REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna „Sv. Križ“ Dračevac

Split

Poslovni broj: P-2963/2021-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S. Č., O.:…, S., zastupane po punomoćniku B. B., odvjetniku u S., , protiv tuženika O. B. d.d., O.:…, S.,

zastupanog odvjetnicima iz O.D. A.&A. d.o.o. u S., radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 31.kolovoza

2023. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice B. B., odvjetnika u S. i zamjenika punomoćnika tuženika M. J., odvjetničkog vježbenika u O. A. & A. d.o.o. u S., na ročištu za objavu i uručenje presude 9.listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e:

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 1. Ugovora o kreditu broj 041216213998 SP sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk.ul.br. 14940 k.o. S. zaključenog dana 13. prosinca 2004. godine između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i potvrđenog dana 21. prosinca 2004. godine od strane JB M. R., S., pod brojem OU-

598/04-1, u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula odnosno kojim su iznos kredita i otplata istog vezani za valutu CHF.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj 041216213998 SP sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk.ul.br. 14940 k.o. S. zaključenog dana 13. prosinca 2004. godine između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i potvrđenog dana 21. prosinca 2014. godine od strane javnog bilježnika M. R., S., pod brojem OU- 598/04-1, u dijelu kojim je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva i da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama tuženika na čiju primjenu tužiteljica bezuvjetno pristaje.

III. Nalaže se tuženiku OTB d.d. (O.: …) u roku od 15

dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici S. Č. (O.: 72334562304) iznos od 3.063,09 EUR/23.078,85 kn sa zateznom kamatom koja:

- na iznos od 1,55 EUR / 11,68 Kn teče od 10.1.2009.g. do isplate,

- na iznos od 2,27 EUR / 17,10 Kn teče od 10.2.2009.g. do isplate,

- na iznos od 2,50 EUR / 18,84 Kn teče od 10.12.2009.g. do isplate,

- na iznos od 2,50 EUR / 18,84 Kn teče od 10.1.2010.g. do isplate,

- na iznos od 6,02 EUR / 45,36 Kn teče od 10.2.2010.g. do isplate,

- na iznos od 6,02 EUR / 45,36 Kn teče od 10.3.2010.g. do isplate,

- na iznos od 12,28 EUR / 92,52 Kn teče od 10.4.2010.g. do isplate

- na iznos od 20,12 EUR / 151,59 Kn teče od 10.5.2010.g. do isplate,

- na iznos od 20,12 EUR / 151,59 Kn teče od 10.6.2010.g. do isplate,

- na iznos od 33,07 EUR / 249,17 Kn teče od 10.7.2010.g. do isplate,

- na iznos od 33,07 EUR / 249,17 Kn teče od 10.8.2010.g. do isplate,

- na iznos od 22,16 EUR / 166,96 Kn teče od 10.9.2010.g. do isplate

- na iznos od 41,54 EUR / 312,98 Kn teče od 10.10.2010.g. do isplate,

- na iznos od 41,90 EUR / 314,94 Kn teče od 10.11.2010.g. do isplate,

- na iznos od 42,27 EUR / 318,48 Kn teče od 10.12.2010.g. do isplate,

- na iznos od 31,45 EUR / 236,96 Kn teče od 10.1.2011.g. do isplate,

- na iznos od 31,79 EUR / 239,52 Kn teče od 10.2.2011.g. do isplate,

- na iznos od 30,30 EUR / 228,30 Kn teče od 10.3.2011.g. do isplate,

- na iznos od 52,08 EUR / 392,40 Kn teče od 10.4.2011.g. do isplate,

- na iznos od 52,08 EUR / 392,40 Kn teče od 10.5.2011.g. do isplate,

- na iznos od 72,78 EUR / 548,36 Kn teče od 10.6.2011.g. do isplate,

- na iznos od 76,41 EUR / 575,71 Kn teče od 10.7.2011.g. do isplate,

- na iznos od 51,71 EUR / 389,61 Kn teče od 10.8.2011.g. do isplate,

- na iznos od 51,02 EUR / 384,41 Kn teče od 10.9.2011.g. do isplate,

- na iznos od 54,71 EUR / 412,21 Kn teče od 10.10.2011.g. do isplate,

- na iznos od 56,83 EUR / 428,19 Kn teče od 10.11.2011.g. do isplate,

- na iznos od 59,92 EUR / 451,47 Kn teče od 10.12.2011.g. do isplate,

- na iznos od 59,10 EUR / 445,29 Kn teče od 10.1.2012.g. do isplate,

- na iznos od 58,27 EUR / 446,57 Kn teče od 10.2.2012.g. do isplate,

- na iznos od 59,33 EUR / 447,02 Kn teče od 10.3.2012.g. do isplate,

- na iznos od 59,33 EUR / 447,02 Kn teče od 10.4.2012.g. do isplate,

- na iznos od 58,99 EUR / 444,46 Kn teče od 10.5.2012.g. do isplate,

- na iznos od 57,68 EUR / 434,59 Kn teče od 10.6.2012.g. do isplate,

- na iznos od 58,62 EUR / 441,67 Kn teče od 10.7.2012.g. do isplate,

- na iznos od 53,41 EUR / 402,42 Kn teče od 10.8.2012.g. do isplate,

- na iznos od 58,61 EUR / 441,60 Kn teče od 10.9.2012.g. do isplate,

- na iznos od 57,30 EUR / 431,73 Kn teče od 10.10.2012.g. do isplate,

- na iznos od 60,18 EUR / 453,43 Kn teče od 10.11.2012.g. do isplate,

- na iznos od 54,68 EUR / 411,99 Kn teče od 10.12.2012.g. do isplate,

- na iznos od 55,76 EUR / 420,12 Kn teče od 10.1.2013.g. do isplate,

- na iznos od 59,72 EUR / 449,96 Kn teče od 10.2.2013.g. do isplate,

- na iznos od 52,38 EUR / 394,66 Kn teče od 10.3.2013.g. do isplate,

- na iznos od 49,81 EUR / 375,29 Kn teče od 10.4.2013.g. do isplate,

- na iznos od 50,05 EUR / 377,10 Kn teče od 10.5.2013.g. do isplate,

- na iznos od 52,92 EUR / 398,73 Kn teče od 10.6.2013.g. do isplate,

- na iznos od 52,19 EUR / 393,23 Kn teče od 10.7.2013.g. do isplate,

- na iznos od 57,95 EUR / 436,62 Kn teče od 10.8.2013.g. do isplate,

- na iznos od 56,48 EUR / 425,55 Kn teče od 10.9.2013.g. do isplate,

- na iznos od 59,71 EUR / 449,89 Kn teče od 10.10.2013.g. do isplate,

- na iznos od 59,71 EUR / 449,89 Kn teče od 10.11.2013.g. do isplate,

- na iznos od 55,61 EUR / 418,99 Kn teče od 10.12.2013.g. do isplate,

- na iznos od 59,13 EUR / 445,51 Kn teče od 10.1.2014.g. do isplate,

- na iznos od 59,53 EUR / 448,53 Kn teče od 10.2.2014.g. do isplate,

- na iznos od 59,53 EUR / 448,53 Kn teče od 10.3.2014.g. do isplate,

- na iznos od 56,91 EUR / 428,79 Kn teče od 10.4.2014.g. do isplate,

- na iznos od 58,00 EUR / 437,00 Kn teče od 10.5.2014.g. do isplate

- na iznos od 59,99 EUR / 451,99 Kn teče od 10.6.2014.g. do isplate,

- na iznos od 61,69 EUR / 464,80 Kn teče od 10.7.2014.g. do isplate,

- na iznos od 61,12 EUR / 460,51 Kn teče od 10.8.2014.g. do isplate,

- na iznos od 63,11 EUR / 476,26 Kn teče od 10.9.2014.g. do isplate,

- na iznos od 64,38 EUR / 485,71 Kn teče od 10.10.2014.g. do isplate,

- na iznos od 63,79 EUR / 480,63 Kn teče od 10.11.2014.g. do isplate,

- na iznos od 64,82 EUR / 488,39 Kn teče od 10.12.2014.g. do isplate,

- na iznos od 64,83 EUR / 488,46 Kn teče od 10.1.2015.g. do isplate, i to do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB

koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne

operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku O.B. d.d. (O.: …) u roku od 15

dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici S. Č. (O.: …) iznos od 551,67 EUR/ 4.156,56 Kn sa zateznom kamatom

koja:

- na iznos od 2,59 EUR / 19,51 Kn teče od 10.2.2008.g. do isplate,

- na iznos od 2,59 EUR / 19,51 Kn teče od 10.3.2008.g. do isplate,

- na iznos od 2,59 EUR / 19,51 Kn teče od 10.4.2008.g. do isplate,

- na iznos od 2,59 EUR / 19,51 Kn teče od 10.5.2008.g. do isplate,

- na iznos od 2,59 EUR / 19,51 Kn teče od 10.6.2008.g. do isplate,

- na iznos od 4,19 EUR / 31,57 Kn teče od 10.7.2008.g. do isplate,

- na iznos od 5,05 EUR / 38,05 Kn teče od 10.8.2008.g. do isplate,

- na iznos od 5,05 EUR / 38,05 Kn teče od 10.9.2008.g. do isplate,

- na iznos od 5,05 EUR / 38,05 Kn teče od 10.10.2008.g. do isplate,

- na iznos od 5,05 EUR / 38,05 Kn teče od 10.11.2008.g. do isplate,

- na iznos od 8,30 EUR / 62,54 Kn teče od 10.12.2008.g. do isplate,

- na iznos od 8,30 EUR / 62,54 Kn teče od 10.1.2009.g. do isplate

- na iznos od 8,30 EUR / 62,54 Kn teče od 10.2.2009.g. do isplate,

- na iznos od 8,30 EUR / 62,54 Kn teče od 10.3.2009.g. do isplate,

- na iznos od 8,30 EUR / 62,54 Kn teče od 10.4.2009.g. do isplate,

- na iznos od 8,30 EUR / 62,54 Kn teče od 10.5.2009.g. do isplate,

- na iznos od 7,47 EUR / 56,28 Kn teče od 10.6.2009.g. do isplate,

- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.7.2009.g. do isplate,

- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.8.2009.g. do isplate,

- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.9.2009.g. do isplate,

- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.10.2009.g. do isplate,

- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.11.2009.g. do isplate,

- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.12.2009.g. do isplate,

- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.1.2010.g. do isplate,

- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.2.2010.g. do isplate

- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.3.2010.g. do isplate,

- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.4.2010.g. do isplate,

- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.5.2010.g. do isplate,

- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.6.2010.g. do isplate,

- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.7.2010.g. do isplate,

- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.8.2010.g. do isplate,

- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.9.2010.g. do isplate,

- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.10.2010.g. do isplate,

- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.11.2010.g. do isplate,

- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.12.2010.g. do isplate,

- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.1.2011.g. do isplate,

- na iznos od 8,11 EUR / 61,10 Kn teče od 10.2.2011.g. do isplate,

- na iznos od 5,43 EUR / 40,91 Kn teče od 10.3.2011.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.4.2011.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.5.2011.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.6.2011.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.7.2011.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.8.2011.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.9.2011.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.10.2011.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.11.2011.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.12.2011.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.1.2012.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.2.2012.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.3.2012.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.4.2012.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.5.2012.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.6.2012.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.7.2012.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.8.2012.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.9.2012.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.10.2012.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.11.2012.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.12.2012.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.1.2013.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.2.2013.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.3.2013.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.4.2013.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.5.2013.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.6.2013.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.7.2013.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.8.2013.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.9.2013.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.10.2013.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.11.2013.g. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.12.2013.g. do isplate,

- na iznos od 4,47 EUR / 33,68 Kn teče od 10.1.2014.g. do isplate,

- na iznos od 3,00 EUR / 22,60 Kn teče od 10.2.2014.g. do isplate,

- na iznos od 3,00 EUR / 22,60 Kn teče od 10.3.2014.g. do isplate

- na iznos od 3,00 EUR / 22,60 Kn teče od 10.4.2014.g. do isplate,

- na iznos od 3,00 EUR / 22,60 Kn teče od 10.5.2014.g. do isplate,

- na iznos od 3,00 EUR / 22,60 Kn teče od 10.6.2014.g. do isplate,

- na iznos od 3,00 EUR / 22,60 Kn teče od 10.7.2014.g. do isplate,

- na iznos od 3,00 EUR / 22,60 Kn teče od 10.8.2014.g. do isplate,

- na iznos od 3,00 EUR / 22,60 Kn teče od 10.9.2014.g. do isplate,

- na iznos od 3,00 EUR / 22,60 Kn teče od 10.10.2014.g. do isplate,

- na iznos od 3,00 EUR / 22,60 Kn teče od 10.11.2014.g. do isplate,

- na iznos od 3,00 EUR / 22,60 Kn teče od 10.12.2014.g. do isplate,

- na iznos od 2,97 EUR / 22,38 Kn teče od 10.1.2015.g. do isplate, i to do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB koja je

vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije

refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

V. Nalaže se tuženiku O. B. d.d. (O.: …) u roku od 15

dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici S. Č. (O.: …) parnični trošak u iznosu od 2.428,94 EUR/18.300,85 kn, sa

zateznom kamatom od koja teče od 9.listopada 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne

operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 2.kolovoza 2021. navodi se da je tužiteljica kao korisnik kredita s tuženikom (tada je isti poslovao pod nazivom NB d.d. da bi

u međuvremenu 2005. promijenio naziv u O. B H. d.d. pa potom u O. banka d.d.), kao davateljem kredita u S. 13. prosinca 2004. zaključila Ugovor o kreditu broj: 041216213998 SP sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk.ul.br. 14940 k.o. S., koji ugovor je potvrđen

21. prosinca 2004. od strane JB M. R. iz S. pod brojem OU-

598/04-1. Temeljem predmetnog ugovora tuženik je tužiteljici plasirao kunsku protuvrijednost iznosa od 30.682,00 CHF po srednjem tečaju HNB, na rok otplate od 10 godina, uz ugovornu kamatu od 5,39 % godišnje,

promjenjivu izmjenama i dopunama Odluke o kamatama tuženika. Međutim, odredbe predmetnog Ugovora koje se odnose na promjenjivost kamatne stope, kao i na valutnu klauzulu, su ništetne i ne proizvode pravne učinke, a što je i utvrđeno u postupku po kolektivnoj tužbi protiv više banaka, među kojima i protiv tuženika, i to presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i presudama Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129-13-4 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018., kojim presudama je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, kao i tako što u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a koje su ništetne. Predmetni ugovor o kreditu je adhezijski ugovor, po pristupanju, o kojem između stranaka nikad nije bilo pregovora, a u taj ugovor je tuženik ugradio nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivosti kamatne stope, kao i nepoštenu odredbu valutne klauzule u švicarskim francima, a da nikad nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Tuženik je nakon zaključenja ugovora o kreditu u više navrata jednostrano mijenjao kamatnu stopu bez da je prethodno o tome pregovarao s tužiteljicom. Tako je tuženik u periodu od zaključenja ugovora do isteka trajanja istog više puta jednostrano mijenjao kamatnu stopu, tako da je kamatna stopa: za period od zaključenja ugovora do 30. rujna 2005. iznosila 5,39 %, za period od 1. listopada 2005. do 31. prosinca 2007. iznosila 4,89 %, za period od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2008. iznosila 5,89 %, za period od 1. srpnja 2008. do 30. studenog 2008. iznosila 6,25 %, za period od 1. prosinca 2008. do 31. svibnja 2009. iznosila 6,75 %, za period od 1. lipnja 2009. do 31. siječnja 2011. iznosila 6,99 %, za period od 1. veljače 2011. do 28. veljače 2011. iznosila 6,74 %, za period od 1. ožujka 2011. do 31. prosinca 2013. iznosila 6,24 %, za period od 1. siječnja 2014. pa do kraja otplate kredita iznosila 3,23%. Zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tužiteljica je tuženiku za vrijeme od 1. siječnja 2009. do kraja otplate kredita preplatila svoje kreditne obveze za iznos od 26.434,94 kn/3.508,52 EUR, a koji iznos predstavlja razliku između anuiteta koje je trebala plaćati bez primjene ništetnih odredbi o promjenjivoj stopi i valutnoj klauzuli i anuiteta koje je platila u tom periodu, pa je iznos od 26.434,94 kn/3.508,52 EUR iznos koji je tuženik stekao bez osnova i koji je u obvezi isplatiti tužiteljici zajedno s pripadajućim zakonom propisanim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos preplate kreditnih obveza od dana dospijeća svakog pojedinog anuiteta kredita u kojem je preplaćena kreditna obveza do dana isplate, a kako je to sve specificirano u tužbenom zahtjevu. Radi svega tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će pod točkom I. utvrditi da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 1. Ugovora o kreditu broj 041216213998 SP sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk.ul.br. 14940 k.o. S. zaključenog dana 13. prosinca 2004. godine između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i potvrđenog dana 21. prosinca 2004. godine od strane JB M. R., S., pod brojem O.-598/04-1, u dijelu kojim je

ugovorena valutna klauzula odnosno kojim su iznos kredita i otplata istog vezani za valutu CHF; pod točkom II. utvrditi da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj 041216213998 SP sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk.ul.br. 14940 k.o. S. zaključenog dana 13. prosinca 2004. godine između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i potvrđenog dana 21. prosinca 2014. godine od strane JB

M. R., S., pod brojem O.-598/04-1, u dijelu kojim je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva i da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama tuženika na čiju primjenu tužiteljica bezuvjetno pristaje, pod točkom III. naložiti tuženiku u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od 26.434,94 kn/3.508,52 EUR sa zateznom kamatom koja na svaki pojedinačni iznos teče od dospijeća do isplate, te pod točkom IV. obvezati tuženika da tužiteljici naknadi parnične troškove sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

1.1. Podneskom od 12.lipnja 2023. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev, a nakon provedenog financijskog vještačenja, tako da od tuženika pod točkom III. potražuje isplatu iznosa od 3.614,76 EUR/27.235,41 kn, dok je u ostalom dijelu tužbeni zahtjev ostao neizmijenjen. Time je tužiteljica povisila tužbeni zahtjev za iznos od 106,24 EU/800,47 kn, ali tuženik se nije usprotivio navedenom povišenju već je nastavio raspravljati po istom.

1.2. S obzirom da je tuženik izjavio prigovor zastare, rješenjem od 11.srpnja 2023. sud je naložio tužiteljici da uredi tužbeni zahtjev na način da potraživanje po osnovi promjenjive kamatne stope i po osnovi valutne klauzule odvojeno prikaže u tužbenom zahtjevu. Tužiteljica je udovoljila nalogu suda i podneskom od 27.srpnja 2023. dostavila u spis uređeni tužbeni zahtjev i to na način da pod točkom III. tužbenog zahtjeva potražuje iznos od 3.063,09 EUR/23.078,85 kn na ime valutne klauzule, dok pod točkom IV. potražuje isplatu iznosa od 551,67 EUR/4.156,56 kn na ime promjenjive kamate, sve sa zateznim kamatama koje na te iznos teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava osnovu i visinu, te poriče navode tužbe ukoliko su isti u protivnosti s navodima iz odgovora na tužbu, ističe prigovor zastare, te predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz osudu tužitelja na snašanje troškova postupka. Tuženik ističe da tužiteljica nema pravnog interesa za podnošenje ove tužbe, jer je obveznopravni odnos između stranaka prestao ispunjenjem, budući da je kredit u cijelosti otplaćen 10.veljače 2015. Bez obzira na prethodno, tužiteljici svakako nedostaje pravni interes za utvrđenje ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope u dijelu kako je to zatraženo u točki II. tužbenog zahtjeva, s obzirom na to da je nastupila zastara na povrat navodno preplaćenog po toj osnovi. Suprotno navodima tužiteljice, tuženik ističe da je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima pravno valjana ugovorna odredba, kako s aspekta općih odredbi o nevaljanosti pravnih poslova iz ZOO-a, tako i s aspekta odredbi ZZP-a. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu 2004., tužiteljica je s tuženikom pregovarala o spornoj ugovornoj odredbi, a tuženik nije zatajio tužiteljici niti jednu informaciju koju je imao, ili za koju je znao, a koja je eventualno mogla utjecati na odluku tužiteljice o sklapanju ugovora o kreditu upravo s valutnom klauzulom u CHF, kao što ju je potpuno informirao i o rizicima ugovaranja ove valutne klauzule. Tuženik je tužiteljicu izrijekom upozorio na moguće negativne posljedice i rizike ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, upravo zbog mogućnosti promjene tečaja švicarskog franka, ali je tužiteljica unatoč tome ustrajala u sklapanju ugovora s valutnom klauzulom upravo u švicarskim francima. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu 2004., tuženik je u ponudi kredita, kakav je i odobren tužiteljici, imao i kredite koji se odobravaju uz valutnu klauzulu u eurima, američkim dolarima i švicarskim francima, kao i kredite bez valutne klauzule, dakle kredite u HRK, ali je tužiteljica željela sklopiti ugovor o kreditu, upravo s valutnom klauzulom u CHF, preuzimajući sve rizike ugovorene valutne klauzule. Tužiteljica je potpisom ugovora o kreditu potvrdila da je upoznat sa svim uvjetima pod kojima je ovaj ugovor sklopljen, pa je stoga tužiteljica samostalno i dobrovoljno kao valutu obveze izabrala švicarski franak, a tuženik ju je prilikom pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu upoznao sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima. Prema tome tužiteljica je ta koja je svjesno i dobrovoljno izabrala valutu ugovora, pa je dosljedno ponudi kredita kod tuženika, izabrana valutna klauzula po tužiteljici rezultat pojedinačnog pregovaranja, sa svim ugovornim odredbama tužiteljica je bila upoznata i sa istima se suglasila, pa je stoga između ugovornih stranaka postignuta puna suglasnost glede svih sastojaka ugovora o kreditu, pa tako i valutne klauzule, koja nije u suprotnosti s kogentnim odredbama ZOO-a, a ova ugovorna odredba je potpuno jasna, lako uočljiva i razumljiva.

2.1. Tuženik ističe da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jasne, lako uočljive i razumljive, slijedom čega osporavana odredba uopće ne može biti predmetom ocjene poštenosti. Navedene odredbe jasno su koncipirane Ugovorom te unesene u

Ugovor na lako uočljivim mjestima, bez ikakvih dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ili umetnutim u fusnotu Ugovora. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule, tuženik ukazuje da se tužiteljica, i bez obzira što ju je tuženik informirao o rizicima ugovaranja sporne valutne klauzule, prethodno sklapanju Ugovora, kao savjesna ugovorna strana, sama bila dužna informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njena prava i obaveze iz Ugovora. Neosnovano je da tužiteljica sada, kada je prošlo preko osamnaest godina od sklapanja Ugovora, tvrdi da joj odredbe Ugovora ipak nisu bile jasne i da nije bila svjesna rizika promjene tečaja CHF u odnosu na HRK, iako je na to izrijekom upozorena. Isto tako, prethodno sklapanju Ugovora tužiteljica je od strane raspoloživih službenika tuženika u svakom momentu mogla zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih strana. Slijedom navedenog, budući da je u konkretnom slučaju sporna odredba Ugovora o kreditu za tužiteljicu jasna, lako uočljiva i razumljiva, sukladno odredbama čl. 84. ZZP-a ocjena poštenosti ove odredbe prema kriterijima iz čl. 81. ZZP-a nije dopuštena. Nadalje, tuženik ističe da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Čak i pod pretpostavkom da sud utvrdi kako jedan od uvjeta iz čl. 84. ZZP-a nije ispunjen u konkretnom slučaju, te je osporavana odredba podložna ocjeni poštenosti iz čl. 81. ZZP-a, tužiteljica nije dokazala da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima i obvezama na štetu tužiteljice. U pogledu ocjene je li tuženik u ugovornom odnosu s tužiteljicom postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, tuženik upućuje na stajalište koje je VSRH zauzeo u njegovom rješenju broj Revt 575/16 od 03.10.2017. i uputu ovog suda za procjenu može li se postupanje tuženika u pojedinom ugovornom odnosu smatrati nepoštenim. Prema stavu revizijskog suda, od presudnog značaja za ocjenu poštenosti postupanja tuženika u ugovornom odnosu s potrošačem, jest utvrđenje odlučne činjenice da li su banke u vrijeme sklapanja ugovora, pa time i tuženik „kao financijske ustanove znale, odnosno po redovitom tijeku stvari mogle odnosno morale znati kakav će u budućem, ugovorenom razdoblju trajanja tih kredita biti smjer kretanja tečaja švicarskog franka i ostalih valuta uz koje su ugovoreni kreditu uz primjenu valutne klauzule?“ Na taj način, Vrhovni sud je nižim sudovima dao jasnu smjernicu što bi trebala biti polazna osnova u utvrđenju je li tuženik, kao i ostale banke, postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja. Iako je teret dokaza ove činjenice na tužiteljici, tuženik u ovom dijelu, ukazuje na okolnosti iz kojih proizlazi da tuženik, unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF. Naime, od 1999. do 2010., tečaj CHF-a u odnosu na

EUR je i rastao i padao (od 2003. - 2008. tečaj CHF-a u odnosu na EUR uglavnom pada (!)), i to bez značajnijih oscilacija, a značajnije promjene počele su tek u 2010. godini, dakle, znatno nakon razdoblja obuhvaćenog utvrđenjima u Parnici Potrošač. Daljnje kretanje tečaja CHF-a nakon 2010.,i to aprecijaciju bez presedana, kao posljedicu svjetske ekonomske krize, nitko nije mogao predvidjeti, pa niti tuženik. Bilo kakvo predviđanje aprecijacije i informiranje potrošača o tome smatralo bi se krajnje špekulativnim postupanjem tuženika, ako ne i nezakonitim. Uz navedeno, bitno je napomenuti da u vrijeme ugovaranja osporavanih ugovornih odredaba nije postojao niti jedan zakonski i podzakonski propis koji bi od tuženika zahtijevao određeni način postupanja pri sklapanju ugovora s valutnom klauzulom, odnosno da nisu postojali pravni okviri u kojima bi tuženik morao djelovati na području informiranja potrošača prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Slijedom toga, očigledno je kako tuženik u ugovornom odnosu s tužiteljicom zasnovanim 2004. nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, te time prouzročio neravnotežu na štetu potrošača, o kojoj se okolnosti tuženik detaljnije očituje u nastavku. Da bi se određena ugovorna odredba mogla kvalificirati nepoštenom, takva odredba mora prouzročiti: nominalnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; a koja neravnoteža mora biti značajna. Stoga, za ocjenu je li osporavana valutna klauzula prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača bitno je odnos konkretnih ugovornih strana promatrati s razine nominalnih pozicija (vezanost valutne klauzule za tečaj CHF s jednakim rizikom promjene tečaja na štetu/u korist bilo koje od dvije ugovorne strane), a ne naknadno povećanih obveza jedne strane (ovdje tužitelja – potrošača) uslijed nepredvidivih ili naglih promjena tečaja CHF. Činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača, ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti (a time i ništetnosti) primarno ugovorene valutne klauzule prema kojoj su kako tužiteljica, tako i tuženik, imali jednake i ravnopravne startne (nominalne) pozicije. Nepobitna je činjenica da je tuženik, kao i sama tužitelja, bio izložen riziku valutne klauzule, odnosno svim posljedicama promjene tečaja CHF. Okolnost da je kretanje tečaja dovelo do promjene visine obveza na jednoj ugovornoj strani nikako ne može predstavljati razlog ništavosti takve odredbe, već okolnost koja hipotetski može dovesti do primjene drugih pravnih instituta, ako su za to ispunjene sve zakonske pretpostavke (npr. clausula rebus sic stantibus). Slijedom navedenog, pretpostavka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice nije ispunjena u ovom slučaju. S obzirom da se tužiteljica za osnovanost tužbenog zahtjeva poziva na odredbe ZZP-a i pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda R. H. donesene u kolektivnom sporu (Pž-7129/13 od 13.06.2014. i Pž-6632/17 od 14.06.2018.) po kojoj bi ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivosti kamatne stope bile ništetne, pa stoga postojanje osnove tužbenog zahtjeva u ovom postupku i ne treba dokazivati,

takvo shvaćanje je pravno neprihvatljivo i stoga neodrživo, a sve iz sljedećih razloga. Donošenjem ove presude nije otpala osnova stjecanja, s obzirom da je u predmetu vođenom protiv tuženika povodom tužbe Udruge Potrošač bila riječ o tužbenom zahtjevu usmjerenom na zaštitu kolektivnog interesa, a ne pojedinačnih interesa pojedinačnog potrošača. Ovom presudom potrošačima je pružena apstraktna zaštita,

a nije za tužiteljicu ustanovljeno nikakvo subjektivno pravo, koje bi je oslobađalo obveze dokazivanja kako postojanja osnova tako i visine tužbenog zahtjeva. Kako presude Pž-7129/13 i Pž-6632/17 nisu dala subjektivna prava potrošačima, pa tako ni tužiteljici, nego su pružile apstraktnu zaštitu, to dosljedno znači da u svakoj pojedinoj parnici potrošač kao tužiteljica na kojoj je teret dokaza, mora dokazati postojanje kako osnove tako i visine tužbenog zahtjeva. Dakle, činjenična utvrđenja iz postupka koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem: P-1401/12, a u kojem je VTS donio gore citirane pravomoćne presude, nisu od značaja za utvrđenje relevantnog činjeničnog stanja u ovom postupku. Ovo stoga, jer sukladno odredbi čl. 220. st. 1. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, pri čemu nije potrebno dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice (čl. 221. ZPP-a). Sud je ovlašten i dužan, prema svom uvjerenju, ali na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP-a). Konačno, ukoliko bi činjenična utvrđenja iz presude donesene u postupku koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu bila relevantna za utvrđenje odlučnih činjenica i u ovom postupku, bila bi na štetu tuženika povrijeđena pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a u svezi s čl. 81. st. 4. ZZP (NN 96/03).

2.2. Tuženik u odnosu na tužbeni zahtjev na isplatu ističe prigovor zastare, poglavito u dijelu u kome se isti temelji na navodno ništetnim odredbama o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom tuženika. Naime, predmetni Ugovor o kreditu otplaćen je 10.02.2015., dok je ova tužba podnesena 02.08.2021., a glede vraćanja uzajamnih davanja na temelju ništetnih odredbi ugovora primjenjuju se pravila ZOO-a o stjecanju bez osnove, pa između ostaloga i zastarni rok za stjecanje bez osnove od 5

godina. Slijednom navedenog, očito je kako je zastara nastupila za sve navodne preplate anuiteta po ovom osnovu. Nadalje, važno je istaknuti kako je prekid zastare koji je nastupio donošenjem presude u predmetu VTS posl. br. Pž-7129/13 od 13.06.2014. (slučaj Franak) irelevantan, zato što je zastarni rok od 5 godina (nakon prekida zastare) protekao s 13.06.2019., pa taj prekid ne može eventualnu tražbinu tužitelja po ovom osnovu „sačuvati“ od nastupa zastare zato što je tužbu podnio tek 02.08.2021., dakle nakon nastupa zastare (13.06.2019.). Navedeno je nedvojbeno potvrđeno objedinjenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda RH od 01.03.2022., danim u cilju tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke VSRH br. Rev- 2245/2017-2 od 20.03.2018. i pravnog shvaćanja GO VSRH br. Su-

IV-47/2020-2 od 30.01.2020. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, prema kojem, u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke donesene u tom postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti pojedine ugovorne odredbe u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača. Budući da tužiteljica zbog nastupa zastare kako je navedeno u prethodnoj točki ovog odgovora na tužbu, ne može ostvariti uspjeh s kondemnatornim zahtjevom na isplatu, to onda više nema niti pravnog interesa tražiti utvrđenje ništetnom odredbe o načinu promjene kamatne stope kako je to zatraženo točkom II. tužbenog zahtjeva. Sukladno odredbi čl. 187. st. 2. ZPP-a deklaratorna tužba se može podići kada tužiteljica ima pravni interes za podnošenje takve tužbe, a ukoliko ta pretpostavka nije ispunjena sud bi tužbu trebao odbaciti. Dakle, postojanje pravnog interesa za pružanje pravne zaštite opća je procesna pretpostavka. Naime,

tužiteljica mora učiniti vjerojatnim da će ako njegov tužbeni zahtjev bude usvojen to za njega predstavljati ostvarenje određene pravne koristi koju bez povoljne sudske odluke ne bi mogao ostvariti. Prema tome, kada tužiteljica traži da sud utvrdi ništetnima odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, iako zna i svjesna je da neće moći ostvariti uspjeh s kondemnatornim tužbenim zahtjevom na isplatu po tom osnovu zbog zastare koja je nastupila 13.06.2019., očito je kako tužiteljica sve i da sud utvrdi ništetnost predmetne odredbe neće i ne može ostvariti nikakvu pravnu korist od toga. Uostalom, ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iz potrošačkih ugovora o kreditu već je pravomoćno utvrđena u postupku kolektivne zaštite potrošača, i to presudom Visokog trgovačkog suda RH, posl. broj Pž-7129/13 od 13.06.2014.g. na što se i sama tužiteljica pozvala u historijatu svoje tužbe. Slijedom navedenog, razvidno je da tužiteljici nedostaje pravni interes za traženje takvog utvrđenja, pa je stoga predmetnu tužbu u tom dijelu potrebno odbaciti. Ugovor o kreditu sklopljen s tužiteljicom nije tipski ugovor, o svim ugovornim odredbama se pojedinačno pregovaralo, sa svim ugovornim odredbama tužiteljica je bila upoznata i s istima se usuglasila, pa je stoga između ugovornih stranaka postignuta puna suglasnost glede svih bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Iako tuženik prije svega smatra da tužiteljici nedostaje pravna osnova, opreza radi tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva.

Ako sud prihvati izvesti dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, iako ga tuženik smatra suvišnim s obzirom na neosnovanost tužbenog zahtjeva, za istaknuti je: pravnu osnovu tužbenog zahtjeva -stjecanje bez osnova- i odredbe ZPP-a, pa bi vještak trebao izračunati razliku između iznosa kojeg je banka imala pravo naplatiti po početnim parametrima (početnom otplatnom planu i početnom tečaju) i iznosa kojeg je stvarno naplatila po promijenjenim parametrima (početnom otplatnom planu i primijenjenom tečaju), a to onda znači da je vještak postupajući lege artis dužan u nalazu i mišljenju prikazati ne samo pozitivne već i negativne razlike, jer kada se radi o povratu stečenog bez osnova, a predmet stjecanja je novac, ne može se banka obvezati da na ime pretplate vrati glavnicu koja je nominalno veća od glavnice koju je eventualno neosnovano stekla. Osim toga, odredba članka 258. st. 1. ZPP-a

obvezuje vještaka da predmet vještačenja brižljivo razmotri i da točno navede sve što opazi i nađe i da svoje mišljenje iznese savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine. Vještak bi postupio suprotno prednjemu kada u nalazu i mišljenju ne bi iskazao negativne razlike, odnosno kada bi stvarnu razliku s negativnim predznakom prikazao kao 0,00 kn, jer bi to bilo matematički netočno, a matematička točnost je minimum koja se zahtijeva kod financijskih vještačenja. Slijedom naprijed navedenoga tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan uz obvezu tužiteljici da naknadi tuženiku troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa sve do isplate.

3.Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom ugovora o kreditu broj 041216213998 SP od 13.prosinca 2004. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk.ul. 14940 K.O.S., izvatka iz zemljišne knjige za zk.ul.14940, Obavijesti o dospijeću obroka i redovne kamate po kreditu, Prometa po računu predmetnog kredita, Amortizacijskog plana, Obavijesti o izmjeni kamatne stope od 30.prosinca 2010., 28.siječnja 2011. i 17.prosinca 2013., djelomičnog povijesnog izvatka za tuženika od 20.veljače 2023., Otplatnog plana, vjenčanog lista tužiteljice od 10.siječnja 2005., te vještačenjem po sudskom vještaku za računovodstvo i financije I. L. pri C. za vještačenja d.o.o.

4.Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da su 13.prosinca 2004. tužiteljica kao korisnik kredita, pravni prednik tuženika NB d.d. Z. kao kreditor, M. J.

kao solidarni dužnik/sudužnik, A. B. kao zalogodavac, i D. B., kao supružnik zalogodavca, sklopili Ugovor o kreditu broj 041216213998 SP, kojim je ugovoreno da se tužiteljici kao korisniku kredita stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 30.682,00 CHF prema srednjem tečaju HNB-a, za kupnju stana uz rok otplate od 10 godina, u 120 obroka prema otplatnom planu banke, promjenjive kamate koja na dan zaključenja ugovora iznosi 5,39%, uz tamo navedena sredstva osiguranja. Nije sporno da je tuženik pravni slijednik N. B. d.d. Z..

6. Međutim, sporna je ništetnost pojedinih odredbi navedenog ugovora i to: članka 1. kojim se tužiteljici kao korisniku kredita stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 30.682,00 CHF, u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula odnosno kojim su iznos kredita i otplata istog vezani za valutu CHF, kao i ništetnost odredbe čl.3.Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva i da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama tuženika na čiju primjenu tužiteljica bezuvjetno pristaje. Dakle, između stranaka sporna je i osnova i visina postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost prigovora zastare.

7. Člankom 3. Ugovora određeno je da je redovna kamata promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o kamatama banke na čiju primjenu korisnik bezuvjetno pristaje. Početna kamata iznosila je 5,39 % godišnje.

8.Tužiteljica se pozvala na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tamošnji tuženik pod 7., u ovoj parnici tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., a Vrhovni sud R. H. svojom odlukom broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. odbio je revizije tuženika od 1.) do 7.) kao neosnovane.

8.1.Postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je pokrenut po tužbi HSU za zaštitu potrošača- Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je

i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku (Zakona o parničnom postupku („NN“,

broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22-nadalje:ZPP-a) prema ovoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu.

8.2. U obrazloženju presude Visokog Trgovačkog suda (str. 62) navodi se kako se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, dakle kada sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite, naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa. Na taj način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti jer osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne zaštite koje pokrenu potrošači obvezuje ostale sudove. Naime, navedeno je u skladu sa odredbom čl. 138. a

Zakona o zaštiti potrošača ("NN" broj: 79/07., 125/07., 79/09. i 89/09. – dalje ZZP) koji propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. st. 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (koji obuhvaća i povrede učinjene kod potrošačkog kreditiranja).

8.3.Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđeno je kako je ovdje tuženik, a tamo sedmotuženik u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora sedmotuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time sedmotuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („NN“ br. 96/03.) u razdoblju od 01.11.2004. do 06.08.2007. i

to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 12/05., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9.Prema odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03

dalje:ZZP/03) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana treba uvijek procjenjivati prema svim konkretnim okolnostima slučaja. Glede odredbe čl. 9.st.1. Ugovora o kreditu reći je kako bi se radilo o standardnom ugovoru koji sadrži odredbu prema kojoj je redovna kamata promjenjiva te se utvrđuje odlukom banke o visini kamatnih stopa ili nekim drugim aktom kreditora, a nedvojbeno je da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ugovor ne sadrži ni referentnu stopu (referentna stopa jest osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke, mogao postupiti kako je htio tj. i savjesno i nesavjesno.

9.1.Po ocjeni ovog suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji npr. iz općih uvjeta poslovanja ili sl., već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a da li to možda podrazumijeva i primjenu nekih kriterija, u samom ugovoru nije navedeno.

9.2. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-

26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužiteljici morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja- banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

9.3. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 247. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. ZZP/03 niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je načelo sadržano u odredbi članka 4. ZOO-a kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).

9.4. Prema odredbi članka 83. ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

9.5. Kako je u odluci VTS-a posebno istaknuto, a s tim se slaže i ovaj sud, "iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ta činjenica da obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja". Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužiteljice. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva -načela savjesnosti i poštenja.

9.6. S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužiteljici kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

9.7.Iz navedenoga slijedi, a ne smatrajući predmetni slučaj drugačijim od drugih (i u konkretnom slučaju je ugovorena primjena općih akata tuženika) da se ima uzeti da se ni u ovom slučaju nije pojedinačno pregovaralo vezano uz spornu ugovornu odredbu. To što je tuženik eventualno dostavio otplatni plan tužiteljici po nalaženju ovog suda nije od značaja za utvrđivanje navedene sporne činjenice da se o spornoj ugovornoj odredbi i pregovaralo. Naime, tuženik je bio i dužan sukladno ugovoru i dostaviti isti. Neosnovani su prigovori tuženika da tužiteljica zbog eventualnog nastupa zastare za novčano potraživanje na ime promjenjive kamatne stope nema interesa da zahtjeva utvrđenje djelomične ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, jer se pravo pozivati na ništetnost ne gasi. Naime, neovisno o osnovanosti prigovora zastare (o čemu će biti riječi u nastavku), tužiteljica ima pravni interes da traži utvrđenje ništetnosti navedene ugovorne odredbe, i prema odredbama ZOO-a, i na temelju presuda donesenih u parnici za zaštitu kolektivnih prava i interesa.

10.Nadalje, Vrhovni sud RH se u svojoj odluci Rev-2221/2018-10. od 3. rujna 2019. u odnosu na nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak u cijelosti pozvao na obrazloženje presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017. Visoki trgovački sud je utvrdio da se o ugovornim odredbama kojim se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da su odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak jasne iako ne sadrže sintagmu "valutna klauzula u švicarskim francima". Nadalje, Visoki trgovački sud utvrđuje i da se ugovorne odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nalaze na prvim stranicama ugovora, nisu pisane sitnim slovima pa su zbog toga lako uočljive, ali prosječnom potrošaču nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja.

10.1.Pravomoćno je utvrđeno i to da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem,

a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je.

Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a ugovori o stambenim kreditima su u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

10.2. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja, sud je utvrdio da odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja te su kao takve ništetne slijedom čega tužiteljica ima pravo potraživati neosnovano stečeno po tom ugovoru u skladu s propisom članka 1111. ZOO-a. Izvršenjem/ispunjenjem Ugovora o kreditu nije mogao nestati uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi o valuti CHF i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, jer su navedene odredbe bile ništetne i nepoštene već od dana sklapanja Ugovora o kreditu, dakle ex tunc pa time nisu ni mogle postati naknadno valjane ispunjenjem ugovora. U tom pogledu člankom 326. st. 1. ZOO-a predviđeno je da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, a sukladno članku 326.

stavak 2. ZOO-a ništetnost se ne može isticati samo ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: da je ugovor u cijelosti ispunjen, a uzrok ništetnosti je bila zabrana manjeg značaja. Budući da je u predmetnom slučaju tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zajamčene Direktivom 93/13 EEZ i Zakonom o zaštiti potrošača, što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na štetu potrošača, sasvim je jasno da u ovom slučaju nema govora o tome da bi uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi bila zabrana manjeg značaja, pa je jasno da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 326. stavak 2. ZOO-a. Prema tome, bez obzira na činjenicu što je tužiteljica u cijelosti otplatila predmetni Ugovor o kreditu, tužiteljica ni u kojem slučaju nije izgubio pravo isticati ništetnost spornih ugovornih odredbi i isplatu preplaćenih iznosa, a što je u skladu i s pravnim shvaćanjem VSRH-a iznesenim u više sudskih odluka.

10.3.Slijedom navedenog, kako tužiteljica nije bila stranka kolektivnog spora, a stavovi iznijeti u presudama po kolektivnom sporu vežu stranke na koje se isti odnosi, to je po nalaženju ovog suda u ovoj parnici bilo moguće ocijeniti da su ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutu CHF i način njezine otplate.

10.4.Naime, u odnosu na tvrdnju tuženika da se navedene presude ne mogu primjenjivati i na tužiteljicu odgovoriti je kako se prema odredbi čl. 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužiteljica ovlaštena štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nju pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužiteljica i poziva u tužbi.

10.5. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („NN“ broj:14/14., 110/15. i 14/19.-dalje u tekstu: ZZP) određeno je kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl.106. stavka 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. stavak 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dosljedno, polazeći od naprijed citiranih odredbi ZPP-a i ZZP-a te imajući u vidu da su sporne odredbe Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđene ništetnim, ovaj sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.

10.6. Stoga su dakle odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom kreditora i valutnoj klauzuli u CHF nepoštene, a time i ništetne, pri čemu je reći kako postavljeni zahtjev iz točke I.i II. svojim tekstom odgovara sadržaju i tekstu spornih odredbi iz Ugovora o kreditu. Slijedom navedenoga, sud je prihvatio tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, kao i odredbi kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak, pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I. i II. Izreke.

11. Tuženik je imao mogućnost dokazivanja da je u konkretnom slučaju tužiteljici kao potrošaču u postupku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, imajući u vidu odluku Ustavnog suda U-

III/5458/2021 od 30.lipnja 2022. prema kojoj bi odbijanje dokaznih prijedloga radi saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita predstavljalo povredu načela jednakosti oružja. Međutim, tuženik nije na tu okolnost predlagao izvođenje nikakvih dokaza.

12.U nastavku je valjalo je ocijeniti po tuženiku istaknuti prigovor zastare i visinu tužbenog zahtjeva.

13.U odnosu na prigovor zastare, odgovoriti je kako je zastarni rok po stjecanju bez osnove 5 godina. Članak 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

13.1. Čl. 245. st. 1. ZOO propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

13.2. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda R. H. u

pogledu početka tijeka zastare individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača izraženog u odluci pod brojem Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekinut je tijek zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, pa zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P- 1401/2012., pa ni za jedan pojedinačni utuženi iznos nije nastupila zastara do pokretanja kolektivne tužbe. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu kojim je i u odnosu na tuženika utvrđena ništetnost ugovorne odredbe koja se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke, postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., dok je u odnosu na ništetnost valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018.

13.3. Na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. GO Vrhovnog suda zauzeo

je sljedeće pravno shvaćanje: “Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05. (čl. 104. st. 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora“, time da je ovo stajalište dopunjeno na sjednici GO VSRH od 31. siječnja 2022. objedinjenim pravnim shvaćanjem o početku tijeka

zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i isto glasi: „Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača“. Pravna shvaćanja Vrhovnog suda RH služe ustaljenju i ujednačavanju sudske prakse, obvezna su za sve suce GO VSRH, a

snagom autoriteta najvišeg suda u R. H. i za sve ostale suce u

građanskoj grani suđenja. Budući da je zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počela teći od trenutka pravomoćnosti sudskih odluka donesenih povodom kolektivne tužbe, što znači 14. lipnja 2018. glede zatražene isplate zbog valutne klauzule, a da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 2.kolovoza 2021., razvidno je da u tom dijelu nije protekao zastarni rok od 5 godina.

13.4.Međutim, u odnosu na potraživanje na ime promjenjive kamatne stope zastarni rok je počeo teći od 13. lipnja 2014., a kako je tužba podnesena 2.kolovoza 2021., to je ista podnesena nakon proteka roka od 5 godina, s obzirom da je zastara nastupila 13.lipnja 2019. Slijedom navedenoga osnovan je prigovor tuženika da je nastupila zastara za potraživanje tužiteljice na ime promjenjive kamate u iznosu od 551,67 EUR/4.156,56 kn sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, pa je tuženi zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom IV.

14.Što se tiče visine zahtjeva, ista je utemeljena na saznanjima do kojih je sud došao provedenim vještačenjem po sudskom vještaku financijske struke I. L. pri

C. za vještačenja d.o.o. na čiji nalaz i mišljenje stranke nisu imale konkretnih primjedbi, a i sud ga prihvaća kao objektivan, stručan, jasan, potpun i bez proturječnosti te utemeljen na mjerodavnim ispravama te primjeni pravilne metodologije obračuna.

14.1. U nalazu i mišljenju sudski vještak navodi je 13.12.2004. tužiteljica sklopila Ugovor o kreditu broj: 041216213998 SP s kreditorom OB d.d.., sa sljedećim bitnim odredbama kredita: korisnik kredita-S. Č., kreditor- N.B. d.d. (O.B. d.d.), ugovor/ kreditna parija: 041216213998 SP, datum ugovora -

13.12.2004, iznos kredita -30.682,00 CHF, tečaj CHF na dan isplate kredita - 4,935881, rok otplate- 10 godina, ugovorena kamatna stopa (Inicijalni otplatni plan) - 5,39%, anuitet prilikom ugovaranja u valuti- 331,31 CHF, iznos anuiteta na dan isplate kredita-1.635,31 kn, ugovoreni tečaj za otplatu-srednji tečaj HNB na dan plaćanja. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je iznosila 5,39% godišnje, te je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima na rok otplate od 120 mjeseci. Dospijeće prvog anuiteta prema otplatnom planu bilo je 10.02.2005., u iznosu od 331,31 CHF, što je primjenom srednjeg tečaja HNB-a za CHF na dan isplate kredita iznosilo 1.635,31 kn, a dospijeće sljedećih anuiteta je u pravilu svakog desetog dana u mjesecu. Ugovoreno je plaćanje mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF na dan plaćanja (čl. 1 Ugovora o kreditu). Iz čl. 2 Ugovora o kreditu razvidno je da će B. korisniku kredita dostaviti amortizacijski plan otplate po iskorištenju kredita. Sukladno prethodno navedenom, s obzirom da je Amortizacijski plan sastavljen 30.12.2004., vještak je navedeni datum primijenio kao datum isplate kredita. Na temelju u spisu dostupne dokumentacije, vještak je uvidom u dostavljeni Ugovor o kreditu, te Otplatni plan, ustanovio da su se u promatranom razdoblju promjene kamatnih stopa kretale kako slijedi:

- 5,39% godišnje do 10.10.2005., -

4,89% godišnje do 10.01.2008.,

- 5,89% godišnje do 10.06.2008., -

6,25% godišnje do 10.11.2008., -

6,75% godišnje do 10.06.2009., -

6,99% godišnje do 10.01.2011., -

6,74% godišnje do 10.02.2011., -

6,24% godišnje do 31.12.2013.,

- 3,23% godišnje do kraja otplate kredita.

Posljedično na promjenu kamatne stope anuitet tužiteljice se mijenjao od 331,31 CHF početno do 346,20 CHF kao najveći iznos anuiteta. Svaka promjena kamatne stope se odražava na promjenu ukupnog anuiteta. S obzirom da se anuitet sastoji od glavnice i kamate te se posljedično na promjenu kamatne stope mijenja iznos kamate u anuitetu, iznos glavnice u anuitetu i ukupni iznos anuiteta. Prilikom promjene kamatne stope na više mijenja se cjelokupni anuitet na način da se uvećava iznos kamate za otplatu te umanjuje iznos glavnice (usporava se otplata glavnice) te se posljedično cijeli iznos anuiteta mijenja te je veći u odnosu na ukupni iznos prije promjene kamatne stope. S obzirom na navedeno te da posljedično na promjenu kamatne stope dolazi do promjene ukupnog anuiteta prilikom izračuna razlike koja nastaje zbog promjene kamatne stope vještak uzima pozitivnu razliku u visini anuiteta koji je tužitelj stvarno plaćao u odnosu na anuitet koji je trebao platiti temeljem početno ugovorene kamatne stope. Vještak je u nastavku sačinio usporedne otplatne planove, iskazujući anuitete obračunane sa stvarno primijenjenim kamatnim stopama prilikom otplate kredita, sa anuitetima obračunanima primjenjujući početno ugovorenu kamatnu stopu za utuženo razdoblje. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, NN broj 143/13 navodi sljedeće u Članku 11.b:

(1) Maksimalna dopuštena kamatna stopa na stambene kredite s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom (a)

u kunama bez valutne klauzule, (b) u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, kao i (c) u CHF i u kunama s

valutnom klauzulom u CHF, ne smije biti viša o prosječne ponderirane kamatne stope na stanja takvih kredita

odobrenih u R. H., određene za svaku od valuta uvećane za 1/3.

(2) Maksimalna dopuštena kamatna stopa na stambene kredite koji nisu obuhvaćeni stavkom 1. ovoga članka ne

smije biti viša od najniže prosječne ponderirane kamatne stope na stanja kredita iz stavka 1. ovoga članka uvećane

(3) Prosječne ponderirane kamatne stope na stanja kredita iz stavka 1. ovoga članka prema utvrđenoj metodologiji

i podacima dostupnim na zadnji dan predzadnjeg mjeseca polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu određuje

HNB i dužna ih je objaviti svakog 1. siječnja i 1. srpnja u »NN«.

Istim Zakonom se u Članku 11.a. navodi sljedeće: (5) Za sve postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovoga Zakona, u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročno posljedične veze, vjerovnik u skladu s ovim člankom, mora definirati parametar, i to jednu od sljedećih varijabli: referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR) ili– NRS ili prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa. Pri tome, promjenjiva kamatna stopa kod ugovora o stambenom kreditu sklopljenih uz valutnu klauzulu, kod kojih je tečaj ugovorene strane valute u odnosu na ugovoreni tečaj na dan prvog korištenja kredita aprecirao za više od 20 %, za sve vrijeme dok takva aprecijacija postoji, ne smije biti viša od prosječne ponderirane kamatne stope hrvatskih kreditnih institucija uz koju su stambeni krediti u odnosnoj valuti odobravani, umanjene za 30 %, zaokruženo na dva decimalna mjesta. HNB će do 15. prosinca 2013. objaviti

podatak o prosječnoj kamatnoj stopi iz ovoga stavka. Temeljem navedenog od 1.1.2014. je za kredite vezane uz valutu CHF u primjeni, a slijedom aprecijacije valute CHF više od 20% te slijedom izračuna HNB da je prosječna kamatna stopa za kredite u CHF iznosila 4,62%, utvrđena nepromjenjiva kamatna stopa od 3,23%. Ujedno je u razdoblju od početka otplate kredita do kraja otplate kredita tečaj CHF oscilirao te vrijednosti koje su predstavljale iznos koji je prelazio inicijalnu visinu obveze iskazano u kunama na dan isplate kredita, predstavljaju preplatu korisnika kredita. Nadalje, Zakonom o dopuni zakona o potrošačkom kreditiranju (stupio na snagu 26.01.2015.) se navodi da za ugovore o kreditu u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, za anuitete odnosno obroke u redovitoj otplati, tečaj CHF prema kuni utvrđuje se na razini 6,39 kuna za 1 CHF za razdoblje od jedne godine od stupanja na snagu ovoga Zakona. S obzirom da je tužiteljica plaćanja izvršavala u kunama, a od 01.01.2023. euro je službena valuta u RH vještak je izvršio izračune i u EUR. Zakon o uvođenju eura kao službene valute u R. H. (NN 57/22,

88/22) u čl. 7. navodi da se preračunavanje cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti provodi primjenom fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. Istim Zakonom u čl. 14. je propisano da se preračunavanje izvršava primjenom punoga brojčanog iznosa fiksnog tečaja konverzije te zaokruživanjem dobivenog iznosa u skladu s matematičkim pravilima zaokruživanja, pri čemu se dobiveni rezultat zaokružuje sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje na dvije decimale, a na temelju treće decimale (ako je treća decimala manja od pet, druga decimala ostaje nepromijenjena te ako je treća decimala jednaka ili veća od pet, druga decimala

povećava se za jedan). Fiksni tečaj konverzije kune u euro je određen temeljem Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u R. H. (NN 85/2022) i iznosi 7,53450 kuna za jedan euro. Sukladno Zakonu čl. 43. razdoblje dvojnog iskazivanja određeno na način da dvojno iskazivanje započinje prvog ponedjeljka u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojem istekne 30 dana od dana donošenja uredbe Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju EU kojom će biti utvrđen fiksni tečaj konverzije i završava protekom 12 mjeseci od dana uvođenja eura. Slijedom navedenog, razdoblje dvojnog iskazivanja je u primjeni od 05.09.2022. do 31.12.2023. Usporedba stvarnog otplatnog plana te anuiteta i početnog otplatnog plana se daje u Tabeli 1. u kojoj se daje i izračun preplate po mjesecima i godinama u odnosu na obveze na dan isplate kredita. U razdoblju otplate kredita do dana otplate kredita tužiteljici se mijenjala kamatna stopa u odnosu na kamatnu stopu koja je iskazana u ugovoru te se mijenjao tečaj u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom realizacije kredita, te je stoga tužiteljica zbog promjene kamatne stope i tečaja na više preplatila iznos od 3.614,76 EUR (27.235,40 kn) i to zbog promjene kamatne stope iznos od 551,67 EUR (4.156,57 kn) te zbog promjene tečaja na više iznos od 3.063,09 EUR (23.078,83 kn).

14.1. U mišljenju vještak ističe da je na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak dao mišljenje na postavljeni zadatak. Pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj na štetu tužiteljice: ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do dana otplate kredita iznosi ukupno 551,67 EUR (4.156,57 kn); ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja anuiteta) i početnog tečaja za CHF (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), uzevši u obzir rast tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do dana otplate kredita iznosi ukupno 3.063,09 EUR (23.078,83 kn). Temeljem prethodno navedenog ukupno potraživanje tužiteljice po predmetnom kreditu iznosi 3.614,76 EUR (27.235,40 kn).

14.2. Sudski vještak u svom nalazu i mišljenju nije dao izračun tzv. negativne tečajne razlike, pod uvjetom da je u konkretnom slučaju uopće nastala tzv. negativna tečajna razlika, kada je tužiteljica plaćala zbog promjene tečaja manji iznos. Nadalje, kako je tuženik već unaprijed zaključio da je potraživanje tužiteljice po osnovi promjenjive kamate u zastari, prigovarao je samo nepostojanju izračuna tzv.negativne razlike po osnovi valutne klauzule. Ističe da je iz Tablice sudskog vještaka razvidno da je bilo tzv.negativnih razlika u stupcima 1-47 i 50-58. Međutim, u pravu je tužiteljica kada ističe da u ovom postupku potražuje pretplatu na ime valutne klauzule od siječnja 2009., dok se navodne pretplate na koje se tuženik poziva odnose na razdoblje do 10.prosinca 2008. (stupci 1-47) i do 10.studenoga 2009. (stupci 50-58), odnosno razdoblje koje nije obuhvaćeno tužbenim zahtjevom, osim siječnja i veljače 2009. (kada nije bilo tzv.negativne razlike). Slijedom navedenoga, sud je odbio izvesti dokaz dopunskim vještačenjem na okolnost utvrđenja tzv.negativnih razlika jer razdoblje u kojem su iste postojale nije obuhvaćeno tužbenim zahtjevom, pa bi izvođenje to dokaza bilo suvišno, neekonomično i bez utjecaja na odluku o visini tužbenog zahtjeva.

14.3. Tužiteljica je u otplati kredita tuženiku vraćala kunske iznose radi čega joj pripada pravo na isplatu kunskih iznosa, sada preračunatih u službenu valutu RH- eure, povećanih anuiteta zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, kako je pobliže navedeno u izreci presude pod točkom III., sukladno čl. 1115. ZOO-a, odnosno čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 183. st. 1. istoga Zakona i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

14.4. U odnosu na tijek zatezne kamate treba navesti da u konkretnom slučaju nije sporno da je tuženik unaprijed sastavio ugovor o kreditu, tako da je do njegova stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih i nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, zbog čega tuženik ima položaj nesavjesna stjecatelja. Stoga je tuženik dužan platiti tužiteljici zateznu kamatu počevši od dana stjecanja odnosno od dana isplate anuiteta.

14.5. Prigovori tuženika da su pojedinačne rate predmetnog kredita uplaćivale treće osobe, konkretno D. Č., suprug tužiteljice, nisu od značaja za predmet

spora, budući da su navedene uplate izvršene u ime i za račun tužiteljice po obvezama iz predmetnog ugovora o kreditu, pa je upravo tužiteljica ovlaštena tražiti povrat svih pretplaćenih iznosa, bez obzira što su neke uplate izvršene od strane njoj bliskih osoba.

15. Slijedom navedenog, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa koje je tužiteljica pretplatila na ime valutne klauzule (točka III. izreke presude), zajedno sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate,

a sve po izračunu koji se temelji na nalazu i mišljenju sudskog vještaka.

16. U odnosu na status tužiteljice kao potrošača, treba navesti da je prema članku 3.

stavak 1. točke 1. ZZP-a/03 potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U ovom slučaju tuženik nije za suprotni zaključak pružio nijedan dokaz, niti postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da je tužiteljica ugovor sklopila u svrhe koje su namijenjene njenom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, pa se tužiteljicu ima smatrati potrošačem.

17.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. ZPP-a.

17.1.Tužiteljici koja je zastupana po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 103/14., 118/14.,

107/15. dalje: Tarifa) i to Tbr. 7., 8., 9., 48. i 50., Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/2018.,51/2023, dalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi

(NN 53/2019., 92/2021.), i priloženom popisu parničnog troška, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora prema konačno uređenom zahtjevu (3.614,76 EUR/27.235,41 kn) za sljedeće radnje: za sastav tužbe 100 bodova, za sastav obrazloženih podneska od 20.veljače 2023., 12.lipnja 2023. i 27.srpnja 2023. kojima tužiteljica odgovara na navode iz odgovora na tužbu i konačno uređuje tužbeni zahtjev nakon financijskog vještačenja po 100 bodova za svaki podnesak, za zastupanje na ročištu na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima održanom 27.veljače 2023. 50 bodova, za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari održanim 12.travnja 2023., 3.srpnja 2023. i 31.kolovoza 2023. po 100 bodova za svako ročište, i za pristup ročištu za objavu presude 50 bodova, odnosno ukupno 800 bodova što pomnoženo s vrijednosti boda od 15,00 kn/1,99 EUR daje iznos od 1.592,00 EUR/11.994,92 kn, što uvećano za 25% PDV-a ukupno iznosi 1.990,00 EUR/14.993,66 kn. Na taj iznos treba nadodati trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 40,77 EUR/307,18 kn (dokaz o uplati-stranica 16 spisa), dok tužiteljici nije priznat trošak sudske pristojbe za presudu budući da su tužitelji kao potrošači u sporovima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa na temelju Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama (NN, broj:51/2023, na snazi od 20.svibnja 2023.) oslobođeni plaćanja na sve radnje u postupku nakon stupanja na snagu tih izmjena, uključujući i pristojbu za ovu presudu. Stoga je tužiteljici priznat ukupan trošak u iznosu od 2.030,77 EUR/15.300,84 kn. Na taj iznos treba nadodati trošak financijskog vještačenja od 398,17 EUR/3.000,00 kn, tako da je tužiteljici priznat ukupan trošak u iznosu od 2.428,94 EUR/18.300,85 kn.

17.2.Između parničnih stranaka bila je sporna osnova i visina postavljenog tužbenog zahtjeva. Tužiteljica je u osnovi postigla uspjeh od 100 %, dok je u odnosu na visinu postigla uspjeh od 85 %, što predstavlja uspjeh od 92,50 %. Tužiteljica nije postigla uspjeh u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na visinu tužbenog zahtjeva (7,5 %), a kako u pogledu tog dijela nisu nastali nikakvi posebni troškovi, sud je priznao tužiteljici parnični trošak u cijelosti. Na dosuđeni trošak tužiteljici je priznata i zatezna kamata temeljem odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29.st.2.ZOO-a, pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom V.

U Splitu, 9.listopada 2023.

SUTKINJA:

Sanja Bikić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a

za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužiteljici putem punomoćnika,

-tuženiku putem punomoćnika,

-u spis