Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              1              -103/2022-3

              -103/2022-3

 

 

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

 

 

              Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Vesne Vrkić Perak kao predsjednika vijeća, Željka Marina kao suca izvjestitelja, i Ane Bosančić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. Š. iz P., OIB:, zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Z.o.u. D. i M. iz B., protiv tužene M. M., iz Ž., M. b. OIB:, zastupane po punomoćniku D. L., odvjetniku iz P., radi isplate, a odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Pazinu – Stalne službe u Poreču – Parenco, broj: 29 P-77/2021-41 od 22. studenog 2021., na sjednici vijeća od 6. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I.Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana, pa se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Pazinu – Stalne službe u Poreču – Parenco, broj: 29 P-77/2021-41 od 22. studenog 2021, potvrđuje.

              II.Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbe.

             

 

Obrazloženje

 

              1.Pobijanom presudom pod točkom I. odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

              "Nalaže se da tužena M. M., OIB:, iz Ž., M. b. isplati tužiteljici J. Š., OIB: , iz P.iznos u visini od 27.710,00 kn (slovima: dvadesetsedamtisućasedamstodesetkuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 02. ožujka 2012. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te koja od 01. kolovoza 2015. pa do isplate teče po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana."             

             

              Pod točkom II. naloženo je tužiteljici na ime parničnog troška isplatiti tuženoj iznos od 9.010,00 kuna u roku od 15 dana.              

              2.Tužiteljica je po punomoćniku u zakonskom roku podnijela žalbu protiv navedene presude zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05. i 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - nadalje: ZPP).

              Predlaže drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu kao osnovanu, te preinačiti pobijanu presudu na način da sud u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev. Traži trošak žalbe.

              3.U odgovoru na žalbu tužena navodi da je žalba tužiteljice u cijelosti neosnovana, pa predlaže istu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

              4.Žalba tužiteljice nije osnovana.

              5.Razmatrajući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, te navode tužiteljice iznesene u žalbi i odgovor na žalbu tužene, ovaj sud smatra kako ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može valjano pravno ispitati niti su njome povrijeđene odredbe parničnog postupka na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

              6.U postupku pred prvostupanjskim sudom u bitnom je utvrđeno:

              - da su se tužiteljica i tužena zajedno s K. Š.-P. dogovorile zajednički pokrenuti posao i to trgovačku djelatnost, temeljem kojeg dogovora su uložile određena novčana sredstva za pokretanje toga posla i to svaka po 3.000,00 Eura za najam poslovnog prostora u P. i za otkup inventara, a tužiteljica je još tuženoj dala 5.000,00 kuna za nabavku robe dana 22. veljače 2012., čime su ugovorile ortaštvo;

              - dogovor je bio da će tu djelatnost obavljati putem trgovačkog obrta "A.", P., u unajmljenom poslovnom prostoru – trgovini u kojoj će prodavati odjeću na malo;

              - tužena je bila nositelj zajedničke djelatnosti trgovačkog obrta"A.", P., i to prvo sa S. K. od 06. veljače 2012., potom samostalno od 19. travnja 2012., kada S. K. istupa iz obrta, pa od 21. svibnja 2012. godine s tužiteljicom, temeljem Ugovora o ortakluku radi zajedničkog obavljanja obrta zaključenog dana 09. svibnja 2012. temeljem kojeg je tužiteljica pristupila trgovačkom obrtu "A.", pa potom opet samostalno od 09. listopada 2012. kada tužiteljica istupa iz Obrta, Izjavom o poništenju ugovora o ortaštvu, sve do 07. studenog 2012., kada se obrt odjavljuje;

              - da je K. Š.-P. pokrenula sudski postupak protiv ovdje tužene radi nezakonitog otkaza i naknade štete, koji postupak se je vodio pred ovim sudom pod posl. br. P-380/2013, poslije posl.br. Pu P-2201/2015 i Pu P-622/2019, a u kojem postupku se je raspravljalo o naknadi štete iz iste činjenične i pravnoj stvari i u kojem je donesena presuda posl.br. P-380/13-19 dana 16. veljače 2015., kojom je naloženo M. M. kao tuženoj da tužiteljici K. Š.-P. s osnova naknade štete isplati iznos od 23.160,00 kn sa zateznom kamatom od 30. listopada 2012. do isplate, a koja presuda je preinačena presudom Županijskog suda u Puli-Pola, posl.br. -1807/15-2 od 18. srpnja 2017. u dijelu koji se odnosi na tijek zatezne kamate na način da ona teče od 28. siječnja 2015. do isplate;

              - da tužena nije polagala tužiteljici i trećoj partnerici račune o stanju zajedničke imovine kao i o svim prihodima i rashodima, a što je bila dužna te da je tužena vodila poslovanje predmetne trgovine na nezakonit i neprihvatljiv način;

              - da tužiteljica i K. Š.-P. nisu prihvaćale takvo poslovanje i da su ga htjele promijeniti, te da su se željele odvojiti od tužene i nastaviti same s poslovanjem, a što je tužena uvjetovala isplatom koja njima nije bila prihvatljiva;

              - da je tužena ta koja je odgovorna što je došlo do prestanka ortaštva, odnosno što zajednički cilj nije realiziran;

              - da je tužiteljica jednostrano raskinula takav ugovorni odnos.

              7.Ovaj sud u cijelosti prihvaća utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda jer isto proizlazi iz svih dokaza provedenih tijekom parničnog postupka, a što je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi detaljno i obrazložio. Stoga žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud smatra neosnovanim.

              8.Ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud ne smatra osnovanim.
              9.Protivno navodima u žalbi pravilno je prvostupanjski sud na sporni odnos primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 – u nastavku ZOO) kojima je uređen ugovor o ortakluku i to u prvom redu odredbu članka 657. stavak 1. ZOO-a kojim je propisano da nakon prestanka ortaštva slijedi dioba zajedničke imovine, te odredbe članka 658. ZOO-a kojom je u stavku 1. propisano da se iz zajedničke imovine najprije podmiruju dugovanja ortaštva, a ako su nedospjela i sporna ostavlja se onoliko koliko je potrebno za njihovo podmirenje. Stavkom 2. toga članka propisano je da se nakon podmirenja zajedničkih dugova vraćaju ulozi s time da se za novčane uloge, osim onih koji su se sastojali u radu ili prepuštanju stvari na uporabu, naknađuje vrijednost koju su imali u vrijeme ulaganja, a stavkom 3. toga članka propisano je da će se radi namirenja dugova i vraćanja uloga unovčit zajednička imovina, ako je to potrebno.

              10.Kako pravilno u pobijanoj presudi navodi prvostupanjski sud provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem u ovosudnom predmetu posl.br. Pu P-622/2019 po vještaku I. N. utvrđeni su prihodi i rashodi predmetnog trgovačkog obrta u periodu od 27. travnja 2012. godine do 3. prosinca 2012. godine, te da je iznos primitaka 76.303,19 kn, a izdataka 80.173,15 kn, iz čega proizlazi da je obrt poslovao s gubitkom; da je tužena u svom iskazu izjavila da još uvijek postoji inventar u vrijednosti 3.000,00 eura i roba koja se nije uspjela prodati u vrijednosti od oko 1.000,00 eura, što je spremna podijeliti s tužiteljicom i trećom partnericom K. Š.-P.

              11.Dakle, tužiteljica nije u ovom postupku predložila vještačenje kojim bi se utvrdilo da li još postoji zajednička imovina i u kojem obimu, pa iz tog razloga kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud u smislu odredbi članka 657. stavak 1. i članka 658. ZOO-a nije bilo moguće donijeti odluku da li bi tužiteljici nakon takvog utvrđenja bilo moguće vratiti ulog.

              12.Teret dokaza bio je na tužiteljici i u slučaju kad ona nije sudu pružila dovoljno adekvatnih dokaza za utvrđenje određenih činjenica pravilno je prvostupanjski sud smatrao da one ne postoje, pa je pravilno odbio tužiteljicu s tužbenim zahtjevom.

              13.Kako prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka o kojima ovaj sud vodi računa po službenoj dužnosti, utvrdio je sve činjenice bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

              14.Kako tužiteljica sa žalbom nije uspjela odbijem je njen zahtjev za naknadom troška žalbe (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

             

Vukovar, 5. veljače 2024.

 

                                                                                                                              PREDSJEDNIK VIJEĆA                                                                                                                              Vesna Vrkić Perak,v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu