Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: 98 Pr-13/2022-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Općinski sud u O. po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužitelja B. K., OIB: ..., iz O. ., zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u O., protiv tuženika M. d.o.o., OIB: . . . , O., zastupanog po punomoćniku Z. D., odvjetniku u O., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon glavne i javne rasprave zaključene 22. rujna 2023. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika u zamjeni D. O., odvjetnika u O., po objavi 9. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. prosinca 2021. tuženika M. d.o.o. O. prema tužitelju B. K. iz O.

II. Raskida se s 9. listopada 2023., kao danom donošenja prvostupanjske presude, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 23. rujna 2006. između tuženika M. d.o.o. kao poslodavca i tužitelja B. K. kao radnika.

III. Nalaže se tuženiku M. d.o.o., OIB: . . . , O., isplatiti tužitelju B. K., OIB: . . . , iz O., na ime naknade štete iznos od 5.072,66 EUR (slovima: pet tisuća sedamdeset dva eura šezdeset šest centi) / 38.220,00 kn[1] (slovima: trideset osam tisuća dvjesto dvadeset kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. siječnja 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku M. d.o.o., OIB: . . . , Os., naknaditi tužitelju B. K., OIB: . . ., iz O., prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu 1.278,19 EUR (slovima: tisuću dvjesto sedamdeset osam eura devetnaest centi) / 9.630,56 kn (slovima: devet tisuća šesto trideset kuna pedeset šest lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. listopada 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

V. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete iznad dosuđenog iznosa pa do zatraženog iznosa od 1.347,10 EUR /10.149,76 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. siječnja 2022. pa do isplate, kao i s dijelom parničnog troška povrh dosuđenog, kao neosnovan.

i

r i j e š i o je

Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu kojim tužitelj potražuje od tuženika naknadu plaće za siječanj 2022. godine u iznosu 6.215,63 kn sa zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB uvećane za 3% poena od 15. veljače 2022. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 24. siječnja 2022. navodi da je bio radnik kod tuženika od 2006. godine, zaposlen temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, a radni odnos prestao je odlukom poslodavca od 27. prosinca 2021. - izvanredno je otkazan ugovor o radu ovdje tužitelju. To uz obrazloženje: - zbog nejavljanja i neočitovanja zaposlenika u zadanom roku, zbog neprihvaćanja ponuđenog novog Ugovora o radu, zbog nedolaženja na posao. Tužitelj je pravovremeno podnio prijedlog za zaštitu povrijeđenog prava (otpremljen na adresu sjedišta poslodavca 3. siječnja 2022.), u kojem navodi da Odlukom nisu ostvarene pretpostavke za izvanredni otkaz jer ne postoje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa niti neke druge osobito važne činjenice iz članka 116. stavka 1. Zakona o radu. Poslodavac je zanemario činjenicu da je Rješenjem HZMO od 29. studenoga 2021. radniku/osiguraniku kod kojega je zbog ozljede na radu nastao djelomični gubitak radne sposobnosti - priznato pravo na invalidsku mirovinu (počevši od 20. listopada 2021.). Odluka poslodavca je:

- nezakonita, jer poslodavac nije omogućio radniku iznošenje obrane, članak 119. ZR niti je obrazložio zašto nije omogućio radniku iznošenje obrane,

- nezakonita, jer poslodavac nije obrazložio je li poštovao rok za otkaz iz članka 115. stavka 2. ZR,

- nezakonita, opreza radi, iz razloga što odluka o izvanrednom otkazu nije dana uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća,

- činjenično nedokazana, stoga i nezakonita, jer poslodavac ne obrazlaže u čemu se sastoji,

- pravno neutemeljena, odluka nije utemeljena na zakonu niti za otkaz postoje valjani razlozi (ne postoje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili druge osobito važne činjenice zbog kojih bi nastavak radnog odnosa bio moguć).

Sukladno odredbi članka 135. stavka 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokaza je na poslodavcu. Budući poslodavac nije stavio izvan snage odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a tužitelju nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, tužitelj temeljem odredbi članka 125. i članka 133. Zakona o radu predlaže sudu nakon izvođenja dokaza i raspravljanja donijeti presudu: "I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. prosinca 2021. tuženika M. d.o.o. O. prema tužitelju B. K. iz O.

II. Raskida se s danom donošenja prvostupanjske presude Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 29. rujna 2006. između tuženika M. d.o.o. kao poslodavca i tužitelja B. K. kao radnika.

III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju naknadu plaće:

- za siječanj 2022. godine u iznosu 6.215,63 kn sa zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB uvećane za 3% poena od 15. veljače 2022. do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju na ime naknade štete sedam (7) ugovorenih plaća sa zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB uvećane za 3% poena od podnošenja tužbe do isplate.

V. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB uvećane za 5% poena od donošenja presude do isplate."

1.1. Na ročištu 18. siječnja 2023. tužitelj uređuje točku IV. tužbenog zahtjeva, tako da ista glasi: "Nalaže se tuženiku platiti tužitelju na ime naknade štete sedam ugovorenih plaća u iznosu 5.133,05 EUR / 38.674,97 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe pa do isplate. Ujedno je povukao dio tužbenog zahtjeva pod točkom III. kojom se nalaže tuženiku platiti plaću za siječanj 2022. godine. Ističe da je sukladno obračunskoj listi za mjesec studeni 2021. tužiteljeva plaća iznosila 5.525,00 kn odnosno 733,29 EUR, bruto, a kako mu nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika, zahtijeva da mu se s osnova naknade plaće isplati 5.133,05 EUR koje odgovara sedam ugovorenih plaća.

1.2. Na ročištu 23. ožujka 2023. tužitelj, obzirom potražuje sudski raskid ugovora, potražuje da mu se s osnova naknade štete isplati plaća zajamčena Kolektivnim ugovorom u graditeljstvu ("Narodne novine" broj 93/20.), sukladno članku 38., a u svezi s prilogom 1. tarifnih stavova i to u visini IV.a, kao kvalificiranom građevinskom radniku, zidaru, koji te poslove obavlja duže od 15 godina, u mjesečnom iznosu 917,11 EUR / 6.190,00 kn. Stoga uređuje točku IV. (sada III.) tužbe te sada glasi: "Nalaže se tuženiku platiti tužitelju na ime naknade štete sedam ugovorenih plaća u iznosu 6.419,77 EUR / 48.369,76 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate." Također uređuje točku II. tužbenog zahtjeva, tako da sada glasi: "Raskida se s danom donošenja prvostupanjske presude ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 23. rujna 2006. između tuženika M. d.o.o. kao poslodavca i tužitelja B. K. kao radnika."

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima, pobija osnovu i visinu tužbenog zahtjeva jer smatra da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju posve opravdana i na zakonu osnovana. Ne osporava činjenicu da je sa tužiteljem imao zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme i da je tužitelju radni odnos kod tuženika prestao navedenom Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu, no napominje:

- da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na poslovima zidara,

- da je tuženik 26. kolovoza 2019. nastradao na radu (ozljeda oka), zbog čega je pravomoćnim rješenjem HZMO – Područna služba u O. od 29. studenoga 2021. utvrđeno da je kod njega nastao djelomični gubitak radne sposobnosti,

- da je tuženik nakon prestanka bolovanja tužitelju otkazao ugovor o radu uz istodobnu ponudu novog izmijenjenog ugovora o radu na lakše radno mjesto skladištara sa istim koeficijentom, jer tužitelj zbog gubitka radne sposobnosti više nije bio u mogućnosti obavljati poslove zidara,

- da tužitelj ovu ponudu tuženika nije prihvatio, odnosno istu je odbio. Obzirom je tužitelj bez opravdanog razloga odbio ponudu tuženika za zaključenje novog ugovora o radu, uz činjenicu da nije u mogućnosti obavljati poslove zidara koje je obavljao prije, te činjenicu da se pred ovim sudom, pod brojem: Pr-4274/2021. među istim strankama vodi postupak radi naknade štete zbog ozljede na radu, sasvim je očigledno da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke iz članka 116. stavka 1. ZOR-u jer je tuženik kao poslodavac u tužitelja izgubio povjerenje, što predstavlja opravdani razlog za izvanredan otkaz ugovora o radu jer se radi o osobito važnim činjenicama i okolnostima zbog koje nastanak radnog odnosa više moguć. Slijedom navedenog predlaže da sud tužitelja u cijelosti odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

2.1. Tuženik na ročištu 18. siječnja 2023. ističe prigovor prekluzije prava jer je tužitelj morao u zakonu predviđenom roku zahtjev za zaštitu prava podnijeti sukladno odredbi članka 123. Zakona o radu odnosno odmah nakon pobijanja pristanka na zaključenje izmijenjenog ugovora ili pak nakon roka od 8 dana koji mu je dodijelio poslodavac. Tužitelj je promašio ovaj rok jer je primio odluku o otkazu o radu s ponudom izmijenjenog ugovora 13. prosinca 2021., a zahtjev za zaštitu prava radnika je podnio poslodavcu tek 3. siječnja 2022. Do ponude izmijenjenog ugovora o radu je došlo zbog umanjenja radnih sposobnosti tužitelja, jer je vještačenjem sektora za vještačenja utvrđen gubitak djelomične radne sposobnosti, te je rješenjem HZMO od 29. studenoga 2021., koje je postalo pravomoćno 20. prosinca 2021., tužitelju priznato pravo na invalidsku imovinu.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 23. rujna 2016. (stranica 5-6 spisa), Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. prosinca 2021. (stranica 7 spisa), Prijedlog za zaštitu povrijeđenog prava uz potvrdu o primitku (stranica 8 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 29. studenoga 2021. (stranica 9 spisa), potvrdu od 13. prosinca 2021. (stranica 15 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 13. prosinca 2021. (stranica 16-18 spisa), Odluku u otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora (stranica 20 spisa), obavijest o pravomoćnosti rješenja od 20. prosinca 2021. (stranica 28 spisa), rješenje za godišnji odmor od 3. prosinca 2021. (stranica 29 spisa), obračun isplaćene plaće (stranica 31-32 spisa), potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (stranica 38-39 spisa), Pravilnik o radu M. d.o.o. te Dopune pravilnika o radu, iskaz svjedoka A. Ć. (stranica 49-50 spisa) i iskaz tužitelja (stranica 50-51 spisa).

3.1. Nije pribavljen podatak od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o visini invalidske mirovine, budući je tuženik, a nakon što je tužitelj povukao tužbu u dijelu kojim traži naknadu plaće za siječanj 2022. godine, odustao od tog dokaznog prijedloga. Ovaj sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenjem financijsko – knjigovodstvenog vještačenja, a na okolnost utvrđenja visine ugovorene plaće tužitelja, iz razloga što je tužitelj na ročištu 23. ožujka 2023. konačno uredio tužbeni zahtjev u odnosu na visinu naknadu štete, tražeći da se kod utvrđivanja iste uzme u obzir plaća zajamčena Kolektivnim ugovorom u graditeljstvu ("Narodne novine" broj 93/20.), dakle, visinu ugovorene plaće tužitelja nije potrebno utvrđivati provođenjem financijsko – knjigovodstvenog vještačenja.

4. Predmet spora u ovom postupku jest:

- zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. prosinca 2021.,

- zahtjev tužitelja za sudskim raskidom Ugovora o radu od 23. rujna 2006. s danom donošenja prvostupanjske presude,

- zahtjev tužitelja za naknadom štete zbog nezakonitog otkaza u visini od 6.419,77 EUR / 48.369,76 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe pa do isplate.

5. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 23. rujna 2006. na radnom mjestu zidar,

- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 29. studenoga 2021., pravomoćnim 20. prosinca 2021., tužitelju zbog ozljede na radu nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti, pa mu je, počevši od 20. listopada 2021., priznato pravo na invalidsku mirovinu,

- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 29. studenoga 2021. utvrđeno da tužitelj ne može obavljati poslove koji iziskuju veća fizička naprezanja, rad na visinama i sa strojevima, poslove gdje je potreban uredan vid, dok može obavljati lakše manualne i ostale poslove u skladu sa stručnom naobrazbom i sposobnostima, u razini, gdje je dostatan vid na jednom oku,

- da je tuženik 13. prosinca 2021. uručio tužitelju Odluku o otkazu ugovora o radu od 23. rujna 2006. s ponudom izmijenjenog ugovora o radu te Novi Ugovor o radu za radno mjesto koje bi tužitelj, prema ocjeni tuženika, mogao obavljati s obzirom na preostalu radnu sposobnost,

- da tužitelj nije potpisao novi izmijenjeni Ugovor o radu,

- da je 27. prosinca 2021. tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. rujna 2006.,

- da je tužitelj 3. siječnja 2022. podnio tuženiku prijedlog za zaštitu povrijeđenog prava iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. prosinca 2021.,

- da tuženik nije udovoljio tužiteljevu prijedlogu za zaštitu povrijeđenog prava,

- da je tužitelj 24. siječnja 2022. podnio tužbu radi utvrđenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. prosinca 2021. nedopuštenom.

6. Prije svega valja napomenuti da radni odnos tužitelju nije prestao odlaskom u invalidsku mirovinu, budući stjecanje prava na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, ne znači automatski i prestanak ugovora o radu. Tek u slučaju da je utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti za rad, dostavom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu prestaje ugovor o radu, a ovo u smislu odredbe članka 112. stavak 1. točka 6. Zakona o radu - "Narodne novine" broj 93/14., 127/17. i 98/19. – dalje u tekstu: ZR). Uostalom, ta okolnost nije niti sporna među strankama.

7. Spornim se ukazuje koja od dvije odluke o otkazu (od 13. prosinca 2021. ili od 27. prosinca 2021.) je proizvela pravni učinak otkazivanja ugovora o radu, odnosno koja je bila namjera tuženika prilikom donošenja svake od tih odluka. To stoga, što tuženik u odgovoru na tužbu prvotno ne spori da je tužitelju radni odnos prestao Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. prosinca 2021., da bi potom iznio da je tužitelju nakon prestanka bolovanja otkazao ugovor o radu uz istodobnu ponudu novog izmijenjenog ugovora o radu na lakše radno mjesto skladištara s istim koeficijentom, pa kako tužitelj ovu ponudu nije prihvatio, a nije u mogućnosti obavljati poslove zidara koje je obavljao prije, kao i da se pred ovim sudom među istim strankama vodi postupak pod brojem Pr-4274/2021 radi naknade štete zbog ozljede na radu, kao i da tužitelj ovu ponudu nije prihvatio, uslijed čega je tuženik izgubio povjerenje u tužitelja, što predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Nadalje, u podnesku od 21. ožujka 2023. tuženik navodi da se tužitelj nakon primitka Odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora i novog ugovora pod izmijenjenim uvjetima, nije u zakonskom roku od 8 (osam) dana izjasnio o ponudi tuženika za sklapanje novog ugovora pod izmijenjenim uvjetima, niti je u daljnjem roku od 15 dana podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava kojim osporava dopuštenost takvog otkaza, pa je propuštanjem tih prekluzivnih rokova izgubio pravo na sudsku zaštitu.

7.1. Na okolnost namjere otkazivanja Ugovora o radu ovaj sud je pročitao Odluku o izvanrednom otkazu od 27. prosinca 2021., Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 13. prosinca 2021., potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 4. ožujka 2022., saslušao svjedoka A. Ć. i tužitelja.

7.2. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. prosinca 2021. (dalje u tekstu: Odluka o izvanrednom otkazu od 27. prosinca 2021.) utvrđeno je da ju je tuženik, zastupan po članu uprave A. Ć., donio na temelju odredbe članka 69. točka 6. Pravilnika o radu i članka 112. točka 7. Zakona o radu, da je tužitelju otkazao s datumom 27. prosinca 2021. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 23. rujna 2006., uz obrazloženje da je tužitelju 13. prosinca 2021. ponuđen novi Ugovor o radu na neodređeno radno vrijeme, uz nepromijenjen koeficijent (1,3) iz prethodnog Ugovora, s ponudom na lakši posao sukladno psihofizičkim sposobnostima zaposlenika. Odluka o izvanrednom otkazu se donosi zbog nejavljanja i neočitovanja zaposlenika u zadanom roku, zbog neprihvaćanja ponuđenog novog Ugovora o radu i nedolaženja na posao.

7.3. Uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 13. prosinca 2021. (dalje u tekstu: Odluka o otkazu od 13. prosinca 2021.) utvrđeno je da je tuženik na temelju članka 123. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17.), Kolektivnog ugovora za graditeljstvo ("Narodne novine" broj 104/20.), u dogovoru s predstavnikom radničkog vijeća tužitelju zaposlenom na radnom mjestu zidara, otkazao ugovor o radu sklopljen 23. rujna 2006. s datumom 13. prosinca 2021. (članak 1.), te je tužitelju ponudio sklapanje novog ugovora o radu na poslovima skladištara u roku od osam dana od dana donošenja ove Odluke (članak 2.). U obrazloženju odluke stoji da je tužitelj obavljao poslove zidara, da zbog izmijenjenih okolnosti ne može raditi na mjestu zidara, pa mu se nudi sklapanje novog izmijenjenog ugovora o radu na poslovima skladištara. Dalje stoji, da ako tužitelj u roku od osam dana ne prihvati sklapanje novog izmijenjenog ugovora o radu uslijedit će u roku 15 dana otkaz ugovora. U pouci o pravnom lijeku stoji da radnik može u roku od 15 dana od dana odbijanja ponude, odnosno od isteka roka za očitovanje o ponudi podnijeti predstavniku radničkog vijeća zahtjev za zaštitu prava.

7.4. Uvidom u potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 4. ožujka 2022., utvrđeno je da je tuženik odjavio tužitelja kao osiguranika s danom 27. prosinca 2021.

7.5. Svjedok A. Ć. je iskazao da je Odluka o izvanrednom otkazu od 27. prosinca 2021. odluka o otkazu koja je dana tužitelju, da ju je on sačinio, time da ju je djelatnica u firmi napisala. Tužitelj je odjavljen sa mirovinskog osiguranja sa danom 27. prosinca 2021., odnosno sa danom donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 13. prosinca 2021. je sačinio jer mu je savjetovano da ponudi tužitelju lakše radno mjesto, a obzirom na utvrđenje u rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 29. studenoga 2021. Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 13. prosinca 2021. ustvari formalno ne predstavlja odluku o otkazu, već ustvari popratni dopis predloženom novom ugovoru o radu od 13. prosinca 2021. Namjera tuženika prilikom donošenja odluke od 13. prosinca 2021. nije bila dati otkaz tužitelju, već ga upoznati sa posljedicama ukoliko ne potpiše ponuđeni mu ugovor o radu. Naime, u to vrijeme tuženik je imao izuzetno puno posla i rad tužitelja mu je bio neophodan tako da mu nikako nije bila namjera dati tužitelju otkaz s 13. prosinca 2021., već je namjera tuženika bila zadržati tužitelja i iz tog razloga je tuženik tužitelju ponudio novi ugovor o radu sukladno njegovim mogućnostima.

7.6. Tužitelj B. K. je iskazao da su mu prije potpisivanja primitka pismena 13. prosinca 2021., u firmi htjeli dati sporazumni raskid ugovora o radu ali to nije htio prihvatiti jer tada ne bi dobio otpremninu u punom iznosu koji je bio puno više od onog koje mu je ponuđeno raskidom. Odluku o izvanrednom otkazu 27. prosinca 2021. primio je dan do dva nakon donošenja i to poštom. Ugovor o radu.prestao mu je s 27. prosinca 2021. kada je dobio izvanredni otkaz ugovora o radu. Nakon što je dobio odluku o otkazu datiranu sa 27. prosinca 2021., 3. siječnja 2022. podnio je tuženiku prigovor na otkaz i nije bilo nikakvog odgovora.

7.7. Cijeneći izvedene dokaze, a prije svega iskaz svjedoka A. Ć., ovaj sud utvrđuje da je namjera tuženika bila da tužitelju Ugovor o radu prestane Odlukom o izvanrednom otkazu od 27. prosinca 2021., a na Odlukom o otkazu od 13. prosinca 2021. Naime, svjedok A. Ć., koji je sačinio i potpisao Odluku o izvanrednom otkazu od 27. prosinca 2021. i Odluku o otkazu od 13. prosinca 2021., je izrijekom iznio da je Odlukom o izvanrednom otkazu od 27. prosinca 2021. dao otkaz tužitelju, dok Odluka o otkazu od 13. prosinca 2021. formalno ne predstavlja otkaz, već popratni dopis predloženom novom ugovoru o radu od 13. prosinca 2021. kao i da namjera tuženika prilikom donošenja Odluke o otkazu od 13. prosinca 2021. nije bila dati otkaz tužitelju, već ga upoznati sa posljedicama ukoliko ne potpiše ponuđeni mu ugovor o radu. U skladu s tim tuženik je 27. prosinca 2021. odjavio tužitelja s mirovinskog osiguranja. Nadalje, namjeru tuženika potvrđuje i obrazloženje Odluke o otkazu od 13. prosinca 2021. gdje stoji da ako tužitelj u roku od osam dana ne prihvati sklapanje novog izmijenjenog ugovora o radu uslijedit će u roku 15 dana otkaz ugovora, dok je u Odluci o izvanrednom otkazu od 27. prosinca 2021. kao otkazni razlog navedeno neprihvaćanja ponuđenog novog Ugovora o radu od 13. prosinca 2021. Dakle, ovaj sud utvrđuje da Odluka o otkazu od 13. prosinca 2021. ne predstavlja otkaz i da tom odlukom tuženik nije tužitelju otkazao ugovor o radu od 23. rujna 2006., dakle, tom odlukom mu nije povrijeđeno nikakvo pravo iz radnog odnosa, pa ga nije niti morao štititi podnošenjem zahtjeva za zaštitu prava odnosno podnošenjem tužbe pred nadležnim sudom.

8. Izvanredni otkaz ugovora o radu reguliran je odredbama članka 116. ZR-a kojim je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć (stavak 1.). Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (stavak 2.).

8.1. Odredbom članka 120. ZR-a je propisano da otkaz mora biti u pisanom obliku (stavak 1.), te da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz (stavak 2.). Drugim riječima, u obrazloženju otkaza poslodavac mora navesti sve bitne činjenice na temelju kojih je utvrdio razloge za otkaz, a u izvanrednom otkazu ugovora o radu, mora obrazložiti i je li poštovao rok za otkaz predviđen odredbom članka 116. stavka 2. ZR-a. Da bi se izvanredni otkaz ugovora o radu smatrao obrazloženim poslodavac mora na jasan i nedvojben način radniku staviti na znanje o kojoj je osobito teškoj povredi radne dužnosti riječ, odnosno koja je to osobito važna činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa više nije moguć. U odluci o otkazu poslodavac mora navesti sve one konkretne činjenice koje bi upravo s obzirom na tužitelja i s obzirom na vrijeme kad se otkaz daje opravdavale upravo takvu odluku.

8.2. Odredbom članka 135. stavka 3. ZR-a je propisano da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac. Predmet ispitivanja zakonitosti tijekom sudskog postupka jest samo odluka o otkazu koji je poslodavac uručio radniku, pa je samo ono što u obrazloženju odluke o otkazu navedeno kao razlog otkazivanja može biti razlog za otkaz, a poslodavac ne može naknadno proširivati to obrazloženje navodeći tijekom sudskog postupka i neke druge razloge za otkazivanje ugovora o radu.

8.3. Tuženik je tužitelju izvanredno otkazao Ugovor o radu iz razloga nejavljanja i neočitovanja zaposlenika u zadanom roku na ponuđeni novi Ugovor o radu na neodređeno radno vrijeme, zbog neprihvaćanja ponuđenog novog Ugovora o radu i nedolaženja na posao.

8.4. Prije svega valja primijetiti da tuženik nije na odgovarajući način obrazložio otkazne razloge, na način da je konkretizirao o kojoj je to osobito teškoj povredi radne dužnosti riječ, odnosno koja je to osobito važna činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa više nije moguć. Također nije obrazložio i je li poštovao rok za otkaz predviđen odredbom članka 116. stavka 2. ZR-a.

8.5. Među strankama je nesporno da se tužitelj nije u zadanom roku na ponuđeni novi Ugovor o radu na neodređeno radno vrijeme, odnosno sa nije prihvatio ponuđeni novi Ugovora o radu. Međutim, u smislu odredbe članka 123. stavka 4. ZR- a radnik nije u obvezi izjasniti se o ponudi ugovora o radu s izmijenjen uvjetima, niti ju je dužan prihvatiti, pa stoga nejavljanje, neočitovanje i neprihvaćanje novog izmijenjenog Ugovora o radu ne predstavlja i ne može biti opravdani razlog za izvanredni otkaz.

8.6. Jednako tako nije osnovan niti otkazni razlog nedolaženja na posao. Iako tužitelj u Odluci o otkazu nije konkretizirao taj otkazni razlog, svjedok A. Ć. je iskazao da je potpisao rješenje za godišnji odmor tužitelju (sa stranice 29. spisa), ali da nakon isteka godišnjeg odmora tužitelj nije dolazio na posao i upravo zato mu je dao otkaz.

8.7. Uvidom u rješenje za godišnji odmor od 3. prosinca 2021. utvrđeno je da je tuženik po članu uprave A. Ć., tužitelju odobrio korištenje godišnjeg odmora od 4. prosinca 2021. do 27. prosinca 2021. (članak 2.).

8.8. Tužitelj B. K. je iskazao da je 5. ili 6. prosinca 2021. bio je u firmi i razgovarao sa A. Ć. i ponuđeno mu je radno mjesto čistača gradilišta što nije prihvatio jer se htio posavjetovati sa odvjetnikom. Tada ga je djelatnica tuženika pitala što će sad, pa joj je rekao da ima pravo na godišnji odmor i da ga želi koristiti, pa mu je tuženik donio rješenje o korištenju godišnjeg odmora u trajanju od 3 tjedna iako je kao 30-postotni invalid imao pravo na pet tjedana godišnjeg odmora.

8.9. U odnosu na otkazni razlog nedolaska na posao, ovaj sud isti ne nalazi dokazanim, naime tuženik je tužitelju odobrio godišnji odmor u vremenu od 4. prosinca 2021. do 27. prosinca 2021., a onda mu je 27. prosinca 2021. dao izvanredni otkaz i to iz razloga što nakon isteka godišnjeg odmora nije došao na posao. To nikako ne drži vodu jer je u trenutku izvanrednog otkazivanja tužitelj, sukladno rješenju samog tuženika, koristio godišnji odmor - zadnji dan godišnjeg odmora. Stoga sud ovaj tzv. Otkazni razlog nikako ne nalazi osnovanim ni zakonitim.

8.10. Uvažavajući činjenicu da samo obrazloženje navedeno u odluci o otkazu predstavlja predmet ispitivanja tijekom sudskog postupka, to navod tuženika iz odgovora na tužbu da se pred ovim sudom među istim strankama vodi postupak pod brojem Pr-4274/2021 radi naknade štete zbog ozljede na radu, kao i da tužitelj ovu ponudu nije prihvatio, uslijed čega je tuženik izgubio povjerenje u tužitelja, što predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, ne može biti predmet ispitivanja u ovom postupku.

8.11. Obzirom na iznijeto ovaj sud ne nalazi dokazanim niti opravdanim otkazne razloge tuženika.

9. Tužitelj tvrdi da odluka o izvanrednom otkazu nije dana uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća.

9.1. Odredbom članka 151. stavka 1. točka 3. ZR-a propisano je da poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu radniku kod kojeg je zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti došlo do smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnosti ili do smanjenja radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti, odnosno otkazu radniku osobi s invaliditetom. Stavkom 3. istoga članka je propisano da ako se radničko vijeće u roku od osam dana ne izjasni o davanju ili uskrati suglasnosti, smatra se da je suglasno s odlukom poslodavca, dok je stavkom 4. istoga članka propisano ako radničko vijeće uskrati suglasnost, uskrata mora biti pisano obrazložena, a poslodavac može u roku od petnaest dana od dana dostave izjave o uskrati suglasnosti tražiti da tu suglasnost nadomjesti sudska ili arbitražna odluka.

9.2. Svjedok A. Ć. je iznio da tuženik ima radničko vijeće i da je prethodno otkazivanju ugovora o radu tužitelju, tuženik zatražio očitovanje radničkog vijeća na otkaz ugovora o radu.

9.3. Kraj činjenice da je tuženik otkazao tužitelju kod kojeg je zbog ozljede na radu nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti, tada je radničko vijeće trebalo tuženiku dati suglasnost za otkaz, a u slučaju da ju je radničko vijeće uskratilo, mogao je nadomjestiti sudskom ili arbitražnom odlukom. U ovom slučaju nije dovoljno samo očitovanje koje je tuženik navodno zatražio od radničkog vijeća, a koje je propisano člankom 150. ZR-am, uslijed čega ovaj sud nalazi nedokazanom činjenicu da bi tuženik prethodno otkazivanju tužitelju zatražio suglasnost radničkog vijeća.

10. Također, tužitelj je iznio da mu tuženik prije izvanrednog otkazivanja nije omogućio da iznese svoju obranu, a što je svjedok A. Ć. potvrdio iskazavši da prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu 27. prosinca 2021. nije posebno pozivao tužitelja da se očituje na otkaz, uslijed čega je postupio protivno odredbi članka 119. stavka 2. ZR-a kojim je propisano da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

11. Slijedom naprijed iznijetog ovaj sud utvrđuje da nisu ispunjene ni procesno pravne ni materijalno pravne pretpostavke za dopuštenost i zakonitost Odluke o izvanrednom otkazu od 27. prosinca 2021., pa je utvrdio da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. prosinca 2021. tuženika M. d.o.o. O. prema tužitelju B. K. iz O.

12. Nadalje tužitelj traži sudski raskid Ugovora o radu od 23. rujna 2006. s danom donošenja prvostupanjske presude.

12.1. Odredbom članka 125. stavka 1. ZR je propisano ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Stavkom 3. stoga članak je propisano da poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu, na način iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja.

12.2. Pošto Odluka o izvanrednom otkazu od 27. prosinca 2021. nije dopuštena, a tužitelju nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika, to iz razloga što zbog zadobivene ozljede na radu ne može više obavljati poslove prema Ugovoru o radu od 23. rujna 2006., odnosno što su zbog postupka koji se vodi kod ovoga suda, a kojeg je pokrenuo tužitelj protiv tuženika radi naknade štete, odnosi među strankama ozbiljno narušeni i izgubljeno je povjerenje među njima, ovaj sud nalazi osnovanim i zahtjev tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu.

12.3. Kod odlučivanja o danu prestanka radnog odnosa, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj nakon odjave s mirovinskog osiguranja s 27. prosinca 2021. nije prijavljen kao zaposlena osoba, da je (prema kazivanju tužitelja) s 28. prosinca 2021. otišao u invalidsku mirovinu i da je i dalje u mirovini, a koja utvrđenja tuženik nije ničim doveo u sumnju odnosno osporio, pa je ovaj sud kao dan prestanka radnog odnosa utvrdio 9. listopada 2023., kao dan donošenja ove presude.

12.4. S osnova naknade štete zbog nezakonitog otkaza tužitelj potražuje iznos od 6.419,77 EUR / 48.369,76 kn koji odgovara iznosu od sedam plaća zajamčenih Kolektivnim ugovorom u graditeljstvu ("Narodne novine" broj 93/20.), sukladno članku 38., a u svezi s prilogom 1. tarifnih stavova i to u visini IV.a.

12.5. Odredbom članak 38. stavka 1. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo („Narodne novine“ broj 93/20. – dalje u tekstu: KU) propisano je da se za najjednostavnije poslove utvrđuje najniža osnovna plaća počev od 1. rujna 2020. u mjesečnom iznosu 4.200,00 kn, dok je Tarifnim stavovima, kao Prilogu 1. KU, propisano da su pod IV.a naznačeni poslovi koja podrazumijevaju složenije i raznovrsnije poslove i zadatke za čije obavljanje su potrebne konzultacije u njihovu izvršavanju, a za koje je propisan koeficijent 1,45, i propisana je osnovan plaća u iznosu 6.090,00kn (bruto).

12.6. Spornim se ukazuje je li tužitelj, a prema Ugovoru o radu od 23. rujna 2006. obavljao poslove koji ulaze u grupu složenosti poslova IV.a Tarifnih stavki, a za koje poslove je propisan koeficijent 1,45. Naime, tužitelj izrijekom navodi da se na njega ne primjenjuje III.a Tarifnih stavki prilog 1 KU, jer da je obavljao poslove zidara sve od prvobitnog zasnivanja ugovornog odnosa 2006. godine, pa da se nikako ne može smatrati da je tužitelj građevinski radnik početnik kako to smatra tuženik. Međutim tužitelj, ničim nije dokazao da mu je tijekom trajanja radnog odnosa plaća obračunava po koeficijentu 1,45.

12.7. Prema Ugovoru o radu od 23. rujna 2006. tužitelj je zaposlen na radnom mjestu zidara, a tuženik mu je 13. prosinca 2021. ponudio Ugovor o radu za poslove skladištara s koeficijentom 1,3 prema Kolektivnom ugovoru za graditeljstvo, time da je tuženik u odgovoru na tužbu iznio da je tužitelju ponudio novi ugovor o radu na lakše radno mjesto skladištara sa istim koeficijentom kao i za radno mjesto skladištara, dakle 1,3. Tužitelj nije ničim osporio navod tuženika da bi mu za radno mjesto zidara prema Ugovoru o radu od 23. rujna 2006. bio propisan koeficijent 1,3. Također, iz obračunske liste plaće za studeni 2021. godine, koja je isplaćena tužitelju u mjesecu prije otkazivanja, vidljivo je da je tužiteljeva bruto plaća iznosila 5.525,00kn, što u biti uz manje odstupanje odgovara propisanoj plaći u grupi složenosti poslova III.a Tarifnih stavki. Stoga je ovaj sud kao osnovicu za naknadu štete uzeo plaću sukladno traženju tužitelja koja je propisana KU u visini od 5.460,00kn.

12.8. Kod odmjeravanja visine naknade štete ovaj sud je uzeo u obzir da je tužitelj radio kod tuženika 15 godina i par mjeseci, da je u trenutku otkazivanja imao 56 godina, da u trenutku zaključenja glavne rasprave ima 58 godina, da je u invalidskoj mirovini, da uzdržava dvojicu sinova u dobi od 21 godinu (godište 2002.) i dobi od 22 godine (godište 2001.), te uzdržava i suprugu koja ne radi. Iako je tužitelj po punomoćniku na ročištu 18. siječnja 2023. naveo da uzdržava kćer, tužitelj je u svom iskazu iznio da uzdržava dva sina i suprugu, a kako tuženik nije imao primjedbi na iskaz tužitelja u dijelu koji se odnosi na broj uzdržavanih članova, to je ovaj sud pokloni vjeru iskazu tužitelja u dijelu u kojem iskazuje o broju uzdržavanih članova svoje obitelji. Dakle, ovaj sud je ocijenio da naknada štete u visini sedam propisanih plaća u ukupnom iznosu od 38.220,00 kn (sedam propisanih plaća x 5.460,00kn) / 5.072,67 EUR, obzirom na okolnosti slučaja predstavlja primjerenu naknadu štete, a koja predstavlja poseban oblik naknade nematerijalne štete za duševne bolove izazvane nedopuštenim otkazom ugovora o radu. S viškom zahtjev povrh dosuđenog tužitelj je odbijen.

12.9. Na dosuđeni iznos naknade nematerijalne štete tužitelju je dosuđena i pripadajuća zakonska zatezna kamata počevši od podnošenja tužbe, 24. siječnja 2022. pa do isplate. Naime, u konkretnom slučaju se radi o naknadi nematerijalne štete, a čija obveza naknade prema članku 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05,), dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako se radi o šteti za duševne bolove izazvane nedopuštenim otkazom, takva je šteta nastala donošenjem nezakonitog otkaza, zbog čega tužitelj imala pravo na zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe, a kako je i zatražio u tužbi.

12.10. Visina stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2022. određena je sukladno odredbi članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 78/15.), a od 1. siječnja 2023. pa do isplate sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 114/22.) i Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 156/22.).

13. Obzirom na naprijed iznijeto valjalo je odlučiti kao u presudi, dok je u odnosu na dio zahtjeva za koji je tužitelj povukao tužbu valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

14. Tužitelju pripada naknada parničnih troškova temeljem odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a. U odnosu na osnovu potraživanja tužitelj je uspio u cijelosti – 100%, dok je u odnosu na visinu potraživanja uspio sa 79,02%, ukupno u odnosu na osnovu i visinu sa 89,51% (100 +79,02 = 179,02 : 2- 89,51), dok je tuženik uspio samo u odnosu na visinu potraživanja sa 20,98%, ukupno 10,49% (20,98 : 2). Kad se od postotka u kojem je uspio tužitelj oduzme postotak u kojem je uspio tuženik dobijemo 79,02%. Tužitelju je priznat trošak zastupanja i to:

- sastav tužbe u iznosu 1.500,00 kn (Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22. – dalje u tekstu: Tarifa),

- sastav podneska od 15. ožujka 2022. u iznosu 1.500,00 kn (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 18. siječnja 2023. u iznosu 1.500,00 kn (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- sastav podneska od 19. siječnja 2023. u iznosu 1.500,00 kn (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 23. ožujka 2023. u iznosu 1.500,00 kn (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 22. rujna 2023. u iznosu 1.500,00 kn (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu za objavu 22. rujna 2023. u iznosu 750,00 kn (Tbr. 9. točka 3. Tarife),

ukupno 9.750,00 kn što uvećano za pripadajući iznos PDV-a daje iznos od 12.187,50 kn od čega 79,02% iznosi 9.630,56 kn na koji iznos joj je dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata počevši od 9. listopada 2023. pa do isplate. Tužitelju nije priznat trošak nagrade za drugi sat prisutnosti na raspravi 22. rujna 2023., obzirom mu prema Tarifi ne pripada pravo na mu ta naknadu.

15. Slijedom svega naprijed iznijetog valjalo je odlučiti kao u izreci presude i rješenja.

U O. 9. listopada 2023.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. D. M., odvjetnik u O.

2. Z. D., odvjetnik u O.