REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj Gž-1073/2023-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško kao predsjednica vijeća, Alenka Paus kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. S., odvjetniku u S., protiv tuženika A. o. d.d. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz OD G. & P., Pisarnica Split, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-341/22 od 21. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-341/22 od 21. travnja 2023. u točki I. izreke.

II. Prihvaća se djelomično žalba tužitelja te se preinačava presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-341/22 od 21. travnja 2023. u točki II. izreke na način da se, pored već odmjerenog troška, nalaže tuženiku isplatiti tužitelju dodatni parnični trošak u iznosu 124,43 eura/937,50 kuna[1] , u roku 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. U preostalom dijelu u iznosu 1.182,06 eura/8.906,25 kn odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu 12,44 eura/93,75 kn u roku 15 dana, a u preostalom dijelu u iznosu 236,41 eura/1.781,23 kn odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1 Tečaj konverzije 1 euro=7,53450 kuna

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju s naslova naknade imovinske štete iznos od 2.193,90 eura / 16.529,93 kuna1 sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 13. svibnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.052,46 eura / 22.998,75 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

2. Protiv presude pravovremene žalbe podnose tužitelj i tuženik.

2.1. Tužitelj žalbu podnosi protiv dijela presude o troškovima postupka (točka II. izreke) iz svih žalbenih razloga. Ističe da je tužitelju valjalo dosuditi trošak za pristup na ročište za objavu, sastav podneska od 21. studenog 2018., 7. ožujka 2023. Predlaže preinaku presude u tom dijelu te potražuje trošak za sastav žalbe.

2.2. Tuženik žalbu podnosi zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o parničnim troškovima. Ističe počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je sud dao pogrešne razloge o odlučnim činjenicama, da je pravilnom i potpunom ocjenom dokaza valjalo zaključiti kako je predmetnu nezgodu skrivio vozač nepoznatog vozila, da stoga nema krivnje na strani tuženikovog osiguranika, ukazuje na odredbu čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima, izvedene dokaze, da je svjedoku kao sudioniku nezgode ista iznenadan, neočekivan i šokantan događaj, pa je jasno da je neće moći opisati baš do „u metar“, da je sud pogrešno ocijenio iskaz svjedoka P. T., da je valjalo zaključiti da je nepoznato vozilo sudjelovalo u nezgodi. Osporava i odluku o trošku jer je sud tek od do stupanja na snagu Izmjene Tarife 1. studenog 2022. mogao za poduzete radnje nakon stupanja na snagu iste priznati za dosudu parnični trošak prema vrijednosti boda u iznosu 15.00 kn, odnosno da je odluka nezakonita uslijed retroaktivne primjene Izmjene Tarife. Predlaže preinačiti presudu te potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.

3. Sa žalbama je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22 – dalje u tekstu: ZPP).

Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmetni postupak je po drugi puta u žalbenom postupku nakon što je odlukom ovoga suda poslovni broj Gž-895/2022-2 od 6. rujna 2022. ukinuta prvostupanjska odluka Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-651/2016 od 13. svibnja 2022. u dijelu u kojem je usvoje zahtjev tužitelja (isplata imovinske štete u iznos od 16.529,33 kn sa zateznim kamatama od presuđenja te odluci o parničnom trošku).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete povodom prometne nezgode koja se dogodila u Splitu 6. listopada 2016., a u kojoj prometnoj nezgodi je oštećeno njegovo vozilo Ford S-Max, kojim je u tom trenutku upravljala L. Š., a sudjelovalo je vozilo Peugeot Partner koje je policom od automobilske odgovornosti u tom trenutku bio osigurano kod tuženika; istim je upravljao P. T..

6.1. Nije sporna pasivna legitimacija tuženika; niti visina procijenjene štete po vještaku (16. 529,93 kn). Sporan je osnov odgovornosti, odnosno je li za nezgodu i nastalu štetu odgovoran osiguranik tuženika ili je štetu uzrokovalo treće nepoznato vozilo.

7. Na temelju provedenog postupka, otklonivši ukazanu bitnu povredu, prvostupanjski sud je ponovno utvrdio da je uzrok nastanka prometne nezgode i štete na vozilu tužitelja upravo u kretanju vozila Peugeot Partner koje je udarilo u vozilo tužitelja kojim je pažljivo i oprezno upravljala L. Š., odnosno da je isključivi krivac za nastanak prometne nezgode P. T. vozač teretnog vozila Peugeot Partner, a da tuženik nije dokazao da je nezgodu skrivilo nepoznato vozilo koje se udaljilo po nezgodi s lica mjesta; čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO).

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama određenih žalbenih navoda, pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava - čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku/14, utvrđenje je ovoga suda da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, isti su jasni i neproturječni i presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Nadalje, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Sud prvog stupnja upravo je postupio na taj način, proveo dokaze koje je ocijenio bitnima za donošenje odluke, pri čemu je analizirao istaknut prigovor i utvrdio sve činjenice odlučne za ovaj spor.

10. Tako je radi u tvrđenja dinamike nastanka prometne nezgode i visine nastale štete na vozilu tužitelja, nakon što su saslušani svjedoci L. Š. (koja u bitnom navodi da se iz suprotnog smjera prema njoj kretalo vozilo velikom brzinom koje je vrludalo cestom prelazeći iz jedne kolničke trake u drugu i na koncu je udarilo kada je već bila zaustavljena jer je vidjela što će se dogoditi; da je gospodin T. prvo razgovarao s nekim u vozilu, pa izašao iz istog pitajući je je li ga vidjela, a da ga je ona pitala što, da je rekao bijelo auto koje me je pretjecalo i skrenulo u lijevo; a da niti jedno auto prije predmetnog sraza nije pretjecalo) te svjedok P. T. (koji je u binom iskazao je na predmetnom raskršću bio otprilike pola metra udaljen od zebre kada je vozilo počelo pretjecati vozilo kojim je upravljala L. Š., pa je morao brzo reagirati, zbog čega je prešao u suprotnu kolničku traku jer je to vozilo skrenulo u lijevo; da je vozio oko 30 km/h) proveo je dokaz vještačenjem po vještaku V. U. te je vještak nastavno i usmeno izložio nalaz i mišljenje.

11. Iz tako provedenog postupka, osobito nalaza vještaka, slijedi:

- da se neposredno prije primarnog sraza vozilo Ford kretalo južnim prometnim trakom U. P. iz pravca zapada u pravcu istoka brzinom od oko 22,2 km/h,

- da se vozilo Peugeot Partner kretalo iz pravca istoka sjevernim prometnim trakom, brzinom od oko 34,9 km/h

- da se sekundu prije naleta vozilo Ford nalazilo od mjesta primarnog sraza udaljeno oko 6,17 metara u pravcu zapada, položeno na južnom prometnom traku, dok se vozilo Peugeot Partner nalazilo oko 9,66 metara udaljeno u pravcu sjeveroistoka, položeno uz samu središnju crtu u početnoj fazi skretanja sa sjevernog na južni prometni trak

- da postojanje i kinematiku kretanja nepoznatog vozila koje u iskazu spominje svjedok P. T. nije moguće dokazati egzaktnom kinematičkom analizom jer do kontakta između nepoznatog vozila i sudionika u ovoj prometnoj nezgodi nije došlo, niti je poznata brzina kretanja nepoznatog vozila, niti vrijeme, niti mjesto početka pretjecanja osobnog vozila Ford od strane nepoznatog vozila,

- da na udaljenosti od oko 9,66 metara prije mjesta naleta u pravcu istoka, gdje se nalazi vozilo Peugeot Partner sekundu prije naleta kada je započeo sa skretanjem sa sjevernog na južni prometni trak, uz poduzimanje intenzivnog kočenja i prosječno usporenje, predmetno vozilo do mjesta naleta bi se zaustavilo da se kretalo brzinom od oko 23,6 km/h ili bilo kojom manjom od iste

- da je analizirajući iskaz svjedoka P. T. tehnički neodrživo da je kada je bio oko pola metra od zebre nepoznato osobno vozilo izbacilo se u pretjecanje osobnog vozila Ford zbog čega da je on skrenuo ulijevo, a cijeneći njegovu brzinu kretanja jer ne bi bio u sudarnom položaju u kojem se našao

- da svjedok navodi da se nepoznato vozilo kretalo brzino oko 60 km/h, a nema tragova kočenja, zanošenja te bi se pri toj brzini to sobno vozilo kod oštrog skretanja ulijevo najvjerojatnije zanijelo i prevrnulo na desni bok

- da nedostaju parametri kretanja za ozbiljnu kinematičku analizu

- da u nekom međusobnom položaju sa vozilom osiguranika tuženika nepoznato je vozilo moglo istog izazvati na ovakvu reakciju otklona volanom u lijevo.

12. Iz takvog nalaza vještaka, cijeneći i druge izvedene dokaze pravilno je zaključio sud prvog stupnja da je isključivi krivac za nastanak nezgode osiguranik tuženika, čl. 1072. ZOO. Pritom neosnovano tuženik težište stavlja na navod vještaka da u nekom međusobnom položaju nepoznato je vozilo moglo izazvati ovakvu reakciju osiguranika tuženika jer iz ukupnosti izvedenih dokaza slijedi da nikakvog nepoznatog vozila nije bilo. Sud prvog stupnja je takvo utvrđenje temeljio na pravilnoj primjeni odredbe čl. 8 ZPP, a u tome nije bez značaja i mišljenje vještaka da situacija koju opisuje svjedok P. T. zapravo i nije moguća jer bi tada nepoznato vozilo najvjerojatnije se zanijelo i prevrnulo na bok. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje odgovornosti osiguranika tuženika za nastalu nezgodu, time i tuženika i naložio istom naknadu štete nastale na vozilu tužitelja, a koja visina nije sporna. Osim toga, kada bi u situaciji koju načelno vještak navodi kao moguću u smislu da nepoznato vozilo pretječe vozilo svjedoka L. Š. i time izazove P. T. u svom vozilu na instinktivnu reakciju na volan…onda bi izvjesno i iskaz svjedoka P. T. bio takav da upućuje na takvu, odnosno tu moguću situaciju, a ne opisuje način pretjecanja nepoznatog vozila koji je, kako je zaključio vještak, u bitnom nevjerodostojan jer bi se nepoznato vozilo prevrnulo. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je iskaz svjedoka L. Š. vjerodostojan iskaz.

13. Pritom neosnovano tuženik ukazuje na iskaz svjedoka J. B. jer isti nije saslušan tijekom ovoga postupka, a svjedok L. Š. je jasno iskazala da je protiv zapisnika o očevidu podnijela prigovor u smislu da prije sraza nikakvo je vozilo nije pretjecalo i da nikakvog bijelog vozila nije bilo na mjestu događaja. Kao što je i navedenoj u ranijoj odluci ovoga suda sukladno odredbi čl. 76. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine 47/09), zapisnik (pa i zapisnik o očevidu policije koja u postupanju primjenjuje navedeni zakon) sastavljen na način propisan zakonom javna je isprava. Zapisnik je dokaz o tijeku i sadržaju radnje postupka i danih izjava, osim onih dijelova zapisnika na koje je stavljena primjedba, a u konkretnom slučaju primjedbu je stavila svjedok L. Š..

14. Stoga, tužitelju je valjalo dosuditi traženu naknadu štete sa zateznim kamatama kako je to odmjerio prvostupanjski sud, a od kada je tuženik mogao znati za opseg svoje obveze, sve primjenom i odredbe čl. 29. st. 2. ZOO.

15. Slijedom navedenog, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci, točka I.

16. Odluka o trošku je pravilna glede primjene Tarife o nagradama i nakadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” 142/12,103/14,118/14, 107/15, 37/22, 126/22) jer je ista bila na snazi u vrijeme donošenja odluke, a odredbom Tbr. 48. st. 3. Tarife određeno je da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka. U predmetnoj pravnoj stvari odluka o troškovima postupka donesena je 21. travnja 2023., dakle nakon stupanja na snagu Izmjena Tarife „Narodne novine“ 126/22 (5. studenog 2022.). Nema niti retroaktivne primjene toga propisa jer prije donošenja pobijane odluke obveza tuženika na naknadu parničnih troškova protivnoj strani nije niti dospjela.

17. Međutim, valjalo je tužitelju dosuditi i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude 50 bodova plus PDV, a za sastav podneska od 21. studenog 2018. i 7. ožujka 2023. tužitelju ne pripada naknada jer isti nisu bili potrebni radi vođenja postupka, čl. 155. st. 1. ZPP. Podneskom od 21. studenog 2018. tužitelj analizira iskaze svjedoka, pa isti nije bio potreban radi vođenja postupka, a podnesak od 7. ožujka 2023. predan je dva dana prije rasprave 9. ožujka 2023. i s obzirom na sadržaj istog nije bilo zapreke da usklađenje sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj izvrši tužitelj i na glavnoj raspravi 9. ožujka 2023. Stoga, tužitelju je valjalo odmjeriti još trošak u iznosu 937,50 kn/124,43eura.

18. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) iznosi su dvojno iskazani uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje; 1 euro=7.53450 kuna.

19. Kako je sa žalbom pobijana samo odluka o trošku u odbijajućem dijelu te je sa žalbom uspio u omjeru (937,50:4.687,50=0,2) 20% tužitelju za sastav žalbe dosuđeno je 5 bodova (za sastav žalbe pripada mu 25 bodova Tbr. 10/5 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika) odnosno 93,75 kn/12,44 eura.

20. Kako je žalba tuženika neosnovana, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. ZPP.

U Puli – Pola 9. listopada 2023.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško