razgovara, što je dalje odbijao. Tada mu je on u ljutnji napomenuo da nema pojma o životu i da ne zna ništa raditi, pa mu je kao mlađi polubrat uzvratio kako ni on nije neki radnik, je bi u tom slučaju ostao raditi gdje je u više navrata već radio te da se ne bi zato vratio kući. To je zasmetalo okrivljenika koji ga je vrijeđao pogrdnim riječima i posebno ga je zasmetalo i uznemirilo kada mu je uputio riječi "debela pičko", jer nije smatrao da se brat tako treba ophoditi prema njemu bez razloga. Kako su stajali sučelice blizu jedan drugome okrivljenik ga je lagano s dvije ruke odgurnuo u prsa i on se udaljio od njega, ali mu je polubrat ponovno prišao i jako odgurnuo od sebe. Nastavio je sa agresivnim ponašanjem kada mu je odvratio odguravanje rukama ne želeći da ga napada, što znači da se branio od njegovog napada. To je izazvalo novi val napada na njega kada mu je okrivljenik prišao i sa jednom rukom ga obuhvatio oko vrata i počeo stiskati, a kod podizanja ruke je slučajno zapeo u korijen njegovog nosa te ga ogrebao. Zbog stiskanja po vratu branio se i pokušao odvojiti njegove ruke i u toj gužvi su obojica pali na fotelju te je tek tada njegov stisak popustio i ostavio ga na miru. Zbog takvog ružnog doživljaja nazvao je oca i potom je o događaju obaviještena policija. Na kraju ističe da ne osjeća poseban strah od okrivljenika, ali ne bi volio da se ovakve scene ponove i da u još jednom navratu dolaze u sličan sukob, posebno ako bi bila prisutna njihova majka koja je emotivna i to bi je pogađalo pa to želi izbjeći.

6. U postupku nije bilo sporno da je okrivljenik kritične zgode u obiteljskoj kući bila u razgovoru sa maloljetnim oštećenim kao polubratom te da mu je uputio neke riječi i rukama ga obuhvatio oko vrata.

7. Međutim, valjalo je kao sporno utvrđivati da li je takav postupak prema oštećenom kao maloljetnom djetetu predstavljalo nasilje u obitelji i to prvo psihičkim putem tako što bi mu uputio pogrdne riječi koje bi kod djeteta izazvale izvjesnu posljedicu u smislu uznemirenosti ili povrede dostojanstva te ujedno i fizičkim putem odnosno odguravanjem rukama i stiskanjem za vrat.

8. Na temelju provedenih dokaza, sud je na siguran način utvrdio da se okrivljenik u ovoj situaciji ipak ponašao na način koji nije dopustiv za užu socijalnu sredinu odnosno obitelj, pa je njegovo postupanje imalo sve bitne elemente nasilja iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

9. Nakon što se okrivljenik izjasnio da se ne smatra krivim za navedeni prekršaj iznoseći obranu je napomenuo da nije vršio nasilje psihičke i fizičke naravi prema polubratu i to maloljetnom N. N. već s e radi o revanšizmu od njegove strane te njihove majke. Izvjesno vrijeme nije živio u njihovoj obitelji te je živio na drugoj adresi, a potonje je bio sezonski radnik i prije kraja sezone majka je zahtijevala od njega da se vrati k njoj u obiteljsku kuću te da živi s njom i polubratom kako bi kao obitelj ponovno funkcionirali, što je prihvatio. Napominje da sa polubratom nije nikada bio u bliskim odnosima, jer je to bilo otežano ostvariti zbog njegovog neprihvatljivog ponašanja kao polubrata. Ove zgode je polubrat u pokušaju njihove komunikacije prvi započeo sa neprimjerenim ponašanjem tvrdeći da on ne zna ništa raditi i ad nema pojma o životu te ga je vrijeđao i stoga ga je on nazvao debelom osobom iako mu nije uputio neku pogrdnu riječ vezano uz to. Stoga je oštećeni njega prvi tjelesno napao i odgurnu rukama, na što mu nije uzvraćao, pa ga je oštećeni udario šakom u glavu i to je bio razlog da ga u obrani obuhvati rukama oko vrat ada bi maloljetnog polubrata spriječio u daljnjem nasrtaju te kako bi se smirio.

10. Međutim, istaknute navode obrane okrivljenika ne potvrđuje svojim iskazom sam oštećeni koji je u dobi od 17 godina, time da je krajnje smisleno i opisno pojasnio ukupnu obiteljsku situaciju i odnose sa okrivljenikom kao polubratom, a napose se jasno odredio na koji način i zbog čega ga je okrivljenik verbalno i fizički napao u ovoj situaciji. Tako se iz njegovog iskaza razabire da okrivljenik nije živio izvjesno vrijeme u obitelji s njim i sa njihovom majkom te je znao povremeno raditi izvan Republike Hrvatske, ali je unazad oko mjesec dana po dogovoru sa članovima obitelji okrivljenik prihvatio doći živjeti u njihovu obitelj. Ipak ističe da je on uglavnom izbjegavao komunikaciju sa okrivljenikom zbog ranijih nesuglasica i izbjegavanja međusobnog druženja. U ovoj situaciji zatekli su se sami u kući te je on imao neke informacije koje bi mogle koristiti okrivljeniku te mu je ih je želio pružiti i stoga je došao do njegove sobe gdje se ovaj nalazio. Okrivljenik ga je u dva navrata ignorirao i nije ga želio saslušati, zbog čega je odlučio otići sa društvom na rekreaciju izvan kuće. Tada je okrivljenik došao za njim i pitao ga što mu je želio reći, dok mu on tada više nije želio ništa govoriti i pojašnjavati. Očito je ta njegova reakcija kod okrivljenika izazvala nezadovoljstvo i tada ga je okrivljenik nazvao pogrdnim riječima "debela pičko" što je kod njega izazvalo uznemirenost jer nije bilo razloga i potrebe da ga brat naziva takvim ružnim riječima. Tada ga je još okrivljenik lagano rukama odgurnuo u prsa, što je ubrzo ponovio sa više snage, pa je tek tada on reagirao ne želeći da ga okrivljenik napada i odvratio mu je odguravanjem rukama. opet je okrivljenik nastavio sa neprimjerenim ponašanjem jer ga je jednom rukom obuhvatio oko vrata i počeo stiskati, pri čemu je pružajući ruku prema njegovoj glavi zapeo u korijen nosa te ga tamo ogrebao. Da bi se izvukao iz stiska njegove ruke pokušao se izmicati i u tome svemu obojica su pali na fotelju, tako da ga je polubrat pustio i prestao sa nasiljem.

11. Nadalje treba napomenuti da je maloljetni oštećenik na valjan i zakonit način ispitan neposredno nakon događaja u Policijskoj postaji P. gdje je na potpuno identičan način i detaljno opisao spornu situaciju. Time je oštećeni kronološki isticao sve što se između njega i okrivljenika događalo i čak jasno naznačio njihovu komunikaciju koja je prethodila fizičkom nasrtaju okrivljenika na njega. Također je decidirano napomenuo koje mu je pogrdne riječi polubrat uputio, nakon čega je uslijedilo odguravanje rukama i primanjem rukom za vrat, kojom ga je prilikom "očešao" po glavi

12. I na kraju treba napomenuti da je okrivljenik kritičnog dana u večernjim satima alkotestiran nakon što je pronađen od strane pol službenika i u tom trenutku je u organizmu imao neznatnu koncentraciju alkohola od 0,69 g/kg, a obzirom da se događaj zbio u ranim popodnevnim satima, sasvim je prihvatljivo da on u tom trenutku u organizmu nije imao bilo koju koncentraciju alkohola.

13. Uzevši u obzir sadržaj obrane okrivljenika i iznesene tvrdnje oštećenog jasno se razabire da su oni na vrlo sličan način opisali ukupnu obiteljsku situaciju i međusobne odnose, ali sam sporni događaj, osim što okrivljenik pokušava opravdati svoje postupanje time da je prvi verbalno i tjelesno napadnut od strane oštećenog, zbog čega je bio prinuđen da njegov napad prekine odguravanjem rukama i primanjem oštećenog za vrat te uzvraćanjem izvjesne uvrede u smislu tzv. retorzije.

14. Međutim, zbog oprečnosti u njihovim tvrdnjama sud je prema sadržaju obrane okrivljenika ipak zaključio da se događaj nije mogao zbiti na način kako je to on opisao u smislu toga da bi ga maloljetni oštećeni prvi verbalno i tjelesno napao, pa da bi on bio u situaciji da odbija njegov protupravan napad. Naime, okrivljenik u obrani ističe da izvjesno vrijeme nije živo u toj obitelji sa majkom i oštećenim kao polubratom već na drugim adresama te je radio razne poslove u tuzemstvu i inozemstvu. Nakon posljednjih sezonskih polova majka je zahtijevala od njega da se vrati u obiteljsku kuću da živi s njom i polubratom kako bi predstavljali obitelj i normalno funkcionirali, što je on prihvatio. S druge strane, ističe da sa oštećenim kao polubratom nije od ranije bio u posebno dobrim i bliskim odnosima niti su se družili, za što je navodno odgovoran oštećeni koji nije za to pokazivao interes te je prema trećim osobama u nekom situacijama znao izražavati određeno asocijalno ponašanje. Iz naprijed iznesenih tvrdnji okrivljenika dalo bi se zaključiti da je majka željela ponovno ostvariti blizak odnos sa njim kao sinom i približiti ga svom polubratu kako bi živjeli zajedno u nekom idiličnom smislu. Upravo stoga je krajnje kontradiktorna i neprihvatljiva daljnja tvrdnja u obrani gdje ističe da je ovaj događaj insceniran i izmišljen u režiji njegove majke i oštećenog kao polubrata, jer ga ne vole, što bi značilo da majka bezrazložno podržava mlađeg sina.

15. S druge strane, u konkretnoj situaciji maloljetni oštećeni je pokušao izaći u susret okrivljeniku i pružiti mu neke informacije koje mu mogu koristiti, što je ovaj prvotno ignorirao i odbijao, pa kada se oštećeni odlučio napustiti kuću, tek je tada okrivljenik inzistirao od njega da mu kaže što je prethodno namjeravao, a tada je to oštećeni odbio učiniti. To opet znači da oštećeni nije imao razloga započinjati sukob sa starijim polubratom, jer on od njega nije ništa tražio ni očekivao. Stoga je životno smisleno i prihvatljivo da je zbog odbijanja pružanja informacije okrivljenik bio nezadovoljan reakcijom mlađeg polubrata te da mu je on prvi uputio pogrdne riječi koje imaju smisao vrijeđanja i koje su očito s razlogom uznemirile oštećenog, kako to ističe u iskazu, a to znači da je kod njega nastupila izvjesna posljedica psihičke naravi. Nadalje je krajnje neuvjerljiva tvrdnja okrivljenika u obrani i o tome da je maloljetnik prvi nasrnuo na njega odgurujući ga rukama u tijelo i da ga je potom još zatvorenom šakom udario u predjelu glave, jer bi to bez sumnje indiciralo da je kod njega zbog siline udarca morala nastupiti tjelesna povreda, koja je svakako izostala. Osim toga, niti za takvu reakciju maloljetni oštećeni nije imao nikakvog povoda i motiva, posebno kada je znatno mlađi od okrivljenika, tako da ne ostaje sumnje kako je okrivljenik doista prvi i fizički nasrnuo na oštećenog ponajprije odguravanjem rukama u tijelo te primanjem i stiskanjem rukom za vrat, jer je kod oštećenog bila vidljiva ogrebotina na korijenu nosa koju on posebno ističe u iskazu s napomenom da je nastupila u trenutku kada je okrivljenik pružio ruku prema njemu da bi ga primio oko vrata i time je prstima zapeo u gornji dio nosa.

16. Također, uvidom u bolničku prijavu na ime maloljetnog oštećenog proizlazi da je on kritičnog dana već pregledan od strane ovlaštenog liječnika u Zavodu za hitnu medicinu u P. gdje je utvrđeno da ima posjekotinu korijena nosa kao i površinsku ozljedu ručnog zgloba i šake. Prema tome, nema sumnje da je navedena ogrebotina svježe naravi uočena na oštećenom proizašla iz ovog sukoba sa okrivljenikom, zbog čega je doista prihvatljivo da je ta povreda nastala neposredno prije nego ga je okrivljenik primao rukom za vrat dok su površinske ozljede šake i zgloba ruke također mogle nastupiti u trenucima dok je pokušavao smanjiti stisak ruke kojom ga je okrivljenik stiskao za vrat i odvojiti ga od sebe.

17. Dakle, potpuno je besmisleno i izlišno da bi majka okrivljenika te oštećeni kao njegov polubrat izmišljali i neosnovano prijavljivali predmetni događaj kao nasilje u obitelji za slučaj da nije do toga došlo, a da bi tome bila razlog činjenica kako oni nisu u odobri odnosima s njim te ga ne vole iako sam tvrdi da ga je majka u dogovoru sa polubratom nekoliko tjedana ranije pozvala i zahtijevala da dođe živjeti s njima kako bi opet predstavljali jednu blisku zajedničku obitelj. Sve su to razlozi zbog kojih su tvrdnje oštećenog krajnje uvjerljive, posebno kada je u dva navrata vrlo jasno i detaljno te potpuno identično opisivao cjelokupan nasilni čin i eksplicitno ponašanje okrivljenika prema njemu.

18. Time se dolazi do zaključka da je okrivljenik na više načina postupao nasilno prema bliskom članu obitelji, jer je verbalni napad odnosno izricanje psovki i uvredljivih riječi na račun maloljetnog djeteta jedan vid nasilnog ponašanja, kada se svakako time kod osobe kojoj se takve riječi upućuju izaziva osjećaj povrede dostojanstva, uznemirenost ili neka druga slična negativna emocija, a svakako nije dopušteno i prihvatljivo da takve emocije izaziva drugi član obitelji. Isto tako, neželjen fizički dodir odnosno naguravanje i stiskanje rukom za vrat teži je oblik nasilja koji se ničime ne može opravdati, jer se takvim postupkom kod žrtve dodatno izaziva izvjestan strah, bol, ali i osjećaj nemoći da se u bilo kojem smislu zaštiti.

19. Zbog naprijed navedenih razloga, okrivljenik je u subjektivnom i objektivnom smislu ispunio elemente bića prekršaja iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je stoga oglašen krivim i izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 10 dana, na koju je primijenjen institut uvjetne osude sa rokom provjeravanja od 6 mjeseci.

20 Kod odabira vrste i visine prekršajne sankcije odnosno izricanja kazne zatvora sud se rukovodio činjenicom da je okrivljenik ispoljavao nasilje prema starijem maloljetniku koji je zbog svoje dobi svakako doživio izvjesne traume te mu je nanesena i bol te neka druga negativna emocija, što sve ukazuje na potpunu netaktičnost i izostanak tolerancije okrivljenika te pogrešan pristup u komunikaciji sa bliskom osobom. Međutim, kao olakotno se na njegovoj strani cijeni činjenica kako nije zaposlen te do sada nije ulazio u sferu ovakve vrste prekršaja. Ipak kada se uzme u obzir težina same protupravne radnje kao i stupanj krivnje te okolnosti navedene situacije, tada je jedino bilo opravdano izreći mu kaznu zatvora, ali uz institut uvjetne osude, tako da će i sama prijetnja kaznom zatvora utjecati na njegovu svijest da ipak shvati svaku nedopustivost i štetnost nasilja prema članovima obitelji, posebno maloljetnoj djeci i time će se postići njegova resocijalizacija, da bi buduće ponašanje uskladio sa moralnim i zakonskim normama, posebno unutar uže socijalne sredine, na koji način se očekuje postizanje zakonske svrhe kažnjavanja u svakom smislu.

21. U svakom slučaju okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je proveo povodom uhićenja u trajanju od 2 dana.

22. Sud se u odnosu na okrivljenika nije odlučio na izricanje zaštitne mjere zabrane približavanja, te održavanja i uspostavljanja veze sa žrtvom nasilja obzirom da prema provedenim dokazima uopće ne proizlazi da je maloljetni oštećeni u strahu zbog mogućeg budućeg asocijalnog ponašanja okrivljenika te ne osjeća ugroženost za svoj integritet, kako je to izričito naznačio u svom iskazu. S druge strane, prema izričitim tvrdnjama okrivljenika proizlazi da on ionako ne želi više živjeti u toj obitelji i u navedenoj nekretnini zajedno sa majkom i oštećenim već će odmah promijeniti životnu sredinu i mjesto stanovanja ponajprije zbog posla. Stoga nikako nije potrebna, nužna i svrsishodna predložena zaštitna mjera u odnosu na okrivljenika.

23. Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona dužan platiti trošak postupka s naslova paušala, čija je visina odmjerena obzirom na dužinu trajanja i složenost postupka, jer je mlada i radno sposobna osoba te može platiti minimalni iznos troškova postupka bez da time ugrožava svoju egzistenciju.

U Bjelovaru, 10. listopada 2023.

Zapisničar

SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.

Ratko Laban v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenik i podnositelj Optužnog prijedloga imaju pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, a ista se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku

2. Podnositelju Optužnog prijedloga

- po pravomoćnosti

3. Zakonskom zastupniku oštećenog N. N., majci B. N.

4. Hrvatskom Zavodu za socijalni rad, Područni ured P.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

ANDREA HUDOLETNJAK